U školstvu umjesto reforme treba provesti racionalizaciju

Ante Rokov Jadrijević, prof., dipl. ing. Pula / Brtonigla 31. ožujka 2001.

Uredništvu „Vjesnika“ Komu Treba: gosp. Ivici Račanu

U školstvu umjesto reforme

treba provesti racionalizaciju

(Gospodine Račan: ukinite ministarstvo školstva!!)

Uvodna napomena: „Vjesnik je ovaj tekst objavio gotovo u cijelosti (4. travnja 2001.g.), osim devet manjih ili većih „skraćivanja“, recimo to „cenzura“. Stoga će ovdje biti dat originalni tekst. A današnji razlog (veljača 2009.g.!!) za ponovno objavljivanje ovog teksta jest taj što se stanje u našem školstvu nije nimalo poboljšalo, štoviše pogoršalo se, pogotovu zbog loše i dekadentne pedagoške paradigme, ako ikakva pedagogija još i postoji u našim školama. Raspad sistema je počeo s Račanovim ministrom školstva dr. Vladimirom Strugarem (inače po struci pedagogom!!), a strmoglavio se s ovim vrlo „čudnim“ Sanaderovim ministrom, koga učenici javno etiketiraju „Dr. Zamorcem“.

A evo kako i zašto je sve to počelo......

· * * * *

·

Dakle, Repetitium est magistra vitae!

Profesor sam u srednjoj školi tek 11 godina, a prije toga sam bio tehničar, potom inženjer, te pomorski časnik na više od dvadeset stranih brodova. Pogađate, imam više od 60 godina života i 40 godina radnog iskustva.

Dakle, u posljednjih 11 godina predavao sam već preko 25 različitih stručnih predmeta! Otprilike, svake godine tri nova predmeta, od kojih polovicu uopće nisam ni studirao - u svoje vrijeme. Trenutno predajem „svega“ šest stručnih predmeta. Međutim, već na jesen ću morati ponovo predavati 10 ili 11 predmeta, kako bi ispunio „novu“ ministrovu normu.

Bio sam žestok kritičar ministrice Ljilje Vokić, toliko žestok da mi je ona dvaput uručila otkaze (u Srednjoj školi u Bujama i Srednjoj školi u Buzetu). Pa ipak, kada je danas usporedim s ovim novim ministrom školstva dr. Vladimirom Strugarom, ona je još bila i dobra! Daleko bolja od dr. Strugara! Naime, i iznad nje je bio neki Bog, makar i onaj s Pantovščaka, pa ako nisi mogao uvjeriti nju (a to doista nije mogao nitko normalan!), moglo se nekako uvjeriti onog Boga s Pantovščaka, ma kako on bio onako mrgudan - i tako smo se ipak nekako kretali naprijed.

Naprotiv, od ovog novog ministra školstva baš nikakve koristi, a isto toliko i od njegovog glomaznog ministarstva. Odatle nam dolaze samo bezbrojne nebuloze i brojne bolesne „vizije“, koje služe samo tome da stvore privid da se u tom ministarstvu nešto važno i mudro radi. Spominju nam nekakvu Internatizaciju naših škola, informatizaciju, uvođenje Crosnet-a, i ostale bla-bla štorije sličnog tipa. Ma, čime ćemo mi to ići na Internet? Valjda s krumpirima, jedino još toga imamo! Nećemo valjda s ovim prastarim 386-icama i 486-icama? Ima li gosp. ministar dr. Strugar uopće pojma s kakvim mi računalima raspolažemo? Ima li on pojma koliko škola (osim onih Vokićkinih Potemkinovih škola, napr. u Pazinu i Požegi) uopće i ima računala? Je li On ikada naredio popis računala u našim srednjim i osnovnim školama? Koliko ja znam - nije nikada! Pa na temelju čega onda stalno daje takve besmislene izjave?

Moj razred su dečki treće godine Tehničke škole Pula, usmjerenja tehničar za računalstvo (i elektroniku). U prvoj godini su imali svega dva sata računalstva, a budući da su bili podijeljeni u dvije (vježbene) grupe, imali su svega jedan sat računalstva tjedno! K tome, trećina računala uvijek u kvaru (divlji programi, prepuni virusa, operativni sistem se ne može podići, aplikacijski programi također teško upotrebljivi, itd., itd. Dio učenika uči njemački jezik (računalci!?), a ostatak ima svega dva sata engleskog, premda je njima engleski jezik osnovni alat u računalstvu!

I tako ćemo mi - po ovom ministru - internetizirati naše srednje školstvo?!

Bože nas sačuvaj takve internetizacije!!

A sada će nam ovaj novi ministar ukinuti i bonus (2 sata) za razredništvo. Ima li itko u ovoj Račanovoj Vladi da vrisne protiv toga?! Ministar Strugar je doktorirao baš pedagogiju. Da, ali kakvu? Očito pedocentričnu, dakle „žensku pedagogiju“(moja etiketa!). Znate ono: „Dijete je centar svemira“! Ili ono: „Stoljeće djeteta“ (Amerikanke Ellen Key, 1900.g.). Ili pak „Slobodna djeca Summerhilla“ A. S. Neila iz 1921.g. Znate ono: “Stvoriti školu koja odgovara djetetu, a ne dijete koje odgovara školi“. Pa onda, pohađanje nastave u takvoj školi nije obavezno. A i raspored sati važi samo za nastavnike, ali nije obavezan za učenike. Disciplina nije poželjna, a kažnjavanje djece (t.j. ocjenji-vanje, ispitivanje i slične torture) ni slučajno! Takvih smo se priča naslušali na početku mandata dr. Strugara i njegovih savjetnika, takve teorije po novinama uporno zastupaju dra. Mira Čudina-Obradović i dr. Milan Matijević, profesor Učiteljske akademije u Zagrebu. „Osnovna škola 9 godina, s jedinicom se prolazi“, prijedlog je našeg vrlog ministarstva školstva, od 5. travnja 2000.g., „s tim da je ocjena jedinica prolazna i ne zahtijeva nikakve dodatne mjere , osim što se učenik može prijaviti za popravak ukoliko želi ispraviti jedinicu za bolju ocjenu“. Dakle, a ako ne želi...??

Isuse, Bože, kolika briga za slabe i naročito za loše učenike!? S takvima mi profesori gubimo i po dvije trećine svog vremena i energije. Oni nam ometaju nastavu, oni nam ne daju da predajemo, stalno upadaju u riječ i priječe nam bilo kakvu konstruktivnu i uljudnu komunikaciju s dobrim učenicima. Loši učenici su super-zaštićeni! A dobri učenici su nam super-zakinuti. I to naše bolesne pedagogije štite svom snagom! Koga je uopće briga za kvalitet. Evo još jednom citiram našeg novog ministra školstva: „I za srednje škole kao i za osnovne važi princip prolaznosti jedinice, A na popravne rokove izlaze učenici jedino ako to žele“ (5. lipnja 2000.godine).

Budući da se takve i slične imbecilije uporno ponavljaju, ja ću ih odmah u startu oboriti prirodnim argumentima. Nije dijete centar svemira, nego je to Čovjek. I to ne bilo kakav Čovjek, nego Čovjek koji se izgradio na sliku i priliku Božju! Na sliku i priliku Dobrog Boga, a ne Sathana! Ne Šejtana. Ne Ahrimana. A baš zato je ljudska civilizacija izmislila i stvorila škole. Da od djeteta stvori Čovjeka. Da dijete od malena usmjeri u pravom smjeru: u pravcu Božjeg Čovjeka. I da ga prilagodi društvu, odnosno vanjskom svijetu, u kojem će živjeti kada odraste, kad izađe ispod majčinog skuta, kad se zaposli i kad počne tražiti svoju životnu družicu, itd. Dakle, da se osposobi za životnu borbu, a ne da doživotno ostane ispod roditeljskog staklenog zvona!

Odgoj djece nikad nije bio lak posao, ali otkad je nastupilo ono već spomenuto i vrlo šašavo „Stoljeće djeteta“ (Ellen Key, 1900.g.), odnosno odkad je započela tzv. „Emancipacija žena“, taj posao je postajao sve teži, da bi danas postao već neizdržljiv. Djeca su postala super-zaštićena, a uz to je njihovim mamama i tatama dato pravo da se mješaju i u ŠKOLSKI ODGOJ DJETETA, odnosno cijelog razreda, pa čak i cijele škole!

Kakva glupost: da majka koja nije znala odgojiti svoje vlastito dijete,

dobiva pravo da se miješa u odgoj tuđe i mnogo bolje odgojene djece?!

Dakle, danas je teško odgojiti jedno dijete, a kamo li 30-tak djece (razredništvo), ili 200 djece (u ostalim razredima). Biti razrednik je danas najteži „predmet“ u školi. Teži nego dva-tri druga nastavna predmeta. A naš novi ministar dr. Strugar i dalje drži da mi profesori to moramo raditi (komunistički) „dobrovoljno“. Neka nam to na svom primjeru i primjeru svojih 290 savjetnika i službenika to pokaže, naime neka i oni jedan mjesec u godini odrade badava! A to bi mogla i ova Vlada, pa čak i cijeli Hrvatski Sabor! Hajde, dajte nam lični primjer, ako ste toliko pametni!

Podsjećam još jednom: ministrica Ljilja Vokić je morala odobriti tzv. bonus, nakon niza mojih oštrih tekstova u dnevnom tisku ( na primjer u „Vjesniku“ od 27. travnja 1994.g. i „Glasu Istre“ od 14. lipnja 1995.g., a i niza drugih), koji su me koštali ona dva otkaza. Normalan čovjek bi očekivao da smo pametniji danas nego jučer, ali ova nova Vlada kao da nas uvjerava suprotno. Moramo li sa svakom novom Vladom sve započinjati ispočetka? Mora li se ova Vlada igrati one stare Čkaljine i Gutine igrice: „Sami sebe saplićemo, sami sebe rasplićemo“? Ili je sve ovo naprosto obično bacanje prašine u oči?

Vjerujem da je ipak najbolje da gosp. Ivica Račan, predsjednik Vlade R.H. naprosto raspusti ministarstvo prosvjete i školstva i taj posao povjeri trojici ili petorici povjere-nika, i to potpuno novih ljudi iz struke, koji bi kroz šest mjeseci formirali potpuno novo ministarstvo i to sa samo 30 posto sadašnjeg broja ljudi - i s novim ljudima. Vrijeme je da se učini kraj svim ovim beskrajnim konfuzijama u tom zlosretnom ministarstvu!

Gosp. Račan, Vi ste se dosad pokazali dovoljno razumnim i mudrim da ne povlačite ishitrene poteze. Molim Vas da nas stare profesore ostavite tu gdje smo bili posljednje tri godine. Ako ja kao profesor idem na seminar senzorike u Zagreb, s dnevnicom od svega 123 kune, a neka državna službenica na seminar MS-Office 2000 s dnevnicom od 170 kuna, onda znate gdje treba učiniti carski rez: nikako u školstvu ili zdravstvu, jer mi ne možemo niže pasti, a da ne padne i vitalni kvalitet cijele nacije i države! Pogledajte što je kao jedan od dva najvažnija američka prioriteta zacrtao novi američki predsjednik gosp. George W. Bush: racionalizaciju ( a ne reformu!) školstva. Traži se kvalitet, a ne žongliranje s velikim brojevima!

Još samo ovaj argument: učenici su nam veoma preopterećeni. A zašto? Zato što netko u našem ministarstvu ne zna racionalizirati školski sistem! Izračunao sam da je u mojem (stručnom, odnosno strukovnom) razredu, omjer stručnih i općih predmeta svega 55 : 45 posto. Ako se učenik odlučio biti tehničarem, onda ga treba rasteretiti barem 30 posto općih predmeta. Moji mladi računalci u trećoj godini nemaju ni jedan sat računalstva! Nevjerovatno, ali istinito!

Stoga gosp. Račan, ukinite naše ministarstvo prosvjete i školstva. Ovako kakvo je ono ničemu ne služi!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., prof.

P.S.: Dva mjeseca nkon objave ovog pisma u „Vjesniku“ naša Tehnička škola Pula dobila je od ministarstva prosvjete i školstva čak 14 novih računala najnovije generacije. A uskoro smo dobili i potpuno novi kabinet računalstva i CNC-strojeva. Dakle,.ovo pismo je probudilo ministarstva prosvjete i školstva. A to su mogli učiniti i sami.

A.R.J.