I POSLIJE RAČANA, RAČAN!

Ante Rokov Jadrijević, publicist, Pula, Fažana, Brtonigla 13. 04. 2003.g.

Uredništvu «Fokusa», «Hrvatskog Slova» i .....

I POSLIJE RAČANA, RAČAN!

Uvodna napomena (13. stud./nov. 2009.):

U ovom starom tekstu ciljalo se na hohštaplera Ivu Sanadera. Danas se sve ovo u velikoj mjeri odnosi i na novog šefa SDP-a Zorana Milanovića. Znači, ovaj tekst danas treba čitati u tom „svjetlu“. Naime, i on je već počeo posrtati! Počeo je kao ponosni hrvatski patriot (po ugledu na časnog dr. Zdravka Tomca), ali je naglo ustuknuo pred oštrim napadom svojih „histeruša“ iz SDP-a. A to nije na čast pravom hrvatskom mužu! To nije nimalo gordo posrtanje. To je ona njegova nedavna destruktivna „konstrktivna suzdržanost“ jasno pokazala, kada je posrnuo pred „drugaricom“ Jadrankom Kosor!

A.R.J.

Proteklih dva tjedna ovog travnja 2003.godine imali smo prilike pročitati nekoliko različitih interpretacija ankete Međunarodnog republikanskog instituta (IRI) o mišljenju naših građana spram naših političara, rejtinga naših političkih stranaka, načinom vladanja Koalicijske Vlade i važnosti pojedinih političkih tema u našem javno-političkom životu. Konfuziju je povećala i sama Račanova Vlada, koja je to po njih vrlo nepovoljno istraživanje pokušala skriti pod tepih, to jest zataškati po načelu «zataškaj pa vladaj!», metodom koju smo dobro upoznali za vrijeme posljednjih osam godina vladavine lažno-karizmatičnog diktatora maršala Tita. A i mnogo prije njegovih posljednjih godina života.

Prije svega, pitanje je vjerodostojnosti te IRI-jeve ankete! Dobro znamo što je to IRI, tko ga plaća, koji su mu politički ciljevi; njihov zadatak je manipulacija tuđim javnim mnijenjem u korist tzv. «američkih nacionalnih interesa». No, to ne znači da ih treba zanemariti, podcijeniti ili odbaciti. Naprotiv! Treba ih dobro analizirati i pokušati otkriti kuda oni smjeraju.

Dakle, sumnju izaziva već i činjenica da njihovo najnovije istraživanje javnog mnijenja u Hrvatskoj nije rađeno za CIJELU hrvatsku javnost, nego samo za režimske medije. «Objava rezultata za javnost išla je iz Vlade, a ne iz agencije «PULS» ili IRI-ja», piše novinar hrvatskog «Fokusa» Željko Buzov. To znači da je IRI dao slobodne ruke Račanovim i Mesićevim cenzorima i medijskim manipulatorima da tu anketu «pročiste» i koliko-toliko uljepšaju u korist Režima. I oni su to učinili. Međutim, zatajile su famozne Račanove «Koordinacije»! Jedino tako se može shvatiti zašto su rezultati te ankete toliko različiti u koliko-toliko nezavisnom «Večernjaku» (31.03.2003.g.) i u režimskom «Vjesniku» (u «Panorami» subotom, 29.03.2003.g.). Primjerice, SDP u Vjesniku kotira na svega 13 posto, a u Večernjaku na 16,7 posto!?? HSS u Vjesniku kotira na (čak) 10 posto, dočim u Večernjaku dobiva svega 6,8 posto!? HSP u Vjesniku kotira na čak 3 posto, dočim u Večernjaku dobiva svega 2,2 posto!? Prevelike su te razlike, a da se ne bi uočila manipulacija. Jesu li u IRI-ju namjerno bili tako šlampavi!? Jesu li željeli izazvati u koaliciji konstruktivne svađe i otvoriti put njihovom novom Vođi?

Dakle, u Večernjakovoj interpretaciji, Vesna Pusić dobiva najviše glasova (na uzorku od 1700 ispitanika), čak 16,4 posto, a Stipe Mesić čak 14,7 posto (skoro dvostruko više nego što je Stipe Mesić dobivao u svim dosadašnjim anketama javnog mnijenja objavljivanim u Večernjaku u proteklih godinu dana!!?). To je jako sumnjivo! S druge strane, Ivica Račan u Večernjaku dobiva svega 7,9 posto (što je tek nešto više od njegovog «standarda» u redovitim Večernjakovim ispitivanjima hrvatskog javnog mnijenja u proteklih godinu dana). A Večernjaku se može dosta vjerovati.

Ne kanim ovdje špekulirati tko ovako (ne)spretno manipulira hrvatskim javnim mnijenjem, jer svatko tko nije slijep i ne želi biti slijep to može sam pokušati dokučiti

Mene osobno interesira samo desni hrvatski domovinski blok. U toj IRI-jevoj anketi najgore su prošli gosp. Ivo Sanader i gosp. Anto Đapić. Gosp. Ivo Sanader je u Večernjaku dobio samo 6,3 posto glasova (a njegov HDZ tek 21,4 posto glasova), što znači da je dobio triput manje glasova od stranke kojoj je na čelu!! To je vrlo porazan rezultat! To je znak da ga dvije trećine njegovog vlastitog članstva ne prihvaća kao svog vođu, da nema povjerenja u njega i da odbacuje njegov anglo-američki liberalizam!

Vrlo slično je i s gosp. Antom Đapićem i njegovim HSP-om. Gosp. Anto Đapić je u Večernjakovoj interpretaciji IRI-jeve ankete dobio manje od 1,5 posto glasova podrške ( zapravo, nema ga nigdje!!), a njegov HSP tek 2,2 posto glasova, što znači da i on uživa tek jednu polovicu podrške svog članstva, pa je očito došlo vrijeme da i on svoju kapetansku kapu preda svom prvom časniku palube – dr. Tončiju Tadiću!

Slično se dogodilo i gosp. Draženu Budiši: u Večernjaku njega «nigdje nema», dočim njegov HSLS dobiva 3.3 posto glasova (u Vjesnikovoj interpretaciji HSLS dobiva čak 4 posto glasova). Očito je došlo vrijema i za Budišin oproštaj s prvom ligom hrvatskih političara. On je postao balast svojoj vlastitoj stranci, njen mlinski kamen oko njenog vrata! Najbolje mu je da svoju kapetansku kapu preda svom «Drugom Kapetanu» Jošku Kontiću ili Đurđi Adlešić, ovisno o tome što odluči njihov časnički zbor!

* * * * * *

Krajnji je čas da se otvoreno upitamo zašto je gosp. Ivo Sanader pao toliko nisko.

Ivo Sanader je pao kada je posve neočekivano podržao slanje mladih hrvatskih policajaca u Afganistan, gdje oni danas čuvaju osvojeno američko «blago» (osvojeni teritorij), dok Amerikanci osvajaju teritorij jednako neposlušnog Iraka!

Ivo Sanader je pao kada je posve neočekivano podržao američki imperijalistički pohod na Irak. A uskoro će i tamo morati otići mladi hrvatski policajci, a možda i mladi hrvatski vojnici! A što će se tek dogoditi ako Englezima i Amerikancima «slučajno» padne na pamet da dođu ovamo, k nama, da i nas «oslobode», te nas ponovo podjarme Velikosrpskom Beogradu?! Pretekst za to uopće nije teško naći: dovoljno je objaviti da Hrvatska ugrožava neke bezvezne engleske ili američke «nacionalne interese»! To je u posljednjih 50 godina ionako postao univerzalni povod za sve američke i engleske imperijalističke ratne pohode po svijetu.

Ivo Sanader je pao kada je u svemu počeo oponašati Ivicu Račana: poslušno plaziti pred američkim ambasadorom u Zagrebu i pred Bushovim militaristima u Washingtonu i New Yorku. A tko s Sathanom, odnosno Vragom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju!

Ivo Sanader je pao kada se spetljao s gosp. «Sovom», posljednjim preostalim Zloduhom HDZ-a i počeo paralizirati, pa čak i čistiti HDZ od njemu nepodobnih članova, inače mnogih časnih i uglednih ljudi, koji nikad nisu zakazali ni u svojem ljudskom poštenju, ni u svom nesumnjivom hrvatstvu. Tako je, na primjer, udaljen časni gosp. Vlatko Pavletić, časni gosp. Davorin Rudolf, časna gđica Maja Freundlich, časni gosp. Milan Ramljak, časni gosp. Žarko Domljan i mnogi, mnogi drugi, e da bi se sačuvao stari Manolićev kadar u vrhu HDZ-a, koji i danas sustavno i spretno paralizira HDZ na svim razinama njegovog djelovanja u hrvatskom društvu i državi. Meni je najbliži primjer Manolićevih krtica i paralizatora u HDZ-u Pule i Županijskom HDZ-u Istre. A je li išta bolje u nama susjednoj Rijeci? Gdje je tamo HDZ? Nigdje ga nema!

Gosp. Ivo Sanader je pao kada se nije odupreo Račanovoj neostaljinističkoj totalitarizaciji medijskog prostora u Hrvatskoj. Nije se čak potrudio ni obnoviti nekadašnji «HDZ Glasnik», koji bi nam danas mogao biti svjetionikom u ovim novim mračnim i olovnim vremenima Račanovog neokomunizma i Mesićevog restauriranog i otvorenog orjunaštva.

Gosp. Ivo Sanader je pao kada je u HDZ-u ušutkao one koji su glasno zahtijevali «lustraciju udbaša», naročito nakon što je predsjednik Republike Stipe Mesić ciljano raspustio Tuđmanove tajne službe, kako bi otvorio prostor obnovi Manolićeve i svoje Udbe i ujedinjavanju njima bliskih frakcija Udbe, koje su im se bile otele iz krila. Sada CIA po Hrvatskoj radi što hoće! Samo u Puli djeluje preko 500 stranih špijuna i agenata, a isto toliko i u Rijeci. A koliko tek u Splitu i Dubrovniku?!!

Gosp. Sanader je pao kad je u društvu svog Zloduha Šeksa počeo prerano slaviti svoju «Pirovu pobjedu» na lanjskom Izbornom Saboru HDZ-a i na tim krilima počeo uklanjati svoje stranačke konkurente iz vrha HDZ-a. Bio je na vrijeme opozoren (od ovog istog pera!) da tako neće daleko stići. I doista, nije stigao daleko: popularnost mu je sada svega 6,3 posto, triput manja od stranke na čijem je čelu! Rejting HDZ-a je pao za 30 posto, umjesto da poraste barem za 15 posto, pa da danas budemo blizu 50 posto podrške hrvatskog naroda! Tako je Sanader najbolje pomogao svojim protivnicima Račanu i Vesni Pusić. A što ako mu je to i bio cilj?!

I gosp. Ivo Sanader, slično kao i gosp. Račan, uporno taji svoje stavove o krucijalnim problemima Hrvatske, neodlučan je i spor da se otvoreno izjasni o bilo čemu od životnog značaja za hrvatski narod. On nam nište ne govori o reviziji pretvorbe, o suzbijanju enormnog gospodarsko-političkog kriminala u Hrvatskoj (na primjer slučaj Enron, slučaj Ri-Banke, slučaj Dubrovačke banke, slučajevi «Viktora Lenca», slučajevi zataškanih «žitnih afera», slučaj Ljubljanske banke, slučaj Nukklearke Krško, slučaj «Sunčanog Hvara», it., itd. Moramo li pošto-poto u Europu licemjernog Francuza Sciraca i perfidnog Engleza Blaira, koji nas uporno guraju nazad, pod jaram Velikosrpskog Beograda? Moramo li mi i dalje trpiti diktat pokvarenog Haaškog suda i pravno silovanje Carle Del Ponte? Zbilja, što bi hrvatski birači dobili poslije Račana? Novog Račana?!

Tko želi povratak Jure Radića, Darija Vukića, Borislava Škegre, Nikice Valentića, Nevena Jurice i sličnih? Zar u HDZ-u nema boljih ljudi? Gdje su nestali oni brojni hrvatski lavovi? Zar je HDZ spao samo na Sanadera i njegovu «Osječku Pacovanku»??

Ne! Nipošto! Ideja HDZ-a u hrvatskom narodu i dalje čvrsto živi, premda je Sanader i njegov Zloduh Šeks sustavno ubijaju. I ideja HSP-a u hrvatskom narodu čvrsto živi, premda je «Crveni Pravaš» (?) Anto Đapić sustavno ubija. Stoga nam Sanader i Đapić moraju čvrsto obećati da neće ići u nikakav savez ni s Račanovim restauriranim komunistima, ni s prevrtljivim Tomčićevim HSS-om, nego samo u savez svih hrvatskih domoljubnih i državotvornih stranaka. Svih naših, bez izuzetka. Nema «velikih» i «malih», nego samo naših. Svaki nam je naš glas važan!

I gosp. Sanader i gosp. Đapić moraju odagnati naše sumnje da su u dosluhu i kolaboraciji s Manolićem!! Jer je Manolićeva UDBA smrtni neprijatelj hrvatskog naroda i hrvatske države. Stoga neće biti ništa bez «lustracije udbaša»: to je pitanje svih pitanja!

Konačno, koliko bi nas mogao koštati novi 4-godišnji mandat Ivice Račana? Zar još više od 9 milijardi US dolara novog duga? Dokle ćemo raditi za nesposobne političare i vrlo sposobne lupeže? Tko će odgovarati za nedavnu štetu u Hrvatskom Saboru, kada je bezobraznim Slovencima oprošteno još milijardu dolara , uz poptpuno nepotrebno preuzete velike i dugoročno vrlo štetne obveze? Hoće li onih 84 saborska zastupnika, koji su digli svoju ruku za to ikada i ikome odgovarati?

Nejasno je zašto onda gosp. Sanader uporno odbija savezničku ruku svih ostalih hrvatskih domoljubnih i državotvornih stranaka? Zašto ne prione stvaranju naše «Koalicije Pro-Croatiae»?! Jedino tako Račan neće dobiti još jedan katastrofalni izborni mandat za premijera hrvatske Vlade. Jedino tako Mesić neće imati odriješene ruke za rušenje hrvatske države!

Dakle, ne smijemo dozvoliti da poslije Račana opet bude Račan!

Ante Rokov Jadrijević

(hrvatski socijal-radikal)

P.S. (13. nov. 2009.): Ovaj tekst je tek neznatno prilagođen ponovnom objavljivanju na

novom mediju.

A.R.J.