PREPOLOVITI DRŽAVNU ADMINISTRACIJU, PREPOLOVITI I VRIJEDNOST KUNE !!

Prof. Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., Pula/ Brtonigla 9. siječanj 2001.

Uredništvu Vjesnika Komu Treba: g. Ivici Račanu

Banski dvori, Zagreb

PREPOLOVITI DRŽAVNU ADMINISTRACIJU,

PREPOLOVITI I VRIJEDNOST KUNE !!

Čestitam vašem čitatelju mr.sc.Lucianu Lukšiću iz Zagreba na njegovom tekstu Još jednom o 'dignitetu' ili tko živi u oblacima, u kojem je sjajno secirao nesposobnost, licemjerje, pa čak i bezobrazluk potpredsjednice Račanove Vlade gđe Željke Antunović. Izvrsno, pet plus!

Jedino negdje pri kraju gosp.Lukšić, navodeći primjer nekih zapadnoeuropskih socijalnih demagogija, on je ispustio jedan važan detalj: Hrvatska nažalost oporezuje svoje najbogatije glasače sa samo 35 posto, dok svoje najbogatije glasače Njemačka oporezuje sa 48,5 posto, Austrija sa 50 posto, Belgija sa 55 posto, Španija sa 58 posto, a Nizozemska čak sa 60 posto (dakle, skoro dvostruko više od Hrvatske!).

Međutim, istini za volju, tu veliku grešku nije napravila ova Račanova Vlada! To je učinio Hrvoje Šarinić još krajem ljeta 1992.g., kad je njegova Vlada drastično smanjila tzv. progresivni porez na najviše plaće u državi sa (čak!) 74 posto na svega dva posto!!

Tako su čistačice i njihovi direktori (prepotentno odmah preimenovani u menadžere!??), plaćali isti postotak poreza! Tu je bio početak pogrešne i tragične tuđmanomike!

Osobno zamjeram g.Ivici Račanu, aktualnom predsjedniku Vlade R.H:, što nije nakon pobjede na izborima od 3. siječnja 2.000-te godine po najkraćem postupku – makar i revolucionarnom – naprosto poništio sve socijalne idiotarije HDZ-a. Mogao je smjesta ukinuti sve te lažne (soc) menadžere, naprimjer. Sve one koji u državno saniranim poduzećima primaju i po dva i pol puta veće plaće od predsjednika Vlade R.H.

Međutim, još nije prekasno da to g. Račan učini sada! Jer, on ima pred sobom još tri godine svog mandata!

* * * * *

Gosp. Račan i njegovi ministri ne bi nipošto smjeli biti marionete MMF-a i WB-a (Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke)! Oni nisu smjeli dopustiti da naš državni proračun odobrava ili osporava MMF, nego Hrvatski Sabor.

To je načelno pitanje, a od najzdravijih načela ne bi se smjelo odstupiti. Poznato je da je MMF u (striktnom) načelu protiv devalvacija domaćih valuta. Normalno, jer on zastupa velike multinacionalne kompanije i banke, što znači da je u službi širenja njihovih tržišta. Izvoznih. Ukratko, kako to lijepo reče mr. Luciano Lukšić, MMF je u službi finacijskog kapitalizma. Ili kako to ja stalno pišem: u službi diktature svjetske zeleno-žute lihvarske internacionale. To je potvrdio i gosp. Hans Flickenschield, voditelj misije MMF-a za Hrvatsku, na svojoj konferenciji za tisak dana 10. studenoga 2.000.g. u Zagrebu, koji je tada svojim podlim optimizmom pothranjivao Račanovu Vladu, kako navodno proizvodnja i izvoz rastu (a upravo je bilo otpušteno oko 70.000 radnika!). On je pledirao da bi slabljenje kune dovelo do brojnih bankrota, do divlje inflacije i slične bla-bla priče za diletante. Takve smo priče mogli progutati prije dvadesetak godina, u vrijeme bezveznih post-Titovih predsjednika Vlada Mitje Ribičića, Veselina Đuranovića, Milke Planinc i Branka Mikulića. Danas nismo više takve neznalice.

Međutim, u Hrvatskoj ima i previše menadžera- neznalica, s vrlo rijetkim izuzecima, koji misle: Devalvacija bi nas odvela u inflaciju, te – pazi sad!! – Prvo treba smanjiti poreze, pa onda smanjiti kamate, pa smanjiti poreze na plaće, te konačno (ono jedino pravo!) smanjiti cijenu rada.

Da, to je to: Smanjiti cijenu rada. No, ne mogu se smanjiti porezi sve dok nam na državnom proračunu parazitira preko 300.000 državnih službenika. Dobro, liječnike i zdravstvo ne možemo više kresati. Ne možemo kresati više ni školstvo. Posljedice u oba slučaja mogu biti tragične, a nažalost već i jesu tragične! Ali možemo smanjivati sve ono što je već apostrofirao mr. Luciano Lukšić. Evo kako ja to vidim, odnosno predlažem: Možemo prepoloviti državnu (i ne samo državnu!) administraciju. Možemo vratiti kotare, i otpustiti 422 općinska načelnika, 123 gradonačelnika, 20-tak župana i 15.000 općinskih parazita. Prepoloviti INU i druge državne mastodonte (primjerice naša velika brodogradilišta). Naprimjer, smanjiti plaće u INI za 25 posto (toliko su njihove plaće veće od ostalih). Upravo to znači smanjiti cijenu rada. Samo tako se mogu smanjivati porezi (a ne restrikcijama, zamrzavanjima, zabranama, kako su komunisti jedino znali vladati).

Treba zamrznuti, štoviše ukinuti lažnu reprezentaciju u državnoj vlasti, zamrznuti kupovinu novih Audija, BMW-a, Mercedesa, odnosno konzervirati barem polovicu naslijeđenog voznog parka od Tuđmanove pljačkaške elite. Treba stegnuti remen, ali ne od dna, nego od vrha! Govorio kapetan Sankara, kada je prije 20-tak godina došao na vlast u Gornjoj Volti, u Africi. Ili kako je to govorio Ronald Reagan: Budžetske deficite ne treba rješavati podizanjem poreza, nego kresanjem budžetskih rashoda!

Nažalost, komunisti su uvijek kresali sve odreda, osim od vrha. Najteže im se bilo odreći tzv. reprezentacije. Dakako, balkanske reprezentacije! Žderačine i lokanja u slavnim i bezbrojnim jagnjećim brigadama. A upravo taj mentalni sklop treba razoriti, uništiti.

Devalvacija kune sama po sebi ne bi riješila mnogo. Ali ako bi uz to bila praćena prepolovljavanjem broja (pa i plaća) državne administracije, mogao bi se postići pun pogodak. Ne sa deset, nego sa najmanje 30 posto. Samo tako bi bilo moguće i smanjiti poreze, odnosno smanjiti cijenu rada. Nema drugog recepta. Nema puta naokolo. A zdravstvo i školstvo treba ostaviti na miru. Oni ne mogu niže pasti, a da to ne ugrozi vitalnost nacije.

Prof. Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

Brtonigla

P.S.: Vjesnik je ovo u cijelosti objavio.

A.R.J.