DOSTA NAM JE 'ČISTILIŠTA' MMF-a !

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., Brtonigla, Istra, Hrvatska 5. nov./studeni 2005.

Bauk devalvacije kruži Hrvatskom!

Taj isti bauk kruži i Sjedinjenim Državama Amerike (USA), kruži i Japanom, Australijom, Kanadom, pa i polovicom Europske Unije. Tamo to zasad nazivaju 'deprecijacijom', ali će krajnji učinak biti isti, dakle devalvacija.

Kad je riječ o našoj Hrvatskoj, izgleda da se kod nas zacementiralo staro rimko pravilo: 'quod licet Jovi, non licet bovi'! Naime, Judeomasonerija iz Londona čvrsto drži u svom smrtonosnom zagrljaju našu malenu Hrvatsku, pa se čini da se iz toga nećemo moći nikako izvući. Međutim, ni ta svjetska Judeomasonerija nije neuništiva! Led pod njenim nogama je sve tanji. Led sve češće i sve jače puca pod njenim nogama – isto onako kako je ovih dana pukao pod nogama njenog najvećeg štićenika – američkog predsjednika Baracka Obame.

U nadi da će se led pod nogama Judeomasonerije do kraja otopiti.... počinjem objavljivati neke moje stare članke na temu devalvacije i MMF-a, koji su u svoje vrijema bili najstrože zabranjeni iz nekih neformalnih i nedodirljivih centara moći u Hrvatskoj - ili izvan nje.

Neka ti stari članki, koji nisu ništa izgubili na svojoj aktualnosti, budu uvod u nešto još mnogo aktualnije – kako ukloniti Damoklov mač MMF-a iznad vrata Hrvatske nam Domovine i objesiti ga zauzvrat iznad vrata njenog najopasnijeg neprijatelja – hrvatske i londonske Judeomasonerije!!

A.R.J.

* * * * * *

Ante Rokov Jadrijević, Brtonigla, Istra, Hrvatska 27. travanj 1997.g.

Uredništvu 'Tjednika'

Uredništvu 'Vjesnika'

DOSTA NAM JE 'ČISTILIŠTA' MMF-a !

(Tjednik br.9: Mito za socijalu, str.30.)

(Tjednik br.3: Kum iz Amerike)

S naročitim interesom pratim članke Vašeg novinara Željka Ivankovića, naročito kad piše o odnosima Hrvatske i MMF-a ('agenta svjetskog kapitala', odnosno 'stručnog tajništva financijskog kapitala'). Teme su vrlo teške i zamorne, ali su srećom zaključki vrlo jednostavni, barem sa zdravo-razumskog stajališta.

Naime, Hrvatska je – kao ranije i Jugoslavija – obična financijska kolonija MMF-a (odnosno njegove zelene lihvarske internacionale), a sam MMF je žandar za utjerivanje dugova. Njegova uloga nije da Hrvatsku prevede u 'moderno tržišno gospodarstvo' (' koje će kroz sporazum s MMF-om proći kao kroz čistilište, i uključiti je u svjetsku podjelu rada'), kao što to tvrde guverner NBH dr. Marko Škreb i ministar financija gosp. Božo Prka, već naprotiv da Hrvatsku spriječi u tome! MMF uporno po svijetu traži jeftina radna mjesta, za očuvanje visoke razine profita i uvećanje kapitala svojih moćnih utemeljitelja. Na taj način je već iscrpljena Amerika Ronalda Reagana i Billa Clintona (jer kapital nema nacionalnosti! Tako je govorio onaj mudri i nepravedno zaboravljeni Karl Marks): Amerika u koju se godišnje sliva oko dva milijuna Hispano-Amerikanaca i/ili Azijata, čime se smišljeno i stalno obara cijena rada, a profit vuče kapitalist, dočim socijalni problemi ostaju na plećima cijelog američkog naroda, dakle i osiromašenih radnika. Zbog te iscrpljenosti Amerike, svjetski kapital se – pomoću svog MMF-a mora seliti po svijetu i tražiti nove žrtve. Na tom putu Hrvatska je dvostruka žrtva (pa čak i trostruka!): mrtvorođenče Jugo-komunizma i nedonošče ovog nametnutog i prljavog rata, a povrh toga i svoje nesposobne i korumpirane vlasti, odnosno svoje nove pljačkaške elite.

MMF, dakle, nastoji i u Hrvatskoj ukinuti što veći broj radnih mjesta, kako bi pojačao konkurenciju za svako radno mjesto i tako smanjio cijenu rada! Nakon toga slijedi plasman njegovog kapitala u osigurano profitno područje. Na kraju dolazi naplata starih i novih dugova, što sve skupa čini spiralu smrti žrtvine ekonomije i državnog suvereniteta. Scenario odavno poznat (opet se pozivam na iskustva marksizma, premda ja osobno nisam marksist).

A glavni adut i parametar u predizbornim kampanjama SAD, Njemačke, Britanije i Francuske je upravo broj otvorenih (a ne zatvorenih!) radnih mjesta. Na tome se vlast diže, na tome i pada. A kod nas?

Kod nas je Vlast koja je 'uspjela' zatvoriti preko 500.000 radnih mjesta i 'proizvesti' preko 300.000 novih penzionera. Takva vlast pobjeđuje uzastopno četiri puta na izborima. A naš guverner NBH dr. Marko Škreb i ministar financija Božo Prka dobivaju godišnju nagradu i priznanje MMF-a za tako solidno i revnosno obavljen zadatak!

Ja ovako pa me osudite: Predlažem da mi malo 'reprogramiramo MMF !

Jedino u čemu bih se ja mogao složiti s podpredsjednikom Vlade gosp. Borislavom Škegrom je (citiram): 'sporazum s MMF-om potpisuju ravnopravni ravnopravni partneri, te stoga ne treba dramatizirati činjenicu što (taj sporazum, op. A.R.J.) kasni već cijelu godinu dana'. No Vaš novinar Željko Ivanković kao da prijeti, kad upozorava: 'Ali se mora računati i na posljedice, od kojih nisu najgore izostanak MMF-ovih kredita za likvidnost, n e g o gubitak vremena'.

Ne, gospodine moj! Nije nam toliko važan gubitak vremena, koliko nam je smrtno važan gubitak radnih mjesta!

* * * * * *

Uostalom, kako nadoknaditi izgubljenih 500.000 radnih mjesta? Putem sporazuma sa MMF-om nema ni govora! Nema teorije!

Prije svega, kuna mora devalvirati – i to barem 25 posto. Time bi se oslobodila jedina naša komparativna prednost pred vratima Europe: naša poljoprivreda. A time bi i naš turizam dobio svoje zdravo zaleđe. Isto tako, ponovo bi procvjetala i naša moćna brodogradnja (dakako, ne i na starim pravilima privređivanja!). Stalna prenemaganja, koja dolaze iz Vlade i moćnih lobija koji se iza nje skrivaju, tobože da bi devalvacija kune bila okidač za galopirajuću inflaciju, ravna su imbecilijima, znajući kako su američki predsjednici Bush i Clinton znalački (devalviranjem, odnosno depreciranjem US dolara) uništili stranu konkurenciju na svom tržištu (prije svega japansku, onda i njemačku).

Oslobađanje naše poljoprivrede moglo bi (i sigurno bi !) apsorbirati, odnosno zbrinuti dvije trećine zvanično nezaposlenih i barem još trećinu umirovljenih građana, a druge zdrave posljedice su jednako važne: selo je, naime, glavni i najveći izvor nacionalnog nataliteta, narodnog zdravlja i zdravog života. U tom slučaju nam neće trebati ni don Ante Baković i njegove papazjanije o natalitetu, a drastično će pasti i deficit Fonda za zdravstveno osiguranje, jer zdravo selo i zdrav seoski život usluge Fonda najmanje koriste. To istovremeno znači zaustaviti maligni rast velikih (ali i malih!) gradova, u kojima ćemo uskoro imati više kuća nego djece.

Konačno, da skratim: reprogramirajmo MMF, te umjesto restrikcija javne potrošnje (kazališta, koncerti, izložbe, prosvjeta, željeznice i slično), ograničimo mi sami naše državne i velegradske megalomanije, vratimo se skromnosti i štednji, prije svega na vrhu. Onda nam MMF ustvari i neće trebati. Trebaju nam prije svega nova radna mjesta (naravno, ne i pod bilo koju cijenu), a njih najviše možemo imati na selu – ako kuna devalvira. MMF je protiv toga, mi pak ne.

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

Brtonigla, 27. travanj 1997.g.