četvrtak, 11. studenoga 2010.

KUNA SVAKAKO MORA DEVALVIRATI ! (Amen!)

Ante Rokov Jadrijević, publicist, Pula/Brtonigla 15. jan./siječanj 2.000.g.

Predsjedništvu SDP-a,

Uredništvu Vjesnika

Uredništvu Glasa Istre

KUNA SVAKAKO MORA DEVALVIRATI ! (Amen!)

Kaže jučer (14. siječnja 2.000.g.) gospodin-drug Mato Crkvenac u dva crvena sjeverno-jadranska dnevna lista: ' .... neće biti inflacijske politike, a niti će kuna devalvirati ili otklizati za 20-30 posto..... Te mjere bi nanijele veliku štetu i ne bi riješile višegodišnje probleme'.

Dakle, 'glasajte za promjene', a onda nema promjena! Dr. Mato Crkvenac je uporno četiri godine brbljao o potrebi hitne devalvacije kune, a sada kada je sudbina kune u njegovim rukama, sada od toga neće biti ništa! Međutim... bit će uskoro novi i novi izbori, pa ćemo se i to pitati!!

Što nova (Račanova) Vlada misli ponuditi narodu za slijedeće izbore, kojih će jamačno biti ove godine nekoliko? Otvaranje novih radnih mjesta? Šipak! Tko će otvarati nova radna mjesta za čijom robom nema potražnje? Jer je preskupa i ne može konkurirati uvozu, a kamo li izvozu. Ili možda povećanje mirovina? Otkud! Dosta nam je ispraznih blebetanja. Naša mogućnost brzog izbavljenja leži u poljoprivredi, turizmu, brodogradnji, proizvodnji lijekova. Dokle god Hrvati budu kupovali hranu i piće u Mađarskoj, Sloveniji, Italiji ili (mlijeko) u Ukrajini (kao Škegrin 'Dukat'), nema ništa od nas, niti od rezultata od ovih netom prošlih izbora!

Kuna ipak mora devalvirati i to najkasnije do 31. marta /ožujka ove godine, to jest tri tjedna prije Uskrsa, naše prve šanse za oporavak našeg turizma (tako je prije 2-3 godine učinila grčka Vlada: devalvirala svoju drahmu za 14 posto – dva tjedna prije Uskrsa – i to katoličkog!). I slatko pobrala turističko vrhnje na Mediteranu !

'Jadranska obala je postala skupa', kaže ovih dana nadbiskup Pell iz Australije, u posjeti Zagrebu.

Dakako da tome nije kriv samo iznimno visoki tečaj naše kune, ali ostaje činjenica da je on prestrukturirao naš turizam i našu poljoprivredu u krivom smjeru: on je pogodovao enormnom rastu uvoza ..... Ako netko, kao naš novi ministar financija Mato Crkvenac, misli da se to može ispraviti nekakvih blagim lijekovima, onda mu je bolje da se ostavi praktične ekonomije i neka i dalje mozga (ili palamudi) o svojim promašenim teorijama i svojim promašenim 'Velikim Učiteljima'! Na gorke plodove 'Škegronomike' treba staviti jednako gorke lijekove! Škegrin namjerni poremećaj .... neće se moći suzbiti bez većih kontra-udaraca i novih poremećaja. To je iluzija!

Od plitke je pameti da bi devalvacija kune neizbježno izazvala stalnu inflaciju. Naime, naša kuna se jednako efikasno može braniti i na tečaju 7:1 (za 1 DEM) kao i na današnjoj razini 4:1. Treba samo upotrebiti iste mjere monetarne politike kao i u proteklih šest (lažno 'stabilnih'!!) godina. Time ćemo zaustaviti enormni uvoz, jer izvoz ionako ne možemo obnoviti ni za dvije godine. Spasimo dakle ono što se spasiti može u ovoj situaciji. Gorak lijek, ali jedini koji nas može spasiti! Znači, popravimo položaj turizma, poljoprivrede i brodogradnje - i to odmah! Učinimo njemačku marku (DEM) snažnijom na našem turističkom tržištu! A Nijemci su ipak naši najbolji turisti. Amen!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

* * * * * *

P.S.: Ni Vjesnik, ni Glas Istre ovaj tekst nisu se usudili objaviti.

A.R.J.

subota, 6. studenoga 2010.

DOSTA NAM JE 'ČISTILIŠTA' MMF-a !


Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., Brtonigla, Istra, Hrvatska 5. nov./studeni 2005.


Bauk devalvacije kruži Hrvatskom!


Taj isti bauk kruži i Sjedinjenim Državama Amerike (USA), kruži i Japanom, Australijom, Kanadom, pa i polovicom Europske Unije. Tamo to zasad nazivaju 'deprecijacijom', ali će krajnji učinak biti isti, dakle devalvacija.


Kad je riječ o našoj Hrvatskoj, izgleda da se kod nas zacementiralo staro rimko pravilo: 'quod licet Jovi, non licet bovi'! Naime, Judeomasonerija iz Londona čvrsto drži u svom smrtonosnom zagrljaju našu malenu Hrvatsku, pa se čini da se iz toga nećemo moći nikako izvući. Međutim, ni ta svjetska Judeomasonerija nije neuništiva! Led pod njenim nogama je sve tanji. Led sve češće i sve jače puca pod njenim nogama – isto onako kako je ovih dana pukao pod nogama njenog najvećeg štićenika – američkog predsjednika Baracka Obame.


U nadi da će se led pod nogama Judeomasonerije do kraja otopiti.... počinjem objavljivati neke moje stare članke na temu devalvacije i MMF-a, koji su u svoje vrijema bili najstrože zabranjeni iz nekih neformalnih i nedodirljivih centara moći u Hrvatskoj - ili izvan nje.


Neka ti stari članki, koji nisu ništa izgubili na svojoj aktualnosti, budu uvod u nešto još mnogo aktualnije – kako ukloniti Damoklov mač MMF-a iznad vrata Hrvatske nam Domovine i objesiti ga zauzvrat iznad vrata njenog najopasnijeg neprijatelja – hrvatske i londonske Judeomasonerije!!


A.R.J.


* * * * * *


Ante Rokov Jadrijević, Brtonigla, Istra, Hrvatska 27. travanj 1997.g.


Uredništvu 'Tjednika'

Uredništvu 'Vjesnika'


DOSTA NAM JE 'ČISTILIŠTA' MMF-a !

(Tjednik br.9: Mito za socijalu, str.30.)

(Tjednik br.3: Kum iz Amerike)

S naročitim interesom pratim članke Vašeg novinara Željka Ivankovića, naročito kad piše o odnosima Hrvatske i MMF-a ('agenta svjetskog kapitala', odnosno 'stručnog tajništva financijskog kapitala'). Teme su vrlo teške i zamorne, ali su srećom zaključki vrlo jednostavni, barem sa zdravo-razumskog stajališta.


Naime, Hrvatska je – kao ranije i Jugoslavija – obična financijska kolonija MMF-a (odnosno njegove zelene lihvarske internacionale), a sam MMF je žandar za utjerivanje dugova. Njegova uloga nije da Hrvatsku prevede u 'moderno tržišno gospodarstvo' (' koje će kroz sporazum s MMF-om proći kao kroz čistilište, i uključiti je u svjetsku podjelu rada'), kao što to tvrde guverner NBH dr. Marko Škreb i ministar financija gosp. Božo Prka, već naprotiv da Hrvatsku spriječi u tome! MMF uporno po svijetu traži jeftina radna mjesta, za očuvanje visoke razine profita i uvećanje kapitala svojih moćnih utemeljitelja. Na taj način je već iscrpljena Amerika Ronalda Reagana i Billa Clintona (jer kapital nema nacionalnosti! Tako je govorio onaj mudri i nepravedno zaboravljeni Karl Marks): Amerika u koju se godišnje sliva oko dva milijuna Hispano-Amerikanaca i/ili Azijata, čime se smišljeno i stalno obara cijena rada, a profit vuče kapitalist, dočim socijalni problemi ostaju na plećima cijelog američkog naroda, dakle i osiromašenih radnika. Zbog te iscrpljenosti Amerike, svjetski kapital se – pomoću svog MMF-a mora seliti po svijetu i tražiti nove žrtve. Na tom putu Hrvatska je dvostruka žrtva (pa čak i trostruka!): mrtvorođenče Jugo-komunizma i nedonošče ovog nametnutog i prljavog rata, a povrh toga i svoje nesposobne i korumpirane vlasti, odnosno svoje nove pljačkaške elite.


MMF, dakle, nastoji i u Hrvatskoj ukinuti što veći broj radnih mjesta, kako bi pojačao konkurenciju za svako radno mjesto i tako smanjio cijenu rada! Nakon toga slijedi plasman njegovog kapitala u osigurano profitno područje. Na kraju dolazi naplata starih i novih dugova, što sve skupa čini spiralu smrti žrtvine ekonomije i državnog suvereniteta. Scenario odavno poznat (opet se pozivam na iskustva marksizma, premda ja osobno nisam marksist).


A glavni adut i parametar u predizbornim kampanjama SAD, Njemačke, Britanije i Francuske je upravo broj otvorenih (a ne zatvorenih!) radnih mjesta. Na tome se vlast diže, na tome i pada. A kod nas?


Kod nas je Vlast koja je 'uspjela' zatvoriti preko 500.000 radnih mjesta i 'proizvesti' preko 300.000 novih penzionera. Takva vlast pobjeđuje uzastopno četiri puta na izborima. A naš guverner NBH dr. Marko Škreb i ministar financija Božo Prka dobivaju godišnju nagradu i priznanje MMF-a za tako solidno i revnosno obavljen zadatak!


Ja ovako pa me osudite: Predlažem da mi malo 'reprogramiramo MMF !


Jedino u čemu bih se ja mogao složiti s podpredsjednikom Vlade gosp. Borislavom Škegrom je (citiram): 'sporazum s MMF-om potpisuju ravnopravni ravnopravni partneri, te stoga ne treba dramatizirati činjenicu što (taj sporazum, op. A.R.J.) kasni već cijelu godinu dana'. No Vaš novinar Željko Ivanković kao da prijeti, kad upozorava: 'Ali se mora računati i na posljedice, od kojih nisu najgore izostanak MMF-ovih kredita za likvidnost, n e g o gubitak vremena'.


Ne, gospodine moj! Nije nam toliko važan gubitak vremena, koliko nam je smrtno važan gubitak radnih mjesta!


* * * * * *


Uostalom, kako nadoknaditi izgubljenih 500.000 radnih mjesta? Putem sporazuma sa MMF-om nema ni govora! Nema teorije!


Prije svega, kuna mora devalvirati – i to barem 25 posto. Time bi se oslobodila jedina naša komparativna prednost pred vratima Europe: naša poljoprivreda. A time bi i naš turizam dobio svoje zdravo zaleđe. Isto tako, ponovo bi procvjetala i naša moćna brodogradnja (dakako, ne i na starim pravilima privređivanja!). Stalna prenemaganja, koja dolaze iz Vlade i moćnih lobija koji se iza nje skrivaju, tobože da bi devalvacija kune bila okidač za galopirajuću inflaciju, ravna su imbecilijima, znajući kako su američki predsjednici Bush i Clinton znalački (devalviranjem, odnosno depreciranjem US dolara) uništili stranu konkurenciju na svom tržištu (prije svega japansku, onda i njemačku).


Oslobađanje naše poljoprivrede moglo bi (i sigurno bi !) apsorbirati, odnosno zbrinuti dvije trećine zvanično nezaposlenih i barem još trećinu umirovljenih građana, a druge zdrave posljedice su jednako važne: selo je, naime, glavni i najveći izvor nacionalnog nataliteta, narodnog zdravlja i zdravog života. U tom slučaju nam neće trebati ni don Ante Baković i njegove papazjanije o natalitetu, a drastično će pasti i deficit Fonda za zdravstveno osiguranje, jer zdravo selo i zdrav seoski život usluge Fonda najmanje koriste. To istovremeno znači zaustaviti maligni rast velikih (ali i malih!) gradova, u kojima ćemo uskoro imati više kuća nego djece.


Konačno, da skratim: reprogramirajmo MMF, te umjesto restrikcija javne potrošnje (kazališta, koncerti, izložbe, prosvjeta, željeznice i slično), ograničimo mi sami naše državne i velegradske megalomanije, vratimo se skromnosti i štednji, prije svega na vrhu. Onda nam MMF ustvari i neće trebati. Trebaju nam prije svega nova radna mjesta (naravno, ne i pod bilo koju cijenu), a njih najviše možemo imati na selu – ako kuna devalvira. MMF je protiv toga, mi pak ne.


Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

Brtonigla, 27. travanj 1997.g.



DOSTA NAM JE 'ČISTILIŠTA' MMF-a !


Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., Brtonigla, Istra, Hrvatska 5. nov./studeni 2005.

Bauk devalvacije kruži Hrvatskom!

Taj isti bauk kruži i Sjedinjenim Državama Amerike (USA), kruži i Japanom, Australijom, Kanadom, pa i polovicom Europske Unije. Tamo to zasad nazivaju 'deprecijacijom', ali će krajnji učinak biti isti, dakle devalvacija.

Kad je riječ o našoj Hrvatskoj, izgleda da se kod nas zacementiralo staro rimko pravilo: 'quod licet Jovi, non licet bovi'! Naime, Judeomasonerija iz Londona čvrsto drži u svom smrtonosnom zagrljaju našu malenu Hrvatsku, pa se čini da se iz toga nećemo moći nikako izvući. Međutim, ni ta svjetska Judeomasonerija nije neuništiva! Led pod njenim nogama je sve tanji. Led sve češće i sve jače puca pod njenim nogama – isto onako kako je ovih dana pukao pod nogama njenog najvećeg štićenika – američkog predsjednika Baracka Obame.

U nadi da će se led pod nogama Judeomasonerije do kraja otopiti.... počinjem objavljivati neke moje stare članke na temu devalvacije i MMF-a, koji su u svoje vrijema bili najstrože zabranjeni iz nekih neformalnih i nedodirljivih centara moći u Hrvatskoj - ili izvan nje.

Neka ti stari članki, koji nisu ništa izgubili na svojoj aktualnosti, budu uvod u nešto još mnogo aktualnije – kako ukloniti Damoklov mač MMF-a iznad vrata Hrvatske nam Domovine i objesiti ga zauzvrat iznad vrata njenog najopasnijeg neprijatelja – hrvatske i londonske Judeomasonerije!!

A.R.J.

* * * * * *

Ante Rokov Jadrijević, Brtonigla, Istra, Hrvatska 27. travanj 1997.g.

Uredništvu 'Tjednika'

Uredništvu 'Vjesnika'

DOSTA NAM JE 'ČISTILIŠTA' MMF-a !

(Tjednik br.9: Mito za socijalu, str.30.)

(Tjednik br.3: Kum iz Amerike)

S naročitim interesom pratim članke Vašeg novinara Željka Ivankovića, naročito kad piše o odnosima Hrvatske i MMF-a ('agenta svjetskog kapitala', odnosno 'stručnog tajništva financijskog kapitala'). Teme su vrlo teške i zamorne, ali su srećom zaključki vrlo jednostavni, barem sa zdravo-razumskog stajališta.

Naime, Hrvatska je – kao ranije i Jugoslavija – obična financijska kolonija MMF-a (odnosno njegove zelene lihvarske internacionale), a sam MMF je žandar za utjerivanje dugova. Njegova uloga nije da Hrvatsku prevede u 'moderno tržišno gospodarstvo' (' koje će kroz sporazum s MMF-om proći kao kroz čistilište, i uključiti je u svjetsku podjelu rada'), kao što to tvrde guverner NBH dr. Marko Škreb i ministar financija gosp. Božo Prka, već naprotiv da Hrvatsku spriječi u tome! MMF uporno po svijetu traži jeftina radna mjesta, za očuvanje visoke razine profita i uvećanje kapitala svojih moćnih utemeljitelja. Na taj način je već iscrpljena Amerika Ronalda Reagana i Billa Clintona (jer kapital nema nacionalnosti! Tako je govorio onaj mudri i nepravedno zaboravljeni Karl Marks): Amerika u koju se godišnje sliva oko dva milijuna Hispano-Amerikanaca i/ili Azijata, čime se smišljeno i stalno obara cijena rada, a profit vuče kapitalist, dočim socijalni problemi ostaju na plećima cijelog američkog naroda, dakle i osiromašenih radnika. Zbog te iscrpljenosti Amerike, svjetski kapital se – pomoću svog MMF-a mora seliti po svijetu i tražiti nove žrtve. Na tom putu Hrvatska je dvostruka žrtva (pa čak i trostruka!): mrtvorođenče Jugo-komunizma i nedonošče ovog nametnutog i prljavog rata, a povrh toga i svoje nesposobne i korumpirane vlasti, odnosno svoje nove pljačkaške elite.

MMF, dakle, nastoji i u Hrvatskoj ukinuti što veći broj radnih mjesta, kako bi pojačao konkurenciju za svako radno mjesto i tako smanjio cijenu rada! Nakon toga slijedi plasman njegovog kapitala u osigurano profitno područje. Na kraju dolazi naplata starih i novih dugova, što sve skupa čini spiralu smrti žrtvine ekonomije i državnog suvereniteta. Scenario odavno poznat (opet se pozivam na iskustva marksizma, premda ja osobno nisam marksist).

A glavni adut i parametar u predizbornim kampanjama SAD, Njemačke, Britanije i Francuske je upravo broj otvorenih (a ne zatvorenih!) radnih mjesta. Na tome se vlast diže, na tome i pada. A kod nas?

Kod nas je Vlast koja je 'uspjela' zatvoriti preko 500.000 radnih mjesta i 'proizvesti' preko 300.000 novih penzionera. Takva vlast pobjeđuje uzastopno četiri puta na izborima. A naš guverner NBH dr. Marko Škreb i ministar financija Božo Prka dobivaju godišnju nagradu i priznanje MMF-a za tako solidno i revnosno obavljen zadatak!

Ja ovako pa me osudite: Predlažem da mi malo 'reprogramiramo MMF !

Jedino u čemu bih se ja mogao složiti s podpredsjednikom Vlade gosp. Borislavom Škegrom je (citiram): 'sporazum s MMF-om potpisuju ravnopravni ravnopravni partneri, te stoga ne treba dramatizirati činjenicu što (taj sporazum, op. A.R.J.) kasni već cijelu godinu dana'. No Vaš novinar Željko Ivanković kao da prijeti, kad upozorava: 'Ali se mora računati i na posljedice, od kojih nisu najgore izostanak MMF-ovih kredita za likvidnost, n e g o gubitak vremena'.

Ne, gospodine moj! Nije nam toliko važan gubitak vremena, koliko nam je smrtno važan gubitak radnih mjesta!

* * * * * *

Uostalom, kako nadoknaditi izgubljenih 500.000 radnih mjesta? Putem sporazuma sa MMF-om nema ni govora! Nema teorije!

Prije svega, kuna mora devalvirati – i to barem 25 posto. Time bi se oslobodila jedina naša komparativna prednost pred vratima Europe: naša poljoprivreda. A time bi i naš turizam dobio svoje zdravo zaleđe. Isto tako, ponovo bi procvjetala i naša moćna brodogradnja (dakako, ne i na starim pravilima privređivanja!). Stalna prenemaganja, koja dolaze iz Vlade i moćnih lobija koji se iza nje skrivaju, tobože da bi devalvacija kune bila okidač za galopirajuću inflaciju, ravna su imbecilijima, znajući kako su američki predsjednici Bush i Clinton znalački (devalviranjem, odnosno depreciranjem US dolara) uništili stranu konkurenciju na svom tržištu (prije svega japansku, onda i njemačku).

Oslobađanje naše poljoprivrede moglo bi (i sigurno bi !) apsorbirati, odnosno zbrinuti dvije trećine zvanično nezaposlenih i barem još trećinu umirovljenih građana, a druge zdrave posljedice su jednako važne: selo je, naime, glavni i najveći izvor nacionalnog nataliteta, narodnog zdravlja i zdravog života. U tom slučaju nam neće trebati ni don Ante Baković i njegove papazjanije o natalitetu, a drastično će pasti i deficit Fonda za zdravstveno osiguranje, jer zdravo selo i zdrav seoski život usluge Fonda najmanje koriste. To istovremeno znači zaustaviti maligni rast velikih (ali i malih!) gradova, u kojima ćemo uskoro imati više kuća nego djece.

Konačno, da skratim: reprogramirajmo MMF, te umjesto restrikcija javne potrošnje (kazališta, koncerti, izložbe, prosvjeta, željeznice i slično), ograničimo mi sami naše državne i velegradske megalomanije, vratimo se skromnosti i štednji, prije svega na vrhu. Onda nam MMF ustvari i neće trebati. Trebaju nam prije svega nova radna mjesta (naravno, ne i pod bilo koju cijenu), a njih najviše možemo imati na selu – ako kuna devalvira. MMF je protiv toga, mi pak ne.

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

Brtonigla, 27. travanj 1997.g.


srijeda, 13. listopada 2010.

„PROTOKOLE“ U ŠKOLE !!


Ante Rokov Jadrijević, prof., publicist, Fažana, 14. travnja 2004.


Uredništvu „Fokusa“ Komu treba: g. Andriji Hebrangu


„PROTOKOLE“ U ŠKOLE !!

(zajedno s tzv. Holokaustom)


Da se može vrlo dobro živjeti od stalnog generiranja sukoba i govora mržnje protiv Hrvatske, ponovo nam potvrđuje prof. dr. Žarko Puhovski. Prije pet i više godina to su bila nekakva maglovita „ljudska prava“, kao novija i učinkovitija ideologija (od tzv. „demokracije“) protiv ponosnih, prkosnih i neposlušnih državnih režima prema Svjetskoj ZOG-Nadvladi u New Yorku (triumvirata: Henry Kissinger – David Rockefeller – Richard Hoolbroke, uz specijalnu asistenciju Madeleine Albricht).


Prošle i predprošle godine to su bila „prava Roma“, a kad je i to konzumirano, pokušalo se s pravima homoseksualaca, a onda i nekim novim pravima žena, itd. Ukratko, bilo kuda, Puhovski svuda! Na bezbroj tribina, bezbroj jednostranih (gotovo unisonih!) „rasprava“, na bezbroj „okruglih stolova“. O svemu i svačemu: bilo o maloj Eli, bilo o nekakvom hrvatskom rasizmu, bilo o nekakvom fašizmu ili antifašizmu, bilo o povratku srpskih izbjeglica, bilo kuda, Puhovski svuda!


Tko se još sjeća one male Ele iz Kaštela? One male HIV-pozitivne i potpuno nevine i nedužne djevojčice, čiju su nesreću onako bezdušno iz anonimnosti izvukli i instrumentalizirali Puhovski i njegovi „Gadovi okruglih stolova“ diljem Hrvatske, manipulirali njenom nesrećom u raznim umobolnim „Latinicama“, povlačili ju po novinama razne Mesićeve i Račanove medijske „Fukare“, itd. A sada kada su tu malu i nedužnu djevojčicu iskoristili do kraja u svoje niske ciljeve, odbacili su ju u svoju ropotarnicu prošlosti kao neku izlizanu i poderanu lutkicu!


Ove godine se, pak, odmah krenulo đonom na dr. Andriju Hebranga. Odnekud im je On sada najopasniji i najodvratniji. Tko zna zašto!


Najnovije je to da je Žarko Puhovski zatražio istragu protiv ministra dr. Andrije Hebranga „zbog kršenja Zakona o zaštiti osobnih podataka“. Koje li drskosti! Kojeg li bezobrazluka! A zbog čega to? Tobože zbog toga što je podpredsjednik naše Vlade i naš ministar zdravstva i socijalne skrbi dr. Andrija Hebrang dobio i objelodanio povjerljivu informaciju da je u zloglasnoj TV emisiji „Nedjeljom u dva“ bila lažirana telefonska anketa, u kojoj se (namješteno!) glasovalo ZA ili PROTIV smjene ravnatelja KBC-a „Zagreb“ (odnosno Rebro) dr. Josipa Paladina (koji je prošle godina premašio njihov proračun i načinio dug od oko 50 milijuna kuna u svom ravnateljskom radu). Za smjenu se – namješteno - izjasnilo čak 95 posto slušatelja, a više od 50 posto poziva je stiglo sa sedam (rezerviranih?!) linija.


Pa što je tu senzacionalno? Dr. Žarko Puhovski, kao, nikad nije čuo da se u post-komunističkim zemljama još uvijek namještaju lažne ankete javnog mnijenja? Da se namještaju lažne telefonske ankete, kao u zloglasnoj TV emisiji Aleksandra Stankovića „Nedjeljom u dva“? Ili u onim čestim umobolnim „Latinicama“ kroatofobičnog Denisa Latina? Ili one brojne lažne ankete javnog mnijenja o tobožnjoj popularnosti ovog našeg omraženog predsjednika Republike Stipe Mesića ili njegove (bivše?) Hrvatske Nenarodne stranke. Ali, Zaboga, prošli izbori su na to dali krajnje nedvosmislen i jasan odgovor!

I čemu se onda čudi prof. dr. Žarko Puhovski?


Prof. dr. Žarko Puhovski nije od danas, a ni od jučer. On je još od 1971.g., a naročito od 1972.g., kada je bio režimski „cinkaroš“ protiv mladog studentskog vođe Dražena Budiše i njegovih studentskih suboraca iz „Hrvatskog proljeća“. Dakle, i on je „namještao“ i sudjelovao u namještanju. A danas se, kao, čudi da još uvijek postoje oni koji namještaju. On o tome, kao, ništa ne zna. On o tome, kao, prvi put čuje. Kojeg li Nevinašca jednog!


* * * * * *


Prije svega četiri mjeseca dr. Žarko Puhovski je mnogo brbljao i o uvođenju nastave o tzv. holokaustu u naše srednje škole. Ta inicijativa je krenula od neizbježnog Slavka Goldsteina, kojemu su se spremno pridružili i ostali „Goldštajni“, naročito Slobodan Šnajder (Schneider) s cijelim svojim i Mesićevim ZKM-om, odnosno svojim najnovijim protu-hrvatskim kazališnim skečom „Peto evanđelje“, na temu Jakovljevićeve knjige-dnevnika „Konc-logora na Savi“. Međutim (!!), mi dobro znamo na kakav je obrnut način tragično završio svoj život naš stari HSS-ovac, Hercegovac Ilija Jakovljević: Udba je i njega, kao i Andriju Hebranga St. „objesila o pod“! Ali o tome nećemo još dugo, dugo, čuti Šnajderovo „Šesto evanđelje“! Za sve te „Goldštajne“ vrijeme je očito stalo 9. svibnja 1945.g., tako da su slijedećih Titovih i komunističkih 45 godina prespavali stravični hrvatski holokaust na Blajburgu i Kočevskom Rogu, te brojne „marševe smrti“, od kojih je jedan (4.000 Hrvata) završio baš u tom istom „Konc-logoru na Savi“, t.j. u jugo-srpskom kazamatu u Staroj Gradiški! A o tome Šnajder uporno, lukavo i podmuklo šuti.


Kroatofobija Žarka Puhovskog, Slavka Goldsteina, Ive Goldsteina, Slobodana Schneidera (Šnajdera) i njima sličnih i prikrivenih ostalih „Goldštajna“ nije nimalo slučajna. Oni su vrlo dobro umreženi u organizaciju „Protokola sionskih mudraca“, koja isto tako lukavo, uporno i podmuklo djeluje i u Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj, Italiji, Francuskoj, Nizozemskoj, Velikoj Brtitaniji i USA. Jedino im je nedavno Vladimir Putin (još jednom, ponovo!!) slomio kralježnicu u Rusiji, gdje su se bili za vrijeme vladavine Polu-Židova Jeljcina (ponovo!) silno polakomili na rusku državu.


Dakle, što je nama Hrvatima, kao malom narodu, danas najpotrebnije u našim srednjim školama? Držim da nam je najpotrebnije u naše škole uvesti nastavu o „Protokolima Sionskih mudraca“! Dakako, skupa s nastavom o tzv. holokaustu nad Židovima u Drugom Svjetskom ratu. Da se na jednom mjestu vide i uzrok i posljedica. Isto tako, naši bi učenici, učeći o Jasenovcu 1942./1944. usporedo naučili i njegovu genezu u ubojstvu Stjepana Radića 1928.g. i brutalnoj protu-hrvatskoj Diktaturi kralja Aleksandra 1929./1934.g. To tim više, što smo u onih prešućenih goldštajnovskih 45 godina (1945.-1990.g.) bili primorani učiti krivotvorenu i jednostranu velikosrpsku povijest i njihov jezik.


Da zaključim: „Protokole“ u naše škole ! Ljutu travu na ljutu ranu! Neka znaju svi kroatofobi da ćemo im vratiti ljagu za sramotu, po načelu: „Sve dok oni o nama budu govorili laži, mi ćemo o njima govoriti istinu!“ (slavna izreka Adlai-a Stevensona, vječitog predsjedničkog rivala generala Aisenhowera, 1952.-1956.g. i kasnije).


Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., prof.

Fažana


P.S.: Hvala Bogu, hrvatski „Fokus“ je ovo u cijelosti objavio – 19. travnja 2004.

A.R.J.


četvrtak, 7. listopada 2010.

ISTINU O HOLOKAUSTU NA VIDJELO!!


Here we go again!


To all to whom it may concern !


Ante Rokov Jadrijević, publicist, Fažana 27.I.2004.g.


Uredništvu «Vjesnika»

Uredništvu «Hrvatskog slova»


ISTINU O HOLOKAUSTU NA VIDJELO!!


TKO SPASI ISTINU, SPASIT ĆE CIJELI SVIJET !


(«Jer će nas samo istina osloboditi»)

Svakim danom nas sve više i više, sve histeričnije i sve paranoičnije bombardiraju naši Gospodari Medija, odnosno Gospodari Laži (!!) navodno prijekom potrebom da se u naše hrvatske škole što prije uvede (uvozno!) učenje o velikom židovskom holokaustu («Šoah») u Drugom Svjetskom ratu. Dakle, da učimo njihove velike laži, a da zaboravimo da se mnogo veći holokaust dogodio nama Hrvatima!

U soroševskom «Vjesniku» je (kao «podlistak») izašao evo već 55. nastavak histerične i paranoične knjige kanadske Židovke Erne Paris pod naslovom «Duge sjene» (sa znakovitim podnaslovom «Istina, laži i povijest»). Ta knjiga bi po mojem čvrstom sudu trebala nositi naslov «Duge Laži», s podnaslovom «sjene, poluistine i povijest»! Gospođa Erna Paris je nedavno gostovala u Zagrebu, gdje su je ugostili i predstavili hrvatskoj javnosti njen izdavač gosp. Božo Rudež, te sveprisutni balkanski Židov Žarko Puhovski, a u nedostatku odgovarajućih žena u Hrvatskoj, prizvana je iz Beograda gospođa Borka Pavičević, direktorica «Centra za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu». Kojeg li društva! I kojeg li plemenskog saveza!

To je knjiga mržnje! To je čisti govor mržnje, to je knjiga koja je dobila nekoliko najvećih (namještenih! židovskih!) nagrada u Kanadi i Americi i kojoj će jamačno gosp.George Soros namaknuti i par sličnih nagrada na Balkanu. Već u ovih prvih 55 nastavaka ona se okomila na sve što u Europi nije židovsko. Dakako, najgore su prošli Nijemci, ali se Bogme, žestoko obračunala i s Francuzima, ne štedeći ih nimalo, pa čak sumnjičeći i najvećeg francuskog heroja Pokreta otpora Jeana Moulina! Na redu su i Britanci i Talijani. Što li onda čeka nas Hrvate?!!

* * * * * *

Ta knjiga me je natjerala da se konačno malo više pozabavim tkz. židovskim Holokaustom i da konačno dovršim čitanje nekoliko knjiga koje sam godinama kupovao o toj temi. I opet sam došao na isto! Evo što.

1.- Uoči Drugog Svjetskog rata, 1938.g. bilo je u svijetu oko 14,5 milijuna Židova. Na popisu 1948.g. bilo je u svijetu popisano između 16 i 18 milijuna Židova!

2. – Ako ih je u Drugom Svjetskom ratu bilo «likvidirano» šest milijuna, kako li je onda broj Židova u samo deset godina porastao za više od osam milijuna, dakle udvostručio se ?!

3. – Na spomen pločama (na više jezika) u bivšem logoru Auschwitz je najprije pisalo da je tu ubijeno četiri milijuna Židova. To je bio podatak koji je od samog početka izazivao veliku nevjericu i sumnju. Nezavisni povjesničari, istraživači, publicisti i mnogi dugi su počeli «čeprkati» po tome, pojavilo se veliko mnoštvo novih članaka, svjedočanstava i knjiga, te je nakon žučnih polemika i ogorčenog natezanja u europskom tisku, Svjetski židovski kongres priznao «grešku», te dao izmijeniti te svoje spomen ploče. Umjesto četiri milijuna «likvidiranih» Židova, stavili su milijun i pol Židova! Međutim, ni ta brojka nije dugo izdržala. Uslijedila su nova otkrića i nove žestoke polemike, izašlo je mnoštvo novih knjiga, koje su opovrgavale i tu novu laž! Teškom mukom i teška srca su Međunarodni Židovi opet promijenili svoje spomen ploče i stavili da je u Auschwitzu «likvidirano» samo oko milijun Židova. Međutim ni ta brojka nije izdržala..... (više o tome zainteresirani čitatelj može naći u knizi Rogera Garaudyja, bivšeg ideologa francuske komunističke partije, koji je često bio Titov gost u Beogradu i na Brijunima, «Mitovi utemeljitelji izraelske politike», te u knjizi «Hitler i Izrael» našeg vrsnog povjesničara Ivana Mužića iz Splita.

* * * * * *

Zaustavimo se malo na ovom mjestu! Pretpostavimo da je u Auschwitzu «likvidirano» samo milijun Židova (mnoge nove knjige i tu brojku umanjuju pet, pa čak i više od pet puta!). U tom slučaju broj «likvidiranih» Židova više ne bi bio šest, nego samo tri milijuna Židova. Pa ipak, Međunarodni Židovi i dalje bjesomučno galame o «Šest milijuna ubijenih Židova»! Dakle, čudna računica! O čemu se zapravo radi?

Radi se o ubrzanom rušenju «Kule Stražare Židovskih Laži»! Zbog toga ih je i uhvatila tolika panika, tolika histerija i tolika paranoja. U pitanje je došla njihova stoljetna konstrukcija laži, zacrtana, zapisana i osmišljena na Prvom Cionističkom kongresu u Baselu, 1898.g.

Dobro, zapitat će dobronamjerni čitatelj, zašto je to Međunarodnom Židovstvu trebalo?

Trebalo je iz istih razloga kao i Srbima glede Jasenovca i Rusima da bi enormno podigli iznos ratne odštete poraženoj nacističkoj Njemačkoj i ponovo podjarmili pobjedničku partizansku Hrvatsku!

Međunarodnom Židovstvu je ta megalomanska laž trebala kako bi opravdali i uvijek iznova kapitalizirali svoje novostečeno pravo na svoju državu u Palestini, jer je, Bože moj, Palestina njima «Obećana zemlja», baš njima i nikom drugom, jer su, Bože moj, baš oni «Izabrani narod».

Srbima je golema i napuhana laž o Jasenovcu bila potrebna da bi prikrili svoje genocidne zločine u Zagrebu 1945.g., one kod Maribora i Celja, na Blajburškom polju, na Kočevskom Rogu i na brojnim «Marševima smrti», koji su nakon toga uslijedili. Neki od tih «Marševa smrti» su završili i u Jasenovcu, te u Staroj Gradiški, gdje su danonoćno, užurbano i bjesomučno klali «Titovi mesari». Stoga se istina o Jasenovcu i Staroj Gradiški nije smjela otkrivati 1945.g., premda je bila pronađena sva dokumentacija, sva imena i prezimena logoraša, itd., a istina se nije smjela objelodaniti ni par slijedećih godina, sve do 1949.g. i 1950.g. ili čak monog kasnije, kada je Hrvatska već bila smrvljena, kada je već bio ubijen Andrija Hebrang Stariji, kada je general Vjećeslav Holjevac bio udaljen iz Hrvatske, a generalu Ivanu Šiblu već bila zapečaćena usta (priča o naglo «penzionisanim» i/ili ušutkanim hrvatskim partizanskim generalima i admiralima je posebna priča, o čemu sam i ja osobno često pisao, još od 1986.g.).

* * * * * *

Danas (27.I.2004.g., na «Dan holokausta») u «Vjesniku», na trećoj stranici, jedna novinarka čije prezime iz pijeteta neću navesti, piše da je «prema procjenama, broj ubijenih žrtava u Jasenovcu bio oko 83.000 ljudi («ne manje od 80.000, ali ne veći od 100.000»).

U čemu je trik soroševskog «Vjesnika»? Prljavi trik «Vjesnika» je u tome da treba pod svaku cijenu braniti kakvu-takvu laž o Jasenovcu, pa makar i «skromnu» brojku od 83.000 ubijenih ljudi u tom logoru.

Pravi trik se skriva u ovoj rečenici udarnog članka «Jasenovac – mračna točka povijesti», citiram doslovce: «Demografske povijesne analize pokazuju da je broj jasenovačkih žrtava bio oko 83.000, ne manji od 80.000, ali ne veći od 100.000».

Tko još nije shvatio prljavi trik «Vjesnika», odnosno dvojca Fijačko – Ležaja, sve se dakle temelji na «demografskim povijesnim analizama», dakle hipotezama, a ne na čvrstim podacima! Dakle, nije ubijeno 83.000 ljudi, nego samo njihova „demografija“!

Zauzvrat, ja ću navesti jedan čvrst i nepobitan podatak! Na prvom poslijeratnom popisu stanovništva, 1948.g., jedino su Hrvati izašli s manjkom od oko pola milijuna stanovnika, a svi su drugi narodi Jugoslavije pokazali demografski rast! Dakako, tu ne ubrajam nekad najveću nacionalnu manjinu u predratnoj Jugoslaviji, naše Nijemce, koji su bili ili zvjerski pobijeni, ili zatočeni u 52 konc-logora diljem Vojvodine i Srijema, ili prognani nazad u ratom porušenu i opljačkanu Njemačku. Ukratko, «Titovi mesari» su ih pobili oko 100.000, pa je i taj zločin trebalo zamaskirati Jasenovcem! O tome su mnogo znali Moša Pijade i Slavko Goldstein, koji danas, na «Dan holokausta», taj veliki zločin nad našim Nijemcima – Folksdojčerima 1945.-1948. uporno i bezobrazno negira!

(Interesantno, nitko se još nije pozabavio analizom koliko je Hrvata „demografski“ pobijeno na kraju II. Svjetskog rata!?).

Dakle, hoće li se, uz učenje o holokaustu, u našim školama jednako učiti o velikom holokaustu nad Hrvatima i Nijemcima 1945.g. i kasnije?!

Dakle, u Jasenovcu je ubijeno oko 45-48.000 ljudi, kako je tvrdio i dr. Franjo Tuđman!

Stoga poruka svim «Goldštajnima»: «Samo će vas istina osloboditi»!! Tko spasi istinu, spasit će cijeli svijet! Za ime Boga velikoga, ne ubijajte svoje mrtve i po stoti put!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., prof.

Fažana

P.S.: Sjetite se mojih članaka: «Od antisemitizma je samo semitizam gori» (28.IV.2003.) i

«Kome treba Goldsteinova povijest Hrvatske» (svibanj 2003.).

P.S. (2): Dva dana kasnije «Vjesnik» je obustavio podlistak «Duge sjene» Erne Paris!

Pantovščak je prisluškivao!

A.R.J.

P.s. (3): ni „Vjesnik“, ni „Hrvatsko slovo“, ovo nisu objavili.

A.R.J.

srijeda, 6. listopada 2010.

OD ANTISEMITIZMA JE SAMO SEMITIZAM GORI !


Ante Rokov Jadrijević, publicist, Fažana, Brtonigla,

28. lipnja.2003.g.


Uredništvu «Vjesnika»


OD ANTISEMITIZMA JE SAMO SEMITIZAM GORI !


Raste li antisemitizam ili samo antiizraelizam – naslov je članka u Vjesnikovoj «Panorami», u subotu 28. lipnja ove 2003. godine, autora Mihajla Ničote. To pitanje je prošlog tjedna lansirao u Europu američki Židov Rudolph Giuliani, bivši gradonačelnik 14-milijunskog New Yorka, podržan od američke Židovke Madeleine Albright, bivše državne tajnice SAD. Njihovu štafetu su spremno prihvatili poljski ministar vanjskih poslova, Židov Wladyslaw Bartoszewsky, te bugarski ministar vanjskih poslova, Židov Solomon Passy, skupa optužujući Francusku (kao «izrazito antisemitsku zemlju»), te još Mađarsku, Rumunjsku, Austriju i pogotovu Grgčku, koje navodno ne spriječavaju širenje antisemitskih ideja i akcija. Grčka je posebno napadnuta, jer njeni mediji navodno često uspoređuju današnji ( Sharonov ) Izrael s Hitlerovim nacističkim režimom.


Rečeno je to na dvodnevnom zasjedanju Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS), iste one Organizacije koja nama Hrvatima već godinama pije krv na slamku svojom zaglušujućom propagandom o povratku Srba, povratku njihove imovine, povratku njihovih «stanarskih prava», dok o povratku Hrvata u Banja Luku i Derventu (i cijelu Posavinu), povratku njihove imovine, pa i povratku njihovih «stanarskih prava» - ni riječi; štoviše, nameće im status drugorazrednog naroda u Bosni i pravi se slijepa na sve to.


Rečeno je na tom zasjedanju da su u proljeće ove godine ( dakle uoči početka i tijekom rata u Iraku!) fizički napadi na Židove u Francuskoj dosegli ritam od osam do dvanaest dnevno, a osim toga bilo je 14 teških kriminalnih incidenata u dva tjedna. Bilo je širom Europe izvikivanja antižidovskih parola na sportskim terenima, a bilo je čak i razaranja i oskrvnjavanja židovskih groblja i sinagoga, itd. Cijelo to dvodnevno zasjedanje OESS-a proteklo je pod žigom Washingtona, odnosno židovskog lobija, koji snažno utječe na sadašnju administraciju, odnosno ZOG-Vladu predsjednika Georgea W. Busha. I ne samo na nju, nego i na sav javni život SAD, Velike Britanije, Francuske i Italije, a ponovno su uspostavili svoj utjecaj u Poljskoj, ponovo nagrizaju Mađarsku, Rumunjsku i Bugarsku, a prošle godine su ponovo načeli i Hrvatsku (sjetimo se samo bezbrojnih drskih i anti-hrvatskih nastupa Ive i Slavka Goldsteina, Žarka Puhovskog i njegovih juniora!).


Ono čega nema u inače vrlo dobrom i vrlo potrebnom članku gosp. Mihajla Ničote jest činjenica da nedostaje logično pitanje: da, ali zašto se sve to dešava? Da, ali tko je za to kriv?


Nekako se uvriježilo, odnosno nametnulo da je za povratak antisemitizma kriva Europa, a ne Svjetski Židovski Kongres, prije svih njegov cionistički vrh (koji vrlo snažno djeluje i u Parizu i Londonu). Međutim ta podvala više ne prolazi! Europi, a i cijelom svijetu je već odavno jasno tko muti tu svjetsku kašu. Jasno je svijetu tko je sve bio umiješan u napade na židovske Tornjeve na Manhattanu u New Yorku, tko je stajao iza napada na Afganistan i za čiji je račun to učinjeno, tko je organizirao i platio histeričnu medijsku i ratnu kampanju protiv Iraka, te neuspješno u taj rat upregao Ujedinjene Narode ( koje su stoga potpuno izbacili iz svjetske politike!), a za svoje ciljeve uspjeli upregnuti svega četiri svjetske države. Znano je tko će do Nove Godine ponovo pokušati istu svjetsku podvalu usmjeriti i na Iran, tko će i u taj novi rat ponovo pokušati uplesti Ujedinjene Narode, tko će potom to isto učiniti i u pripremi rata protiv Sirije, a onda će se sve ponoviti i u pripremi ratnog napada na Sjevernu Koreju. Jasno je da iza svega stoji Svjetska Lihvarska Internacionala, što je drugi naziv sa svjetsku judeo-masoneriju, ili kao što to ja osobno stalno nazivam: Svjetska Sotonerija!


Da, svijet nije glup, kada opet polujavno govori o «Protokolima Sionskih mudraca», tajno usvojenim na cionističkom kongresu u Bazelu 1898.g., pod redakcijom Theodora Hertzla, koji je danas jedna vrsta novog židovskog sveca i neizostavan u svakom modernom židovskom ikonostasu! Svijet jasno raspoznaje sadašnje cionističke korake na putu uspostave židovske Nadvlade Svijeta, svjetske ZOG-Nadvlade. Svijet je jasno raspoznao rađanje američkog i cionističkog fašizma. Imperijalistički pohod na nezavisni Irak je to do kraja razotkrio.Zato se u Europi, a i u cijelom svijetu ponovo rađa antisemitizam, kao logičan odgovor na svjetski semitizam, koji je prešao sve granice – pristojnosti!


Svijet nije glup kada u svemu vidi cionističke prste.
Cilj im je zavladati svijetom, a na tom putu treba najprije održati, obraniti i uvećati Državu Izrael, sve do maksimalnih granica Velikog Izraela, jer zlu ne trebalo, ako taj projekt ipak ne uspije i Židovi uskoro budu istjerani i iz SAD-a, da se svi skupa imaju gdje skloniti! Jer, prije ili kasnije ono vječno «židovsko prokletstvo» mora završiti tamo gdje je i začeto. U njima navodno «Obećanoj zemlji».Ta drama traje već više od 4.000 godina i ne može još dugo trajati.


Ja se osobno ipak nadam da će sve to spasiti «Sjajni Židovi», kakvih najviše ima upravo u Parizu i Francuskoj i da se oni ni ovaj put neće dati! Oni bi, spašavajući svijet, mogli spasiti i svoj narod! Umjesto raznih Rothschilda i raznih Rockefellera, vrijeme je da ponovo podignu glas svi oni sjajni Finkelkrauti, Gluecksmani, Levyiji, Chomskyiji i mnogi, mnogi drugi «sjajni Židovi»! Naime, protiv takvih Židova nitko ni u Francuskoj ni u Hrvatskoj ne osjeća nikakav antisemitizam!


Da zaključim: antisemitizam je posljedica agresivnog semitizma, a ne obrnuto!


Sjetimo se analognog primjera u Hrvatskoj prošle godine, svih onih licemjernih i drskih antihrvatskih nastupa Goldsteina i Puhovskih. Oni su prošle godine na svaki način nastojali izazvati antisemitizam u Hrvatskoj, e da bi njihove Gazde u New Yorku imali pretekst, odnosno povod za još jači pritisak na Hrvatsku.


Da zaključim: Od antisemitizma je samo semitizam gori!
I to je srž cijele te priče. Kako u Francuskoj, tako i u Hrvatskoj.


Ante Rokov Jadrijević,
dipl.ing. (Hrvatski Socijal-Radikal)

srijeda, 29. rujna 2010.


Ante Rokov Jadrijević, publicist, blogger, Brtonigla, Istra, Hrvatska

28. rujna 2010.g.


NOVO SROZAVANJE HRVATSKOG 'VJESNIKA'


Uvodna napomena (28. rujna 2010.g.):


Prije nekoliko dana je premijerka Jadranka Kosor na tih i neproziran način izvršila smjenu na čelu državnog (odnosno režimskog!) lista „Vjesnik“ – umjesto Sanaderovog glavnog urednika Darka Đuretka, na njegovo mjesto je postavljen jedan od najlošijih njegovih političkih novinara - Bruno Lopandić. Evo što sam ja o njemu napisao prije sedam i pol godina, točnije 8. siječnja 2003.g., u svojem članku 'Crno li se crveni „Vjesnik“?' (koji se i danas može pročitati na mojem blogu 'Semper Paratus Prometheus' dne 6. prosinca 2009.g.):


'Sada je ulogu Mesićevog glasnogovornika u «Vjesniku» preuzeo ( na pristojnijoj i manje prepotentnoj razini od Branka Vukšića) Bruno Lopandić, bivši novinar «Slobodne Dalmacije», a odmah nakon njenog gušenja i famozni Glavni urednik Manolićeve, Baraćeve i Mesićeve «Republike»!!


A to je nevjerovatno lako detektirati (glupi i senilni udbaši!). Tko god je u posljednjih šest mjeseci pročitao plitkoumne članke novog udarnog «Vjesnikovog» novinara Bruna Lopandića, mogao je primjetiti za koga je on radio i navijao: napadao je Račanovu Vladu (Haag, ishitrena afera s generalom Bobetkom, nova Srboslavska Balkanija, itd.), a potiho i plitko je branio stavove Mesića i njegovog Udbo-Kosovskog Pantovščaka!'


Danas i ovdje se postavlja pitanje: a zašto je naša premijerka Jadranka Kosor, alijas Jaca Vlaisavljević, na čelo 'Vjesnika' dovela bivšeg Manolićevog i Mesićevog novinara? Je li po srijedi opet neka njena 'tajna veza'??


I još jedno benignije pitanje Jadranki Kosor: a zašto na mjesto Glavnog urednika 'Vjesnika' nije postavila njegovog daleko najkvalitetnijeg novinara – uz to i domoljubnog i državotvornog, a povrh svega i čovjeka dokazano uspravne kičme – g. Marka Barišića?


* * * * * *


Ovim člankom ponovo otvaram krucijalno pitanje našeg novinarstva – problem spašavanja 'Vjesnika' iz ruku UDBE, Udbo-masonerije i udbomafije. A za početak Vam nudim još jedan mali podsjetnik kako se 'Vjesnik' namjerno i perfidno srozavalo na nivo jednog Đuretka, pa sada i jednu stepenicu niže, na nivo Bruna Lopandića.


A nećemo ni na tome stati!


A.R.J.


* * * * * *


Ante Rokov Jadrijević, Publicist i politički kritičar, Fažana, 24.lipanj 2003.g.


Uredništvu «Vjesnika» i Uredništvu «Hrvatskog slova»


U povodu Vjesnikovog jubileja, Dana Vjesnika i 63. rođendana

BEZOBRAŠTINE I BEDASTOĆE VJESNIKOVIH PRVAKA

BOŽE NOVAKA I KREŠIMIRA FIJAČKA


Toliko bedastoća i bezobraština nisam u posljednjih četvrt stoljeća pročitao ni u jednom broju «Vjesnika», kao u ovom posljednjem broju, od ponedjeljka dne 24. lipnja ove 2003.g. Već na naslovnoj stranici trenutačni Glavni urednik Krešimir Fijačko, u svom svečanom uvodniku «Dan Vjesnika» raspalio i razvalio s bujicom hvalospjeva i laži o samom sebi, svom Gazdi i njegovom Vjesniku, na primjer ovako: « Vjesnik je ... prečesto bio u službi politike (posljednji i zadnji put prije tri godine), a koji je danas ... u službi čitatelja. Paradoksalno, ali list koji je uvijek bio, pa je to i danas, u vlasništvu države, dakle Vlade, tek je u posljednje tri godine upoznao vlasnika koji se apsolutno ni na koji način ne mješa u uređivačku politiku Vjesnika... Vjerovatno se to može shvatiti jedino kao kompliment vlasniku (odnosno Račanovoj Vladi, op.a.!) i njegovu odnosu prema slobodi medija».


Bravo, čestitam Račanovom besmrtnom Andreju Ždanovu! Čestitam njegovoj Staljinovoj kopiladi, ne samo u Vjesniku, nego i u ostaku crvenog novinarskog Zagreba, u Crvenoj Rijeci i Crvenom Splitu. Takvu novinarsku bljuvotinu ne bi bio u stanju napisati ni legendarni bivši glavni urednik moskovske «Pravde» (t.j.«Istine»), tovarišč Josif Visarionovič Džugašvili, samozvano Čelični, t.j. Staljin.


Glavnom uredniku Vjesnika, «lista kojem se vraćaju čitatelji, lista koji se vratio iz mrtvih, kojem nakon vraćene vjerodostojnosti i respektabilnosti... jedinom dnevnom listu u Hrvatskoj kojem u protekle dvije godine prodana naklada neprestano raste» (a dugovi rastu dvostruko brže, no to je briga nas poreskih obveznika! op.a.), gosp. Krešimiru Fijačku ni to nije dosta, već štafetnu palicu svojih staljinistič-kih laži predaje u ruke svom (ne)slavnom predšasniku Boži Novaku, onom Boži Novaku koji je glavnu i odgovornu dužnost na čelu Vjesnika preuzeo daleke 1955. godine, kad je već nekako trebalo uškopiti već zahuktali i libertarni «Vjesnik u srijedu», kada je opet i iznova trebalo potvrditi svoju totalnu poslušnost Beogradu (nakon smjene nekoliko ključnih i glavnih hrvatskih generala i admirala i njihovog ekspresnog umirovljenja!). Danas je taj Božo Novak član Hrvatskog helsinškog odbora, štoviše predsjednik njegovog Vijeća za medije. Dakle, taj se i takav Božo Novak i danas hvali svojim ondašnjim Vjesnikom, koji je «rastao na hrvatskom antifašizmu (čitaj: izdaji! op.a.), dakle onom staljinističkom antifašizmu koji je svojom borbom očuvao srboslavsku «Jugoslaviju» i vratio nam predratne okove «Tamnice naroda», ukinuo granice Mačekove Banovine Hrvatske iz 1939,g., amputirao Hrvatskoj njenu Boku Kotorsku, amputirao Martin Brod, amputirao šest sela kod Bihaća, amputirao Hrvatskoj trećinu Ćićarije u Istri (Starod, Jelšane, Podgrad, Obrov, Gunjače, itd.), poklonio Sloveniji hrvatske Dekane, Hrvatine, Luciju i Sečovlje, dao im Kopar, Izolu i Piran, poklonio im nešto kasnije (1955./1956.) još i šest naših župa na Gornjoj Bujštini (Hrvoje Topolovac, Gradin, Pregare,Črnica itd.), zauvijek izbrisao hrvatski Srijem, s Petrovaradinom, Baškom, Inđijom, Starom Pazovom, Slankamen-om, Batajnicom, Jakovo-om i Zemunom, itd. Eto čime se još i danas hvali Vjesnikov Božo Novak: svojom komunističkom sramotom! Za njega je i danas Vjesnik «naše najbolje novine... jer ima poštenu informaciju o svemu što se događa u društvu. «Vjesnik ne pripada nijednoj stranci, nijednoj političkojstrukturi, nijednom načinu razmišljanja».


A onda slijedi vrhunac Novakove bezobraštine i bedastoće, citiram: «Danas imamo takvu slobodu izražavanja kakvu Hrvatska nije imala nikad ... Vjesnik svima daje jednaku prigodu na izražaj i iznošenje stajališta, bez ikakve diskriminacije». Što reći na izjavu tog nekadašnjeg komunističkog roba, a danas tek napola slobodnog roba? Samo ovo: «Najveći su robovi zarobljeni sami u sebi» (Rastko Zakić, 1989.g.). Tvrdim i držim: Imali smo mi daleko veće medijske slobode i veću demokraciju pod Franjom Tuđmanom!


Vjesnik je proteklih tri godine bio širom otvoren Žarku Puhovskom i njegovoj bivšoj ženi Nadeždi Gaćinović, pa crvenom barunu Viktoru Vilku Lunceru, zadriglom starom komunjari Ivi Horvatu, smušenoj umirovljenici Mirjani Krimanić, mutnom svećeniku Luki Vuci iz Kaštela, lažnoj katolkinji Anni Mariji Gruenfelder, angažiranom «europejcu» (tipa kurvinih sinova – antiglobalista) Stijepi Martinoviću, sivom Željku Mataji i njemu gotovo identičnom Mladenu Kevi, itd. Dakle, Vjesnik je danas opet otvoren histeričnom antihrvatstvu i antikatoličanstvu.


A naša hrvatska strana je (Gojko Borić, Jadranko Črnko, Pavle Primorac, Vjekoslav Krsnik, Davorin Rudolf, Toma Podrug, Jakov Gumzej), tu samo da svojim iznimkama potvrde pravilo o «Crvenom Vjesniku», kao što sam to već bio napisao prije skoro tri godine, odmah nakon što je Vjesnik počeo «crveniti» («Crveni li se Vjesnik», 31. 10. 2001.g.).


Bezobraštine Bože Novaka se tu ne zaustavljaju, jer on kaže i ovo: «Tvrdim da danas u Hrvatskoj imamo dobro novinarstvo. Prije svega zato što imamo pluralist-ičko novinarstvo». On vjerovatno misli na histeričnu Jelenu Lovrić, na ljigavog Davora Butkovića, na dasnas srećom već suzdržanu i povučenu Sanju Modrić, na agresivnu Davorku Blažević (iz crvene «Slobodanke»), na upornog režimliju Zorana Vodopiju i mesićevsko-manolićevskog Bruna Lopandića, itd. To li je taj «novinarski pluralizam»?


«Tvrdim, naime, da moramo izgraditi kulturu neslaganja», melje i g-lupeta dalje Božo Novak, koji je uz potpredsjednicu Vlade Željku Antunović, drugi čovjek Vjesnik-ovog Nadzornog odbora.


Pa dobro, gdje je potisnut sjajni tekstopisac brojnih prethodnih reagiranja prof. Dubravko Heinrich iz Karlovca? Gdje nam je danas sjajni dr. Zvonimir Bartolić iz Čakovca? Gdje nam je sjajni prof. Milan Božić iz Rovinja, odnosno Zagreba? Gdje nam je prof. Zlatko Vidulić iz Siska? Gdje su brojni drugi sjajni tekstopisci reagiranja u «Vjesniku», koje je očito neka «Crna ruka» iz Vjesnika preselila u neke nove crne ili mračne dosijere?


Je li to ona «kultura neslaganja» o kojoj nam bezobrazno i bedasto govori Božo Novak?! Dakako da jest!


A jest i to da su Vjesnikova «Stajališta», koja još uvijek uređuje Vjesnikov «vječiti mladoženja» Miroslav Ležaja prepuna neke druge, bakanoidne «kulture neslaganja», tipa paranoičnog Dobroslava Parage i kvaziznanstvenog plebejca Igora Ratkovića. Naprosto je neshvatljivo i nedokučivo zašto se ta dvojica toliko sviđaju Miroslavu Ležaji!


Zapravo, pravo je pitanje otkud toliki plebejci u Vjesniku? Je li pravi odgovor leži u izreci: «Similis simili gaudet»!


A da postoji i jedna posve drukčija priča o Vjesniku, mnogo otmjenija i rekao bih patricijska, dokazuje izvrstan intervju s gosp. Milovanom Baletićem, bivšim Glavnim i odgovornim urednikom Vjesnika iz doba «Hrvatskog proljeća» l969. do l971. godine, objavljen u posljednjem broju «Hrvatskog slova» (20.srpnja 2003.g.), odakle bih citirao samo dvije ili tri najnužnije stvari.


Gosp. Milovan Baletić, između ostalog kaže: «U komunističkom režimu vladala je rigorozna» zabrana, stroga poslušnost ... Teško je bilo procijeniti što se događalo, jer je bilo izvan kruga glavnog urednika; on nije mogao doći ni do državnih, ni do policijskih, ni do gospodarskih, ni do financijskih podataka. Bio je zapravo promatrač iz drugog reda... Ili sukob, ili poslušnost prema Beogradu... Najbolja legitimacija je bila - supruga Srpkinja, mješoviti brak... Duboko sam uvjeren da je taj odnos novina i politike uvijek sporan. Mislim, i danas, a bit će i sutra... ta se suprotnost osjeća i sada, danas.


Držim da boljeg komentara (citata) ne trebamo.


Ante Rokov Jadrijević, Fažana

(Hrvatski Socijal-Radikal)


ponedjeljak, 2. kolovoza 2010.

ZAŠTO RAČANOVA VLADA PRODAJE NARODNI «SUNČANI HVAR»,


Ante Rokov Jadrijević, Pula 27. I. 2003.


Uredništvu «Vjesnika» Komu Treba: dr.Tonči Tadić

Uredništvu «Hrvatskog Slova» g.Miroslav Rožić


ZAŠTO RAČANOVA VLADA PRODAJE

NARODNI «SUNČANI HVAR», A NOVČANO DOTIRA PRIVATNI

«VIKTOR LENAC»?


Nikad kraja Račanovim i Linićevim prljavim aferama! Najnovija je ova sa «Sunčanim Hvarom», u kojoj predsjednik Nadzornog odbora «Sunčanog Hvara» Slavko Linić drži sve konce u svojim rukama, a gosp. Ivica Račan hini da o tome nema pojma! Račan također hini da nema pojma što mu mulja njegova ministrica turizma Pave Župan Rusković. Račan također hini da ne zna ni što mu radi treći njegov muljator dr. Goran Granić, koji u svom džepu drži sve konce afera s Enronom i Nuklearkom Krško, a skupa s gosp. Linićem i brojne druge mutne stvari, naročito oko INE i DružbAdrije, ali i mnogih drugih afera.


Dakle, nakon afere s Piranskim zalivom, neprekidne i (namjerno?) neprekinute afere s lopovskom Ljubljanskom bankom, s bezobraznim Slovencima na Svetoj Geri, nitko se od režimskih novinara još nije upitao o pravoj pupčanoj vrpci Račana i Drnovšeka! Što je to što Račana tako fatalno drži uz drske i bezobrazne Slovence, da im on uvijek maksimal-no popušta i izlazi u susret?!


Nije u posljednjih tri godine (dakle tri godine Račanove Vlade) bilo nijedne važnije Vladine mutljavine u kojoj nije bio umiješan Slavko Linić! Te «naftna afera», te afera s «ACI-Marine» (u kojoj je predsjednik Nadzornog odbora Slavko Linić stalno pokušavao i uspijevao instalirati sebi podobne ljude!), te ekspresno zataškane i iz javnosti potisnute afera «Riječke banke», te afera s brodogradilištem «Treći maj» (rušenje direktora inž. Sanjina Kajbe!), te afera s brodogradilištem «Kraljevica» (pokušaj rušenja direktora inž. Vrankovića i prodaja «Kraljevice» Linićevom crvenom pajdašu inž. Damiru Vrhovniku za svega jednu kunu!), te afera sa Željezarom Sisak i sa tvornicom «Borovo», pa onda čudno ustrajavanje sa sumnjivom i lažnom vlasničkom strukturom u «Croatia busu», itd. Moglo bi se tako nabrajati do slijedećeg jutra!


A sada predsjednik HSS-a i predsjednik Hrvatskog Sabora gosp. Zlatko Tomčić traži «utvrđivanje odgovornosti, te smjenu svih za koje se dokaže da su se petljali u toj prodaji». To je vrlo lijepo rečeno, ali i previše nejasno! O prljavim rabotama ministrice turizma Pave Župan Rusković znalo se gotovo sve od početka, naročito od mutne prodaje dubrovačkog hotela «Excelzior» komunističkom-generalskom sinu Goranu Štroku! Gotovo nigdje gđa Župan-Rusković nije imala «čiste ruke», pa je vrlo nejasno kako je jedna takva osoba i mogla biti imenovana ministricom u Račanovoj Vladi! Kada (tek) danas gosp. Zlatko Tomčić traži njenu ostavku, a zna da iza svega stoji potpredsjednik hrvatske Vlade Slavko Linić, onda ne treba biti naročito pametan pa proniknuti o čemu se zapravo radi. Kad se divovi bore, strada trava. Stoga, nije dovoljna smjena samo ministrice Pave Župan Rusković i Linićevog pijuna u HFP-u (Hrvatskom privatizacijskom fondu) Krešimira Starčevića! Time se namjerno zaobilazi maksimalna odgovornost Slavka Linića, pa i njegovog «šefa» gosp. Ivice Račana!


Zašto konačno - jasno i glasno – gosp. Zlatko Tomčić ne zatraži barem smjenu Slavka Linića?!! Barem to i barem toliko!


No, vratimo se «Sunčanom Hvaru». Ja stvarno nikako ne razumijem režimski tisak, a naročito «Vjesnik». Što na primjer u njemu radi i piše onaj bezveznjak Viktor Vresnik (koji je prije godinu i pol bio najavljivan kao neka nova i gotovo genijalna novinarska akvizicija)? Kako to da još nikom od režimskih novinara nije pala na pamet jedna nevjerovatno jednostavna misao: Zašto Račanova Vlada naprosto ne otpiše (prognaničke!) dugove «Sunčanom Hvaru», umjesto što stalno dotira svoje (SDP-ovo) brodogradilište «Viktor Lenac»?!!


Dobro ste čuli! Brodogradilište «Viktor Lenac» je ustvari «Holding SDP-a» ! Ja to znam najbolje, jer sam u tom brodogradilištu bio predsjednik sindikata 1991.-1992.g., kada sam iz njega očistio «petu kolonu», koju je inž Damir Vrhovnik nakon mog istjerivanja iz «Lenca» (krajem 1992.g.), tijekom 1994. i 1995.g. ponovo vratio na svoja stara mjesta. U njemu su Račan i njegovi drugovi dobivali dodatak na plaću i novčanu potporu SDP-u sve vrijeme njihovog statusa opozicije HDZ-u!


«Sunčanom Hvaru» treba otpisati stare dugove, koji su većinom nastali zbog neplaćenog zbrinjavanja naših ratnih prognanika, umjesto da ga se prodaje Slovencima, koji bi ga kupili našim novcem, onim kojeg je «Ljubljanska banka» opljačkala hrvatskim štedišama! A ona je hrvatskim štedišama opljačkala preko 900 milijuna DEM, što bi danas već vrijedilo preko pola milijarde Eura! (vidi P.S.).


Dakle, Račane, počni rješavati probleme od glave (od glava!), a ne od repa!


Slovenci su se pokazali našim najgorim susjedima, a na to je već davno, davno upozoravao i gosp. Ivan Gabelica! Usput rečeno, treba tražiti povrat granice na Dragonju, dakle na most u Sečovlju i zaenkrat staviti točku na glupo «Bratstvo» sa Slovencima. A da o «Enotnosti» i ne govorimo!


Ante Rokov Jadrijević, Pula

hrvatski Socijal-Radikal


P.S.: Ovih dana, naša nova premijerka Jadranka-Kosor Vlaisavljević se ponovo sastala sa

slovenačkim premijerom Borutom Pahorom – na Bohinju - najviše zbog problema stare štednje Ljubljanske banke i njenog pritiska na Vladu Boruta Pahora da joj osigura povratak na hrvatsko bankarsko tržište. I njih dvoje su se učas složili! Kao, taj problem će biti riješen kroz (samo!) tri mjeseca.


E, neće !! Jer dug Ljubljanske banke nije više samo 300 milijuna DEM – ne računajući onih 600 milijuna DEM koje je predsjednik Tuđman preuzeo kao javni dug Države, da se ne bi usred rata gnjavio još i sa Slovencima i njihovom i srpskom „sukcesijom“ – nego je dug ljubljanske banke, računajući i kamate (!!) preko tri milijarde eura !


Tko to ne vjeruje, ja mu preporučujem da pročita članak (vrsnog novinara i stručnjaka za tu tematiku!) gosp. Ive Jakovljevića, u Novom listu i/ili Glasu Istre od 3. siječnja 2009.g., pod naslovom: „Dug Ljubljanske banke čak tri milijarde eura“.


Dakle, dug Ljubljanske banke nije ni 300, ni 650 milijuna eura, kako to ovih dana slušamo pokvarene i ljigave Vladine plaćenike na HR1.


Ajde malo Jaco, prestani s tim svojim „malograđanskim paradama imbecilnosti“ (ovo je od Karla Marxa!), te prioni na učenje! „Učiti, učiti i samo učiti“ – govorio je Tvoj stari idol i učitelj drug Lenjin!


A sve to isto važii za našeg novog predsjednika – druga YU-sipovića!


Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(hrvatski socijal-radikal)