Ante Rokov Jadrijević, publicist, Brtonigla, Istra 30. siječanj 1998.
Radničkoj klasi Hrvatske! Uredništvu Glasa Istre
SINDIKALNI DŽABALEBAROŠI – SKINITE MASKE !
(povodom neuspjelog prosvjeda SSSH)
Sindikalna scena Hrvatske ponovo je uzavrijela – kako to već tradicionalno biva u ovo doba godine. Treba skupiti i obnoviti staru zalihu političkih poena i nekako opravdati skupu sindikalnu članarinu svojih prevarenih i nasamarenih članova.
Otvoreno rečeno, od gosp. Davora Jurića, predsjednika SSSH ja osobno nisam ništa ni očekivao, najmanje da bi on bio u stanju jedan javni sindikalni prosvjed svog članstva dovesti do uspješnog završetka. A i kako bi? On živi i radi u luksuznim prostorijama i ima luksuznu poslugu, kojoj također ništa ne fali. Slično je i sa drugim sindikalnim liderima-licemjerima. Zašto bi oni onda stavljali na kocku svoje debele guzice?
Podsjetimo se filma događaja: oko četiri tisuće nezadovoljnih aktivista sindikata SSSH krenulo je s dalekog Krešimirovog trga prema Jelačić-placu, te uzbrdo prema Markovom trgu na zagrebačkom Griču. Na tom putu su znamenita Kamenita vrata, koja imaju ugled hrvatskog svetišta. Tu je demonstrante dočekala naša policija. Tu počinju prve čarke između demonstranata i nedužnih policajaca (velikom većinom naših sinova ili naše braće!). Okupljanja, odnosno demonstracije na Markovom trgu su zabranjene! A tko ih je zabranio? Zar onaj Tuđmanov Davitelj Zlatko Canjuga?
G. Jurić se već tu uplašio (da bi stvari mogle otići predaleko, što je poznati sindrom svih takvih vođa). Stoga on pomirljivim i poniznim tonom pokušava ujeriti svoje članstvo da probijanje policijske barikade nema smisla. Za njega nema, ali radnička raja ne misli tako, uzvikujući sve glasnije i sve jače dole diktatura! Oklijevanje g. Jurića traje cijeli sat. Konačno se Jurić sa svojom delegacijom upućuje na pregovore s gosp. Vlatkom Pavletićem u Sabor (umjesto obrnuto!), a onda se odugovlačenje seli u obližnje Banske dvore, kod predsjednika Vlade, g. Zlatka Mateše. Novinari, t.j. svjedoci javnosti, nemaju pristup. Pavletić i Mateša, navodno po Juriću, pokazali su razumijevanje, što je Juriću dovoljno da se izvuče.
Dakle, Sabor će o tome raspravljati u što skorije vrijeme. Kada? Kada na vrbi rodi grožđe! To smo slušali još prije četiri godine od tadašnjeg predsjednika Vlade, a danas hrvatskog tajkuna Nikice Valentića.
Navodno je Mateša obećao (!!) otvaranje pregovora sa SSSH koji će početi tek za šest dana, 4. veljače ove 1998.g., a obećao im je i novu studiju mjera za zapošljavanje (koje je, sjetimo se, predsjednikTuđman obećao prije točno godinu dana, na početku predizborne kampanje 1997.!). Dakle, još jedno obećanje, glupom radovanje.
Da bi se na kraju izvukao, Davor Jurić je pokušao predriblati svoju sindikalnu raju slabo duhovitom porukom da je ovo bio samo prvi korak – ovaj skup upozorenja. Drugi korak su pisanice, a one se dijele za Uskrs. A Uskrs je, dakako, jako daleko! Dakle, još jedno bla-bla Davora Jurića. Nakon toga dolazi i Sveti Josip Radnik, poručio je slavodobitno Jurić. Drugim riječima, ne krepajte magarci dok ne naraste nova trava!
Završilo je kako je moralo završiti (u režiji džabalebaroša iz SSSH): sindikalna raja se pokunjeno i pokislo, smrznuto do kostiju, vrtila odakle je i pošla. I onako usput prkosno zapjevala radničku himnu (svjedočenje novinarki Novog lista, čega smo mi iz daleke Provincije Istre bili prikraćeni –vidjeti i čuti).
Zanima me koju su to radničku himnu zapjevali prevareni radnici. Nadam se ovu:
USTAJTE VI ZEMALJSKO ROBLJE,
VI SUŽNJI KOJE MORI GLAD...
Onu koja će nedvojbeno biti glavni hit sindikalne raje u ovoj 1998.g. Neće biti nijedne druge himne koja bi mogla zasjeniti ovu, koju su napisali i skladali radnici Poitier i De Geyter 1871.g., a koja se zove Internacionala.
* * * * *
Jedino ćemo mi Istrani imati nešto slično: Avanti popolo, alla riscossa... Za tjedan dana će u Puli biti održani prosvjedi protiv nesposobne i do srži korumpirane hrvatske Vlade Zlatka Mateše (izuzetak su samo dvoje ministara). Da ne bi to bio samo IDS-ov prosvjed, pozivam i ostale libertarne stranke (SDP, Liberalnu stranku, HNS, HSS, ASH i druge) da se snažno uključe u taj prosvjed. I sve sindikate. Treba pozvati cijeli narod na ulice! Hora je došla i ne damo se više! Ukrali su nam Hrvatsku, ali nam ne mogu ukrasti i naše ljudsko dostojanstvo! Pokažimo ga otvoreno i bez straha! Jer, oni se boje onih koji se njih ne boje!
A budući da je vrijeme maškara, predlažem još i da naši nenadmašni istarski majstori karnevala upriliče spaljivanje ministrice-čobanice, ministra dr. Frankenštajna, ministra-pistolera, zaslužnog tajkunića Valentića, te i Tunelića-Šarinića i ostale po izboru.
Hrvatska može i mora biti mnogo, mnogo bolja!
A.R.J.
Nema komentara:
Objavi komentar