TKO JE PRAVI GOSPODAR KAOSA U NAŠEM PRAVOSUĐU

PRIJEPIS! (za Vremeplov hrvatskog «»Krivosuđa»)

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, Brtonigla 6.-12. srpnja 2005.

Uredništvu «Glasa Istre», Pula, «Hrvatskog lista», Zadar

Komu Treba: Saborskom odboru Gdje Treba: Ministrici pravosuđa

za pravosuđe Predsj. Vrhovnog suda

Ambasadi S.R. Njemačke, Zgb. Američkoj ambasadi, Zgb.

TKO JE PRAVI GOSPODAR KAOSA U NAŠEM PRAVOSUĐU

Već više od četiri mjeseca se spremam napisati ovaj moj pamflet (baš pamflet!), ali su me mnoge druge otežavajuće okolnosti i brojni privatni problemi (koji su završili na sudu), u tome kočili. Sada mi je sve ovo sudsko maltretiranje prevršilo svaku mjeru mog strpljenja i ugasilo mnoge uzaludne nade da se moji problemi s Općinskim sudom u Bujama i još više sa Županij-skim sudom u Puli mogu riješiti redovitom pravnom «procedurom». Naprosto, uzalud proteklo vrijeme i nagomilani sudski problemi su me učvrstili u uvjerenju da u tom našem sudskom sustavu vlada – široj hrvatskoj javnosti nepoznat ili nedovoljno poznat – GOSPODAR KAOSA, kojega netko mora razobličiti, te ću u nedostatku hrabrosti našeg službenog i javnog novinarstva i zbog ponovo nametnute «hrvatske šutnje» to učiniti ja osobno!

UDBA je «gospodar kaosa» u cijelom našem sudskom sistemu, a posebno je to izraženo u našem Županijskom sudu u Puli, čiji je predsjednik dr.sci. Aldo Radolović (premda ni Općinski sud u Puli, čiji je predsjednik g. Bruno Čohilj umiješan u gotovo svaki zemljišno-knjižni kriminal i skandal na jugu Istre, nije mnogo bolji). To ja osobno vrlo dobro znam, jer još pamtim sva imena i prezimena onih koji su me «isljeđivali» i osudili na godinu dana zatvora 1983.g. u tom bivšem Okružnom sudu u Puli zbog političkog «delikta mišljenja» (po zloglasnom čl. 133. KZ SFRJ), premda je to bilo još daleke 1982/83. g. Sada po istim prezimenima vidim da se tamo ugnijezdio njihov brojni udbaški podmaladak (naročito u županijskom državnom odvjetništvu).

Što onda očekivati od tog i takvog suda u Puli?!

Podsjetimo se malo: UDBA je bila čvrsto instalirana u bivši jugo-srpski sudski sistem, pogotovu u Hrvatskoj, a naročito u Puli. Hrvatska je bila tretirana kao srpska ratna stečevina, odnosno «bratska» srpska kolonija. Propašću njihove «Velike Srboslavije», koja se slabo prikrivala pod imenom «Jugoslavije», njihova UDBA (u kojoj su, nažalost, participirale i neke izrođene hrvatske marionete!) ostala je bez novčane baze. Kamo je onda nestao taj ogromni ljudski mehanizam? On uopće nije nestao, nego se «restrukturirao»! UDBA je, naime, bila visoko sofisticirana i visoko specijalizirana ustanova, koja je pri svom hijerarhijskom (uličarskom) dnu imala poseban odjel za bavljenje najunosnijim kriminalom, dakle švercem i raspačivanjem droge, švercom oružja, prostitucijom, trgovinom «bijelim robljem», itd. To se ulično zvalo UDBO-MAFIJA! Upravo to «dragocjeno» iskustvo je UDBI u Hrvatskoj poslužilo kao pojas za spašavanje! Evo kako.

UDBOMAFIJA je bila ta plodna grana koja je spasila UDBU u najtežim trenucima i godinama krvavog raspada Jugoslavije. Ona je na sebe preuzela financiranje cijele UDBE. Naime, UDBA je iskoristila ratnu pometnju, te je iz zatvora pustila svoje stare poznanike iz hrvatskog kriminalnog podzemlja. Oni su zajedno i hitno organizirali vrlo unosan šverc oružja (ali i pojačali sve druge grane unosnog kriminala), a na ruku im je išla činjenica što je Hrvatska bila pod embargom uvoza oružja, koji su nam nametnuli Englezi i Amerikanci. Dakako, bilo je tu i brojnih nesporazuma, te je znatan broj kriminalaca-udbomafijaša bivao «greškom» hapšen i zatvaran. Tada su na djelo stupali oni udbaši koji su se u međuvremenu bili pritajili po našim sudovima. Oni su spriječavali i opstruirali istrage protiv svojih udbomafijaša. Oni su poništavali i opstruirali presude. Oni su i oslobađali svoje bivše i sadašnje pajdaše. A vrlo često su i oni sami «kamatarili» druge «kamatare»! Usluga za uslugu. Dakle, kamata na kamatu!

E, upravo je to jedan od glavnih uzroka (namjerne) blokade, odnosno paralize našeg sudskog sistema (mrzim upotrebiti imenicu «pravosuđe», jer ona duboko vrijeđa naš zdrav razum!). UDBA je brzo uočila mogućnost za pljačkanje i običnih građana, koji se iz nekog trivijalnog razloga nađu na sudu! UDBA se sjetila svog starog (ujedno i «fiškalskog») zlatnog pravila: «zakompliciraj, pa vladaj»! I to je ponovo primjenila u našoj novoj sudskoj praksi. Najprije je krenulo visokostručno i višekratno kompliciranje pravosudnih zakona, a potom se u toj pravnoj prašumi prešlo na podmićivanje – svake vrste. Zato nam današnja sudska praksa toliko sliči nekim starim vremenima. Balkanskim. Turskim.

Tako je, zbog nedovoljnog prihoda od grubog i tzv. organiziranog kriminala, počelo i sudsko pljačkanje običnih građana, koji su se iz nekog trivijalnog razloga našli na sudu. Sudovi uzimaju (odnosno sofisticirano pljačkaju) novac od građana, a zauzvrat se sudski predmeti odugovlače unedogled. Ostvarena «dobit» se onda dijeli unatar «pravne mafije» po sudovima, po načelu: «Koliko ti meni, toliko ja tebi!». Skoro da i nema suda u Hrvatskoju kojem ne postoji takav mračni centar moći, obično u vrhu suda (ili iza njegovih leđa), koji vedri i oblači na tom sudu. To pokazuju i sva ispitivanja javnog mnijenja u Hrvatskoj: po korupciji (po kojoj je Hrvatska nažalost na vrlo lošem glasu u Zapadnim demokracijama) naš se sudski sistem nalazi na zloglasnom prvom mjestu i to s vrlo visokim postotkom od čak 83 posto!

Što nam to pokazuje? To nam pokazuje da je naš pravni sistem postao kriminalan i kriminogen sam po sebi! On sam štiti kriminal i kriminalce, čime ustvari potiče rast kriminala u Hrvatskoj. Stoga kriminal u Hrvatskoj stalno raste, tako da već ugrožava i samu opstojnost države i naroda. I to čine ustanove koje bi po svojoj zakonskoj funkciji, odnosno dužnosti, morale goniti, kažnjavati i suzbijati kriminal. Gdje je tu logika zdravog razuma? Konačno, gdje je tu zdrav razum, općenito?

Nažalost, naša nova ministrica pravosuđa je samo malo zagrebala po koži tog našeg udbomafijaškog «pravosuđa». Počela je vrlo dobro i odlučno, a onda je zaustavljena. Taj se duboko korumpirani sistem pokazao u praksi daleko jačim od nje i od cijele Vlade g. Ive Sanadera. Njene nove «pravosudne inspekcije» su odjednom zamrle i vrlo vjerojatno su već raspuštene. To se već primjećuje i po činjenici da je vrlo hitno uvedena «tajnost stegovnih postupaka protiv (korumpiranih) sudaca na Državnom sudbenom vijeću». A to je učinjeno tobože zbog «narušava-nja ugleda i dostojanstva sudaca». Glupost! Ugled i dostojanstvo nekog suca može narušiti samo on sam osobno, a ne netko drugi sa strane! Pa nisu i ne mogu suci biti «svete krave» sistema, a nisu ni «Sveta Obitelj», da im netko drugi mora čuvati oreol poštenja i nepristranosti. Nažalost, «Suci su postali stalež za koji ne vrijede zakoni», upozorio je nedavno u «Vjesniku» od 28. travnja ove 2005.g. gosp. Krunislav Olujić, bivši predsjednik našeg Vrhovnog suda. Na to je u «Vjesniku» od 1. srpnja 2005.g. upozorio i gosp. Branko Šerić iz Zagreba: «Neovisnost sudaca i o zakonu». Još ranije, u veljači 2005.g. isti je gospodin u «Vjesniku» napisao: «Presude se donose u kafićima i birtijama, dok se u sudnicama samo glumata». To sam prošle godine i sam doživio: od čak 12 suđenja na Općinskom sudu u Bujama, četiri su moja suđenja prekinuta i odgođena već poslije deset ili najviše petnaest minuta, bez obzira što sam na neka od njih morao doći iz Pule (gdje radim kao profesor u Tehničkoj školi Pula), pa nazad, tako prostački nasamaren!

Dakle, zlo je mnogo veće nego što se vidi (na TV i u novinama). Nije li krajnje vrijeme da odlučno desakraliziramo naše suce i sutkinje, a i čitavo sudstvo koje se toliko profaniralo?!

Po svemu sudeći, našoj je ministrici pravosuđa, gospođi Vesni Škare-Ožbolt vjerojatno strogo «sugerirano» da se počne baviti manje konkretnim i manje opasnim stvarima, da se prije svega bavi perifernim problemima našeg sudskog sistema (broj sudova, broj sudaca prema broju stanovnika, itd.). Stoga bi iz naziva našeg današnjeg Ministarstva pravosuđa trebalo hitno izbaciti imenicu «pravosuđe» i upotrebu te imenice «pravosuđe» zabraniti najmanjejoš pet godina! Primjerenije bi bilo uvesti naziv «ministarstvo sudstva», a još bolje «ministarstvo pravde».

A sad ukratko o mojim sudskim problemima s Općinskim sudom u Bujama i još više sa Županijskim sudom u Puli, odnosno s njegovim predsjednikom dr.sci. Aldom Radolovićem. Nikako ne mogu iseliti iz moje kuće jednog bivšeg hrvatskog «branitelja» iz Škabrnje. Godinama su ga, prije toga, iseljavali iz jednog privatnog stana u Maredi, u koji se bespravno i na silu uselio još 1992.g. Vlasnik stana je bio Srbin dr. Željko Radoić iz Švicarske, koji tamo radi već oko 25 godina. Vidjeći i shvatajući čitavu tu situaciju i tu priču, on je taj stan bud-zašto prodao agenciji «Euroturist» u Poreču (tel. O52/ 432-044), koja ga je preprodala Slovencu dipl. ing. Dragi Kompanu iz Ljubljane. Ovaj je odmah angažirao jednu poznatu odvjetnicu u Bujama, da ona zakonski iseli iz njegove kuće tog Škabrnjana i njegovu obitelj. Ali ne lezi Vraže! Škabrnjanin je njoj odmah zaprijetio fizičkom odmazdom, nakon čega je ona vratila punomoć svom klijentu ing. Kompanu. On je tada angažirao jednog poznatog i vrlo iskusnog odvjetnika iz Buja. I njemu je Škabrnjanin prijetio fizičkom odmazdom, ali se ovaj drugi nije dao time zaplašiti. Zakonski je gonio tog Škabrnjanina četiri i pol godine, sve dok taj sudski spor nije priveo uspješnom kraju. Tek tada, nakon te dodatne četiri i pol godine, Općinski sud u Bujama je izdao nalog Policijskoj postaji u Umagu da Škabrnjanina iseli iz kuće dipl. ing. Drage Kompana. Međutim je policija iz Umaga to na svaki način odugovlačila i odgađala učiniti (itd., ima toga još i još!).

Konačno je nesretni Slovenac, dipl. ing. Drago Kompan iz Ljubljane pristao na stalne ucjene, začinjene stalnim prijetnjama fizičke odmazde od strane Škabrnjanina, te mu je (is)platio čak 10.000 DEM da se Škabrnjanin «dragovoljno» iseli iz njegove kuće! (Taj su «običaj» u Maredi uveli lažni vukovarski «branitelji», to famozno «dragovoljno iseljavanje» i međusobno preprodavanje ključeva tuđih kuća u koje su se bespravno i na silu uselili!).

Istu «formulu» već godinu i pol dana taj Škabrnjanin pokušava «prodati» i meni, ali i Općinskom sudu u Bujama, tvrdeći da je on i u moju kuću uložio velik novac, pa čak da mi je dao i nekakvu «kaparu» od 10.000 eura za moju dvorišnu kuću u kojoj stanuje s obitelji, čak i za zemlju iza kuće, koja uopće nije moje vlasništvo (!!), a koje sam preko dvadeset godina koristio u najmu. Dakako, našao je za to i dva lažna svjedoka, dva Bosanca (koja sam odmah prijavio policiji zbog lažnog svjedočenja, ali uzalud!. To je odmah blokiralo Općinsko državno odvjetništvo u Bujama!

A nigdje nikakvog ugovora, nikakve potvrde, nikakvog javnobilježničkog zapisa o tome! E, zato su mu u pomoć priskočila dva «diplomirana kriminalca» iz Umaga, odnosno Novigrada (od kojih je jedan bivši udbaš iz Doboja, a drugi navodno iz Osijeka), koji su se kao odvjetnici ubacili u krug Poglavarstva Općine Brtonigla, te od naše općine učinili «Udbomafijašku Općinu Brtoniglu»! Tako je Općina Brtonigla postala leglo najvećeg kriminala, prava mala «Ladrocitta di Verteneglio». Na sve to su reagirale sve političke stranke u Brtonigle, kao i sve nezavisne liste u općini Brtonigla. Uzalud, jer je sve štitila lokalna i županijska «UDBOMAFIJA». Zbog toga su posljednji izbori za lokalnu i regionalnu samoupravu, 15. svibnja ove 2005.g. u općini Brtonigla rezultirali izbornim podvalama i prijevarama, a na kraju završili podmićivanjem jednog oporbenog člana Općinskog vijeća, te je tako IDS ponovo «osvojio» vlast u Brtonigli. Ja sam se, kao predsjed-nik općinske organizacije HSD-a i nositelj njene izborne liste, na sve to žalio Županijskom izbornom povjerenstvu u Pazinu, ali moš' mislit: «Kadiji se žališ, kadija te tuži, kadija ti sudi», to jest opet istom dr. sci. Aldu Radoloviću, predsjedniku Županijskog suda u Puli! Dakle, svi putovi vode k Aldu Radoloviću. To je prije godinu i pol dana uočio i izvrsni puljski novinar, gosp. Dražen Majić, koji je u «Glasu Istre» objavio veliku reportažu o ogromnoj i vrlo luksuznoj kući dr.sci. Alda Radolovića u rodnom selu njegovih roditelja, kući koja je slobodnom procjenom procjenjena na dva miljuna eura.!

Logičan zaključak se nameće sam po sebi: otkud gosp. Aldu Radoloviću novac za tu ogromnu i luksuznu kuću (ostavljajući po strani njegovu ostalu pokretnu i nepokretnu imovinu u Puli i još negdje)? Bi li i ja bolje i bezbolnije prošao da sam i ja osobno ponudio veliko mito dr. sci. Aldu Radoloviću, predsjedniku Županijskog suda u Puli? Jedino se tako može razumjeti sva ova velika odugovlačenja u njegovom Županijskom sudu u Puli, koji ovog mog «nepoštenog stanara» (kvalifikacija iz Djelomične presude Općinskog suda u Bujama od

2. kolovoza 2004.g., posl. br. P-20/04-15, kojom je presuđeno iseljenje) štiti od iseljenja, štiti njegove lažne svjedoke (dvojicu Bosanaca), štiti ga od plaćanja dugova i štete koju mi je pričinio, itd. A povrh svega, ponovo su spojili dva moja sudska predmeta, koje sam ja uz pomoć ministrice Vesne Škare-Ožbolt uspio razdvojiti. I to unatoč mom protivljenju!! Sve to vrlo jasno ukazuje tko je glavni «Gospodar kaosa» u našem pravosuđu: tu je i dr. sci. Aldo Radolović samo jedna «mala riba». To je na višem stupnju UDBOMAFIJA, koja je u svoju paukovu mrežu zaplela cijelo naše pravosuđe. Međutim i ona nije najglavnija, jer je njena glava svemoćna UDBO-MASONERIJA, koja vlada Pantovščakom i Banskim dvorima!

A tko je meni kriv što nisam član te svjetske «sotonerije»? Tko mi je kriv što sam obični (sada već umirovljeni) diplomirani inženjer elektronike i telekomunikacija i bivši profesor, a nisam ni «diplomirani kriminalac», niti član Udbomafije? I tko je kriv svima nama odraslim Hrvatima što nismo svi odreda diplomirani pravnici? A tko zna da li bi nam i to pomoglo!!

Da na kraju zaključim: žalio sam se triput ministrici pravosuđa, gđi Vesni Škare-Ožbolt, dvaput predsjedniku Vrhovnog suda, dr. sci. Ivici Crniću, i triput predsjedniku Županijskog suda u Puli, dr. sci. Aldu Radoloviću. Uzalud! Dobivao sam dvaput odgovore od pomoćnika ministrice za građansko pravo, gosp. Borisa Koketija;jedan gluplji i indolentniji od drugog. Dobivao sam dvaput i odgovore od pomoćnice ministrice gđe Barice Novosel. Zvao sam, pisao i slao faksove načelniku Đorđu Maraviću. Sve uzalud! Sve isto! Indolencija i/ili neznanje? Možda. A vjerojatnije je da je na sve to svoju zabranu stavila spomenuta i opisana Udbomafija, ako već ne i Udbo-masonerija s Pantovščaka i Banskih dvora!

Nije mi mogao pomoći ni sam ministar (MUP-a) dr. Marijan Mlinarić, kome sam poslao važne informacije o «tajnim operacijama nekakvog krijumčarenja, koje su se cijelu zimu i noću odvijale u mojem dvorištu», dakako uz puno učešće ovog mog Škabrnjanina, profesionalnog švercera, a ne znam u čijoj režiji, i s čijom pomoći iz Policijske postaje u Umagu. Sve uzalud. Pokazalo se da je i sam ministar dr. Mlinarić u svemu tome «sitna riba», jer je glavni «Gospodar kaosa» znatno iznad njega!

Dakako, ima toga još i još. Ako ovo ne bude dovoljno, «računajte na nas»! Računajte na mene! Do smrti!

Semper paratus

Brtonigla, dovršeno 12. srpnja 2005.g. Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

P.S. (11. siječnja 2008.g.): sudski predmet P-20/04 još nije okončan, jer je dr.sc. Aldo

Radolović ukinuo poštenu «Djelomičnu presudu» sutkinje Fabiane Kliman i vratio sve na

početak. Od tada je prošlo već 15 mjeseci. A sudac Aldo Radolović je za nagradu

izabran za suca ustavnog suda R.H. Naši AMAC-Hrvati na internetu već znaju moju

priču o njemu.

Ako ovo uredništvo Web portala amac. Hrvati-amac. com-a ne može objaviti, onda neka ga

pročitaju na mom blogu: ante-rokov-jadrijevic.blogspot.com.

Dobrodošli!

A.R.J.