NA MAMAMA SVIJET OSTAJE !

(nastavak prethodnog teksta... ZBOG ČEGA LIJEČNICI IMAJU

DVOSTRUKO MANJU PLAĆU OD SUDACA,

A PROFESORI DVOSTRUKO MANJU OD LIJEČNIKA?)

Ante Rokov Jadrijević, dipl.ing.,Prof., Pula 24.I.2003.

Uredništvu «Vjesnika» Komu Treba: g.Ivici Račanu

Uredništvu «Hrvatskom Slovu»

NA MAMAMA SVIJET OSTAJE !

(jer se prosvjetna struka potpuno eu/femizirala!)

A kad smo već kod našeg totalno zapuštenog školstva, a pogotovu kada smo pred novim štrajkom, dobro bi bilo da naši nesložni školski sindikati iznesu na vidjelo i mnoge druge školske probleme i proglase ih ciljem našeg slijedećeg štrajka.

Nedavno je, prije koja dva mjeseca, u «Vjesniku» o problemima školstva pisao bivši doministar školstva mr. Miroslav Dorešić: «Zao duh velike podvale: bolesno natjecanje tko će ponuditi što radikalniji prijedlog reforme školstva», («Vjesnik», 14.11.2002.g., str.13.). S većinom njegovih stavova i viđenja se slažem. No, neke stvari je trebalo radikalnije izreći! A neke važne stvari nisu ni rečene. Naime, nama ne treba nikakva (lažna ili bilo kakva druga «reforma školstva», nego nam treba «restauracija školstva»!!

Školstvo nam je otišlo potpuno ukrivo, kad se nekritički prihvaćalo kojekakve sumnjive američke pedagoške novotarije, krajem šezdesetih godina XX. stoljeća, da bi se prikrila i kamuflirala komunistička diktatura u društvu i u državi Jugoslaviji. Stoga su se počele događati devijacije:

U našem školstvu je sve manje kriterija selekcije. Tako praktički svaki učenik, koji nam dolazi sa svojim lažnim peticama i četvorkama iz osnovne škole, može upisati, pa čak i završiti bilo koju srednju školu. I bilo koji smjer u njoj, pa i najteži. Onaj najsjajniji. Na diku svojoj mami. Jer ionako, «na mamama svijet ostaje!». Kad slab ili loš učenik u našoj školi pokaže svoje brojne slabosti ( a tri su glavne: slabost volje, slabost odgoja i slabost inteligencije), već je kasno. Malo tko se od nastavnika usudi djelovati protiv uhodane i dekadentne školske prakse. «Ne talasaj!». Zato naše «diplome» sve manje vrijede. Često su one pravo smeće! Obične «WC-diplome»!!

Sve je postalo uravnilovka: i u razredima i u nastavničkim zbornicama i u školama. Sve škole dobivaju istu «Glavarinu». Nema nikakve «mozgarine». Isto vrijedi mlada «glavica» u gimnaziji ili elitnijoj tehničkoj školi kao i u zadnjoj obrtničkoj školi. Isti je i propisani broj učenika u razredima. A skoro su iste i nastavne norme u tim školama, kao i za sve nastavnike: najviše su oštećeni profesori najstručnijih predmeta. Moja je norma sedam najstručnijih predmeta i to iz oblasti elektronike, automatizacije i računalstva. I to godinu i pol dana prije mirovine. Moj kolega, profesor Osnova elektrotehnike i Mjerenja u elektrotehnici je imao svega 14 sati nastavne norme. Šest sati manje od mene danas. Zato što je ministrica Vokić bila daleko, daleko bolja od ovog nemuštog ministra Strugara! Danas su malko «privilegiraniji» samo nastavnici prirodoslovnih predmeta. To im je prije godinu i pol dana izborio Puljevićev sindikat u nekom svom polutajnom pogađanju s Vladom. Tako su privilegirani oni koji 20, 30, pa i 40 godina predaju isti predmet i gotovo u dlaku isto gradivo, u odnosu na one koji svake godine moraju renovirati svoja predavanja, osvajajući i usvajajući nova znanja i nove tehnologije, itd.

Osim narastajućeg problema školskih uravnilovki, tu je i narastajući problem sve slabijeg odgoja djece u osnovnim školama i njihovim obiteljima. Najhitnije treba u prvom razredu srednjih škola uvesti predmet «BONTON». Žrtve smo nekoliko posljednjih desetljeća pogrešnih i dekadentnih pedagogija (o tome je ispravno pisao i mr. Dorešić). Školska pedagoška služba je danas najslabija karika u našim školama! Stoga bi novi nastavni predmet trebali predavati upravo pedagozi: Neka malo izađu iz svojih dekadentnih knjiga i neka uđu u žive razrede: brzo će ih proći te njihove ženske pedagogije!

Glavni i gorući problem našeg današnjeg školstva je naše loše i preglomazno Ministarstvo Prosvjete i Školstva! A to nije nimalo čudno: sve je to manje-više stari Šuvarov kadar! Oni nam stalno bacaju prašinu u oči nekakvim svojim novim i tobožnjim «reformama školstva». Oni, kao, na tome mukotrpno rade. Šest ljudi, samo. Njih šest sa 49 funkcija! Kako li samo stignu obaviti toliki posao? I onda od takvih slušamo bajke o «rasterećenju učenika». I o «rasterećenju predmeta». Ma, kakvo rasterećenje, kad ljudsko znanje raste geometrijskom progresijom?! Treba početi ukidati nepotrebne predmete u školama! Za početak po dva predmeta. Ne možemo svi znati sve! Tko zna sve, taj ne zna ništa – kaže jedna stara mudra izreka.

Vrijeme je početi forsirati kvalitet , a ne kvantitet. Vidimo kamo nas je doveo soc-invalidski kvantitet! Treba što prije ukloniti iz našeg Ministarstva Prosvjete i Školstva sve ostatke komuni-stičke realsocijalističke pedagogije i izbaciti sve te vječne «reformatoloze», kako je to ispravno primjetio i mr. Dorešić.

To konačno znači da naše Ministarstvo Prosvjete i Školstva treba smanjiti za dvije trećine (kojekavih savjetnika i službenika): to je drugo po brojnosti ministarstvo u Račanovoj Vladi, a svakako najneučinkovitije! Oni pojedu gotovo isto toliko novca kao i čitavo naše osnovno i srednje školstvo! To treba smjesta okončati!

A onda će biti novca i za nas profesore i učitelje. Onda nećemo štrajkati više.

Prof. Ante Rokov Jadrijević, dipl.ing.

Tehnička škola Pula

P.S. (17. nov./stud. 2009.): „Vjesnik“ i „Hrvatsko slovo“ ovaj tekst nisu objavili.

Međutim, rezultat toga je bio masovan odlazak naših najboljih liječnika u inozemstvo!! Tako nam sada nedostaje preko tisuću liječnika, koje sada pribavljamo iz Makedonije (što je najmanje zlo!), a uskoro ćemo i iz Bugarske i Turske!

A mi profesori smo od slabog (ali ne tako lošeg!) ministra obrazovanje dr. Vladimira Strugara, za „nagradu“ od Sanadera dobili za ministra debila Dragana Primorca. „Doktora“. Današnjeg kandidata za predsjednika Republike.

„Bože, da li postojiš? Što čekaš, što ne udaraš?“ (Soljženjicin)

A.R.J.