srijeda, 22. srpnja 2009.

Mesić nam od Brijuna pravi svoju „Adu Ciganliju“ !

Žanton Žanko, Pula Svima! Svima!

20. kolovoz 2002.g.


Mesić nam od Brijuna pravi svoju „Adu Ciganliju“ !


Uvodna napomena (2009.g.):


Evo još jednog primjera kako nam se povijest ružno i šugavo ponavlja i ruga nam se drsko u lice. Naime, i ove 2009.g. predsjednik Stipe Mesić nam na svom odlasku opet od naših Brijuna pravi svoju „Adu Ciganliju“. Opet je tu neizostavni Rade Šerbedžija i njegov „Teatar Ulysses“, a sada su tu još i Đorđe Balašević, Zdravko Čolić i brojna druga Srbadija. Valjda je tu negdje blizu i Lepa Brena, a ne bismo se iznenadili da je tu negdje i Ceca Ražnjatović - Arkanova! Od našeg Ciganina – Predsjednika se svakoj opačini možemo nadati!


Dakle, konstatirajmo još jednom: na Ciganinovim Brijunima, na naš hrvatski račun, i to džabe, ljetuju samo „Bre-Oni“! Je li to uvod u novu srpsku okupaciju Brijuna i cijele Hrvatske?


A evo kako je to počelo prije osam Mesićevih subverzivnih predsjedničkih godina. A takve su mu bile i one dvije prve godine – još subverzivnije!


A.R.J.


* * * * * *


Sjećamo li se još dobro kako je predsjednik Stipe Mesić dobio predsjedničke izbore početkom veljače 2000.-te godine? Prevario je svoje birače i (naročito) svoje biračice demagoškim obećanjima da ga Brijuni ne zanimaju. I da ga Predsjednički dvori na Pantovščaku uopće ne zanimaju. A ni dva predsjednička aviona da ga ne zanimaju. Tvrdio je da ga zanima samo štednja, naročito štednja u državnom proračunu Republike Hrvatske. I da ga zanima samo istina. Itd., itd.


Malo po malo se ta njegova demagogija razotkrila. Mesić je prilično brzo uselio u Predsjedničke dvore na Pantovščaku, koji su smjesta postali centar KOS-a i UDBE, dakle centar subverzije na vlastitu državu i na vlastiti narod! Onaj koji je izdao jedanput, izdao je i drugi put. Povijest nam se ponavlja, svaki put sve ružnije i sve skuplje.


A, evo sada, na Mesićevim Brijunima se sve više skuplja balkanska „ciganlija“. Mesić od Brijuna sve više pravi svoju „Adu Ciganliju“. Njegova nova ciganska čerga, zvana „Teatar Ulysses“, pojačan djelomično pripadnicima nove balkanske internacionale, izveo je svoju drugu po redu predstavu, Euripidovu „Medeju“, odnosno Euripidovu Miru Furlan. Lani nam je na sličan način podvaljen Shakespeareov „Kralj Lear“, odnosno Shakespearov „kralj Rade“ ( s jasnom aluzijom, odnosno asocijacijom na navodnu sumanutost našeg Prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana!). Obe su predstave bile ustvari providan politički spektakl i poslužile su blaćenju svoje bivše Domovine. To je bio jedan od dva ili tri osnovna cilja cijele te prljave „operacije Breoni“ predsjednika Stipe Mesića.


Očito je da na Pantovščaku djeluje tajni odjel UDBE i KOS-a za tzv. „specijalne operacije“, koji ima svoje tajne ogranke po Zagrebu, Puli, Rijeci, Dubrovniku, itd., svugdje gdje je gradska sredina manje nacionalno kompaktna i politički neodređena, odnosno nejasna. Ti nam njihovi ogranci – vrlo koordinirano – dovlače ovamo svoju nekad slavnu Srbadiju, ili u zagrebačku „Močvaru“, ili u pulsku Arenu ili „Klub Uljanik“, ili dubrovački interuniverzitetski centar, ili na neki od jadranskih, hrvatskih otoka. A mi, a naši zastupnici sjede skrštenih ruku, balaveći nas u našem Hrvatskom Saboru svojim ispraznim i bedastim nadmudrivanjem. Ajme!


„Dok se mudri nadmudruju, barabe se navladaju“ – kaže jedna narodna poslovica!


Dakle, na Brijunima je za Ivicu Račana, Tonina Piculu, inž. Damira Vrhovnika, Nenada Stazića i Ivana Jakovčića upriličen vrlo skupi ciganski spektakl blaćenja vlastite Domovine, a dan kasnije je sve to ponovljeno i za predsjednika Republike Stipu Mesića i njegovu brojnu svitu. Jedino je predsjednik Sabora dr. Zlatko Tomčić iz opreza odustao. Lukava je ta srijemska lija!


No računi su tu: država u bankrotu, incidenti na granicama, rat u Piranskom zalivu samo što nije počeo ...


* * * * * * * *


Predsjednik Mesić nam od Brijuna uporno pravi svoju „Adu Ciganliju“, dovlačeći ovamo one koji su 1991.g. pljunuli na svoju Domovinu, a onda godinama po Beogradu i po Americi brbljali, klevetali i pljuvali po Hrvatskoj. Nisu li nam i to sankcije?!


Kažimo glasno: Stipe Mesić je naša najveća sankcija. Nadmudrili su nas UDBA i KOS i to je naša najveća sankcija!


Žanton Žanko, Pula


P.S. (2009.g.): tekst je skraćen 40 posto, od onog što nije u svezi s temom u naslovu.

Ove 2009.g. svi Račanovi, Mesićevi, Sanaderovi i Šeksovi promašaju su nam

došli na naplatu. Budući da bivši premijer Ivo Sanader očito nije imao „petlju“ ograničiti, odnosno skresati budžet Mesićevim predsjedničkim dvorima, logično se i hitno postavlja pitanje: a hoće li nova premijerka Jadranka Kosor imati „petlju“ da u jeku općih kresanja državnog proračuna, to isto učini i s Mesićevim Predsjedničkim dvorima?

Kladim se da se to Jadranka Kosor neće usuditi učiniti! A onda će postati kristalno jasno čiji je ona igrač i tko ju je ustvari „instalirao“ kao premijerku hrvatske Vlade!


A.R.J.

nedjelja, 19. srpnja 2009.

TKO TO TAMO ZAMAGLJUJE?

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., Prof., Pula 24. ožujak 2002.


„Hrvatskom slovu“ i Komu Treba


TKO TO TAMO ZAMAGLJUJE?


U grčevitom trenutku za Račanov režim i njegovu „Koaliciju Narodnih Izdajnika“, kada se otvorio ambis ispod Riječke banke i ambis ispod nevjerovatno „uspješnog“ brodogradilišta „Viktor Lenac“, kada je u tijeku novi egzodus Hrvata iz Bosne, kada još nije završena Linićeva „naftna afera“, ministar unutarnjih poslova u Račanovoj Vladi Šime Lučin pokušava odvući pažnju hrvatske javnosti na strahovito važan problem prometnih prekršaja, najavljujući svoj novi i još genijalniji prijedlog novog zakona o sigurnosti prometa na cestama.


Dakle, što je gubitak „Viktora Lenca“ od 30 i oho-ho kusur milijuna dolara ili gubitak od preko 100 milijuna i oho-ho kusur milijuna eura Riječke banke, prema 0,5 do 0,8 grama alkohola pripitih vozača po kilogramu njihove (tjelesne) težine! Što je prema tome problemu jedan mali problemčić novog egzodusa Hrvata iz Drvara? Zar sigurnosni pojas u automobilu nije važniji od sigurnosnog pojasa na hrvatskim granicama? Zar problem mobitela u automobilima nije daleko važniji od onih 42 milijuna dolara koje je Goran Granić „ustupio“ bankrotiranom američkom Enronu?


Dakle, potonula je udbomafijaška Riječka banka, potonuo je udbomafijaški „Viktor Lenac“! Neka je, bilo je i vrijeme! Oni koji u Banskim dvorima u to nisu htjeli vjerovati 1990./1991.g., kada je Ante Rokov Jadrijević u „Viktoru Lencu“ (u onom vremenu nazvanom „Brodogradilište Viktor – Rokov -Vrhovnik“) „čistio Petu kolonu“ i zato dobio otkaz dok se kao dragovoljac nalazio na ličkom bojištu 1992.g., sada će se znojiti pred „učiteljicom života“ i strepiti da njihovo korumpirano ime ne izađe na vidjelo!


Ne, diler Riječke banke Eduard Nobilo ništa nije radio na svoju ruku! I nije to problem ni od jučer, ni od prekjučer. To je prastari „problem“ Riječke banke, još od vremena njenog starog direktora Togunjca i uspona njegovog (tada) mladog zeta inž. Damira Vrhovnika. I vremena one stare riječke Udbomafije Grahovca, Kadijevića, Stevanovića, Karanovića i Linića (koji je u to vrijeme bio financijski direktor Rafinerije Rijeka). Riječka banka je bila najjača utvrda srpske Udbe u Rijeci. Kroz nju su se srpska Udba i KOS-ovac Damir Vrhovnik obilato financirali. Kada se otkrije barem polovicu tih tajnih veza, saznat će se da je to daleko najveći skandal u povijesti komunističke Hrvatske, za koji su znale sve komunističke glavešine od 1975. godine naovamo ( (računajući tu i Račana)! Bio je to „permanentni rođendan Dedinjske i Kumrovečke djece“, da spomenem samo Mišu Broza i Vanju Špiljka. A kada (nekažnjeno) kradu prvi, počnu krasti i drugi. A na kraju će se – možda – saznati koje je sve Tuđmanove ministre bio potkupio Damir Vrhovnik i pomoću čijeg se prljavog novca Ivica Račan vratio na vlast u Hrvatskoj!


Pročitao sam u „Glasu Istre“ (odnosno riječkom „Novom listu“) izvrstan članak Sergeja Gerca, koji ni ranije nije štedio inž. Damira Vrhovnika. Izostavio je, međutim, Slavka Linića i Gorana Granića (ništa bez Granićevih „službenih tajni“!). A iznad svega je g. Gerc izostavio korumpirane novinare „Novog lista“, naročito one koji su bili na stalnom platnom spisku direktora brodogradilišta „Viktor Lenac“ inž. Damira Vrhovnika, naročito one koji su sve moje intervjue 1991./1992.g. iskrivljavali u korist direktora Damira Vrhovnika. Nije, dakle, spomenuo „nenadmašnog“ Gorana Drenjaka, Nevenku Petković, Koraljku Martić i slične. Bez takvih novinara Damir Vrhovnik ne bi bio ono što je bio, a ni tek sada otkrivena šteta koju je on pričinio Riječkoj Banki, „Viktoru Lencu“, Rijeci i Hrvatskoj ne bi bila tolika; bila bi deset puta manja. A kolika je stvarno, to ćemo tek saznati. Ako ikada saznamo....


Dakle, Budiša, Ti si na potezu!! Ne daj im da to opet zataškaju!


Ante Rokov Jadrijević


P.S. (2009.g.): E, a ništa se nije otkrilo u „aferi Riječke banke“. Tu je „Aferu Riječke banke“ preko noći zataškao Slavko Linić. Oslobođena su krivnje dva srpska glavna direktora te banke, a za novog direktora postavljen je opet jedan Srbin – Petar Radaković. Dakle, „Pojeo vuk magarca“!!


Međutim, prije par dana čuli smo vijest da će se dileru Riječke banke Eduardu Nobilu ponovo suditi. Valjda su ga prestrogo kaznili – čak na šest godina zatvora. Dakle, za preko 16,6 milijuna dolara po svakoj godini zatvora. Strašno! Zaista strašno!


Inače, "Hrvatsko slovo" ovaj tekst nije htio objaviti.


A.R.J.

ponedjeljak, 13. srpnja 2009.

KOLIKO NAS JE RAČAN ZADUŽIO

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, Pula 28. lipnja 2002.g.

.

Uredništvu „Hrvatskog slova“ HDZ-u: g. Sanader, g. Hebrang


Reagiranje: „Hrvatska je pod Račanom bankrotirala“

KOLIKO NAS JE RAČAN ZADUŽIO


(„Zašto je Račan iznenada požurio s gradnjama autocesta“)


Pročitao sam vrlo dobar, ali nažalost ne i odličan članak mladog gospodina Domagoja Margetića u Vašem „Hrvatskom slovu od 21. lipnja ove 2002.g., pod naslovom: „Hrvatska je pod Račanom bankrotirala“. Držim da je Vladino izviješće o izvršenju državnog proračuna u nekim dijelovima snažno i skrivljeno, manjkavo, pa i falsificirano, čemu je – čini se – djelomično nasjeo i Vaš mladi novinar.


Prije svega, apsolutno je netočna „sugestija“ MMF-a i Svjetske banke da Račanova Vlada deprecira (obori, devalvira) prejaku kunu! Upravo suprotno, MMF želi, nastoji i uspijeva da hrvatska kuna bude jaka, kako bi Hrvatska što više uvozila, a što manje izvozila (ispod realne cijene proizvodnje!) , te tako od Hrvatske što prije učini svoju polu-koloniju, a sve po nalogu Gospodara svijeta u New Yorku, Washingtonu, Londonu i Parizu, glavnim centrima judeo-masonerije, koja se svakim danom sve više pretvara u svjetsku sotoneriju. Jaka kuna je u tome njihovo glavno strateško oružje! Uostalom to je palilo i kod Mateše i Škegre. Ima nas mnogo, a možda i previše koji to nismo zaboravili! Pouku od 3. siječnja 2.000.g. ne smijemo zaboraviti ili podcijeniti, ako želimo Hrvatsku spasiti od bankrota. Evo najboljeg primjera: i uvrijeme Mateše i Škegre vodili su se „seljački ratovi“ za cijenu pšenice od kunu i deset lipa (štoviše, kunu i trideset lipa!!) A stvar je bilo prilično lako i najbolje riješiti devalvacijom kune za 30 – 40 posto! Da, ali malo morgen! I tada je već u Hrvatskoj – što podzemno (subverzivno!), što nadzemno – djelovao MMF. Dakako, u sprezi sa USAID-om, IRI-jem, TDA i američkom ambasadom u Zagrebu. Cilj je bio isti: učiniti od Hrvatske polu-kolonijalnu zemlju, koja će gotovo sve uvoziti, a malo što izvoziti. Jagma i prodor u razna svjetska tržišta glavni je zadatak koji su Gospodari svijeta stavili pred MMF i Svjetsku banku. Sve ostalo su prazne priče.


Danas opet iznova učimo lekciju o hrvatskoj pšenici: kažu nam Todorićevi ministri da je njemu jeftinije uvoziti mađarsku pšenicu, jer nju može nabaviti po cijeni od samo 70 lipa. Prvo, zašto devalvacijom kune ne bismo našu pšenicu učinili po cijeni konkurentnom mađarskoj pšenici? Drugo, zašto Todorićevi ministri nisu dali novčane poticaje (subvencije) seljacima, za nabavu umjetnog gnojiva i ostalog repromaterijala, a sada daju subvencije Todoriću za otkup pšenice od seljaka i to po nižoj cijeni od proizvođačke? Nije li to običan gangsteraj?!


Jagma za svjetska tržišta, pa i hrvatsko, glavni je razlog što su MMF, Svjetska banka, Razvojna banka Vijeća Europe, Europska investicijska banka i neke komercijalne banke „iznenada“ obasule Račanovu Vladu brojnim i bezbrojnim kreditima. Strateški cilj u Hrvatskoj koordinira MMF (Herr Flickenschield!) i Svjetska banka (Svjetska lihvarska internacionala!), a taj cilj je već odavno poznat: uvući Hrvatsku u vrtlog i vir vjerovničko-dužničkog kolopleta, iz kojeg se više nikad neće uspjeti isčupati. Ista formula, isti obrazac kao i u Argentini prije dvije i tri godine!


To je razlog zašto je Račan iznenada – nakon dvije i pol godine – požurio s gradnjom autocesta. Što je čekao dosad? Zato što Gospodari svijeta vide da se brzo primiče kraj Račanovom režimu, pa žure da Hrvatsku na vrijeme obremene sa što više dugova, iz kojih se ona više neće moći nikako isčupati. Drugi je razlog da se na svaki način umanji skora pobjeda našeg HDZ-a na skorašnjim prijevremenim izborima, te tako prisili pobjednički HDZ da poslije izbora koalira s nekim labavim strankama centra (neću ih spominjati, jer čitatelji nepogrešivo pogađaju o kome se radi!), preko kojih bi MMF i Svjetska banka lako kontrolirali buduću vlast HDZ-a.


Druga zamjerka tekstu Vašeg mladog novinara, gospodina Domagoja Margetića je novinarska „patka“ da „Vlada otpušta veliki broj službenika u administraciji, kako bi prikupila što više sredstava za vraćanje duga“.

Podsjećam da je Slavko Linić prije godinu dana snažno grmio o otpuštanju 30.000 administrativnih službenika. Međutim je to naprosto nemoguće, sve dok se u Račanovoj Vladi ne prihvati moj stari prijedlog (od 22.II.2002.g.) da se oformi Ministarstvo za debirokratizaciju države, jer državna birokracija sama lansira bezbroj naoko glupih i previše kompliciranih zakona, kako bi perpetuirala svoju birokratsku vlast nad društvom i državom! Dakle, suprotno izvješću Račanove Vlade, ona stalno i sve više zapošljava svoje bivše žene, bivše ljubavnice, svoje kćerke, svoju rodbinu i brojne stranačke nepote. A povrh svega, masovnbo vraća bivše četnike, koji su nas samo prošle godine koštali preko milijardu Eura!


Upravo zbog toga je Račan smislio svoju „Varijantu B“ autoceste kroz samo Gacko polje, koja je skoro čista četnička varijanta, jer cilja na basnoslovni otkup ispražnjenog četničkog zemljišta u srpskom Brlogu, sjevernom dijelu Kompolja i Drenovom klancu, te ispod četničkog Poduma Tako mi četnicima, a ne oni nama, plaćamo ratnu odštetu i tako priznajemo da smo bili agresori u vlastitoj državi!


Dakle, ono što nedostaje u članku Vašeg mladog, ali i vrlo dobrog novinara Domagoja Margetića jest: koliko nas košta operacija usiljnog povratka (č)etničkih Srba i koliko ih se stvarno, a koliko samo fiktivno vratilo. Je li se stvarno vratilo 140.000 „Srba“ i je li „Tamo daleko“ ostalo još 150.000 „vikend-Srba“, koji se u Hrvatsku vraćaju samo po svoje nezaslužene penzije i nezasluženu socijalnu pomoć, koju im Račan daje pod pritiskom MMF-a i Svjetske banke? O tome nam Račanovo Vladino izvješće baš ništa nije reklo! Tko će nam to otkriti? Ja mislim da je mladi novinar, gospodin Domagoj Margetić dobro počeo i da će još bolje nastaviti. Samo treba malo više zaoštriti svoje pero.


Ante Rokov Jadrijević


P.S.: „Hrvatsko slovo ovo nije objavilo. No, uskoro je za njegovog Glavnog urednika postavljen upravo mladi gosp. Domagoj Margetić! A on mi se odmah revanširao tako što me je stavi na svoju – crnu listu! Na njegovu veliku žalost, pokazalo se da batina ima dva kraja! Uskoro u mu je deblji kraj batine slomio kičmu. Ne mojom zaslugom. Drugi kraj batine je bio u rukama ovdje spomenutih „Gospodara svijeta“. Pokazalo se da su oni (bili) i gospodari – Haaškog suda!


Drugo, „Račanova B-varijanta“ autoceste kroz Gacko polje (istočna varijanta) propala je već nakon mog drugog pisma-stajališta: „Gosp. Račan, Vaša B-varijanata je čista četnička varijanta!“. Istini za volju, Račanu se nešto još i moglo dokazati, a Sanaderu baš ništa. Račan je barem spasio obraz sebi i svojoj stranci, a Sanader ni sebi ni svojoj stranci! „Više o tome u mojem slijedećem „Vremeplovu“, u članku pod naslovom: „I poslije Račana – Račan“!


A.R.J.