Prof. A.R.J., dipl.ing., publicist; Pula,25. siječnja 2002.g.
Uredništvu «Glasa Istre»
Uredništvu «Hrvatskog slova»
«PROTOKOLI ZIMSKIH SLAMARICA» ZDRAVKA ZIME
Već duže vrijeme, čak i predugo, pratimo kolumnu gosp. Zdravka Zime u tjednom kulturnom prilogu «Mediteran» Glasa Istre, odnosno riječkog Novog lista , koja nosi nadnaslov «Zimsko ljetovanje».
Već nam je od početka bilo jasno s kakvom vrstom tekstova se svake nedjelje suočavamo.
Pišući tobože o kulturnoj problematici ovog našeg podneblja, pod tom krinkom nam gosp. Zdravko Zima prečesto podvaljuje nedopustivo prizemne političke pamflete mrzilačkog antihrvatskog naboja, koji iz broja u broj sve više narasta i pomalo već prerasta u antihrvatsku histeriju.
Mogli bismo ovdje navesti ili citirati čitav niz takvih primjera , ali ćemo se zbog nedostatka otvorenog prostora unaprijed ograničiti samo na nekoliko takvih slučajeva.
Prvi primjer: u tekstu «Split kao Mrduša Donja» objavljenom u «Mediteranu» Novog lista i Glasa Istre 9. prosinca 2001.g. on se obračunava s gosp. Lukom Podrugom i to na čistom političkom terenu, časteći gosp. Luku Podruga epitetima «zasukanog moraliste», militantnog pravaša , pa čak i splitskog Torquemade.I sve dalje u istom stilu.
Drugi primjer: u tekstu «Močvara je močvara», objavljenom u «Mediteranu» Novog lista i Glasa Istre 4. studenog 2001.g., gosp. Zdravko Zima se, pod krinkom kulturnih tema, opet bavio prizemnom politikom, te incident u zagrebačkom klubu «Močvara», gdje su se jedne večeri prikazivala dva jugonostalgičarska filma, iskoristio za iskaljivanje svoje opsesivne mržnje prema novoj hrvatskoj državi, ovako: «Iduće noći, u klubu «Močvara», glavni grad Hrvatske pokazao je svoje drugo, duboko zatucano i šovinističko lice». I sve dalje u istom stilu.
Treći primjer: u tekstu pod naslovom «Fašizam za početnike», objavljenom u «Mediteranu» Novog lista i Glasa Istre 16 prosinca 2001.g. gosp. Zdravko Zima se «kulturno» bavi incidentom u Slunju, kada je Vesna Teršelič, inače Slovenka, predvodila «mirni prosvjed» u pohodu na Slunj, odnosno spomenik ustaškom «krilniku» (pukovniku») Juri Francetiću i to na sam dan smrti Prvog hrvatskog predsjednika dr.Franje Tuđmana, 10. Prosinca 2001.g .Slunjani su, na čelu sa svojim gradonačelnikom Ivanom Bogovićem, te opskurne zagrebačke članove tzv. «Odbora za ljudska prava» i predstavnike Hrvatskog helsinškog odbora dočekali s bijesom (kako se i inače dočekuju osvjedočeni provokatori i izdajnici svog vlastitog naroda), te ih spriječili u svom naumu i ispratili prijetnjama, uvredama i psovkama. A to je silno razočaralo gosp. Zdravka Zimu! Valjda i zato što se nikako nije mogao prisjetiti kada je ta ista Vesna Teršelič to isto pokušala na njenom Kočevskom Gozdu (Rogu), gdje je strijeljano preko 30.000 Hrvata, a koji je- vidi crvenog vraga!- još uvijek pod zabranom prilaska i to po cijenu života! A slično je i u Mariborskom Teznom, gdje je bivši Predsjednik Vlade bivše Jugoslavije Mitja Ribičić, kao major OZNE, revnosno otpremio u smrt oko 12.000 Hrvata, odnosno hrvatskih mladića, od kojih su mnogi imali tek 15, 16 ili 17 godina!
Četvrti primjer: u najnovijem tekstu od 20. siječnja 2002.g., pod naslovom «Harry Potter u Zagrebu», gosp. Zdravko Zima, opet pod krinkom pisanja o kulturi, obrušava se na istinski nezavisnog saborskog zastupnika gosp. Ivu Lončara, kojeg etiketira Potterom, i to samo zbog njegove principijelne intervencije u Saboru, na govor zastupnika Milana Đukića, održanog na čistom srpskom jeziku.
Naime, gosp. Ivo Lončar se pozvao na neprijepornu odredbu hrvatskog Ustava da se u Hrvatskom Saboru ima govoriti samo hrvatskim jezikom. I sad se tu našao jedan novi politički advokat, Zdravko Zima, tobožnji „kulturnjak“, kojemu to silno smeta i koji pod krinkom kulturne problematike iznova podvaljuje svoje prizemne političke konstrukcije, ovako: On gosp. Ivu Lončara posprdno naziva Potterom, koji Milana Đukića poziva da se dotični «ako već nije naučio govoriti kako Bog zapovijeda, koristi engleskim».
Budući da gosp. Ivo Lončar nigdje nije rekao ili uzgred spomenuo da je govoriti hrvatski «kako Bog zapovijeda», slobodni smo ovdje odgovoriti parafrazom gosp. Zdravku Zimi, njegovim vlastitim jezikom,ovako: «Govori, bre, hrvatski, da te ceo svet razume»!
I općenito, u tim svojim tobože kulturnim kolumnama, gosp. Zima govori nekako previše s visoka, stalno se poštapljući svojim otrcanim frazetinama o globalizacijama, tolerancijama, demokracijama, ljudskim pravima i slobodama, itd., istovremeno napadajući stil i način govora u Hrvatskom Saboru, koji bi se po njemu mogao i trebao ukoričiti u knjigu «Protokoli saborskih mudraca (ili čak madraca)». Budući da je on sam, gosp. Zima nedavno izdao svoju knjigu ovih i ovakvih spornih kolumni, mogao ju je nazvati «PROTOKOLI ZIMSKIH SLAMARICA» ! To bi, držimo, bio najprikladniji naslov njegovoj knjizi! A ujedno i nadnaslov njegove kolumne, čiji je naziv «posudio» od pokojnog Vladana Desnice.
Na kraju da kažemo i naš sud. Kada gosp. Zdravko Zima kaže: »Ne radi se u ovom slučaju uopće o tome da bi netko trebao braniti Đukića i njegovu politiku. Radi se samo o civiliziranosti! Tko dira u nečiji jezik, u nečiju vjeru i tradiciju, za toga bi se moglo zaključiti sve drugo samo ne da je civiliziran. I što znači perfidna primjedba da jedan hrvatski Srbin krši Ustav jer koristi srpski jezik», onda mi mu spremno odgovaramo:
Gospodine Zima, Vi drsko podvaljujete, jer Milanu Đukiću maternji jezik nije (bio) srpski! A nije ni ostalim hrvatskim Srbima! Dakle, nitko ne dira u Đukićev maternji hrvatski jezik, niti u njegovu tradiciju! Stoga je neprilično i nedopustivo da nam gosp. Đukić sada drsko uvozi svoj novi i dobro plaćeni srpski jezik u naš Hrvatski Sabor! Njemu je bilo i još uvijek jest dozvoljeno da u samom centru Zagreba izdaje svoj list na ćirilici «NAŠ GLAS», u kojem može pisati kako ga volja, pa ipak se nije usudio pisati ga samo srpskim jezikom, premda taj list finacira srbijanska politika! Jezik kojim se govori u Lici, pa i u Đukićevom Donjem Lapcu i njegovom rodnom Dnopolju jest hrvatski jezik ikavskog narječja ili u krajnjem slučaju hrvatsko-vlaškog narječja, a nikako srpski ekavski govor šumadijskih žandara i kraljevskih oficira iz Srbije, koji je donešen u Hrvatsku 1918./1919.g, na vrhovima njihovih čizama i opanaka, a koji sada Đukić pokušava progurati u Hrvatskom Saboru. Eto, to je ono što je nedopustivo, a uvaženi saborski zastupnik gosp. Ivo Lončar je upravo na to mislio. Da li se je zbog toga trebalo rugati gosp. Ivi Lončaru i nazivati ga Johnom Potterom, neka čitatelji Glasa Istre i Novog lista sami prosude. Mi smo ovdje i sada već prosudili i rekli svoje!!
I samo još nešto: Bilo bi dobro da nas glavno uredništvo našeg Glasa Istre nekako poštedi Ziminih prizemnih političkih digresija i eskapada u svojoj kvazi-kulturnoj kolumni, koje ne služe ničemu drugom nego provociranju druge, njemu suprotne političke strane. Bilo bi također dobro da glavno uredništvo Glasa Istre uruči oštar demarš glavnom uredništvu Novog lista u Rijeci, da nam više ne podmeću svoja kukavičja jaja kroz njihov nedjeljni kulturni prilog «Mediteran» putem tih i takvih prizemnih političkih pamfleta Zdravka Zime, a sve pod krinkom kulturnih tema.
No pasaran, no mas!
Za Grupu nezavisnih
hrvatskih intelektualaca
Hrvatskog Bloka Pule
Nema komentara:
Objavi komentar