Gosp. RAČAN, NE IDITE U IZOLU !!

REPETITIO EST MATER STUDIORUM !

* * * * *

Ante Rokov Jadrijević, publicist, Brtonigla, Buje 31. prosinac 2000.g.

Uredništvu Vjesnika

Uredništvu Slobodne Dalmacije

Komu Treba: gosp. Ivici Račanu !

Gosp. RAČAN, NE IDITE U IZOLU !!

Ovih dana sam negdje pročitao vijest da je gosp. Ivica Račan, predsjednik Vlade Republike Hrvatske pozvan u Izolu na sastanak sa slovenačkim predsjednikom Vlade Janezom Drnovšekom i njihovim ministrom vanjskih poslova Dimitrijem Rupelom. S Račanom bi trebao ići i njegov ministar za (tzv.) europske integracije Ivan Jakovčić.

Ima li gore kombinacije od te: Rupel – Jakovčić – Izola ?!

Gosp. Rupel je prije 12 i 13 godina bio glavni urednik ljubljanske Nove revije, čiji je 56.- ti broj bio zabranjen, između ostalog i zato što je u njemu bio objavljen Slovenski nacionalni program, dakle slovenački prilog Memorandumu SANU iz 1986.g. (koji je – nota bene - Slobu Miloševića doveo na vlast u Srbiji). Požurio je, dakle, dr. Dimitrije Rupel da pruži bratsku pomoć Srbiji u komadanju hrvatskog teritorija!!

Danas (28. prosinca 2000.g.) ponovo čitam jednu od bezbrojnih Luncerovih (točnije: Viktor-Vilko Luntzer) jadikovki na račun Hrvata, u Vjesniku s nadnaslovom Još jednom o odnosima Hrvatske i Slovenije: i glavnim naslovom: Što glume političke elite?. Vilko Luncer (kako se sam, kao novinar, tako potpisuje već trideset i više godina) opetovano misli da bi od svih međusobnih hrvatsko-slovenačkih problema trebalo najprije riješiti problem granice u Piranskom zalivu. To, dakle, znači da Hrvatska privremeno (zauvijek?!) zaboravi na problem Ljubljanske banke, problem NE Krško, problem Mokrica, problem Raskrižja, itd.

To je totalna glupost, gosp. Luncer! Odgovarajući Vama, odgovorit ću istovremeno i Predsjedniku republike Slovenije, gosp. Milanu Kučanu. Ne postoji u Piranskom zalivu samo problem katastarskih granica (koje uostalom i nisu bile slovenačke, nego talijansko – hrvatske !! O tome ste prije više od dvije godine mogli nešto više naučiti iz mog velikog članka u Vjesniku, koji je izlazio punih mjesec dana, 13. rujna 1998., te 9. listopada 1998. i 10. listopada 1998.g.). Važnije od katastarskih su narodnosne granice, koje su još 1944.g. bile dogovorene sa SNOS-om (Slovenskim Narodno-Osvobodilnim Svetom). A ta je granica bila – ne u Mlinima i Škudelinu, nego na mostu iznad pravog toka i kod ušća Dragonje – u Sečovlju, kod Premogovnika! Slovenci su desetak godina kasnije, pod vodstvom Kardelja i Kidriča tu granicu na prijevaru pomakli 2 km južnije na kanal Sv. Odorika. A da bi to bilo moguće, Kardelj i Kidrič su se ujedinili s Đilasom i Rankovićem u podmukloj likvidaciji nepopustljivog Andrije Hebranga (koji je – nota bene – bio jednako nepopustljiv i u Bačkoj, Srijemu i Boki Kotorskoj!!).

A još važnija od narodnosne je državna granica!! Tu Slovenci nemaju nikakovih argumenata! Već su nam na prijevaru, koristeći se slabićem i NeHrvatom Vladimirom Bakarićem (i Kupverštajnom!), 1956.g. oteli Hrvatskoj šest crkvenih župa na Gornjoj Bujštini i Buzeštini, sa 34 sela i zaseoka, od kojih su najpoznatiji Hrvoji, Topolovac, Gradin, Pregare, Sočerga, Gračišće, Črnica, itd. Što bi Vi još htjeli, gosp. Luncer?!

Ako Vi gosp. Luncer još uvijek računate na neko mutno bratstvo i jedinstvo i to čak i nakon deset godina od raspada Jugoslavije – a sve na račun Hrvatske – onda ste Vi osobno nepopravljivi komunistički agitator, koji uporno podcjenjuje nas Hrvate. Znajte da ubuduće među nama više neće biti takve (lažne!) ljubavi, jer su se Slovenci pokazali kao vrlo loši susjedi. Pokazali ste se kao narod koji je u sukobu sa svim svojim susjedima, kao narod koji od svih svojih susjeda želi oteti velike dijelove susjednih, odnosno susjedovih teritorija. Nama ste već oteli našu pokrajinu Metljiku (koju ste na prijevaru preimenovali u svoju Belu Krajinu ), a non-stop nastojite dobiti i čitavu Istru, pa čak i Rijeku. Zaustavio Vas je jedino Franjo Tuđman, a sada se čudite: Što glume političke elite?, očito ciljajući na gosp. Ivicu Račana.

Zaboravljate da Ivica Račan nije isto što i Vladimir Bakarić! Druga su ova vremena!

Najbolje su Vam to, gosp. Luncer, objasnili g. Ivan Gabelica i g. Ivan Slany (26. srpnja 1995.g.: Glasujem za reciprocitet). Gosp. Gabelica vam je 7. ožujka 1998.g. poručio: Slovenci nisu nikakvi prijatelji ! Citiram gosp. Ivana Gabelicu: Moramo biti svijesni da nam Slovenci nisu nikakvi prijatelji. Sjećamo se njihove uloge u Prvoj Jugoslaviji. Bili su suradnici Srba u gušenju hrvatskih nacionalnih težnji. Pa zašto im onda popuštati?

Ako tome dodamo i lukavog Jerneja Kopitara, koji je s himbenim Vukom Karadžićem dijelio hrvatska plemena i sebi uzimao naše kajkavce, te jednako himbenog Franca Miklušića i upornog Franca Kosa (Sve slovenske zemlje, uključujući tu i čitavu Istru i Rijeku, odnosno Reku), ne izostavljajući tu još i Milka Kosa (Zgodovina Slovencev, 1955.g.), te njegovu O starejši slovenski kolonizaciji v Istri, 1954.g., kojoj su kumovali Kardelji i Kidrič (pogotovu glede njihove jagme u Piranskom zalivu!!), ne preostaje nam ništa drugo nego ono što je u Vjesniku napisao gosp. Ivan Slany iz Zagreba: Glasujem za reciprocitet!. Naime, Franjo Tuđman je u znak dobre volje vratio Slovencima njihove vikendice i čitava vikend naselja u Istri, nesmotreno ne insistirajući odmah na recipročnim problemima sa Slovenijom, a zauzvrat nije dobio ama baš ništa – osim noža u leđa! Citiram gosp. Slanyija: Thaler (bivši ministar vanjskih poslova Slovenije, op. A.R.J.) sugerira priznanje naše stare devizne štednje u zamjenu za pravo Slovenije na izlaz na otvoreno more u Piranskom zalivu. Hrvatska je već doista sita prijedloga u kojima se nudi hrvatsko za hrvatsko.

Dakle, gosp. Vilko Luncer sporni problemi očito nisu naši hrvatski problemi: nije to nikakav katastarski problem, nego je to problem jednog zlokobnog mentaliteta! To sam u Vjesniku napisao još 9. listopada 1998.g. i to je Vaš slovenački problem! Hrvatska naprosto ne dozvoljava da joj se podmeću tuđi problemi i tuđe frustracije: kako u Piranskom zalivu, tako i na Prevlaci, a isto tako i u Neumu.

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., prof.

Brtonigla, Istra, Hrvatska

P.S. (31. prosinca 2001.g.): Gosp. Račan, dođite nam u Umag ili Buje, da konačno čujete

et altera pars! Da čujete i ovu našu stranu!

Nažalost, Vjesnik ovo nije objavio, a ovo ovdje je malo poboljšani i prošireni tekst za Slobodnu Dalmaciju, koji je njima očito prekasno stigao. Sigurno su već počeli veliki pritisci na Gl. urednika gosp. Josipa Jovića! Jer istina boli, boli ..., a vlast od nje bježi kao Vrag od tamjana!

No, srećom, Vjesnik je uskoro shvatio gdje je pogriješio. I prihvatio izazov! A.R.J.

* * * * * *

P.S. (2) (15. list. 2008.): Jutros sam se iznenada javio u najbolju emisiju Hrvatskog radija

U mreži Prvog i rekao, odnosno odgovorio slovenačkim pro-fašistima Rupelu i Jelinčiću da Republika Hrvatska nije ta koja prejudicira granice, nego je Slovenija već davno prejudicirala granice s Hrvatskom, a da su tomu dokaz Sveta Gera, Hotize, Murišće, Raskrižje, itd.

A već danas možete na mojem glavnom blogu Semper Paratus Croatiae pročitati u cjelovit odgovor Rupelu i Jelinčiću!

Osim ovoga, uskoro ću – ovih dana – na ovom svom trećem blogu Semper Paratus Prometheus objaviti još nekoliko starih članaka na ovu istu temu. Uostalom, na ovom istom blogu je objavljen moj najopširniji članak o tzv. problemu Piranskog zaliva, pod naslovom: Zašto su se Granić i Frlec složili da se o ničemu nisu mogli složiti – od prije dvije godine. Ponavljanje je majka znanja!

A.R.J.