Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., Pula / Brtonigla 08. siječanj 2001.
Uredništvu „Vjesnika
PREPOLOVITI DRŽAVNU ADMINISTRACIJU I
PREPOLOVITI VRIJEDNOST KUNE !!
(To nam je sada jedini spas !)
Uvodna napomena: Uredništvo „Vjesnika“ je ovaj tekst gotovo u cijelosti objavilo- još početkom davne 2001.g. A danas, u veljači 2009.g., potvrđuje se u cijelosti i svjedoči o glupo utrošenom vremenu „malograđanskih parada imbecilnosti“(citiram Marxa!) Račanove i Sanaderove Vlade.
Čestitam Vašem čitatelju mr. sci. Lucianu Lukšiću iz Zagreba na njegovom tekstu (pismu) „Još jednom o 'digni-tetu' ili tko živi u oblacima“, u kojem je sjajno „secirao“ nesposobnost, licemjrje, pa čak i bezobrazluk potpredsjednice Vlade R.H. gđe Željke Antunović. Izvrsno, pet plus!
Jedino, negdje pri kraju, gosp. Lukšić navodeći primjer nekih zapadnoeuropskih „socijalnih demagogija“, ispustio je jedan važan detalj: Hrvatska nažalost oporezuje svoje najbogatije glasače sa samo 35 posto, dok svoje najbogatije glasače Njemačka oporezuje sa 48,5 posto, Austrija sa 50 posto, Belgija sa 55 posto, Španija sa 58 posto, a Nizozemska čak sa 60 posto.
Međutim, istini za volju, tu veliku grešku nije napravila ova Račanova Vlada! To je učinio Hrvoje Šarinić još krajem ljeta 1992.g., kad je njegova Vlada drastično smanjila tzv. progresivni porez na najviše plaće u državi sa (čak!) 74 posto na svega 2 posto!! Tako su i čistačice i njihovi direktori, prepotentno odmah nazvani „menadžeri“, plaćali isti procent poreza! Tu je bio početak „Tuđmanomike“!
Osobno zamjeram gosp. Račanu, što nakon pobjede na izborima od 3. siječnja 2.000-te godine nije po najkraćem postupku - makar i revolucionarnom - naprosto poništio sve socijalne idiotarije HDZ-a. Mogao je smjesta ukinuti sve te lažne (soc) „menadžere“, na primjer. Sve one koji u - od države saniranim poduzećima - primaju i po dva i više puta veće plaće od predsjednika Vlade.
Međutim, još nije prekasno!
Gosp. Račan i njegovi ministri ne bi nipošto mjeli biti marionete MMF-a (Međunarod-nog monetarnog fonda)! Oni nisu smjeli dopustiti da naš državni proračun odobrava ili osporava MMF, nego Hrvatski Sabor. To je načelno pitanje, a od najzdravijih načela ne bi se smjelo odstupati. Poznato je da je MMF u (striktnom) načelu protiv devalvacija domaćih valuta. Normalno, jer on zastupa interese velikih multinacionalnih kompanija i banaka, što znači da je u službi širenja njihovih tržišta. Izvoznih. I finacijskih. Ukratko, kako je to lijepo rekao mr. sci. Luciano Lukšić iz Zagreba, MF je u službi financ-kapitalizma. Odnosno diktaturi Svjetske zeleno-žute lihvarske internacionale. To je potvrdio i gosp. Hans Flickenschield, voditelj misije MMF-a za Hrvatsku, na svojoj konferenciji za tisak dne 10. studenog 2.000.g. u Zagrebu, koji je tada svojim podlim „optimizmom“ podhranjivao Račanovu Vladu, kako navodno proizvodnja i izvoz rastu (a upravo je bilo otpušteno oko 70.000 radnika!). On je pledirao da bi „slabljenje kune dovelo do brojnih bankrota“, do divlje inflacije, i slične bla-bla priče za diletante. Takve smo priče mogli progutati prije dvadeset godina, u vrijeme onih opskurnih komunističkih predsjednika Vlada Mitje Ribičića, Veselina Đuranovića, Milke Planic i Branka Mikulića. Danas više nismo takve neznalice.
Nažalost, danas u Hrvatskoj ima previše menadžera-neznalica, koji govore ovako: „Devalvacija bi nas odvela u inflaciju“, te - pazite sad! - „Prvo treba smanjiti poreze“, pa onda „smanjiti kamate“, pa „smanjiti poreze na plaće“, te konačno (ono jedino pravo) „smanjiti cijenu rada“.
Da, to je to: smanjiti cijenu rada. Međutim, ne mogu se smanjiti porezi sve dok na državnom proračunu parazitira preko 300.000 državnih službenika! Dobro, liječnike i zdravstvo ne možemo više kresati. Ne možemo više kresati ni školstvo. Posljedice u oba slučaja mogu biti tragične, a nažalost već i jesu tragične! Ali možemo smanjiti sve ono što je apostrofirao mr. sci. Luciano Lukšić. Možemo prepoloviti državnu (i ne samo državnu!) administraciju. Možemo vratiti kotare, i otpustiti 422 općinska načelnika, 123 gradonačel-nika, 20-tak župana i 15.000 općinskih službenika-parazita. Također možemo prepoloviti INU i slične državne mastodonte. Naprimjer, smaniti plaće u INI za 25 posto (toliko su njihove plaće veće od ostalih). To de facto znači „smanjiti cijenu rada“.
Samo tako se mogu smanjivati porezi (a ne restrikcijama, zamrzavanjima, zabranama - kako su komunisti jedino znali vladati). Treba zamrznuti, štoviše ukinuti lažnu reprezentaciju u državnoj vlasti, zamrznuti kupovinu novih Audija, BMW-a, Mercedesa, odnosno konzervirati barem polovicu naslijeđenog voznog parka iz epohe Tuđmanove pljačkaške elite. Treba stegnuti remen, ali ne od dna, nego od vrha! Ili kako je to govorio Ronald Reagan: „Budžetske deficite ne treba rješavati podizanjem poreza, nego kresanjem budžetskih rashoda!“.
Nažalost, komunisti su uvijek kresali sve odreda, osim od vrha. Najteže im se bilo odreći tzv. „reprezentacije“. Dakako, balkanske reprezentacije! Žderačine i slavnih „jagnjećih brigada“. A upravo taj mentalni sklop treba razoriti, uništiti.
Devalvacija kune sama po sebi ne bi riješila mnogo. Ali ako bi bila praćena prepolovljavanjem broja (pa i plaća) državne administracije, mogao bi se postići pun pogodak. Nikako sa samo 10 posto, nego najmanje sa 30 posto! Samo tako bi bilo moguće i smanjiti poreze, odnosno „smanjiti cijenu rada“. Nema drugog recepta. A zdravstvo i školstvo treba ostaviti na miru. Oni ne mogu niže pasti, a da to ne ugrozi vitalnost nacije.
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
profesor u Tehničkoj školi Pula
P.S. (2009.g.): - Nekoliko mjeseci nakon ovog pisma u „Vjesniku“ podpredsjednik Račanove Vlade gosp. Slavko Linić je davao izjave da će Račanova Vlada smanjiti broj zaposlenih u državnoj administraciji za 30 posto. No to se nije dogodilo. Otpori su bili jači od Linićeve volje, a neodlučni Račan je takav ostao do kraja.
Prije dvije i pol godine je i premijer Sanader obećavao svoju „Regulatornu giljotinu“ - to jest ukidanje 40 posto suvišnih zakona i čak 12.000 administrativnih propisa preuzetih i bivše Jugoslavije. No, ni to se nije dogodilo. Ali se „malograđanske parade imbecilnosti“ nastavljaju nesmanjenim entuzijazmom premijera Sanadera.
Dakle, loše nam se piše!
A.R.J.
Nema komentara:
Objavi komentar