utorak, 21. travnja 2009.

ZAUSTAVITI SUBVERZIVNO DJELOVANJE„ GEDŽE S PANTOVŠČAKA“!

A.R.J./ Semper Paratus, Pula 10. ožujak 2002.g.

Uredništvu „Fokusa“

Uredništvu „Hrvatskog slova“

ZAUSTAVITI SUBVERZIVNO DJELOVANJE

„GEDŽE S PANTOVŠČAKA“!

U petak (8. ožujka 2002.g.) je ovaj naš već sasvim opskurni predsjednik Republike Hrvatske Stipe Mesić dao intervju Novosadskoj televiziji, u kojem je rekao da „naši građani koji su pred 'Olujom' pobjegli iz Hrvatske, trebaju se vratiti kućama, u svoju domovinu, a Hrvatska MORA tim ljudima osigurati ne samo obnovu porušenih kuća, već i posao, školovanje djece, te i sigurnost“.

Zaustavimo se malo na tom dijelu izjave. Prije svega, Hrvatska NE MORA (!!) svojim Srbima-povratnicima obnoviti baš ništa, prije nego li oni sami obnove sve ono što su oni (prvi!) porušili u Hrvatskoj - porušili Hrvatima i ostalim hrvatskim ne-Srbima! A oni za to nikad nisu pokazali ni najmanju volju, ni najmanju namjeru.

Drugo, Hrvatska NE MORA svojim Srbima-povratnicima osigurati posao, sve dok to isto ne osigura svim Hrvatima-povratnicima, naročito onima u totalno razrušenom Vukovaru, zatim Gospiću, Otočcu, Saborskom, Petrinji, Dalju, Iloku, Vrbanji i Drenovcima, itd. A mi smo još daleko od toga! Hrvatska prije toga mora zaposliti najmanje 300.000 Hrvata, koji su zbog njihove pobune i srbijanske agresije ostali bez svojih radnih mjesta.

Treće, „Gedža s Pantovščaka“ nije pojasnio kako školovati srpsku povratničku djecu? Trebali li im sagraditi nove škole? Mora li im se dovesti nove popove da ih uče krvavom svetosavskom nauku (SS-SS = Srbi svi - Srbija svuda!)? Tiskati im nove knjige na ćirilici, jer ne daj Bože da bi oni nešto učili na latinici?! To je ono što dragovoljni zastupnik Srba u Hrvatskom Saboru dr. Furio Radin naziva i priziva „pozitivnom dikriminacijom“! Da, to bi bila nova i ponovna diskriminacija Hrvata, i to u vlastitoj Državi! A to smo imali od 1918. do 1990.godine.

Četvrto, Hrvatska će Srbima-povratnicima osigurati SIGURNOST, ali samo pod dva uvjeta: da oni osiguraju sigurnost svojim prvim susjedima, koje su onako divljački napali, poklali i opljačkali 1991.g., te da ostave puške, a late se motika, pa u polja, a ne u šume! Jedino tako mogu naći prvo zapošljenje u današnjoj Hrvatskoj: na primjer iskopati sve one stotine tisuća mina koje su nama sami postavili i ukopali.

Naš opskurni Predsjednik Mesić još je rekao da je „ispit zrelosti demokracije u Hrvatskoj upravo u rješavanju pitanja povratka izbjeglih ljudi“. Ma, pred kim to? Pred Zuroffom? Pred Sharonom? Ili pred Henry-jem Kissingerom? Možda pred onim austrijskim „Wolfgangsterom“ Petritschem ili ovim arogantnim i perfidnim Englezom Paddy-em Ashdownom. Ah, da, pred onom putanom Carlom Del Ponte! To nam oni stalno stavljaju pod nos. A svi su oni još uvijek u toj Velikoj Prljavoj igri!

Ali, sve to Mesićemo laprdanje naprosto nije točno! To je tipična Mesićeva udbo-komunistička laž, odnosno poluistina! Naime, nigdje i u nijednom tzv. međunarodnom dokumentu nije potpisan samo povratak Srba, nego SVIH izbjeglih ljudi! A po Mesićevom govoru (a to važi i za Račana i Piculu!) proizlazi da su samo Srbi „ljudi“, a Hrvati i Bošnjaci-Muslimani to, kao, nisu! Nisu, jer valjda nisu pripadnici poludjelog i sumanutog „nebeskog naroda“, što li drugo? Možda zato što ne prihvaćaju diktat Globalne judeokracije!

Inače, stvarni povratak svih izbjeglica se morao odvijati pod strogim pravilima reciprociteta; prvih godina po načelu „stotinu-za-stotinu“ („i nikako drukčije“, kako sam to pisao i objavio u „Istarskom glasu“ iz Labina prije više od godinu i pol dana, u vrijeme banjalučkog sporazuma Milorada Dodika i Tonina Picule, u „blagoslov“ i u nazočnosti Madeleine Albright), a nakon toga i u većim skuinama. Međutim se to nije dogodilo. Valjda se to nije ni željelo. Ta „greška“ je ravna izdaji! Račanovoj i Piculinoj! Izdaji bosanskih Hrvata, čiji su davni pradjedovi utemeljili prvu bosansku državu u hrvatskoj Usori i hrvatskoj Lašvi! Danas jasno vidimo da ta izdaja nije bila nimalo slučajna. Posrijedi su bile vreće „Judinih škuda“, kojima je trasiran put povratka na vlast Ivici Račanu i Stipi Mesiću! To je, dakle, bila i veleizdaja!

Sada glavno pitanje „Gedži s Pantovščaka“: kada će on otići u Banja Luku, te s njihovog glavnog trga pozvati izbjegle Hrvate i Muslimane da se vrate u tzv. „Republiku Srpsku“, koja im MORA obnoviti porušene kuće, MORA osigurati posao, MORA školovati djecu (dakako na materinskom jeziku i autohtonoj kulturi!), MORA osigurati sigurnost!? Nema ništa bez reciprociteta! Ne može biti jednostranih obveza, a ni jednostranih prava.

A kada će „Gedža s Pantovščaka“ otići u Sarajevo, te s hrvatskog Stupa gromko pozvati Hrvate na povratak u Sarajevo - na svoj Stup, u svoju Zenicu, u svoj Vareš, u svoj Kakanj, u svoj Konjic, itd., te glasno i jasno reći što im sve BiH - kao svojim izbjeglicama - MORA dati, odnosno vratiti?!

S ostalim Mesićevim g-lupetanjima na Novosadskoj Televiziji ne bih se bavio, tek samo jedan mali ispravak: kad Mesić kaže da je Miloševićev konačni cilj bio Bosna i Hercegovina, onda je to (namjerno?) veliko „neznanje“, odnosno laž!. Miloševiću je glavni cilj bilo Jadransko more („što više mora!“), prije svega Dubrovnik i Ston, po mogućnosti i „srpski Pelješac“, a maksimalni cilj mu je bila „Amputacija Hrvatske“ po liniji Karlobag-Karlovac-Virovitica, točno onako kako je ultimativno zahtijevao kraljevski srpski đeneralštabu Beogradu, 1923.g. (a i 1928.g., nakon ubojstva Stjepana Radića!). U tom planu je bila sadržana i aneksija Bosne i Hercegovine - kao lavovski dio.

Iz izloženog se jasno vidi subverzivno djelovanje predsjednika Mesića protiv hrvatskog naroda i njegove Države.. Postavljam javno pitanje: što o tome govori Ustav Republike Hrvatske? Koje su kazne, odnosno sankcije za to predviđene? Tko je dužan pokrenuti postupak opoziva i kažnjavanja takvog Predsjednika? Zar baš nitko u oporbi o tome nema pojma? Ili nema „petlju“? Ili je ipak najvažnija saborka fotelja?

* * * * *

A evo je jučer „Gedža s Pantovščaka“ opet pokazao svoje pravo debelokožno lice. Evo te vijesti: „Mesić dao podršku Feralu“. Po mottom „dajmo da pišu“, tijekom akcije koju je organizirala (od Vlade plaćena!) „nevladina „ „građanska“ inicijativa „Novi naraštaj“, skupljali su se novčani prilozi za spas zloglasnog splitskog „ORJUN Ferala“, koji je do grla potonuo pod sudskim presudama da plati ogromne naknade za štetu ugledu i dostojanstvu uglednih Hrvata, koje je stalno klevetao i blatio. Akciji se priključio i predsjednik Mesić (tako dezavuirajući svoju toliko hvaljenu „pravnu državu“), koji se svojim prilogom pridružio perjanicama antihrvatstva Zvonku Makoviću, Miljenku Jergoviću, Dragi Pilselu, i drugovima.

Dakle, „Dajmo da pišu“. A što? Da i dalje bljuju svoje beskonačne gadosti na svoju Domovinu Hrvatsku? Da pišu po naručbi Veliko-Židova Georga Sorosa and comp.? Da stalno provociraju hrvatski narod? Da stalno prizivaju ono orjunaško i udbaško krvavo „Bratstvo i Jedinstvo“, koje u prošlom stoljeću progutalo preko pola milijuna Hrvata, a dvaput toliko ih istjeralo iz njihovih domova?

Pa, Tito bi, da je živ, i da je bio Hrvat, takve odavno samljeo na Golom otoku!!

A zašto oni ne daju NAMA da pišemo? I mi znamo, itekako znamo dobro pisati! U „Vjesniku“ prolaze samo oni najcrveniji i najuškopljeniji (samocenzurom!). „Jutarnji“ već odavno ne daje prostor svojim čitateljima, jer se boji njihovih reagiranja. „Večernji list“ na tom mjestu drži neku Snežanu, koja kao kerber čuva ulaz od nepoželjnih! „Slobodna Dalmacija“, također. Strah je od nje učinio krotku i poslušnu Račanovu prostitutku „Slobodanku“.

Dakle, „DAJTE NAM DA PIŠEMO“!! Škopljenje hrvatskog novinarstva ipak nije do kraja uspjelo. Tu su još staro dobro „Hrvatsko slovo“ i novi (nepokoreni) hrvatski „FOKUS“. A tu su i drugi putevi Božji! Nevidljivi smo, ali postojimo! Stameno kao kamen stanac!

E, sad, a da li će i za ovaj moj tekst važiti izjava Predsjednika Mesića, data koliko jučer, da „javne osobe za povredu časti i dostojanstva ne bi trebale uzeti veću odštetu od jedne kune“ ?? Evo, žurim da mu tu jednu kunu odmah pošaljem na Pantovščak!

Ante Rokov Jadrijević

Semper Paratus Croatiae

P.S. (ožujak 2002.g.): „Fokus“ i „Hrvatsko slovo“ su ovaj tekst odbili objaviti.

P.S. (2009.g.):

a/ - U međuvremenu smo bili svjedoci obnove 35.000 srpskih kuća u Hrvatskoj, koje

im je obnovio Račanov ministar građevinarstva i obnove Rade Čačić! Međutim,

prof. Žarko Puhovski je prije dva mjeseca na Haaškom sudu, pritisnut protu-dokazima obrane naših generala, priznao da je njegov HHO falsificirao podatke o čak 23.000 srušenih srpskih kuća u našem Domovinskom ratu! Puhovski je priznao da je realna procjena o broju srušenih srpskih kuća svega 7-8.000!

A i Sanaderov ministar Božidar Kalmeta im je povrh toga morao obnoviti još 5.000 kuća!! Logično je pitanje: kome su onda obnovljene sve te kuće??

Čik pogodite kamo i kome je otišla sva ta silna lova?!

b/- Zar nije bilo mnogo bolje u ostale kuće vratiti najmanje 100.000 mladih Hrvata, koji

su prije pet ili osam ili dvanaest godina napustili Hrvatsku, jer sebi nisu mogli

osigurati pristojan krov nad glavom??

Pitanje je prije svega upućeno (K)Radimiru Čačiću, Sanaderu i Božidaru Kalmeti!

c/ - Zanima nas kako to dr. Furio Radin zamišlja pravo na „pozitivnu diskriminaciju“

Srbima u Vukovaru, Osijeku, Vinkovcima, Daruvaru, Pakracu, Gospiću, Zadru,

Vrlici, itd.?

I što sada misli o „23.000 srušenih srpskih kuća u Domovinskom ratu“ znamenito „šerbo-ištrijansko“ laprdalo Damir Kajin?

Ante Rokov Jadrijević

(hrvatski socijal-radikal)


ponedjeljak, 13. travnja 2009.

OJ «DRUGOVI» JEL' VAM ŽAO, RASTANAK SE PRIMAKAO !

Žanton Žanko, Pula , 5.ožujak 2002.g.

Uredništvu «Hrvatskog slova»

Uredništvu «Vjesnika»

OJ «DRUGOVI» JEL' VAM ŽAO,

RASTANAK SE PRIMAKAO !

Sjajne nam se stvari događaju ovih nekoliko dana otkad je dvojac Budiša – Kontić ponovo preuzeo kormilo ruzinave barke i od početka rđave Račanove koalicije Petorke! Evo na primjer jučer: u udbo-srpskom riječkom «Novom listu» se jedan mali crveni žestoko okomio na druga Račana; da zašto se On tako strastveno zauzima za G. Granića, te zaključuje da se može razumjeti Račanova želja, kao čovjeka bez ikakvih upravljačkih sposobnosti, da uz sebe zadrži G. Granića, osobu kojoj je upravo vođenje poslova jača strana, a k tome je još i poslušni radoholičar. A jutros u 04.20 (upravo kada pišem ovaj tekst) slušam ponovo na Radio Zagrebu jednu već skoro zaboravljenu pjesmu o «crven-bijeli-plavom» našeg Đanija Maršana. Sutra rano ujutro se nadam čuti i onu slavnu Kišovu «Gospodine generale», a prekosutra ću valjda opet čuti i onu najslavniju «Bojnu Čavoglave»!

Eppur si muove!

Dakle, crveni štakori su opet počeli napuštati ruzinavi crveni brod, a to je radostan znak! Jedino se rđavi stari «Vjesnik» još drži, jer vidim jučer opet onog malog crvenog na zadnjici «Vjesnika», koji nam stalno glavom kroz crveni okvir pokušava proturiti predsjednika Mesića kao zaštitnika «nacije», pa čak i kao nekakav «moralni autoritet i jedno od rijetkih svjetala» u trenutku sumraka premijera Račana...i t.d.

A tu je i sve čudniji Vice Vukov, koji stoji iza tvrdnje nekog anonimusa da je Tito u svemu imitirao Staljina, Tuđman u svemu imitirao Tita, a danas Tuđmanov sin Miroslav tvrdi da, nakon Churchilla i De Gaullea, Europa nije imala političara kalibra njegova oca! Pritom se Vice Vukov uopće nije potrudio sam dati odgovor na to pitanje. Ostaje tajnom je li Vice Vukov u svom rukavu zadržao Alcide de Gasperi-a ili Willy-ja Brandta, koji je nažalost vrlo neslavno skončao svoj život. Drugih značajnijih političara Europa i nije imala poslije Drugog svjetskog rata (s izuzetkom generala Franca). Uvijeno pak, na domaćem terenu Franji Tuđmanu konkurira Vicin novi pajdaš Ivica Račan i valjda nikad ne-prežaljena drugarica Savka, koja nam je u naslijeđe ostavila svoju ljubimicu Vesnu Pusić!

Bravo Vice, samo nastavi, završićeš i Ti kao i Vlado Gotovac i kao Ivan Zvonimir Čičak! Ni oni nisu mogli progutati notornu povijesnu činjenicu da u najodsutnijem času za Hrvatsku nisu bili Franji Tuđmanu ni do koljena!

Hvala Bogu, dolazi Sudnji dan takvim novinama, takvim novinarima i takvim kolumnistima. Operacija ponovnog ubijanja hrvatskog javnog mnijenja je već bila uspjela (ubijanja Slobodne Dalamacije i Hrvatskog slova), ali je pacijent ipak preživio. I sada će suditi svojim medijskim dželatima! I ne samo njima. Uskoro ćemo vidjeti tko je i zašto po izraelskoj prašini skupljao Judine škude, dok je krvnik Šaron masakrirao Palestinu (Tito bi o tome gromko progovorio!). I sad da nam Takav bude «moralni autoritet i jedno od rijetkih svjetala»? Kakvo perverzno društvo!

Nema druge, nego početi pakirati svoje crvene prnje, pa put pod noge do Vama dobrog starog Sorosa i Zuroffa. Bit će novih Judinih škuda! Ali više neće biti «Crvenog Vjesnika», to je sigurno.

Vrijeme je za odlazak. Oj «drugovi» jel' vam žao, rastanak se primakao?! Za samo dvije godine uspjeli ste otpustiti blizu 200.000 radnika, a primiti na posao preko 10.000 novih birokratskih parazita, najviše udbo-četničkih povratnika. Vratili ste u dvije godine preko 100.000 Srba, a samo oko 1.000 Hrvata u tzv. Republiku Srpsku. To je ravno veleizdaji! Picula će za to morati odgovarati na sudu! To se nikako ne može oprostiti, niti zaboraviti. To je zločin ravan onim sličnim zločinima «general-leutenanta» Milovana Đilasa, koji nam je oteo šest hrvatskih sela kod Bihaća, jedno selo kod Martin Broda, oteo Neum i presjekao hrvatsku u Neumskom koridoru, a istovremeno hercegovačkim pravoslavnim Vlasima i Srbima otvorio perspektivu izlaska na more u Sutorini i Igalu, itd. Ukratko, Hrvatska se svakih četrdesetak godina smanjuje sve više i nema nam povratka na stara hrvatska ognjišta u Boki Kotorskoj, u Bosni i Srijemu, a evo ćemo biti definitivno istjerani iz nekoć naše Zapadne Bačke!

To mora konačno završiti pred Prijekim sudom hrvatskog naroda, ta posvemašnja izdaja hrvatskog naroda u Boki, u Bosni, u Srijemu i u Bačkoj. Priznati etničko čišćenje u Banja Luci i hrvatskoj Posavini, to je veći zločin od bilo kojeg «zločina» u Gospiću 1991.g. i u Olujnom Kninu 1995.g., ali se Gospićanima uporno sudi i to samo na temelju iskonstruiranih laži i podmetanja brojnih Manolićevih udbaških agenata i udbaških novinarki, koje je Manolić bio ugradio u skoro sve naše ratne brigade i sva naša žarišta otpora. Pa nam danas sude nekakve umobolne «Latinice», nekakve umobolne «Slobodanke» iz Splita i Šibenika, i t. d., a sve u režiji udbaša i kosovaca s Pantovščaka.

E, tome je konačno došao kraj ! Uskoro će hrvatski narod donijeti svoj novi politički sud i on će glasiti: Oj «drugovi» jel vam žao, rastanak se primakao !

Jedino se bojim da HDZ, kada se vrati na vlast, neće biti dorastao situaciji – jer se još nije pročistio. Bojim se novih tajnih sotonskih sporazuma, po načelu «udbaška vrana ne kljuje oči udbaškoj vrani»! Bojim se novih promjena, a bez promjena! Jedino se možemo pouzdati u Boga, koji nas, izgleda, još nije napustio.

Žanton Žanko, Pula

utorak, 7. travnja 2009.

GOSPODINE RAČAN, OVU DRŽAVU TREBA DEBIROKRATIZIRATI !

Ante Rokov Jadrijević, Pula / Brtonigla 22.II. 2002.g.

Uredništvu «Vjesnika» i Komu Treba: gosp. Ivici Račanu

GOSPODINE RAČAN, OVU DRŽAVU TREBA

DEBIROKRATIZIRATI !



Uvodna napomena (2009.g.):
Da se u Hrvatskoj ništa ne mjenja neka kao dokaz posluži ovaj stari tekst:

Prošlog sam tjedna, ovog mjeseca veljače 2002.g., morao poći na registraciju svog auta i krenuo sam u obližnji puljski centar za tehnički pregled poduzeća «Brioni». Kad su pregledali Prometnu dozvolu vozila, nadležna službenica mi je rekla da moram otići u Umag, jer je tekuća knjižica «potrošena», t.j. nema više slobodne rubrike za novu registraciju. To me začudilo, pa sam priupitao zar oni to ne mogu sami riješiti telefonom ili faksom, ali su o ni rekli «da su takvi propisi»!

To sam još nekako «progutao».

U Umagu sam u ponedjeljak otišao na tehnički pregled i prošao manje-više standardnu proceduru, ali kad sam sve konačno završio i platio, onda su me uputili u Policijsku postaju da mi tamo udare pečat. Jer da je takav propis! Otišao sam i tamo i za manje od pet minuta i to obavio – bez ikakvih suvišnih formalnosti.

Naoko, tu je priči kraj. Tipičan balkanski birokratski kraj!!

Međutim, nismo baš svi mi Hrvati balkanske ovce ili koze, odnosno «stoka sitnog zuba», da se s nama netko može tek tako birokratski izživljavati! Zar je potrebno da zbog samo jedne pisarske sitnice čovjek mora otputovati čak 95 kilometara od Pule do Umaga i to samo zbog jednog birokratskog pečata, te se odmah nakon toga vratiti nazad u Pulu putem dugim još 95 kilometara?! Zar smo još uvijek tako duboko u birokratskom etatizmu propalog komunizma?

Jedan moj prijatelj iz Zadra, koji živi u Novigradu, mi se na ovu moju priču samo gorko osmjehnuo i rekao da on za svoj kombi-furgon mora jednom godišnje ići u Zadar, jer ga ne može registrirati u Umagu, jer «takav je propis»! A kad sam istu priču ispričao mojem puljskom prijatelju zvanom Mata «Vukovarac», on mi je rekao da on svoju staru krntiju mora jednom godišnje nekako dokotrljati do Vukovara da je tamo registrira, jer to ne može u Puli, jer «takav je propis»!

A Mata je stari Vukovarski branitelj i ratni vojni invalid.

Sada javno pitanje premijeru Račanu: Gospodine Račan, zašto već jednom ne započnete onu često najavljivanu debirokratizaciju i deregulaciju ove države, koju od Vas uporno traži i MMF? Nije li prošle godine Vaš potpredsjednik Vlade R.H. gosp. Slavko Linić više puta najavljivao to isto? Zar nije gosp. Linić nekoliko puta gromko najavljivao smanjenje državne birokracije za 30.000 državnih birokrata, prije svega u Vladi, ministarstvima i Saboru. Nažalost, na Vašem nišanu su samo Hrvatska vojska i Hrvatska policija. Kako to?

Moj savjet Vama glasi: odmah ukinite desetak ministarstava, a njihove službenike pošaljite smjesta na Zavod za zapošljavanje! Od ukinutih ministarstva eventualno formirajte Vladine Urede s istim zaduženjima, ali sa samo dvadeset posto sada zaposlenih.Umjesto tih ministarstava osnujte novo Ministarstvo za debirokratizaciju države ! I za deregulaciju. Čak nije nužno ni da to bude novo ministarstvo. Možete razdvojiti Ministarstvo Pravosuđa i državne uprave na dva dijela, odnosno dva ministarstva: Ministarstvo Pravosuđa i Ministarstvo za debirokratizaciju državne uprave. A u tom novom ministarstvu odmah osnujte i Ured za zaštitu potrošača (naročito od bezobraznih državnih monopola kao što su INA, HEP, HT, HP, HTV, Vodovoda, itd.). Svi koji nas mogu pljačkati, ti nas i pljačkaju. A to narod dobro pamti, a izbori baš i nisu tako daleko! Mnogi će uskoro morati ponovo spakirati svoje kufere, pa na novo «čekanje». Ali i tamo su sva mjesta već popunjena, rang liste popunjene, startne liste popunjene...A vremena je tako malo preostalo.

Stoga, učinite već nešto, gospodine Račan, prenite se iz opasne letargije! Mi birači nemamo više strpljenja!

A.R.J./

P.S.: Zar sve ovo danas, 7. travnja 2009. godine ne podsjeća neodoljivo na ovu sadašnju Sanaderovu Vladu, koja još nije ukinula 12.000 glupih propisa iz bivše države (Jugoslavija)? Umjesto debirokratizacije i deregulacije (odnosno „Regulatorne giljotine“), nama je Sanaderov poslovođa i šeksualni manijak skrojio još 40 posto suvišnih i neprovedivih zakona - ali ni to nije učinjeno nimalo slučajno! Naime, štiti se ova današnj„Banda lopovska“, jednako onako kako se štitila i Račanova i Mesićeva „Banda lopovska“ nakon povratka na vlast 3. siječnja 2000.g.!

A dali se danas itko sjeća da nam je ministra prometa Božidar Kalmeta prije tri godine bio obećao da će se tehnički pregledi naši automobila vršiti tek svake druge, a možda i svake treće godine, navodeći primjere nekih zapadno-europskih zemalja??!

A.R.J.

petak, 3. travnja 2009.

«PROTOKOLI ZIMSKIH SLAMARICA» ZDRAVKA ZIME

Prof. A.R.J., dipl.ing., publicist; Pula,25. siječnja 2002.g.

Uredništvu «Glasa Istre»

Uredništvu «Hrvatskog slova»

«PROTOKOLI ZIMSKIH SLAMARICA» ZDRAVKA ZIME

Već duže vrijeme, čak i predugo, pratimo kolumnu gosp. Zdravka Zime u tjednom kulturnom prilogu «Mediteran» Glasa Istre, odnosno riječkog Novog lista , koja nosi nadnaslov «Zimsko ljetovanje».

Već nam je od početka bilo jasno s kakvom vrstom tekstova se svake nedjelje suočavamo.

Pišući tobože o kulturnoj problematici ovog našeg podneblja, pod tom krinkom nam gosp. Zdravko Zima prečesto podvaljuje nedopustivo prizemne političke pamflete mrzilačkog antihrvatskog naboja, koji iz broja u broj sve više narasta i pomalo već prerasta u antihrvatsku histeriju.

Mogli bismo ovdje navesti ili citirati čitav niz takvih primjera , ali ćemo se zbog nedostatka otvorenog prostora unaprijed ograničiti samo na nekoliko takvih slučajeva.

Prvi primjer: u tekstu «Split kao Mrduša Donja» objavljenom u «Mediteranu» Novog lista i Glasa Istre 9. prosinca 2001.g. on se obračunava s gosp. Lukom Podrugom i to na čistom političkom terenu, časteći gosp. Luku Podruga epitetima «zasukanog moraliste», militantnog pravaša , pa čak i splitskog Torquemade.I sve dalje u istom stilu.

Drugi primjer: u tekstu «Močvara je močvara», objavljenom u «Mediteranu» Novog lista i Glasa Istre 4. studenog 2001.g., gosp. Zdravko Zima se, pod krinkom kulturnih tema, opet bavio prizemnom politikom, te incident u zagrebačkom klubu «Močvara», gdje su se jedne večeri prikazivala dva jugonostalgičarska filma, iskoristio za iskaljivanje svoje opsesivne mržnje prema novoj hrvatskoj državi, ovako: «Iduće noći, u klubu «Močvara», glavni grad Hrvatske pokazao je svoje drugo, duboko zatucano i šovinističko lice». I sve dalje u istom stilu.

Treći primjer: u tekstu pod naslovom «Fašizam za početnike», objavljenom u «Mediteranu» Novog lista i Glasa Istre 16 prosinca 2001.g. gosp. Zdravko Zima se «kulturno» bavi incidentom u Slunju, kada je Vesna Teršelič, inače Slovenka, predvodila «mirni prosvjed» u pohodu na Slunj, odnosno spomenik ustaškom «krilniku» (pukovniku») Juri Francetiću i to na sam dan smrti Prvog hrvatskog predsjednika dr.Franje Tuđmana, 10. Prosinca 2001.g .Slunjani su, na čelu sa svojim gradonačelnikom Ivanom Bogovićem, te opskurne zagrebačke članove tzv. «Odbora za ljudska prava» i predstavnike Hrvatskog helsinškog odbora dočekali s bijesom (kako se i inače dočekuju osvjedočeni provokatori i izdajnici svog vlastitog naroda), te ih spriječili u svom naumu i ispratili prijetnjama, uvredama i psovkama. A to je silno razočaralo gosp. Zdravka Zimu! Valjda i zato što se nikako nije mogao prisjetiti kada je ta ista Vesna Teršelič to isto pokušala na njenom Kočevskom Gozdu (Rogu), gdje je strijeljano preko 30.000 Hrvata, a koji je- vidi crvenog vraga!- još uvijek pod zabranom prilaska i to po cijenu života! A slično je i u Mariborskom Teznom, gdje je bivši Predsjednik Vlade bivše Jugoslavije Mitja Ribičić, kao major OZNE, revnosno otpremio u smrt oko 12.000 Hrvata, odnosno hrvatskih mladića, od kojih su mnogi imali tek 15, 16 ili 17 godina!

Četvrti primjer: u najnovijem tekstu od 20. siječnja 2002.g., pod naslovom «Harry Potter u Zagrebu», gosp. Zdravko Zima, opet pod krinkom pisanja o kulturi, obrušava se na istinski nezavisnog saborskog zastupnika gosp. Ivu Lončara, kojeg etiketira Potterom, i to samo zbog njegove principijelne intervencije u Saboru, na govor zastupnika Milana Đukića, održanog na čistom srpskom jeziku.

Naime, gosp. Ivo Lončar se pozvao na neprijepornu odredbu hrvatskog Ustava da se u Hrvatskom Saboru ima govoriti samo hrvatskim jezikom. I sad se tu našao jedan novi politički advokat, Zdravko Zima, tobožnji „kulturnjak“, kojemu to silno smeta i koji pod krinkom kulturne problematike iznova podvaljuje svoje prizemne političke konstrukcije, ovako: On gosp. Ivu Lončara posprdno naziva Potterom, koji Milana Đukića poziva da se dotični «ako već nije naučio govoriti kako Bog zapovijeda, koristi engleskim».

Budući da gosp. Ivo Lončar nigdje nije rekao ili uzgred spomenuo da je govoriti hrvatski «kako Bog zapovijeda», slobodni smo ovdje odgovoriti parafrazom gosp. Zdravku Zimi, njegovim vlastitim jezikom,ovako: «Govori, bre, hrvatski, da te ceo svet razume»!

I općenito, u tim svojim tobože kulturnim kolumnama, gosp. Zima govori nekako previše s visoka, stalno se poštapljući svojim otrcanim frazetinama o globalizacijama, tolerancijama, demokracijama, ljudskim pravima i slobodama, itd., istovremeno napadajući stil i način govora u Hrvatskom Saboru, koji bi se po njemu mogao i trebao ukoričiti u knjigu «Protokoli saborskih mudraca (ili čak madraca)». Budući da je on sam, gosp. Zima nedavno izdao svoju knjigu ovih i ovakvih spornih kolumni, mogao ju je nazvati «PROTOKOLI ZIMSKIH SLAMARICA» ! To bi, držimo, bio najprikladniji naslov njegovoj knjizi! A ujedno i nadnaslov njegove kolumne, čiji je naziv «posudio» od pokojnog Vladana Desnice.

Na kraju da kažemo i naš sud. Kada gosp. Zdravko Zima kaže: »Ne radi se u ovom slučaju uopće o tome da bi netko trebao braniti Đukića i njegovu politiku. Radi se samo o civiliziranosti! Tko dira u nečiji jezik, u nečiju vjeru i tradiciju, za toga bi se moglo zaključiti sve drugo samo ne da je civiliziran. I što znači perfidna primjedba da jedan hrvatski Srbin krši Ustav jer koristi srpski jezik», onda mi mu spremno odgovaramo:

Gospodine Zima, Vi drsko podvaljujete, jer Milanu Đukiću maternji jezik nije (bio) srpski! A nije ni ostalim hrvatskim Srbima! Dakle, nitko ne dira u Đukićev maternji hrvatski jezik, niti u njegovu tradiciju! Stoga je neprilično i nedopustivo da nam gosp. Đukić sada drsko uvozi svoj novi i dobro plaćeni srpski jezik u naš Hrvatski Sabor! Njemu je bilo i još uvijek jest dozvoljeno da u samom centru Zagreba izdaje svoj list na ćirilici «NAŠ GLAS», u kojem može pisati kako ga volja, pa ipak se nije usudio pisati ga samo srpskim jezikom, premda taj list finacira srbijanska politika! Jezik kojim se govori u Lici, pa i u Đukićevom Donjem Lapcu i njegovom rodnom Dnopolju jest hrvatski jezik ikavskog narječja ili u krajnjem slučaju hrvatsko-vlaškog narječja, a nikako srpski ekavski govor šumadijskih žandara i kraljevskih oficira iz Srbije, koji je donešen u Hrvatsku 1918./1919.g, na vrhovima njihovih čizama i opanaka, a koji sada Đukić pokušava progurati u Hrvatskom Saboru. Eto, to je ono što je nedopustivo, a uvaženi saborski zastupnik gosp. Ivo Lončar je upravo na to mislio. Da li se je zbog toga trebalo rugati gosp. Ivi Lončaru i nazivati ga Johnom Potterom, neka čitatelji Glasa Istre i Novog lista sami prosude. Mi smo ovdje i sada već prosudili i rekli svoje!!

I samo još nešto: Bilo bi dobro da nas glavno uredništvo našeg Glasa Istre nekako poštedi Ziminih prizemnih političkih digresija i eskapada u svojoj kvazi-kulturnoj kolumni, koje ne služe ničemu drugom nego provociranju druge, njemu suprotne političke strane. Bilo bi također dobro da glavno uredništvo Glasa Istre uruči oštar demarš glavnom uredništvu Novog lista u Rijeci, da nam više ne podmeću svoja kukavičja jaja kroz njihov nedjeljni kulturni prilog «Mediteran» putem tih i takvih prizemnih političkih pamfleta Zdravka Zime, a sve pod krinkom kulturnih tema.

No pasaran, no mas!

Za Grupu nezavisnih

hrvatskih intelektualaca

Hrvatskog Bloka Pule

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.