utorak, 30. prosinca 2008.

Je li se SDP pretvorio u stranku demagoških promjena?

Ante Rokov Jadrijević, Pula / Brtonigla 18. veljače 2001.

Uredništvima i kolegijima novinara

Slobodne Dalmacije, Hrvatskog slova i Večernjeg lista

Je li se SDP pretvorio u stranku demagoških promjena?

Prošli četvrtak smo bili izvješćeni od nekih Udbaških novina na Sjevernom Jadranu da su agencije PULS i IRI objavile rezultate istraživanja javnog mišljenja u Hrvatskoj godinu dana nakon odlaska HDZ-a, pod uredničkim naslovom: ŠESTORKA BI OPET POBIJEDILA.

Dakako, odmah smo u tom tekstu prepoznali plitku Udbašku podvalu. Popularnost naših političara pada i nikad dosad nije bila na nižoj razini, pa se američka satelitska agencija IRI, koja djeluje u mreži podagencija CIA-e, našla pozvana da nam ponovo podvali jednu od svojih slavnih anketa javnog mnijenja. Naime, Večernji list uredno svakih dva mjeseca objavljuje rezultate svojih ispitivanja javnog mnijenja u Hrvatskoj i ona su općeprihvaćena kao vjerodostojna. Po njima je popularnost predsjednika Vlade gosp. Ivice Račana već pet mjeseci oko 15,4 posto, a popularnost predsjednika Republike gosp. Stipe Mesića se sa 16,5 srozala na samo 12,5 posto!

Naprotiv, IRI nam iznenada izlazi s potpuno oprečnim rezultatima popularnosti: Račan čak 73 posto, a Mesić samo 71 posto. Mogli su barem malo manje lagati - taj IRI i taj Puls. Očito počinje novo veliko američ ko ulaganje u posrnulu i osramoćenu Šestorku! Lanjsko i preklanjsko ulaganje u Šestorku im se itekako isplatilo, pa očito misle da će im isti trikovi upaliti još jednom.

Nema šanse! Pametniji smo danas nego prije godinu i pol dana! Narod se konačno otrijeznio i shvatio u kakvu je klopku upao. Hrvatska je danas naprosto impregnirana Udbašima, koji su se opet osilili. Totalitarizacija Račan-Mesićevskog režima se ubrzava: udbaški batinaši zasjeli su na najviše državne pozicije, maske se odbacuju kao dalje nepotrebne, počinje proizvodnja namještenih ekscesa i incidenata,udbaški dinamitaši i ubojice sami istražuju svoja djela i nedjela: ubojstvo Milana Levara, rušenje partizanskog spomenika na Mirogoju, itd. Udbaški stroj se zahuktava. A IRI nam podvaljuje svoju lažnu anketu javnog mnijenja, izvršenu očito na 1.710 hrvatskih Udbaša i njihove kopiladi!

Amerika bi se već jednom morala početi trijezniti od svoje imperijalističke politike, kako na Balkanu, tako i u Čečeniji, Gruziji, Iraku, Palestini, itd. Ona je - umjesto demokracije - postala glavni svjetski siledžija i napasnik, štoviše se ocrtava kao glavni i jedini potencijalni diktator, koji pokazuje namjeru da kolonizira cijeli svijet, a sve u službi judeo-masonske žuto-crne lihvarske internacionale, čvrsto usidrene u New Yorku, Londonu i Parizu i oslonjene na IRI, USAID i ostale podagencije CIA-e.

Ante Rokov Jadrijević

P.S.: Nitko od navedenih uredništava nije htio ili nije smio objaviti ovaj tekst. Normalno je bilo razumjeti gosp.Josipa Jovića, kojega su upravo počeli rušiti mahniti Račanovi orjunaši i Staljinova kopilad iz Splita (o tome uskoro slijedi jedan stari tekst iz tog vremena!). Ali samo sedam mjeseci kasnije objavio ga je Osama Bin Laden u New Yorku, rušeći ona dva najviša židovska tornja na samo donjem rtu Manhattana! I, zamislite, u njima nije poginuo nijedan Židov, iako ih je u tim divovskim tornjevima radilo nekoliko tisuća! Vjerovatno i par desetaka tisuća. A oni glupaci u Hrvatskom slovu i dalje primaju Sanaderovu milostinju! Fuj!!

A.R.J.

subota, 27. prosinca 2008.

BUDIŠA, IZAĐI IZ KOALICIJE NARODNIH IZDAJNIKA !

Ante Rokov Jadrijević, Pula 11. veljače 2001.

Uredništvu Slobodne Dalmacije Komu Treba: g.Dražen Budiša

BUDIŠA, IZAĐI IZ KOALICIJE NARODNIH IZDAJNIKA !

Dramatično su se promijenile okolnosti pod kojima je gosp. Dražen Budiša prije tri godine sklopio sporazum s gosp. Račanom, s kojim je kasnije stvorena dvočlana Koalicija lijevog centra. Prva veća greška je napravljena kada je dopušteno da se toj koaliciji priključi i antihrvatski IDS (koji se u nju uvukao pod okriljem pokojnog Vlade Gotovca).

Danas je - pokušajem hapšenja generala Mirka Norca i njegovog ekspresnog izručenja Haaškom sudu - posve jasno da se Koalicija Šestorke pretvorila u Koaliciju narodnih izdajnika !! To je jamačno jasno i gosp. Draženu Budiši. Nijedna isprika tu neće biti dovoljno jaka da bi gosp. Budiša i dalje ostao u toj Koaliciji narodnih izdajnika. Gosp. Budiša će pred hrvatskim biračima vrlo skoro morati objasniti zašto je šutio kada je ova svakim danom sve crvenija Račan-Mesićevska vlast već na početku oslobodila svake optužbe poznatog udbaškog ubojicu Vinka Sindičića, zatim oslobodila tzv. Šodolovačku grupu, itd. A nedavno je oslobodila optužbe za ratni zločin Savu Grulovića (zbog tobožnjeg nedostatka dokaza, t.j. umro svjedok zločina, a dokaze pojeo poznati udbaški mrak!); nedavno oslobodila optužbe, t.j. abolirala od ratnog zločina 83 srpsko-vlaška četnika koji su u Širokoj Kuli u rujnu 1991.g. poklali 25 Hrvata i Hrvatica i jednu cijelu srpsku obitelj, a oslobođeni su također zbog tobožnjeg (udbaškog!) nedostatka dokaza. Sve je to prešutio gosp. Dražen Budiša, koji se sve više pretvara u novi sinonim sramotne hrvatske šutnje, čija je nesretna žrtva i sam bio 1971./1972. godine.

Gosp. Budiša će se morati neugodno znojiti pred sve kritičnijim hrvatskim biračima, zato što je tako dugo ostao u toj Koaliciji narodnih izdajnika, koji su potpuno okrenuli leđa našoj hrvatskoj braći u Hercegovini, Lašvi, Žepči i Posavini; zašto nije oštrije reagirao poslije svakog od navedenih ispada ove crvene vlasti, koja na sva ključna mjesta u Državi vraća svoju Staljinovu kopilad, koja sve više steže omču oko vrata nove Hrvatske Države! Vlasti koja, bilo iz Banskih dvora, bilo s Pantovščaka, sve više provocira svoj vlastiti narod, e da bi otvorila prostor novom programiranom KAOSU (!), koji bi bio casus belli tzv. međunarodnoj zajednici za intervenciju u Hrvatskoj i uvođenje njenog protektorata u našoj Državi, a sve to uz pomoć tzv. zdravih snaga s istoka!!

Trebamo li, gosp. Budiša, čekati da Staljinova kopilad s Pantovščaka i/ili iz Banskih dvora zapali zgradu Hrvatskog Državnog (!!) Sabora i onda nam podmetne nekog svog Milana Levara (.... pardon, Marinusa Van der Lubbe-a, priglupog holandskog pomorca koji je i z v a n a simpatizirao Lenjinov Sovjetski Savez) ili nekog novog Labradorca, te nas - cijeli hrvatski narod optuži za terorizam u službi povratka pljačke (Bože kakvog li Mesićevog g-lupetanja!), pa da Vi gosp. Budiša konačno progovorite, ispravite se i kažete neku pravu, mušku besjedu?! Koji Vam je vrag, gosp. Budiša? Zar Vam je blizina vlasti baš toliko udarila u glavu, da Vam je pomračila svijest o svojem majčinom mlijeku? Zar Vi Budiša, sada i ovdje, držite uz Staljinovu kopilad s Pantovščaka ili s Kumrovečkim studentima? Zar Vam je blizina vlasti toliko zavrtila mozak da ste zaboravili što ste, tko ste i kamo pripadate? Zar ne vidite koliko su oni već zloupotrebili vlast, odnosno volju birača, pa čak i Ustav R.H.?

Dakle, treba smjesta u Županijskom domu Sabora inicirati trenutačno i bez ikakvog odugovlačenja UKIDANJE ZAKONA O OPROSTU (četnicima, a ne tzv. Srbima). Ma, ne mogu srpski četnici iz Knina, Vrlike, Otišića, Gospića, Karina ili Korenice imati veća prava u našoj hrvatskoj Državi od nas Hrvata! Oprost svima, a ne samo četnicima!! Ne može se baš u svemu i do kraja abolirati i amnestirati tzv. srpska Pravoslavna crkva u Hrvatskoj, ma što o tome govorio nadbiskup Bozanić!

Očito je da Mesić i Račan nešto šuruju s Haaškim sudom i njegovim političkim komesarima iza leđa Hrvatske. Ali zašto im gosp. Budiša u tome pomaže? Već smo odavno shvatili da Kaktus s Pantovščaka namjerava biti i Vrhovni zapovjednik u miru (a ne samo u ratu, kako je to predviđeno u Ustavu R.H.), pa čak biti i glavnim kadrovikom HV-a, a gosp. Budiša o tome mudro šuti. Progovori, Budiša, progovori, inače će Te ta tvoja vlaška mudrost doći Tvoje vlaške glave! Pokaži se, Budiša, barem još jednom muško! I to hrvatski muško!

Ne daj generala Mirka Sinjanina Norca: on je samo prvi - prvi u ratu, prvi na haaškoj giljotini. A ona, Budiša, i Tebe čeka! Zapamti Budiša: poslije generala Norca dolaze svi najbolji hrvatski generali na red, a onda i Ti. Zato, izađi Budiša iz te Koalicije narodnih izdajnika!! Što će Ti Ivan Jakovčić, Vesna Pusić i Zlatko Tomčić??!!

Ante Rokov Jadrijević

P.S.: Dana 20 veljače 2001.g. ovaj je tekst objavila Slobodna Dalmacija glavnog i odgovornog urednika g.Josipa Jovića, pod uredničkim naslovom Glasnogovornik nove šutnje uz neznatno skraćenje. A to je učinjeno i ovaj put od strane autora. A dva dana kasnije, 22. veljače 2001. predao se u ruke suda i nepravde general Mirko Norac.

A.R.J.

četvrtak, 25. prosinca 2008.

MESIĆ JE NAJCRNJA POJAVA; SUDIMO MU U ZAGREBU (a može i u Beogradu!)

Ante Rokov Jadrijević, publicist, Pula / Brtonigla 28. siječnja 2001.

Uredništvu Vjesnika

Uredništvu Slobodne Dalmacije

MESIĆ JE NAJCRNJA POJAVA; SUDIMO MU U ZAGREBU

(a može i u Beogradu!)

Pročitao sam u Slobodnoj Dalmaciji veliki intervju s poznatim i duhovitim, a nadasve lucidnim književnikom i slučajnim političarem gosp. Predragom Raosom. Istovremeno sam pročitao i pismo gosp. Mladena Rogića, znamenitog hrvatskog ratnika i ratnog invalida, to jest pismo muževno i jako.

Dakle, duhovitost protiv muževnosti, i muževnost protiv (isprazne) duhovitosti.

Gospodin-drug Predrag Raos opetovano izjavljuje da je on i dalje ljevičar. Nažalost, ljevičar Mesićevskog, a ne Račanovskog tipa i vokacije. Njemu je Mesić apsolutno najsvjetlija pojava i da ga nema utonuli bismo u sivilo, mrtvilo i ništa (završen citat).

S druge strane, Predrag Raos kao da konačno počinje shvaćati da je Tuđman imao viziju, bio je faca. Međutim, da ipak ne bi priznao svoje nedavne zablude, on ponovo pljuje u svoj tanjur iz kojeg kusa mrsnu čorbu, izvačeći se ovako: Ponavljam, smatram da je bio ratni zločinac par excellence, ali je bio i faca.

Ne, Franjo Tuđman nije bio nikakav ratni zločinac, a pogotovu ne par excellence, nego veliki strateg, koji je znao osujetiti i parirati perfidnoj strategiji pariško-londonske masonerijske

Male Antante i njihovog barbarogenijskog štićenika Slobodana Miloševića, u njegovom imperijalističkom pohodu na zapad i jugo-zapad Balkanskog poluotoka. Tuđman je bio ne samo vizionar, nego i veliki strateg, ali nažalost nije bio i veliki taktičar. Upropastio ga je njegov plahi karakter i sklonost makijavelističkom receptu rješavanja problema. Primjer njegove obitelji o tome najbolje svjedoči: Seka, Braco, Ankica, a onda i njegov nećak Darko Tuđman (iz Umaga): oni su bili okidač za početak trke u grabežu i korupciji, što je dovelo do kolapsa Njegove Hrvatske. No to nije bio ratni zločin, kao što to uporno tvrdi Predrag Raos!! To je bila samo jedna unutrašnja slabost jednog velikog čovjeka, a sličnih primjera bilo je bezbroj u povijesti svijeta i naroda.

Gosp. Predrag Raos previše ružno govori i o gosp. Račanu i njegovoj Vladi, zaboravljajući osnovni uzrok slabosti te Vlade. Zaboravlja na velike zakulisne bitke za Pantovščak i velike diktatorske ovlasti kojma je stremio Stipe Mesić!! Devet mjeseci je trajala žestoka zakulisna borba Stipe Mesića da ovlada tajnim službama, bivšom Udbom i KOS-om, HV-om i njegovim generalskim zborom (koji je Mesić u prvoj prikladnoj zgodi desetkovao!!), te vanjskim poslovima, itd.

To je najveća bitka koju je za sve nas Hrvate izvojevao i dobio gosp. Ivica Račan i ja mu prvi za to javno zahvaljujem! Račan je uspio razvlastiti Stipu Mesića, jer je u njemu i on (kao i ja osobno!) prepoznao čovjeka vrlo opasnih (udbaških) namjera! Tek sada, nakon skoro godinu dana izgubljenog vremena se g. Račan i njegova Vlada mogu posvetiti učinkovitom rješavanju ostalih, objektivno manjih i manje značajnih problema naroda i društva.

Nažalost, gosp. Račan nije dovoljno razvlastio predsjednika republike Stipu Mesića! Evo ga jučer i danas u Davosu, u Švicarskoj, gdje nas uvlači u krajnje sumnjivu carinsku uniju sa Srbijom; gdje opet nešto mulja s transkriptima; gdje opet nešto trguje s glavama naših generala! Opet subverzija protiv vlastite države i protiv vlastitog naroda! Molim Vas gospodine Račan, razvlastite tog opasnog čovjeka do kraja (i predajte ga narodnom sudu za ratne zločine i veleizdaju!).

Mesiću treba suditi u Zagrebu, a ne u Haagu, kako to predlaže ugledni hrvatski muž Mladen Rogić iz Zagreba. Mesiću je Haaški sud već dao oprost kao pokajniku, ali mi to pokajanje ne moramo uvažiti. Mi smo danas, zahvaljujući dr. Franji Tuđmanu, suverena Država i suveren narod! Mesić je bio nominalno (a i stvarno) Drugi čovjek u Državi kad je počeo prljavi rat u Bosni i Hercegovini, te je itekako odgovoran za navodne ratne zločine Hrvata u tom ratu i - pazite sad! - daleko odgovorniji od nesretnog hrvatskog generala Tihomira Blaškića!! Nema takvog pokajanja koje bi moglo Mesića amnestirati od kazne doživotnog zatvora! Ili barem 45 godina zatvora, koliko je on osobno „napakovao“ našem generalu Blaškiću.

Budući da licemjerni Haaški sud ipak (!!) odustaje od suđenja Slobodanu Miloševiću u Haagu (jer bi se onda moralo suditi i njegovim jatacima Owenu, Mitterandu, Janvieru, Cot-u, Rose-u, Carringtonu,itd., itd., znači skoro cijeloj Zapadnoj Europi), pošaljimo im u Beograd i Stipu Mesića, da lista optuženih bude kompletnija! Oni će tamo već znati sve njegove smrtne grijehe, a možda ga u zatvoru i bolje pripreme za budućeg prvog predsjednika Balkanije! Ipak je on njihov brat, a i zet!

Ante Rokov Jadrijević

subota, 20. prosinca 2008.

STIPE MESIĆ NIJE BIO ZAŠTIĆENI SVJEDOK, NEGO ZAŠTIĆENI POKAJNIK HAAŠKOG SUDA !!

Ante Rokov Jadrijević, Vodnjan, Istra 16. prosinac 2000.g.

Uredništvu Slobodne Dalmacije

STIPE MESIĆ NIJE BIO ZAŠTIĆENI SVJEDOK,

NEGO ZAŠTIĆENI POKAJNIK HAAŠKOG SUDA !!

Čitajući ovih dana Slobodnu Dalmaciju, Jutarnji list i Novi list, jasno vidim kako i koliko se naši najbolji novinari (Tihomir Dujmović, Ante Gugo, Nino Đula) muče odgonetnuti Zašto je Mesiću Haag toliko drag?, zašto je Račanu došao Kraj haaških iluzija, te zašto General Stipetić nije svjedok nego okrivljenik pred Haagom.

Iznimno cijenim svu trojicu navedenih novinara, premda s Ninom Đulom nisam ni blizu politički istomišljenik.

Kakva to sila tjera Mesića na ovakvu destrukciju (vlastite Domovine i povjerene mu Države) – neće odgonetavati povjesničari, jer je to već danas sasvim jasno! On nije nikakav zaštićeni svjedok, nego tek zaštićeni pokajnik Haaškog suda!! Otuda potječe njegova neshvatljiva revnost – revnost koja ubija, kako je to slikovito govorio njegov balkanski pandan Vuk Drašković. A na to se nadovezuje današnja novinska vijest: Petnaest milijuna dolara sponzoru Mesićeve kampanje u Novom listu s nadnaslovom: Klariko voće i SAD sklopili sporazum o gospodarskom ulaganju. Sad je kristalno jasno tko je – posredno – dao novac za Mesićevu predsjedničku kampanju (podatak koji on već 11 mjeseci taji od hrvatske javnosti): dala ga je američka ambasada, putem svojih (navodno) humanitarnih organizacija: USAID-a, IRI-ja, US TDA-a, itd, iza kojih u pozadini djeluje CIA !

Dakle, Stipe Mesić je najbolja američka investicija na Balkanu – bolja od prošlogodišnje američke oružane agresije na Srbiju i bolja od milijarde dolara pomoći Alijinoj Bosni!

Sličnu operaciju su prije tjedan dana u Budimpešti javno priznali i obznanili taj isti spomenuti USAID i CIA: priznali su da su organizirali srbijansku opoziciju protiv Miloševića i sa 45 milijuna organizirali svrgavanje i pad Slobodana Miloševića!

Jel' jasno drugovi !!

A zašto bi Stipe Mesić išao u Haag prije dvije i pol godine, pitat ćete se Vi dragi čitatellji. Zato što je po rangu bio drugi čovjek u državi, koja je navodno izvršila ratni zločin nad nedužnim i golorukim srpskim narodom u Republici Srpskoj Krajini (RSK), naročito (navodno!) u Medačkom džepu, pa onda (navodno!) u Kninu, Vojniću, Plaškom, itd. Znači, i on bi kad-tad bio pozvan u Haag kao osumnjičeni za ratni zločin po zapovjednoj odgovornosti – zar ne! I možda bi tamo i on dobio 45 godina zatvora kao i potpuno nedužni hrvatski general Tihomir Blaškić. A ovako, postao je zaštićeni pokajnik s doživotnom rentom!!

Drugi razlog je taj što Tuđmanov VONS Stipi Mesiću nije odobrio pokušaj grandioznog kriminalnog poduhvata – da za svoju kćerku Dunju mazne veliku Našičku cementaru! A da mu je to dr. Franjo Tuđman dopustio, ne bi ga Stipe Mesić nikad napustio. Nikad! A sve te naknadne priče o njegovom dubokom neslagnju s Tuđmanovom politikom u Bosni (s kojom sam se ja osobno slagao i svesrdno ju podržavao!), tek su pokušaj bacanja prašine u oči dok se ne zametu tragovi velike zvjerke kradljivice - u snijegu ili pijesku! Pljačka, koju danas kao želju i cilj pokušava pripisati čak i Ivici Račanu, bio je Mesićev glavni motiv kada se pridružio dr. Franji Tuđmanu krajem 1989.g., a ne nikakvo domoljublje, a još manje rodoljublje! Zato on danas nama koji smo domoljubni i rodoljubni, a ne prihvaćamo diktat Haaškog suda, pokušava prilijepiti etikete da radimo protiv interesa Hrvatske i da nam je cilj obnova pljačke.

Ponavljam onaj moj prijedlog od 7. studenog ove 2000.g.,odnosno 17. studenog ove 2000.godine, o sazivanju Konstituante, ovaj put u nešto izmjenjenom obliku:

NEKA ŽUPANIJSKI DOM SABORA SMJESTA SAZOVE IZVANREDNU SJEDNICU I

ZAPOČNE POSTUPAK OPOZIVA PREDSJEDNIKA REPUBLIKE MESIĆA !!

Božićni i Novogodišnji blagdani su idealno vrijeme za svenacionalnu raspravu o ovom nedoličnom, neodgovornom i neuračunljivom predsjedniku Države. Mesićev čin je doista izdaja nacionalnih interesa, kako to kaže i potpisuje pukovnik Mirko Čondić u ime Stožera za obranu Domovinskog rata. Vrijeme je da se pokrene i Ustavni sud R.H.. Jer, radi se o veleizdaji. A za to postoji samo jedna kazna: ZNA SE KOJA!

Stipi Mesiću poručujem: Neka si Stipe Mesić hitno potraži svoju drugu domovinu. Može biti i Otadžbina! Hrvatska će mu Domovina uskoro postati pretijesna. On više nije naš Predsjednik: uostalom, on je na ovogodišnjim predsjedničkim izborima u veljači bio izabran s tek 26 posto glasova birača koji su bili upisani u biračke spiskove početkom ove 2000. g. (a i to je bilo vrlo sumnjivo!). A u nedavnoj anketi javnog mnijenja u Večernjem listu za njega je podršku dalo svega 16,7 posto hrvatskih građana. A pošto se on od početka izjavio za Građanina – Predsjednika, onda valja svoj predsjednički tron ponuditi boljemu od sebe i naći neko drugo građanstvo koje će ga više uvažavati. Ovako, uvažava ga samo svaki šesti građanin Hrvatske. A to je dva i pol puta manje od podrške za njegovog prethodnika, pokojnog predsjednika dr. Franje Tuđmana, koji će ostati vječito PRVI !! A Stipe Mesić će sasvim sigurno biti vječito ZADNJI! I kao takav, Stipe Mesić -

ostat će đubre do kraja!

Ante Rokov Jadrijević

srijeda, 17. prosinca 2008.

Balkanski summit u Zagrebu: Pomirba ili oprost Srbiji ?!

Ante Rokov Jadrijević, publicist, Pula 25. studeni 2000.g.

Uredništvu Hrvatskog slova

Balkanski summit u Zagrebu: Pomirba ili oprost Srbiji ?!

Prevario se još jednom Stipe Mesić!! Prevario se i Ivica Račan! Pobjednik Balkanskog summita u Zagrebu, 24. studenog ove 2000.g. je drski Vojislav Koštunica, koji je svima hrabro pokazao zube (i to na svojoj ćirilici!) i za to odnio prvu nagradu od oko 460 milijuna eura! Dakle,

Svijet je uvijek više cijenio drske i ponosne junake,

pa makar oni bili i barabe, od cmizdravih i puzavih

hrvatskih ljigavaca, a mi Hrvati tu istu lekciju

ponavljamo već i po dvadeseti put.

Ako još ikome u Hrvatskoj nije jasno što, kako i zašto nam se dogodio još jedan povijesni hrvatski pobačaj na Balkanskom summitu u Zagrebu, neka samo osluhne eho iz francuskog tiska, ili još bolje – neka posluša Radio France International (RFI)! Svi oni slavodobitno melju o Početku pomirbe na Balkanu. Ma, kakva sotonerijska pomirba! Radi se naprosto o francuskom pokušaju pranja svojih prljavih ruku na Balkanu i davanje oprosta njenoj staroj/novoj saveznici Srbiji. Tamo gdje je Mitterand stao, tu je Chirac nastavio. A mi smo opet podlegli njihovom pritisku: nakon što je naš Predsjednik Franjo Tuđman dao oprost četničkim zločincima iz Hrvatske, sada je Stipe Mesić (uz svesrdnu pomoć Račana) dao oprost i zločinačkoj Srbiji – i to je cijela ta priča!

Dakako, svemu su kumovali i ljigavi Tomčićevi seljaci, još ljigaviji Budišini socijal-liberali, te najljigaviji od svih Đapićevi pravaši, dakle svi oni koji su odbili doći i muški učestvovati na zasjedanju Županijskog doma Hrvatskog Sabora i tamo – na najdemokratskiji i najuljudniji način – izraziti svoje odlučno neslaganje s idejom, svrhom i ciljevima tog podmuklog Balkanskog summita, kojeg su organizirali – a tko dugi nego Francuzi. Francuzima se, inače, ne treba nimalo čuditi: Scirac se rukovodio (ili bio rukovođen sa strane!) istim motivima kojima se rukovodio i njegov prethodnik Francois Mitterand, kad je 1992.g. svojim iznenadnim dolaskom u ratno Sarajevo spriječio intervenciju UN-a i NATO-pakta protiv bosanskih četnika i njima saveznika – posrbljene i četnizirane tzv. JNA. Dakle, balkanski summit u Zagrebu je (samo) logičan nastavak prljave francuske politike na Balkanu, koja nije od danas, nije od jučer, pa ni od prekjučer: ona vuče svoje korijene još od početka 19. stoljeća

Oprost koji su Srbiji dali Mesić i njegova udbaška svita (uključujući i njegove KOS-ovce na Pantovščaku), podrazumijeva i oprost ratne odštete, oprost sukcesije, oprost dugova i krađa (INA VARTEKS, PLIVA, itd.), a povrat imovine četnicima i njihovim jatacima, i što je još najgore – njihovih starih privilegija! Povrh svega, Mesić i Račan su se jamačno obvezali da ćemo Srbiji opet morati dobaciti naš pojas za spašavanje – isto onako kao što je Hrvatska bila prisiljena učiniti i na kraju 1918. godine – kada smo mi i Slovenci bili prisiljeni plaćati srpski ratni dug iz Prvog Svjetskog rata, dug od dva milijuna srpskih volova Francuskoj i saveznicima, koji smo otplatili tek 1988.g. (podatak iz Mladine, 1989.g.). A Srbija je i ove nove ratove na Balkanu jamačno vodila na kredit Francuske, Engleske i njihove Zelene lihvarske internacionale!

A i trik s tzv. Zapadnim Balkanom je sasvim providan. To znači sve Zapadno od Bugarske, jer su Bugari i brojniji i hrabriji i slavniji narod od Srba, pa stoga Beograd ne bi opet mogao postati centar sveta! A zna se već skoro 1.700 godina da pravi Zapadni Balkan počinje tek s ove naše strane Drine!

Ante Rokov Jadrijević, publicist

P.S.: Hrvatsko slovo ovo nije objavilo, pa je desetak dana kasnije tekst poslan Slobodnoj

Dalmaciji Glavnog urednika gosp. Josipa Jovića, gdje je objavljen u cijelosti, pod

uredničkim naslovom: Koštunica pravi pobjednik.

A.R.J.

nedjelja, 14. prosinca 2008.

SPRIJEČITI tzv. ZAGREBAČKI SUMMIT !!

Ante Rokov Jadrijević, Pula / Vodnjan 7. studeni 2000.g.

Uredništvima Slobodne Dalmacije
i Hrvatskog slova

SPRIJEČITI tzv. ZAGREBAČKI SUMMIT !!

Taman sam i osobno namjeravao napisati jedan oštriji članak o gosp. Draženu Budiši – Čovjeku stalnih odustajanja i vječnih kompromisa - kada me je vrlo prijatno iznenadio sjajan članak Zorana Vukmana u Hrvatskom slovu od 3. studenog ove 2000.-te godine: Budiša pred Rrubikonom. Bravo gosp. Vukman! Bravo Hrvatsko slovo!

Ne gajim preveliku nadu da bi g. Budiša bio u stanju baciti kocku i prijeći Rubikon. Nažalost, nije on tog kova. A Hrvatska se cijela našla na Rubikonu. Tko će biti taj koji će u ime ove naše jadne i smrvljene Hrvatske biti hrabar baciti kocku i prijeći Rubikon? Vremena nema još mnogo: kroz 12 dana naša će se koža naći ponovo na balkanskom stijegu, koji će biti isto što i balkanski kolac! Ponovit će nam se stara greška iz 1918.19. i ona iz 1945.g. Zato je ovo poziv za hitnu akciju!
Sada nas samo hrabrost može spasiti!

Budiša, brate, daj se jednom već za nešto čvrsto odluči! Ti, a ne Račan i Mesić zaprijeti novim izborima! Oni su sada najslabiji i stoga najranjiviji. Silno su se uplašili masovnog hrvatskog pokreta prije mjesec i pol dana i učinili neoprostive i nepopravljive greške: smjenom deset najhrabrijih i najučinkovitijih hrvatskih generala odrezali su sebi bilo kakvu (biračku) odstupnicu i sada se batrgaju ne bi li nekako zakrpili tu svoju iznenadnu golotinju, mijenjajući retoriku i pokušavajući se brzo dodvoriti ostalim hrvatskim ratnim generalima, pa čak i poginulim hrvatskom braniteljima. To je ovaj Dan Mrtvih sasvim jasno razotkrio. To je bilo njihovo posljednje bacanje prašine u oči!

Novi izbori bi definitivno pokopali Račana! Od SDP-a bi ostali samo dr. Zdravko Tomac i gosp. Mato Arlović. Definitivno bi otpali Linić, Antunovićka i dr. Mato Crkvenac, te se SDP ne bi još dugo, dugo, ako i ikada oporavio.
I Mesić je mnogo klimaviji nego što on to otkriva. Njegovu najjaču točku ovdje neću otkriti, jer ne želim uvrijediti i one HDZ-ovce koji s besprimjernom pljačkom desne nomenklature HDZ-a nemaju nikakve sveze. Međutim ću o Mesiću reći ovo: on je očito talac istih udbaških krugova koji su u početku Tuđmanove vladavine vladali Pantovščakom i koji su ga tajno špijunirali. Priča o nekakvim transkriptima (prijepisima, kopijama) je priča za malu političku djecu. Sve je to nastalo u Manolićevom podrumu, onom istom iz kojeg je prisluškivao svog prvog susjeda u Nazorovoj 61.! Uostalom, gdje su originali. Nema ih? Ili ih nikad nije ni bilo?!!

Da skratim: Dražen Budiša bi hitno morao ovu stvar s tajnim službama, s generalima i s novim Račanovim i Mesićevim Ustavom prekinuti, jer nam se galopirajući približava Veleizdajnički Summit u Zagrebu 24. studenog ove 2000.-te godine, a pred tom činjenicom sve su ostale činjenice nevažne. Budiša mora izaći iz koalicije „Šestorke“ i zatražiti sazivanje tzv. Konstituante za promjenu Ustava i opoziv ovog nedoličnog, samovoljnog, neodgovornog i neuračunljivog Predsjednika Stipe Mesića – čovjeka vrlo opasnih (udbaških) namjera.
Konstituanta bi se morala sastojati od oba doma Sabora – Zastupničkog i Županijskog, a predsjedavao bi predsjednik Ustavnog suda prof.dr. Smiljko Sokol. Konstituanta mora izreći neopoziv sud da se Hrvatska ni u kakvom okviru ne može vratiti u Balkanski okvir (što bi bilo eklatantno kršenje Ustava R.H.); da Srbija ničim ne spada u tzv. „Zapadni Balkan“ (ona je bila i ostala Mezija i Tribalija!), te da se uzima nazad hrvatski suverenitet koji je nepromišljeno, nerazborito i neoprezno ustupljen tzv. Međunarodnom sudu za balkanske ratne zločine. Možemo mi i s manje, a bolje!

Predsjednik Mesić sada traži odgodu donošenja ustavnih promjena, koje su bile jedna od dva najvažnija predizborna obećanja i na kojem je g. Stipe Mesić i dobio te izbore. Budući da je istekao rok tim obećanjima, Konstituanta bi morala spriječiti odgađanje tog obećanja na još četiri godine! Mesića treba što prije „ražalovati“, prije nego što nam napravi neku još veću i nepopravljivu štetu.

A Ti Budiša ustani i ispravi se! Hora je došla da obraz treba ponovo osvijetliti – pa i osvetiti. A tko se ne posveti, bolje da ga nije ni bilo! Zapamti to Dražene Budiša!!

Prof. A.R.J., dipl. ing.
Pula / Vodnjan

P.S.: (2008., prosinac): Ni nakon deset godina nismo se skoro nimalo odmaknuli od tzv. Zapadnog
Balkana. Prije par mjeseci je u Ohridu, u Makedoniji održan V. Summit zemalja bivše
Jugoslavije, uz učešće Albanije i Grčke. Dogovoreno je da će se slijedeći takav Summit održati
u našem hrvatskom Zagrebu! Sve ostale priče o članstvu Hrvatske u Europskoj Uniji su samo
bacanje prašine u oči naivne hrvatske Javnosti. Pa ipak, ostaje nejasno zašto su zamuknule sve
tzv. državotvorne hrvatske stranke – prije svih danas izdajnički Sanaderov, Šeksov i
Hebrangov HDZ – i nitko više ne spominje narodni referendum, štoviše plebiscit o tzv.
Zapadnom Balkanu ili/ili u članstvu u Europskoj Uniji.

A.R.J.

četvrtak, 11. prosinca 2008.

Sindikalna limunada za Prvi Maj u Maksimiru i u Šijani

Ante Rokov Jadrijević, publicist, Brtonigla, Istra 10. maj 1998.

To all to whom it may concern !

Sindikalna limunada za Prvi Maj u Maksimiru i u Šijani

Uvodna napomena (11. pros. „008.g.):

Tekst koji danas objavljujem star je već više od deset godina – ali je jednako aktualan kao da je jučer napisan. Ili prekjučer, kada su se u nekoliko hrvatskih gradova održale građanske demonstracije mladih ljudi internetske generacije pod sloganom:
Stegnite vi remen, bando lopovska !!

* * * * *

Valjda nisam jedini kojem se zgadio zvanični dio sindikalne proslave Prvog maja u Maksimiru, ove 1998.g. Najprije je gosp. Boris Kunst, na samom ulazu u Maksimirski perivoj – nedostojno snishodljivo – dočekao Predsjednika Republike dr. Franju Tuđmana i njegovu dvorsku svitu, te mu uručio neke male darove, a onda je glavnu ulogu preuzeo gosp. Davor Jurić, predsjednik našeg najvećeg sindikata SSSH (čita se: Samo Servilnost Spašava Hrvate!). Jurić je u svom već nadaleko poznatom sluganskom stilu odveo Predsjednika Republike do glavne govornice i slavnosno (!) ga najavio kao počasnog govornika.

Međutim, prošla su ta slavna vremena kada su bezbrojni Jurićevi prethodnici blistali od sreće i zadovoljstva da ugoste najdražeg gosta na svojim beskrvnim proslavama (odnosno limunada-ma) ovoga i onoga. Mladi dalmatinski puntar Tonći Restović, sa svojom grupom buntovnika s razlogom, pokvario je tu slugansku scenu svog sindikalnog lidera Jurića i dobacio Predsjedniku Republike nešto vulgarno sočno u lice. Dalja priča je poznata sindikalnom članstvu SSSH i URSH-a, te je ovdje ne treba ponovo prepričavati.

Prvomajskoj proslavi u Maksimiru prethodio je iznenadni sporazum Jurić – Škegro o tobožnjem porastu plaća od 2,5 posto – dan uoči Prvog maja. Dakako, SSSH je tražio kudikamo više (a i Škegro je to dva, tri mjeseca ranije gromoglasno najavljivao i obećavao). Jurić nije propustio napomenuti da već najavljeni generalni štrajk za 13. maj i dalje ostaje glavna opcija – ako Škegro opet prekrši svoj potpis na tom sporazumu. Naime, znalo se kako je to ranije spretno radio (1993. i 1994.g.) ondašnji predsjednik Vlade g. Nikica Valentić: sve je potpisivao (dok nas srednješkolske profesore u sindikatu gospođe Vesne Kanižaj nije žedne preko vode preveslao), a onda se ničeg nije držao.

Uskoro je Jurić odgodio generalni štrajk upozorenja (već 6. maja 1998.g., t.j. već kroz tjedan dana). Navodno mu je Vlada g. Zlatka Mateše d j e l o m i č n o ispunila zahtjeve SSSH. Umjesto traženog povećanja plaća (u roku odmah!) od šest posto, plaće bi trebale porasti za svega 2,7 posto – ali tek od 1. siječnja 1999.g. Asti miša!

Potpisano je i povećanje neoporezivog dijela plaća s 800 kuna na 1.000 kuna (umjesto na 1500 kuna, koliko je tražio SSSH), itd., itd., ali i to tek iza 1. siječnja 1999.g. Servilni sindikalac SSSH, g. Davor Jurić je tako – ne pitajući svoje za štrajk spremno članstvo – dao kraljevski time-out Škegri i Mateši !! Time-out od čak osam mjeseci!!?

Nitko, pa ni brojni sindikalni novinari, nije spomenuo da su cijene – zbog uvođenja Škegrinog PDV-a od čak 22 posto – već porasle u prvoj polovici ove 1998.g. za više od pet posto, te da plaće neće porasti, nego će tek biti polovično kompenzirane !! Sada se tom ubitačnom i prevelikom novom POREZU zvanom PDV dodat i ogromni bankrot Dbrovačke banke, koji će plaće u Hrvatskoj još dodatno - i to trostruko dodatno – opteretiti. Šteta je – zasad – oko milijardu i pol kuna, trostruko više od planiranog povećanja državnog prihoda od PDV-a.

Bankrot Dubrovačke banke, koja će biti sanirana iz državnog budžeta, bit će namiren iz džepova hrvatskih poreskih obveznika. Nije li to isto onome što je svojevremeno, 1989.g., bio učinio Slobodan Milošević, svojim čuvenim upadom u platni sistem Jugoslavije?! To su uglavnom morale namiriti Slovenija i Hrvatska, zbog čega je bio izbio sukob oko plaćanja doprinosa u Saveznu kasu u Beogradu, što je definitivno zapečatilo raspad Jugoslavije.

Gdje je nestao novac Dubrovačke banke? U džepovima Miroslava Kutle, navodno najvećeg hrvatskog tajkuna? Ne, nipošto! Miroslav Kutle nije nikakv tajkun; on je samo mali HDZ-ov broker (moglo bi se reći: samo akviziter!). Tajkuni su oni iza njega, koji su dobro sakriveni od javnosti: Valentić, Šarinić, Mateša, Pašalić i ostali. Novac je maznuo HDZ. Sve je to dobro znao i Davor Jurić, koji je unatoč tome pristao sjesti nasuprot Mateši za pregovarački stol i – nasjesti!

* * * * *

A što se Prvog maja ove 1998.g. događalo kod nas doma – u Puli, Labinu, Bujama, itd.? Gotovo ništa ili baš ništa. Dogodio se radnički pasulj u Šijani, a u Labinu i Bujama čak ni to! Istra ima zvanično 12.000 nezaposlenih, odnosno registriranih na njenim zavodima za ne-zapošljavanje (!), ali još 13.000 onih koji su posao našli u Trstu, Monfalcone-u Mestrama, Bolzanu i još dalje od toga. Brodogradilište Uljanik je pokošeno, prepolovljeno i oboreno na koljena, Digitron u Bujama spao na svega 40-tak radnika (od ranijih 850!), poduzeća u Labinu su još gore prošla, a članovi glupih i pokvarenih sindikata još uvijek strpljivo i naivno plaćaju svoje sindikalne članarine. Blago njima svima kod takvog članstva! Kakvo članstvo, takve i plaće! Kakve plaće, takvi i učitelji. Perpetum mobile, dakle.

Nimalo se ne čudim g. Silvanu Hrelji, predsjedniku istarskog Samo Servilnost Spašava Hrvate sindikata. Ali što se dogodilo s g. Brunom Bulićem?? Što je s najavljenim, pa spretno zaboravljenim, sindikalnim prosvjedima u Labinu i Splitu?

Taktikom mrkve i batine Tuđman i njegov ministar Penić su nam batinama smirili hormone u Jurišićevoj ulici , 24. veljače ove 1998.g., a onda su sindikalni lideri (Kunst, Jurić, Ribić i ostali bla-bla lideri) popapali Tuđmanovu mrkvu, te im je adrenalin naglo splasnuo.... Zato nam sada kao papige ponavljaju kako štrajk nije rješenje. Rješenje je njihova servilnost, jer Samo Servilnost spašava Hrvate, a pogotovu naše servilne sindikalne lidere!

Dakle, ništa novog pod sindikalnim suncem!

prof. Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
(Tehnička škola Pula)

P.S.: objavljeno u Istarskom glasu iz Labina.

ponedjeljak, 1. prosinca 2008.

SINDIKALNI DŽABALEBAROŠI – SKINITE MASKE !

Ante Rokov Jadrijević, publicist, Brtonigla, Istra 30. siječanj 1998.

Radničkoj klasi Hrvatske! Uredništvu Glasa Istre

SINDIKALNI DŽABALEBAROŠI – SKINITE MASKE !

(povodom neuspjelog prosvjeda SSSH)

Sindikalna scena Hrvatske ponovo je uzavrijela – kako to već tradicionalno biva u ovo doba godine. Treba skupiti i obnoviti staru zalihu političkih poena i nekako opravdati skupu sindikalnu članarinu svojih prevarenih i nasamarenih članova.

Otvoreno rečeno, od gosp. Davora Jurića, predsjednika SSSH ja osobno nisam ništa ni očekivao, najmanje da bi on bio u stanju jedan javni sindikalni prosvjed svog članstva dovesti do uspješnog završetka. A i kako bi? On živi i radi u luksuznim prostorijama i ima luksuznu poslugu, kojoj također ništa ne fali. Slično je i sa drugim sindikalnim liderima-licemjerima. Zašto bi oni onda stavljali na kocku svoje debele guzice?

Podsjetimo se filma događaja: oko četiri tisuće nezadovoljnih aktivista sindikata SSSH krenulo je s dalekog Krešimirovog trga prema Jelačić-placu, te uzbrdo prema Markovom trgu na zagrebačkom Griču. Na tom putu su znamenita Kamenita vrata, koja imaju ugled hrvatskog svetišta. Tu je demonstrante dočekala naša policija. Tu počinju prve čarke između demonstranata i nedužnih policajaca (velikom većinom naših sinova ili naše braće!). Okupljanja, odnosno demonstracije na Markovom trgu su zabranjene! A tko ih je zabranio? Zar onaj Tuđmanov Davitelj Zlatko Canjuga?

G. Jurić se već tu uplašio (da bi stvari mogle otići predaleko, što je poznati sindrom svih takvih vođa). Stoga on pomirljivim i poniznim tonom pokušava ujeriti svoje članstvo da probijanje policijske barikade nema smisla. Za njega nema, ali radnička raja ne misli tako, uzvikujući sve glasnije i sve jače dole diktatura! Oklijevanje g. Jurića traje cijeli sat. Konačno se Jurić sa svojom delegacijom upućuje na pregovore s gosp. Vlatkom Pavletićem u Sabor (umjesto obrnuto!), a onda se odugovlačenje seli u obližnje Banske dvore, kod predsjednika Vlade, g. Zlatka Mateše. Novinari, t.j. svjedoci javnosti, nemaju pristup. Pavletić i Mateša, navodno po Juriću, pokazali su razumijevanje, što je Juriću dovoljno da se izvuče.

Dakle, Sabor će o tome raspravljati u što skorije vrijeme. Kada? Kada na vrbi rodi grožđe! To smo slušali još prije četiri godine od tadašnjeg predsjednika Vlade, a danas hrvatskog tajkuna Nikice Valentića.

Navodno je Mateša obećao (!!) otvaranje pregovora sa SSSH koji će početi tek za šest dana, 4. veljače ove 1998.g., a obećao im je i novu studiju mjera za zapošljavanje (koje je, sjetimo se, predsjednikTuđman obećao prije točno godinu dana, na početku predizborne kampanje 1997.!). Dakle, još jedno obećanje, glupom radovanje.

Da bi se na kraju izvukao, Davor Jurić je pokušao predriblati svoju sindikalnu raju slabo duhovitom porukom da je ovo bio samo prvi korak – ovaj skup upozorenja. Drugi korak su pisanice, a one se dijele za Uskrs. A Uskrs je, dakako, jako daleko! Dakle, još jedno bla-bla Davora Jurića. Nakon toga dolazi i Sveti Josip Radnik, poručio je slavodobitno Jurić. Drugim riječima, ne krepajte magarci dok ne naraste nova trava!

Završilo je kako je moralo završiti (u režiji džabalebaroša iz SSSH): sindikalna raja se pokunjeno i pokislo, smrznuto do kostiju, vrtila odakle je i pošla. I onako usput prkosno zapjevala radničku himnu (svjedočenje novinarki Novog lista, čega smo mi iz daleke Provincije Istre bili prikraćeni –vidjeti i čuti).

Zanima me koju su to radničku himnu zapjevali prevareni radnici. Nadam se ovu:

USTAJTE VI ZEMALJSKO ROBLJE,

VI SUŽNJI KOJE MORI GLAD...

Onu koja će nedvojbeno biti glavni hit sindikalne raje u ovoj 1998.g. Neće biti nijedne druge himne koja bi mogla zasjeniti ovu, koju su napisali i skladali radnici Poitier i De Geyter 1871.g., a koja se zove Internacionala.

* * * * *

Jedino ćemo mi Istrani imati nešto slično: Avanti popolo, alla riscossa... Za tjedan dana će u Puli biti održani prosvjedi protiv nesposobne i do srži korumpirane hrvatske Vlade Zlatka Mateše (izuzetak su samo dvoje ministara). Da ne bi to bio samo IDS-ov prosvjed, pozivam i ostale libertarne stranke (SDP, Liberalnu stranku, HNS, HSS, ASH i druge) da se snažno uključe u taj prosvjed. I sve sindikate. Treba pozvati cijeli narod na ulice! Hora je došla i ne damo se više! Ukrali su nam Hrvatsku, ali nam ne mogu ukrasti i naše ljudsko dostojanstvo! Pokažimo ga otvoreno i bez straha! Jer, oni se boje onih koji se njih ne boje!

A budući da je vrijeme maškara, predlažem još i da naši nenadmašni istarski majstori karnevala upriliče spaljivanje ministrice-čobanice, ministra dr. Frankenštajna, ministra-pistolera, zaslužnog tajkunića Valentića, te i Tunelića-Šarinića i ostale po izboru.

Hrvatska može i mora biti mnogo, mnogo bolja!

A.R.J.

petak, 21. studenoga 2008.

PREPOLOVITI DRŽAVNU ADMINISTRACIJU, PREPOLOVITI I VRIJEDNOST KUNE !!

Prof. Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., Pula/ Brtonigla 9. siječanj 2001.

Uredništvu Vjesnika Komu Treba: g. Ivici Račanu

Banski dvori, Zagreb

PREPOLOVITI DRŽAVNU ADMINISTRACIJU,

PREPOLOVITI I VRIJEDNOST KUNE !!

Čestitam vašem čitatelju mr.sc.Lucianu Lukšiću iz Zagreba na njegovom tekstu Još jednom o 'dignitetu' ili tko živi u oblacima, u kojem je sjajno secirao nesposobnost, licemjerje, pa čak i bezobrazluk potpredsjednice Račanove Vlade gđe Željke Antunović. Izvrsno, pet plus!

Jedino negdje pri kraju gosp.Lukšić, navodeći primjer nekih zapadnoeuropskih socijalnih demagogija, on je ispustio jedan važan detalj: Hrvatska nažalost oporezuje svoje najbogatije glasače sa samo 35 posto, dok svoje najbogatije glasače Njemačka oporezuje sa 48,5 posto, Austrija sa 50 posto, Belgija sa 55 posto, Španija sa 58 posto, a Nizozemska čak sa 60 posto (dakle, skoro dvostruko više od Hrvatske!).

Međutim, istini za volju, tu veliku grešku nije napravila ova Račanova Vlada! To je učinio Hrvoje Šarinić još krajem ljeta 1992.g., kad je njegova Vlada drastično smanjila tzv. progresivni porez na najviše plaće u državi sa (čak!) 74 posto na svega dva posto!!

Tako su čistačice i njihovi direktori (prepotentno odmah preimenovani u menadžere!??), plaćali isti postotak poreza! Tu je bio početak pogrešne i tragične tuđmanomike!

Osobno zamjeram g.Ivici Račanu, aktualnom predsjedniku Vlade R.H:, što nije nakon pobjede na izborima od 3. siječnja 2.000-te godine po najkraćem postupku – makar i revolucionarnom – naprosto poništio sve socijalne idiotarije HDZ-a. Mogao je smjesta ukinuti sve te lažne (soc) menadžere, naprimjer. Sve one koji u državno saniranim poduzećima primaju i po dva i pol puta veće plaće od predsjednika Vlade R.H.

Međutim, još nije prekasno da to g. Račan učini sada! Jer, on ima pred sobom još tri godine svog mandata!

* * * * *

Gosp. Račan i njegovi ministri ne bi nipošto smjeli biti marionete MMF-a i WB-a (Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke)! Oni nisu smjeli dopustiti da naš državni proračun odobrava ili osporava MMF, nego Hrvatski Sabor.

To je načelno pitanje, a od najzdravijih načela ne bi se smjelo odstupiti. Poznato je da je MMF u (striktnom) načelu protiv devalvacija domaćih valuta. Normalno, jer on zastupa velike multinacionalne kompanije i banke, što znači da je u službi širenja njihovih tržišta. Izvoznih. Ukratko, kako to lijepo reče mr. Luciano Lukšić, MMF je u službi finacijskog kapitalizma. Ili kako to ja stalno pišem: u službi diktature svjetske zeleno-žute lihvarske internacionale. To je potvrdio i gosp. Hans Flickenschield, voditelj misije MMF-a za Hrvatsku, na svojoj konferenciji za tisak dana 10. studenoga 2.000.g. u Zagrebu, koji je tada svojim podlim optimizmom pothranjivao Račanovu Vladu, kako navodno proizvodnja i izvoz rastu (a upravo je bilo otpušteno oko 70.000 radnika!). On je pledirao da bi slabljenje kune dovelo do brojnih bankrota, do divlje inflacije i slične bla-bla priče za diletante. Takve smo priče mogli progutati prije dvadesetak godina, u vrijeme bezveznih post-Titovih predsjednika Vlada Mitje Ribičića, Veselina Đuranovića, Milke Planinc i Branka Mikulića. Danas nismo više takve neznalice.

Međutim, u Hrvatskoj ima i previše menadžera- neznalica, s vrlo rijetkim izuzecima, koji misle: Devalvacija bi nas odvela u inflaciju, te – pazi sad!! – Prvo treba smanjiti poreze, pa onda smanjiti kamate, pa smanjiti poreze na plaće, te konačno (ono jedino pravo!) smanjiti cijenu rada.

Da, to je to: Smanjiti cijenu rada. No, ne mogu se smanjiti porezi sve dok nam na državnom proračunu parazitira preko 300.000 državnih službenika. Dobro, liječnike i zdravstvo ne možemo više kresati. Ne možemo kresati više ni školstvo. Posljedice u oba slučaja mogu biti tragične, a nažalost već i jesu tragične! Ali možemo smanjivati sve ono što je već apostrofirao mr. Luciano Lukšić. Evo kako ja to vidim, odnosno predlažem: Možemo prepoloviti državnu (i ne samo državnu!) administraciju. Možemo vratiti kotare, i otpustiti 422 općinska načelnika, 123 gradonačelnika, 20-tak župana i 15.000 općinskih parazita. Prepoloviti INU i druge državne mastodonte (primjerice naša velika brodogradilišta). Naprimjer, smanjiti plaće u INI za 25 posto (toliko su njihove plaće veće od ostalih). Upravo to znači smanjiti cijenu rada. Samo tako se mogu smanjivati porezi (a ne restrikcijama, zamrzavanjima, zabranama, kako su komunisti jedino znali vladati).

Treba zamrznuti, štoviše ukinuti lažnu reprezentaciju u državnoj vlasti, zamrznuti kupovinu novih Audija, BMW-a, Mercedesa, odnosno konzervirati barem polovicu naslijeđenog voznog parka od Tuđmanove pljačkaške elite. Treba stegnuti remen, ali ne od dna, nego od vrha! Govorio kapetan Sankara, kada je prije 20-tak godina došao na vlast u Gornjoj Volti, u Africi. Ili kako je to govorio Ronald Reagan: Budžetske deficite ne treba rješavati podizanjem poreza, nego kresanjem budžetskih rashoda!

Nažalost, komunisti su uvijek kresali sve odreda, osim od vrha. Najteže im se bilo odreći tzv. reprezentacije. Dakako, balkanske reprezentacije! Žderačine i lokanja u slavnim i bezbrojnim jagnjećim brigadama. A upravo taj mentalni sklop treba razoriti, uništiti.

Devalvacija kune sama po sebi ne bi riješila mnogo. Ali ako bi uz to bila praćena prepolovljavanjem broja (pa i plaća) državne administracije, mogao bi se postići pun pogodak. Ne sa deset, nego sa najmanje 30 posto. Samo tako bi bilo moguće i smanjiti poreze, odnosno smanjiti cijenu rada. Nema drugog recepta. Nema puta naokolo. A zdravstvo i školstvo treba ostaviti na miru. Oni ne mogu niže pasti, a da to ne ugrozi vitalnost nacije.

Prof. Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

Brtonigla

P.S.: Vjesnik je ovo u cijelosti objavio.

A.R.J.