PRITUŽBA VRHOVNOM SUDU PROTIV PREDSJEDNIKA ŽUPANIJSKOG SUDA U PULI

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing. Komu Treba: Ministrici pravosuđa R.H.

52 474 Brtonigla, Kovri 25 gospođi Ani Lovrin

10. siječanj 2007.g.

Predmet: Pritužba zbog pristranosti predsjednika Županijskog suda u Puli,

dr.sci. Alda Radolovića, njegovog neurednog obnašanja sudačke dužnosti,

i namjernog odugovlačenja sudskog postupka.

PREDSJEDNIKU VRHOVNOG SUDA R.H.

gosp. Branku Hrvatinu

Poštovani!

Obraćam se Vašem cijenjenom naslovu s ovom Pritužbom na rad i čudnu pristra-nost predsjednika Županijskog suda u Puli, dr. sci. Alda Radolovića, koji me već više od dvije godine maltretira svojim neurednim obnašanjem svoje sudačke dužnosti i svojom očitom pristranošću, kako na svojoj pravnoj, tako sada čak i na mojoj nacionalnoj osnovi. I to staga što sam deklarirani Hrvat i poznati publicist, najžešći protivnik njegovog IDS-a, još od 19. siječnja 1990 g., s osnivačke tribine IDS-a u Galižani kod Pule, na kojoj sam itekako zapaženo prisustvovao i održao svoj govor! Dakle, ja nisam njegov «Istrijan» i to ne namjeravam ikad postati! A to je kod njega, očito, neoprostiv «hendikep»!

Dakle, dana 05. siječnja 2007.g. konačno sam, nakon dvije i pol godine čekanja, primio njegovo drugostupanjsko Rješenje, posl. br. Gž-3660/04-4, donijeto u Županij-skom sudu u Puli 02. listopada 2006.godine, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to dr. sci. Alda Radolovića, kao predsjednika vijeća, te Ondine Vidulin-Matijević i Eugena Pustijanca, kao članova vijeća, u pravnoj stvari Općinskog suda u Bujama

P-20/04-15, Djelomičnoj presudi od 02. kolovoza 2004.g.

Interesantno je da je to Rješenje Gž-3660/04-4 od 02. listopada 2006.g. zaprimljeno u Općinskom sudu u Bujama tek 15. prosinca 2006.g., a onda je tim putem stiglo meni tek 05. siječnja 2007.g.! A da paradoks bude još veći, meni je to Rješenje od ukupno četiri stranice stiglo sa dvije iste stranice br. 2, a bez treće stranice! Kako to da nitko u Općinskom sudu u Bujama više od dva tjedna nije to primjetio?! Što je onda to kod njih čekalo čak 20 dana?

A nije to njima prvi put! Već sam se tri puta pismeno žalio na slične prljave stvari u Općinskom sudu u Bujama i Županijskom sudu u Puli. Naime, žalio sam se našoj bivšoj ministrici pravosuđa, gospođi Vesni Škare-Ožbolt i ona je vrlo korektno uvijek iznova tražila očitovanje tadašnje predsjednice Jasne Stupavsky- Stelle (koja je prošle godine konačno smjenjena sa svog položaja i dobila nečasni otpust iz službe!). Bivša ministrica pravosuđa je također tražila i očitovanja od predsjednika Županijskog suda u Puli dr. sci. Alda Radolovića, koji je slično Jasni Stupavsky - Stelli davao samo svoje birokratski vješte i nemušte odgovore (žali Bože izgubljenog vremena!), uporno odugovlačeći taj isti sudski postupak, pokušavajući praviti budale i od mene i od ministarstva pravosuđa.

Sudsko vijeće Županijskog suda u Puli, pod predsjedavanjem dr. sci. Alda Radolo-vića je usvojilo žalbu tuženika Erlić Ivana, bjegunca iz Škabrnje i mog dosadašnjeg «nepoštenog» stanara, te je u k i n u l o Djelomičnu presudu Općinskog suda u Bujama, posl. br. P-20/04-15 od 02. kolovoza 2004.g. i vratilo predmet Općinskom sudu u Bujama na ponovni postupak. Dakle, odjednom je, nakon dvije i pol godine, Erlić Ivan po dr. sci. Aldu Radoloviću postao «pošteni stanar», iako mi već tri godine ne plaća stanarinu, nije plaćao struju ni vodu, četiri puta mi je prijetio ubojstvom (K-62/04, K-263/05 i K-182/06), već me tri godine terorizira u mojem dvorištu (P-494/06), uzurpirao je cijeli prvi kat moje kuće, koji mu nikad nije bio iznajmljen, uzurpirao je tri moje garaže (dvije bivše velike štale) i dvorišne strehe (P-378/04), uništava mi imovinu, promijenio je moje brave na prvom i drugom katu, kako ne bih mogao izvršiti pregled moje imovine, itd., itd. I to je predsjedniku Županijskog suda u Puli «pošteni stanar», nasuprot prvostupanjskoj presudi poštene i pravedne sutkinje Općinskog suda u Bujama gospođe Fabiane Kliman, koja je Erlić Ivana ispravno ocijenila i osudila kao «nepoštenog stanara», i naložila mu da se iseli iz moje kuće!

Dakle, dr. sci. Aldo Radolović (u daljem tekstu: bez «dr. sci.») je svojem štićeniku Erlić Ivanu, notornom šverceru, uz to i profesionalnom varalici, kamataru, nasilniku i zgubidanu (bez ijednog dana radnog staža u svojoj 44.-toj godini života), priskrbio još najmanje godinu i pol dana novih otezanja, odgađanja i namjernog odugovlačenja sudskog postupka, za što će vjerojatno biti masno «nagrađen»! Na tu mogućnost ukazuje ogromna obiteljska kuća Alda Radolovića u rodnom selu njegovih roditelja, vrijedna, odnosno procijenjena, na čak dva milijuna eura! Zbog jednog članka / reportaže o tome, najbolji je novinar «Glasa Istre» gosp. Dražen Majić postao najljuća meta moćnom Aldu Radoloviću, što je gosp. Dražena Majića na kraju stajalo gubitka radnog mjesta. To je ključni dio nedavne «afere Glasa Istre», nakon otkaza osmorici novinara, uključujući i glavnu urednicu «Glasa Istre»! No o tome ću reći nešto više kasnije.

Inače, sve ovo jako podsjeća na slučaj zadarskog odvjetnika Marka Marinovića, moćnog zaštitnika i glavnog «bankara» zadarskog kriminalnog miljea, kojem je prije Domovinskog rata i sam Erlić Ivan pripadao (!!), zaštitnika i odvjetnika zloglasnog zadarskog narkobossa Senka Peraka (kojega je policija na kraju morala likvidirati na sred ulice!). Erlićeve metode, iskušane u obližnjoj Maredi, na Slovencu ing. Dragi Kompanu, u čijoj je kući bespravno i nasilno stanovao skoro pet godina, kome je prijetnjama i ucjenama «uzeo» 10.000 DEM na ime svojih nepostojećih ulaganja u njegovu kuću, u dlaku su iste kao i kod odvjetnika Marinovića! A njegova ortakinja i supruga Ingrid Antičević-Marinović bila je čak i ministrica «pravosuđa» u bivšoj Vladi gosp. Ivice Račana!

O, sancta simplicitas!

Zbog svega gore navedenoga, ja ću ovdje sada reći ono što bih po redu stvari trebao reći tek na kraju, a razlog tome ću iznijeti na kraju:

Prva opazka: Iako sam gosp. Aldu Radoloviću poslao svoju Požurnicu na isti predmet P-20/04 još 08. svibnja 2005.g., on više od godinu dana nije na to reagirao. Ali je 02.listopada 2006.g. «iznenada» reagirao, kada je u riječkom «Novom listu» 24.rujna 2006.g. izašao naš veliki članak pod velikim naslovom: »Poznati vinar Cattunar kupio 260 tisuća kvadrata zemljišta za ( samo! ) 60 tisuća eura», (s nadnaslovom: «HDZ i SDP Brtonigle optužuju vinara i IDS-ovca Franca Cattunara za grabež državnog zemljišta, te su ga prijavili saborskom odboru za predstavke i pritužbe, a materijal pod nazivom 'Prijava kriminalnih radnji u Općini Brtonigla' HDZ šalje i državnom odvjetništvu i USKOK-u»), koji je sutradan, 25.rujna 2006.g. prenio u cijelosti i «Glas Istre». Tek tada se predsjednik Županijskog suda u Puli g. Aldo Radolović naglo «probudio»! Očito se predsjednik Županijskog suda u Puli Aldo Radolović zbog nečega osjetio i osobno ugrožen tim velikim člankom!

Druga opazka:, Kada je u uredništvo «Glasa Istre» stiglo još i moje reagiranje, pod naslovom «Jesu li Franco Cattunar i g. Damir Kajin doista 'diskriminirani'», napisano tri dana kasnije, 28. rujna 2006. na jedan članak u «Glasu Istre» na istu temu, Aldu Radoloviću je smesta eksplodirao njegov «prekotlačni ventil». U tom članku ja sam upozorio da neću dozvoliti da mene kao Hrvata takvi kao Franco Cattunar maltretiraju kao stranca u mojoj vlastitoj Domovini! A sutradan, 29.rujna 2006.g. ja sam taj ulomak malo proširio i predao kao svoju predstavku Općinskom sudu u Bujama (na posl.br.P-244/05) pod naslovom «Uvodna besjeda» za suđenje 2.listopada 2006.g. (dakle, vrlo «čudnom» koincidencijom s danom Radolovićevog Rješenja

Gž-3660/04-4 od 2. listopada 2006.g.!!). Moguće je da je on upravo zbog toga smjesta donio svoje Rješenje Gž-3660/04-4, a tek naknadno na njega nagovorio na potpis ostalo dvoje sudaca Županijskog suda u Puli!

Treća opazka: istog dana, 29. rujna 2006.g. izašao je u «Glasu Istre» i dugo pripre-mani članak njihovog najboljeg novinara, sjajnog Dražena Majića, pod naslovom «Gospodari istarskog pravosuđa», nakon čega je puljska Nova Udbomafija smjesta poduzela akciju staljinističke «čistke» u uredništvu «Glasa Istre», smjenjujući Glavnu urednicu Eni Ambrozić, koja je uz to dobila još i trenutačni otkaz, a isto to je zadesilo još sedam urednika i novinara «Glasa Istre», među njima prvog Dražena Majića!!

Ukratko, planula je zbog toga još jedna velika afera u našem novinarstvu, na noge je skočilo i Hrvatsko novinarsko društvo, a sve je to postala top-tema u Hrvatskoj, čak i u udarnim političkim TV emisijama. Međutim, sve je brzo i «splasnulo», jer naša Nova Udbomafija čvrsto drži u svojim rukama 70 posto naše političke štampe i najvažnijih javnih medija!

Četvrta opazka: Godinu dana ranije, 13. listopada 2005.g, sada već bivša Glavna urednica «Glasa Istre» gospođa Eni Ambrozić dala je svoj odlučan Odgovor Glavne urednice «Glasa Istre» predsjedniku Županijskog suda u Puli Aldu Radoloviću na njegov tekst «Glas Istre je godišnji susret sudaca Istre popratio na posve neistarski način». Naime, predsjednik Županijskog suda u Puli Aldo Radolović je prije toga oštro reagirao na jedan blagi, relativno benigni i korektni članak, objavljen pod naslovom: «Kupuje li Jakovčić naklonost suda?». Njen odgovor je objavljen pod znakovitim naslovom: «KSENOFOBIJA PREDSJEDNIKA PULSKOG ŽUPANIJSKOG SUDA». Nešto više od mjesec dana kasnije, u «Glasu Istre» je 22. studenoga 2005.g. objavljen još jedan izvrsni članak sjajnog novinara Dražena Majića, pod naslovom: «(Županij-skog državnog odvjetnika) Vlatka Nuića makla politika zbog protivljenja raspro-daji istarske zemlje!». Ta dva izvrsna novinska teksta su vjerojatno bili uzrok i početak provale patološkog bijesa predsjednika Županijskog suda u Puli Alda Radolovića, koji je svoj klimaks dostigao godinu dana kasnije, 05. listopada 2006.g., kada su mračne snage Nove Udbomafije Pule i Istre izvršile puč, prevrat i tipičnu staljinističku čistku u «Glasu Istre»!

Naime, polako je, i sve više, izlazilo na vidjelo tko ustvari štiti veliki privatiza-cijski kriminal u Istri i tko ga sudski «servisira». Izvrsnim člankom novinara Dražena Majića «Gospodari istarskog pravosuđa» od 29. rujna 2006.g. postalo je sasvim razvidno da iza svega i ispred svih stoji predsjednik Županijskog suda u Puli Aldo Radolović, koji za to dobiva razne «naknade» od istarskog župana Ivana Jakovči-ća, po načelu: «pola uzmi sebi, pola drugima dijeli»! Evo sukusa tog članka, datog u podnaslovu tog izvrsnog teksta: «Suđenje Ivanu Heraku, Đaniju Bažonu i Igoru Mlinaru za zloporabe položaja i ovlasti, u slučaju započetom pred Općinskim sudom u Pazinu 2001., ni nakon šest godina nije prioritet na sudu u Puli. A kad konačno počne, okrivljeni još uvijek imaju pravo na džoker «tražiti izuzeće sudaca». I tako sve do zastare».

Da pojasnim: ne radi se o samo jednom suđenju, odnosno sudskom predmetu. «Slično je i s trećim istarskim suđenjem protiv Đanija Bažona (koji je kao i Ivan Herak već odavno na slobodi i brani se sa slobode) u kojem mu se sudi zajedno sa Đurom Burekom za financijske malverzacije vrijedne 23,5 milijuna kuna. Prva rasprava u tom suđenju počela je u srpnju 2000. godine, ali još nije okončana .... Na osnovu riječi županijskog suca Damira Krpana nije teško zaključiti da to suđenje ni nakon šest godina nije prioritet na Županijskom sudu u Puli. A kad konačno počne, okrivljenici još uvijek imaju pravo na džoker «tražiti izuzeće sudaca. i tako sve do zastare».

Eto prave slike predsjednika Županijskog suda u Puli. Citiram isti članak: «Tijekom suđenja Ivanu Heraku, Đaniju Bažonu i Igoru Mlinaru, koje je počelo u listo-padu 2000., održano je 56 glavnih rasprava, 20 puta je rasprava odgađana, šest puta je počinjala iznova, sedam je puta zatraženo izuzeće županijskog državnog odvjetnika (Vlatka Nuića, op. A.R.J.) i njegovih zamjenika, 13 puta raspravnog suca, sudskog vijeća i svih sudaca i predsjednika Županijskog suda u Puli». Itd., itd.

A i moje iskustvo s predsjednikom Županijskog suda u Puli Aldom Radolovićem je potpuno isto! Dosad sam u manje od tri godine imao 23 suđenja i samo su dva završila pošteno i pravedno. Dakle, radi se o upornom Radolovićevom odugovlačenju sudskih postupaka, u kojima su njemu dragi i simpatični ljudi u krivu, a antipatični i mrski ljudi u pravu!

Žarko me zanima kako će sada reagirati predsjednik ŽSP Aldo Radolović, nakon što je u «Novom listu» 02. siječnja 2007.g. na cijeloj stranici, izašlo naše skupno i veliko «reagiranje» pod naslovom: «Dokle god Franco Cattunar o nama bude govorio laži, mi ćemo o njemu govoriti istinu!». To njegov «Glas Istre», staljinisti-čkom «čistkom» očišćen od svojih najboljih novinara, tri mjeseca nije htio objaviti. Ali istinu još nitko nije uspio iskorijeniti, pa tako ni Ivan Jakovčić, Aldo Radolović i njihov bivši «crveni drug» Željko Žmak, sada već i vlasnik i direktor «Glasa Istre».

No pasaran!

Naime, Aldo Radolović je zaštitio Franca Cattunara kada je nama u Brtonigli krivotvorio prošle izbore za lokalnu samoupravu, 15. svibnja 2005.g. Zaštitila ga je i njihova Nova Udbomafija na suđenju u predmetu K-277/O5, u kojemu sam ja prošle godine osuđen na 25 dana zatvora, jer sam javno iznio istinu o Cattunarovim privatizacijskim pljačkama («Dokle god Franco Cattunar o nama bude govorio laži, mi ćemo o njemu govoriti istinu!»), zaštitio ga je u predmetu P-244/05, u kojem je drski Franco Cattunar, svemoćni lokalni tajkun Brtonigle, svojoj teti Valeriji Cattunar, udatoj Melon i svom tetku Vittorinu Melonu, inače mojem susjedu u selu Kovri kod Brtonigle, dodijelio mali dio od 14 m2 mog dvorišta, itd., a 22. prosinca 2006.g. još i polovicu mog dvorišta, (još 198 kvadratnih metara) unutar više od 150 godina starih kamenih zidova, tek toliko da se zna tko je «Il grande sheriffo» Brtonigle! I to opet falsificirajući statut Općine Brtonigla i kršeći zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (N.N. 33/01). Naime, umjesto da Poglavarstvo Općine Brtonigla uputi prijedlog Općinskom vijeću Brtonigle, ono je, t.j. sam drski i samovoljni Franco Cattunar je to sam odlučio. A toga je i dosada bilo napretek. Treba samo pročitati spomenuti članak «Dokle god Franco Cattunar o nama bude govorio laži, mi ćemo o njemu govoriti istinu!», u «Novom listu» od 2. siječnja 2007.g.!

* * * *

A sada o spornom Rješenju predsjednika Županijskog suda u Puli Alda Radolo-vića, Gž-3660/ 04-4, od 02. listopada 2006.g. Već od prvog pogleda jasno je na čiju je on stranu stao i s kakvim polovičnim argumentima! Na prvu stanicu i pol svog «obrazloženja» on je prepričao i ponovio sve već standardne laži mog podstanara Erlić Ivana, inače bjegunca iz Škabrnje, koji se iz nekog velikog i strašnog razloga ne smije vratiti u Škabrnju, iako u njoj ima svoju kuću, zemlju i obnovljenu roditeljsku kuću (sada u posjedu svog brata). Sudac Radolović, dakle, uzima zdravo-za-gotovo sve Erlićeve «argumente», iznešene u svojoj obrani na suđenju od 08. lipnja 2004.g. u predmetu sutkinje Fabiane Kliman, posl. br. P-20/04, a moje sve odreda odbacuje. Dakle, sudac Aldo Radolović je tu očito novi odvjetnik Erlić Ivana! Međutim, sudac Aldo Radolović je namjerno «zaboravio» na još važnije suđenje i Zapisnik od 29. srpnja 2004.g., a posebno je namjerno izbjegao argumentirati moju ključnu Predstavku na taj Zapisnik, predatu Općinskom sudu u Bujama dan kasnije, t.j. 30. srpnja 2004.! To je ključna podvala suca Alda Radolovića, predsjednika Županijskog suda u Puli!

Naime, sasvim je razvidno i jasno da i gosp. Aldo Radolović savršeno dobro zna da poštena i pravedna sutkinja Fabiana Kliman (na koju je prethodno, a i kasnije vršen veliki pritisak od strane predsjednika Županijskog suda u Puli, preko bivše predsjednice Općinskog suda u Bujama Jasne Stupavsky- Stelle), nije donijela svoju Djelomičnu presudu P-20/04-15 samo na osnovu (potpuno lažnog!) iskaza tuženika Erlić Ivana, nego i na iskazima svjedoka, među kojima i četvorice svjedoka koje je predložio sam tuženik Erlić Ivan! Dakle, ona je vrlo profesionalno uradila svoj sudački posao.

Jasno je da je sudac Aldo Radolović, predsjednik Županijskog suda u Puli krajnje selektivno pristupio obrazlaganju svog Rješenja o ukidanju predmetne Djelomične presude P-20/04-15 od 02. kolovoza 2004.g., jer je bio itekako duboko svjestan da to svoje Rješenje ne bi mogao ničim opravdati na iole vjerodostojan način, osim minorne činjenice da u našem Ugovoru o najmu, od 26. ožujka 2002.g. jedna stavka, ona o otkaznom roku od (svega) mjesec dana nije u skladu s Zakonom o najmu iz bog-te-pitaj koje godine! Pa ti se zakoni ionako svakih pola godine mijenjaju, pa stoga više od polovice ugovora o najmu u Republici Hrvatskoj nisu u skladu s tim istim zakonom. Ne možemo svi mi Hrvati biti pravnici, netko mora biti i inženjer i/ili profesor (što sam ja u to vrijeme bio u Tehničkoj školi Pula u Puli). Ali je obvezno u tome biti pošten pri sklapanju tog Ugovora. A to Erlić Ivan nije bio!

Uostalom, ako se osporava valjanost otkaznog roka u tom nesretnom Ugovora o najmu i mog otkaza Erlić Ivanu, onda je isto tako trebalo osporiti i valjanost čitavog tog Ugovora o najmu Erlić Ivanu. On je mene ulovio «na brzaka», izvukao me s predavanja u školi i kod javnog bilježnika u Puli, gosp. Krajcara na brzinu ispunio formular ugovora o najmu i potpisao ga zajedno sa mnom ( Erlić Ivan je kasnije, na sudu, promijenio tu priču).

Što se tiče Erlićeve izmišljotine, koju je smislio uz pomoć svog odvjetnika Ivice Senjaka, bivšeg udbaša iz Doboja, a koju objeručke podržava sudac Aldo Radolović, onda ja ponovo postavljam samo dva ključna pitanja:

(1) Ako je navodno dogovorena nekakva nepostojeća «kapara» (a nije!), gdje je Ugovor o kapari? Gdje je materijalni dokaz o tome?

(2) Ako je navodno predat nepostojeći novac (10.000 Eura), a nije, gdje je potvrda o predatom novcu? Gdje je materijalni dokaz o tome?

Nema ničega! Jer toga nije ni bilo! Samo su, na svoju žalost, Erlić i Senjak loše instruirali svoja dva lažna svjedoka, dva Bosanca, Suada Aličajića i Petra Mačinkovića iz Banja Luke, čije su laži otkrivene i oborene upravo na onom suđenju od 29. srpnja 2004.g., koje je sudac Aldo Radolović «lukavo» i namjerno prešutio i preskočio u obrazloženju svojeg Rješenja Gž-3660/04-4 od 02. listopada 2006.g. I time je mislio nasamariti i Općinski sud u Bujama, kojemu je on posredno i šef.

Tako je to u «sramotnom istarskom pravosuđu», kojemu je na čelu «profesor» Pravnog fakulteta u Rijeci, dr. sci. Aldo Radolović, predsjednik Županijskog suda u Puli, na kojem on na ispitima često obara studente iz Istre koji nisu njegovi «Istrijani», nego su s roditeljima došli «priko Učke» !!

Nadam se da će Državno sudbeno vijeće, na čelu sa sucem Županijskog suda u Zagrebu gosp. Đurom Sessom ( s kojim sam imao jednu oštru polemiku u dnevnom listu «Vjesnik» prije više do godinu dana), imati o čemu raspravljati u slučaju suca i predsjednika Županijskog suda u Puli Alda Radolovića! I da će ga pozvati na stegovnu odgovornost (pa i više od toga) !! I to posebno o njegovim «razlozima» i «argumentima» o namjernom izostavljanju Zapisnika sa suđenja od 29. srpnja 2004.g., u predmetu P-20/04., kao i njegovom novom odugovlačenju tog sudskog postupka. I o njegovoj ksenofobiji prema nama «Neistrijanima»! A ja ću se pobrinuti da to ne bude (opet) sakriveno od hrvatske javnosti!

A evo zašto. Ja sam sada u svojoj 68. godini života. Moj stariji brat, koji je bio suvlasnik predmetnog stana na drugom katu moje dvorišne kuće, umro je prije godinu dana, ne dočekavši pravdu (iako ju je sutkinja Fabiana Kliman pošteno izrekla i presudila u svojoj Djelomičnoj presudi P-20/04-15, od 02. kolovoza 2004.godine). Nemam više nikakve nade da bih i ja mogao dočekati pravdu, dok je predsjednik Županijskog suda u Puli jedan Aldo Radolović. Stoga ću ovu Pritužbu smjesta poslati i ministrici pravosuđa R.H. gospođi Ani Lovrin, ali i na niz drugih adresa, od kojih najprije gosp. Vincentu Degertu, ambasadoru EK/EU u Zagrebu, njemačkoj i američkoj ambasadi u Zagrebu, te nekim hrvatskim novinama i tjednicima i uglednim ljudima, s kojima se već dugo, poznajem.

u Brtonigli, 10. siječanj 2007.g. Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.