utorak, 29. rujna 2009.

KOGA TREBA ZAŠTITITI: IZDAJICU MESIĆA ILI HRVATSKI NAROD ?!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., Pula 16. studeni 2002.g.


Uredništvu „Hrvatskog slova“

Uredništvu „Vjesnika“


KOGA TREBA ZAŠTITITI: IZDAJICU MESIĆA

ILI HRVATSKI NAROD ?!

(Od njegovog vrijeđanja)


Da predsjednik Nesretne Republike Hrvatske perverzno uživa u vrijeđanju svog (??) vlastitog naroda, to više nikom normalnom u ovoj Nesretnoj Državi Hrvatskoj ne treba dokazivati. Nema te hrvatske svetinje na koju taj „Karađoz“ još nije pljunuo.


Najnoviji je njegov ispad bio davanje hrvatskog državnog odlikovanja zakletom neprijatelju hrvatskog naroda i nove hrvatske države – notornom svjetskom novčarskom mešetaru i varalici George-u Sorošu (upravo je ovih dana Soroš javno optužen za prijevaru od oko dva milijuna dolara na jednoj zapadno-europskoj burzi!).


A odmah nakon toga, Stipe Mesić je u svojstvu predsjednika R.H. primio Ephraima Zuroffa (isto takvog političkog mešetara, koji je prije nekoliko godina kupio „prava“ na medijsku zlopotrebu tzv. židovskog „holokausta“ iz ruku jednako spornog, kontroverznog i ostarjelog Simona Wiesenthala), da mu Zuroff uveliča otvaranje izložbe o deset puta uveličanom židovskom „holokaustu“ u Europi - i napose u Hrvatskoj, u tijeku Drugog svjetskog rata. Toj upornoj i bestidnoj manipulaciji se u Zagrebu usprotivio samo gosp. Mladen Schwartz i njegova hrabra Ana Lučić.


Sramotno je od nas Hrvata da se tome nije usprotivilo barem još 40.000 drugih pravih Hrvata. Da živim u Zagrebu, ja bih se bez ikakvog krzmanja pridružio gosp. Schwartz i Ani Lučić!


Dakle, „takve“ kao što smo mi, naš mrski „Karađoz“ promptno etiketira kao: „Kukavice koje pokušavaju faksificirati istinu“. A On, „Karađoz“, kao, ima neku svoju „pravu“ istinu. Pa da vidimo, ovdje i sada, kako on to izokreće:


„Ovo nije izložba za povjesničare i one koji znaju,

Ovo je izložba za one koji žele revidirati prošlost“


Aha! Tu smo! Znači, predsjednik Mesić izravno potvrđuje svoje mračne namjere: njegov je cilj još jedna provokacija vlastitog (??) naroda, dakako onih koji doista znaju i kojima se ništa više ne može podvaliti, a s druge strane ponovo baciti prašinu u oči onima koji gotovo ništa ne znaju, ne žele znati i ništa ih (osim isprazne malograđanštine) ne zanima. A takvi imaju najveće pravo glasa na izborima!


To je ta mutna voda u kojoj se naš „Karađoz“ uvijek najbolje snalazio U takvoj je mutnoj „Močvari“ on Prvi.


Citiram ga: „Za povijesnu istinu treba hrabrosti (hrabrosti ili bezobraznosti?!, op.a.) i mi u Hrvatskoj moramo se moći suočiti s istinom, koja je nerijetko bolna. Za takvo suočavanje treba biti hrabar i častan, dok je kukavice i podlaci pokušavaju falsificirati“, uporno nam g-lupeta izdajica Stipe Mesić, vrijeđajući ogromnu većinu hrvatskog naroda, većinu koja ne vjeruje Mesićevskim i Račanovskim „istinama“; nazivajući sve nas „kukavicama“ i podlacima“.


Mesić dalje g-lupeta ovako: „Kod nas se pokušava revidirati i Drugi svjetski rat, ali se ne želi vidjeti ni prava istina o nedavnim događajima..... (kojim?). Ne smijemo opravdati ni jedan zločin, bez iznimke i bez obzira na kontekst“.


Nepotrebno se je dalje baviti „Karađozom“ Stipom Mesićem: njegova taktika je providno Udbo-komunistička, odnosno crveno-fašistička, ona kojoj je najveći izdanak bio Josif V. Džugašvili, samozvani Staljin. A to je: uporno ponavlja laž, sve dok laž ne postane sveopće prihvaćena istina. Drugim riječima uporno ispiraj mozak, najbolje mladima, jer je njima najlakše ucijepiti laž kao istinu. Ali, dokle god Mesić sto puta mjesečno ponavljao laž, mi ćemo o njemu (i njegovim udbaškim ubojicama s Pantovščaka!) uporno sto puta ponavljati istinu! Istinu, istinu i samo istinu! Istinu do iznemoglosti, istinu do bola, do patnje i stradanja, istinu do smrti!!


Treba li nastaviti što je još Mesić rekao u zaključku? Evo, dakle, i toga: „Izložba o holokaustu je ponajviše okrenuta mladima (sic!), dakle onima kojima su u zadnjih deset godina uskraćene prave informacije o nacističkom režimu i holokaustu“. Dakle, mladima. Kao u Orwelovoj „Životinjskoj farmi“. Onima kojima je Mesić kao predsjednik Hrvatskog Sabora to zaboravio reći prije deset godina. Kakav bezobraznik!!


A Jevrem Zuroff (ili Žurović??) hvali takvog Vrhovnog hrvatskog Bezobraznika, jer da je on, Zuroff, neobično ponosan što je ta izložba otvorena u Zagrebu, baš zato jer je Hrvatska prva postsocijalistička zemlja koja je osudila jednog nacističkog zločinca – Dinka Šakića. A onda je Zuroff dodao i ovu ključnu rečenicu: „Postsocijalističke i postsovjetske zemlje u zadnjih deset godina ionako imaju puno problema sa suočavanjem s prošlošću iz Drugog svjetskog rata“.


Treba li ovome komentar? Treba! Hrvatska je opet u nečemu prva! Odzada. Otraga. A zašto? Zato što je Hrvatska država prva na svijetu koja je za svog predsjednika izabrala jednog „Karađoza“! To je prvi takav izbor u povijesti!


Samo je jedan hrvatski „Karađoz“, naš Ciganin-Predsjednik, mogao u 2.002.godini prihvatiti enormnu cionističku laž o navodnom „holokaustu“ nad šest milijuna Židova u Drugom svjetskom ratu. To danas – na početku 21. stoljeća – mogu govoriti samo stare „betonske glave“ („Block heads“) zaostale iza perverznog komunizma ili totalni genetski pokvarenjaci, koji bi za šaku Judinih škuda izdali i svoju mater!


A što je prema tome izdati i svoju Domovinu!


Nažalost, danas upravo takvi vladaju mojom Nesretnom Državom Hrvatskom. Nažalost, baš nam takvi drže stalne prodike o nekakvoj „hrabrosti“ i „časti“. O perverznoj „hrabrosti“ i nekakvoj perverznoj „časti“ da se objeručke i krajnje nečasno prihvate podmukle cionističke laži kao nove Svete Istine - čak i o našem nedavnom Domovinskom ratu.


Fuj sotonerijo! Apage satanas!


Stoga nam treba što prije donijeti Zakon o zaštiti hrvatskog naroda od vrijeđanja predsjednika Stipe Mesića!


Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.


P.S.: Ni „Hrvatsko slovo“, ni „Vjesnik“ nisu ovaj tekst objavili,čak ni 10 posto.

Danas, u 2.009. godini, nakon pada „Velikog meštra svih hulja“ Ive Sanadera,

neke su nam stvari nešto jasnije. Stoga ovo pitanje: a tko nam je mogao donijeti taj

nasušno potrebni „Zakon o zaštiti hrvatskog naroda od vrijeđanja predsjednika

Stipe Mesića!“. Zar njegov najbolji pajdaš Vladimir Šeks, najveći Zloduh nove

Hrvatske države?!


A.R.J.

ponedjeljak, 21. rujna 2009.

PROPAST RIJEČKOG UDBO-MAFIJAŠIZMA

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., Pula/Brtonigla 26. listopad 2002.


Uredništvu „Hrvatskog slova“ Komu Treba: gosp. Ivici Račanu

Uredništvu hrvatskog „Fokusa“


PROPAST RIJEČKOG UDBO-MAFIJAŠIZMA


Dakle, brodogradilište „Viktor Lenac“ (u kojem sam 1991./1992.g. bio predsjednik “hrvatskog“ sindikata) opet od Račanove Vlade traži „kredit“ od 24 milijuna dolara! Nije li to krajnje bezobrazno? Nije li to prevršilo svaku mjeru? Da država „sanira“ privatno poduzeće inž. Damira Vrhovnika, samo zato što je on intimni prijatelj predsjednika Vlade, gosp. Ivice Račana? Ili je posrijedi nešto sasvim drugo?!!


Da, posrijedi je nešto sasvim drugo! Naime, brodogradilište „Viktor Lenac“ je već odavno – od dolaska na njegovo čelo inž. Damira Vrhovnika – postalo jedno od najčvršćih uporišta UDBE i KOS-a, a od 1991.g. i jedno od najvažnijih uporišta snažne i brojne riječke Udbo –mafije!


Inače, najvažnije uporište riječke Udbo-mafije je bila „Riječka banka“, ujedno i najtvrđi srpski bastion u Rijeci. Eto, upravo u tom svjetlu treba gledati posljednje događaje u Rijeci: slom brodgradilišta „Viktor Lenac“ i propast „Riječke banke“.


Nakon sloma „Riječke banke na njeno čelo je došao Srbin Petar Radaković i to nakon hapšenja drugog Srbina Milojka Tankosića (bivšeg direktora Direkcije deviznih sredstava u toj banci) i Srbina Borisava Perožića (bivšeg člana uprave banke).


Manevar je očit: Radaković treba izbrisati tragove koji vode prema Damiru Vrhovniku, Slavku Liniću i glavnom uredništvu srpskog „Novog lista“ i odvesti istragu u slijepu ulicu ili na sporedni kolosijek. A radi se ustvari o klasičnom bijegu kapitala u inozemstvo (u 15-tak malenih udbaških banaka u Zapadnoj Europi), prije definitivnog gubitka vlasti! Stoga bi im novih 24 milijuna dolara usput vrlo dobro došlo!


Vrijeme je za najhitniju akciju: poništiti prljavo izvedenu privatizaciju brodogradilišta „Viktor Lenac“, a isto tako i obe prljavo izvedene privatizacije, odnosno „prodaje“ Riječke banke strancima, najprije Nijemcima, a zatim – nakon Linićeve „sanacije“ od sto milijuna eura iz državnog proračuna – prodaje austrijskoj Erste banci za svega 28 milijuna eura! Krađa i prekrađa, preciznije rečeno pljačka državne blagajne, izvedena je drsko i na otvorenoj sceni! Bravo „druže“ Slavko Liniću!


Poništenje privatizacije brodogradilišta „Viktor Lenac“ je tim potrebnije jer je izvedeno „na prepad“. Brodogradilište je početkom 1992.g. (dakle, kada je rat najviše umanjio njegovu vrijednost !!!) bilo procjenjeno na ciglih 27,5 milijuna DEM. Javio se ponuđač-kupac iz Bremena (preciznije iz velikog brodogradilišta „Vulkan“ u Bremenu!) gosp. Vuksan (inženjer, rodom iz Splita), no onda su g.Vrhovnik, g.Linić i g.Zlatko Mateša (tada predsjednik Agencije za privatizaciju!) počeli muljati i odugovlačiti tu stvar, te se u ratnom metežu i muljanju u Rijeci i u Zagrebu (dok smo mi bili na ličkom bojištu), negdje „zagubio“ gosp. Vuksan, a iza scene se iznenada pojavio gosp. Carlo Trevisan iz Mestra pri Veneciji..... Sve je zamirisalo na talijansku mafiju i njenu posestrimu – riječku Udbo-mafiju!


U međuvremenu je direktor Vrhovnik osnovao svoj sindikat i na njegovo čelo imenovao Samira Baćinovića, prethodno „prekrštenog“ u „Damira“ (kao i njegov Gazda!), a većinu članova mog “hrvatskog“ sindikata ucjenama i prijetnjama natjerao u svoj sindikat. Kad sam se ja vratio s ličkog bojišta (krajem srpnja 1992.g.), dočekao me je otkaz direktora Damira Vrhovnika! Nastupila je moja žestoka sindikalna borba, no ništa mi nije pomoglo (naime, svemoćni Josip Manolić je, preko Nike Gunjine, držao sve konce u našem HUS-u!). A čim sam ja napustio „Lenac“, gosp. Zlatko Mateša je svega nakon sedam dana prodao to brodogradilište gosp. Carlu Trevisanu and Co.i to za samo 11 milijuna DEM !!


Dakako, Carlo Trevisan je poslužio samo kao udbaški paravan za udbomafijašku grupu, koja se spretno dočepala „Lenca“ za tako sitan novac. Ne zaboravimo da su tada drugi i treći čovjek po hijerarhiji vlasti u Hrvatskoj bili Josip Manolić i Stipe Mesić!!


Stoga, sada i ovdje, predlažem gosp. Ivi Sanaderu da smjesta objavi sastav svoje „Vlade u sjeni“, te da budući ministri financija, pravosuđa, policije, pomorstva, u suradnji s budućim državnim tužiteljem, već sada prionu na posao rasčišćavanja nagomilanog Udbo-mafijaškog smeća u „Lencu“ i „Riječkoj banci“, čime će se „Crvena Rijeka“ konačno vratiti u krilo svoje prave i jedine Domovine.


Ne smije se dozvoliti da sada u „Riječkoj banci“ bivši direktor, Srbin Milan Potkonjak i njegova bliska suradnica S. Stojević, uz pomoć novih direktora, Srba Petra Radakovića i Save Dalbokova, a uz aktivnu podršku Vrhovnikovog pajdaša Slavka Linića i guvernera Hrvatske narodne banke dr. Željka Rohatinskog, zataškaju Udbo-mafijašku pljačku od oko sto i kusur milijuna dolara!


Ako to gosp.Ivo Sanader ne učini, hrvatski birači će mu jako teško dati bianco-mjenicu za obnašanje nove vlasti, bojeći se da nakon što sjaši ovaj Murta, ne uzjaši neki novi Kurta.


U svakom slučaju, treba hitno spriječiti da Damir Vrhovnik i njegovi nesposobni „menadžeri“ ne dobiju novu „sanaciju“ od 24 milijuna dolara i od svih nas ponovo naprave magarce!


Kao i s „Dubrovačkom bankom“!!


Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.


P.S.: „Hrvatsko slovo“ nije objavilo ovaj moj tekst. Nije ni hrvatski „Fokus“ Međutim, i bez toga je ovo moje pismo postiglo svoj cilj. Jer je stiglo „Komu Treba“! Naime, gosp. Račan je „prelomio“ tu prljavu stvar s direktorom brodogradilišta „Viktor Lenac“ i uskoro je on, inž.Vrhovnik pao u nemilost svoje stranke SDP-a.


Nažalost, prljava privatizacija brodogradilišta nije bila poništena, nego je samo gosp. Carla Trevisana na javnoj sceni zamijenio signor GianCarlo Zacchello, i on iz Mestra pri Veneciji, a inž. Vrhovnik je stekao još veći udio u vlasništvu svog brodogradilišta. Rezultat? Uskoro je njegovo brodogradilište palo u stečaj!


Ostatak te priče je poznat hrvatskoj javnosti.


Ivo Sanader je uskoro pobijedio na izborima, ali – što je vrlo znakovito!! – zadržao je na njihovim položajima i Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića i guvernera HNB-a

dr. Željka Rohatinskog! Gubitak od 66 milijuna dolara u brodogradilištu „Viktor Lenac“ i oko sto milijuna dolara u propaloj „Riječkoj banci“ – to hohštaplera Sanadera nije nimalo zanimalo. Baš naprotiv!


A nije nimalo zanimalo ni Mladena Bajića i Željka Rohatinskog!


No to je jedna druga priča.


A. R. J.

četvrtak, 10. rujna 2009.

RAĐANJE AMERIČKOG FAŠIZMA

Ante Rokov Jadrijević, publicist, Pula 13.list.2002.g.


Uredništvu hrvatskog «Fokusa» Komu Treba:


RAĐANJE AMERIČKOG FAŠIZMA


Američki predsjednik George Bush Jr. već duže vrijeme žestoko siluje svjetsko javno mnijenje, pokušavajući mu podvaliti da je Saddam Husein i njegov Iraq danas najveća prijetnja svjetskom miru. No, što se on sve više pjeni (kao tipično neotesano teksaško derište!), to mu svjetsko javno mnijenje sve manje vjeruje. Svjetsko javno mnijenje, naime, nije glupo, a to danas - kakvog li iznenađenja! – pokazuju čak i «New York Times» i njemu vrlo «srodni» «Washington Post»; dakle stvar je otišla predaleko i po njihovoj prosudbi!


Svijet sve više shvaća da je «Operacija Twin Towers» bila velika Bushova podvala, nešto u stilu «Paljevine Reichstaga», koja mu je odriješila ruke za početak nove trke u naoružanju, novo preuređenje geopolitičke karte svijeta i novi oružani pohod na arapsku naftu. Bush i njegova nova ZOG-Vlada nam ponovo pokušavaju baciti prašinu u oči o tobožnjoj prijetnji Iraqa svjetskom miru, samo zato da bi odvukli pažnju svjetske javnosti od fašističkih zločina generala Ariela Sharona i izraelske soldateske nad Palestincima. Međutim, svijet sve manje nasjeda njihovim propagandnim trikovima i lažima, jer zna da je glavni problem današnjeg Izraela agresivna politika građenja novih židovskih naselja na arapskim područjima Palestine, a sve u cilju stvaranja «Velikog Izraela»!


U velikoj mjeri je u pravu netom smjenjena njemačka ministrica Herta Daeubler Gmelin kada američkog predsjednika Georgea Busha uspoređuje s Hitlerom, ali bi bilo bolje progovoriti o rađanju američkog fašizma, jer bi to bilo mnogo bliže činjeničnom stanju stvari. Naime, kod Busha i njegove nove ZOG-Vlade nema elemenata nacizma, a ni rasizma, ali su svi elementi fašizma na broju! Već i po najprostijoj definiciji fašizma, onoj Klaićevoj, «fašizam je vladavina reakcionarnih i imperijalističkih predstavnika krupnog kapitala, vlasnika tvornica oružja, velikih banaka i veleposjednika». Dakle, sve je tu na broju!!


Prvo, sam Bush je reakcionar par excellence! Drugo, postojanje američkog imperijalizma nikome više ne treba dokazivati, primjera je na pretek, a i njegova prošlost je vrlo duga! Treće, da Amerikom već preko sto godina (s rijetkim izuzecima) vlada krupni kapital, to je jasno kao dan! Uostalom, evo jedne sjajne konstatacije jednog čitatelja «Newsweek-a» od prije više od dvadeset godina: «What are american elections? Rich guys birthsdays party!»! («američki izbori su isto što i rođendan bogate djece!». Nažalost je Amerika, nedavnim izborom teksaškog naftaškog «bogatog dečka» Georgea Busha za svog predsjednika, još jednom potvrdila to pravilo. Četvrto, vojno-industrijski lobby je u Americi najjači i najutjecajnij lobby. On je najzainteresiraniji za izazivanje ratova širom zemljinog globusa, a samo u prvih šest mjeseci crne 2001.g. njegove naručbe i prodaja oružja su se bile smanjile za polovicu! Njima je, dakle, dobro došao jedan Osama Bin Laden – kao naručen! Peto, da Amerikom ustvari vlada krupni bankarski kapital, ni to više nikom nije nepoznato! On podmićuje sve i svakog, on financira predsjedničke predizborne kampanje, on putem svog MMF-a i svoje Svjetske banke ucjenjuje i timari sav ostali svijet: nameće svoje monetarne diktate čak i jednom Japanu!


Dakle, Bushova ZOG-Vlada danas već sasvim otvoreno rađa američki fašizam! Povjest se opet počela ponavljati. Sam Bush uopće ne skriva da je on taj novi svjetski «zločesti dečko» i da je novi «Čovjek opasnih namjera». No, nemojmo se prevariti! Pazimo da od jednog čovjeka ne vidimo šumu! Nismo li 1. listopada ove godine (2002.) čuli vrlo važnu i prevažnu vijest, citiram: «Predsjednik Bush je sinoć u Kongresu potpisao zakon o proglašenju Jeruzalema glavnim gradom Izraela, unatoč svom javnom protivljenju, izjavljujući da se Kongres miješa u njegova ustavne ovlasti da sam formulira vanjsku politiku SAD».


Dakle, tko manipulira američkim Kongresom, kao najvišim zakonodavnim tijelom SAD? Tko i zašto manipulira predsjednikom Bushom juniorom? Tko ga i čime ucjenjuje?


Valja se ponovo prisjetiti mladog američkog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyija! I njega je vojno-industrijski lobby ucjenjivao, te je najprije morao narediti vojnu akciju u «zalivu svinja» na Kubi, a malo potom i početi vojnu intervenciju u Vijetnamu. A budući da je to Kennedy radio vrlo nevoljko i odugovlačeći, ZNA SE, zna se tko ga je ubio. A ista američka polu-tajna služba, koja je pripremala Mohamada Attu i njegove arapske kamikaze na «Twin Towers», i koja se nakon toga pravdala da nije mogla naći suradnike koji znaju arapski jezik (?!!), unatoč svom godišnjem budžetu od oko 500 milijuna dolara, organizirala je i atentat na Kennedyija! Povjest se, dakle, ponavlja! Predsjednik Bush će morati krenuti putem predsjednika Lyndona Johnsona, ili ga više neće biti. Ponovo rođeni američki fašizam je gladan novih ratova i mora ga se nahraniti. Povratka nema. A što se više penješ, grane su sve tanje.


Zaključak?


Predsjednik Bush danas odvlači pažnju svjetske javnosti od generala Sharona i pokušava je preusmjeriti na Saddama Huseina i njegov Iraq. U tome mu najspremnije pomažu Anglo-cionisti iz Londona (koji u svojoj šaci drže Tonnyija Blaira). Ništa slučajno. O tome smo mogli puno pročitati u Engdahlovoj knjizi «Stoljeće rata». Razlog zašto je stvoren, odnosno obnovljen Izrael jasan je: da čuva britanske putove prema «britanskom jezeru», odnosno Perzijskom, odnosno Arapskom zalivu. Židovi su ponovo gurnuti u još jedan krvavi koloplet sudbine, na čijem kraju ih vjerovatno čeka neki novi «Egzodus». Jesu li se oni u stanju oduprijeti tom novom usudu? Jesu li se oni u stanju oduprijeti varljivom snu o stvaranju «Velikog Izraela», odnosno svom i američkom fašizmu?


Nadajmo se da jesu. Najnoviji obrat u pisanju pro-židovskih «New York Times-a» i «Washington posta», koji su vrlo odrešito počeli razarati Bushovo zamagljivanje vanjske i unutarnje politike, njegovih providnih optužbi protiv Iraqa, njegovih plitkih optužbi protiv novih država koje navodno čine novu «Devil's empire», i t.d., pokazuje da se «Sjajni Židovi» ni ovaj put neće dati! Oni bi, spašavajući svoj narod, mogli ponovo spasiti svijet!


Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.