KOGA TREBA ZAŠTITITI: IZDAJICU MESIĆA ILI HRVATSKI NAROD ?!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., Pula 16. studeni 2002.g.

Uredništvu „Hrvatskog slova“

Uredništvu „Vjesnika“

KOGA TREBA ZAŠTITITI: IZDAJICU MESIĆA

ILI HRVATSKI NAROD ?!

(Od njegovog vrijeđanja)

Da predsjednik Nesretne Republike Hrvatske perverzno uživa u vrijeđanju svog (??) vlastitog naroda, to više nikom normalnom u ovoj Nesretnoj Državi Hrvatskoj ne treba dokazivati. Nema te hrvatske svetinje na koju taj „Karađoz“ još nije pljunuo.

Najnoviji je njegov ispad bio davanje hrvatskog državnog odlikovanja zakletom neprijatelju hrvatskog naroda i nove hrvatske države – notornom svjetskom novčarskom mešetaru i varalici George-u Sorošu (upravo je ovih dana Soroš javno optužen za prijevaru od oko dva milijuna dolara na jednoj zapadno-europskoj burzi!).

A odmah nakon toga, Stipe Mesić je u svojstvu predsjednika R.H. primio Ephraima Zuroffa (isto takvog političkog mešetara, koji je prije nekoliko godina kupio „prava“ na medijsku zlopotrebu tzv. židovskog „holokausta“ iz ruku jednako spornog, kontroverznog i ostarjelog Simona Wiesenthala), da mu Zuroff uveliča otvaranje izložbe o deset puta uveličanom židovskom „holokaustu“ u Europi - i napose u Hrvatskoj, u tijeku Drugog svjetskog rata. Toj upornoj i bestidnoj manipulaciji se u Zagrebu usprotivio samo gosp. Mladen Schwartz i njegova hrabra Ana Lučić.

Sramotno je od nas Hrvata da se tome nije usprotivilo barem još 40.000 drugih pravih Hrvata. Da živim u Zagrebu, ja bih se bez ikakvog krzmanja pridružio gosp. Schwartz i Ani Lučić!

Dakle, „takve“ kao što smo mi, naš mrski „Karađoz“ promptno etiketira kao: „Kukavice koje pokušavaju faksificirati istinu“. A On, „Karađoz“, kao, ima neku svoju „pravu“ istinu. Pa da vidimo, ovdje i sada, kako on to izokreće:

„Ovo nije izložba za povjesničare i one koji znaju,

Ovo je izložba za one koji žele revidirati prošlost“

Aha! Tu smo! Znači, predsjednik Mesić izravno potvrđuje svoje mračne namjere: njegov je cilj još jedna provokacija vlastitog (??) naroda, dakako onih koji doista znaju i kojima se ništa više ne može podvaliti, a s druge strane ponovo baciti prašinu u oči onima koji gotovo ništa ne znaju, ne žele znati i ništa ih (osim isprazne malograđanštine) ne zanima. A takvi imaju najveće pravo glasa na izborima!

To je ta mutna voda u kojoj se naš „Karađoz“ uvijek najbolje snalazio U takvoj je mutnoj „Močvari“ on Prvi.

Citiram ga: „Za povijesnu istinu treba hrabrosti (hrabrosti ili bezobraznosti?!, op.a.) i mi u Hrvatskoj moramo se moći suočiti s istinom, koja je nerijetko bolna. Za takvo suočavanje treba biti hrabar i častan, dok je kukavice i podlaci pokušavaju falsificirati“, uporno nam g-lupeta izdajica Stipe Mesić, vrijeđajući ogromnu većinu hrvatskog naroda, većinu koja ne vjeruje Mesićevskim i Račanovskim „istinama“; nazivajući sve nas „kukavicama“ i podlacima“.

Mesić dalje g-lupeta ovako: „Kod nas se pokušava revidirati i Drugi svjetski rat, ali se ne želi vidjeti ni prava istina o nedavnim događajima..... (kojim?). Ne smijemo opravdati ni jedan zločin, bez iznimke i bez obzira na kontekst“.

Nepotrebno se je dalje baviti „Karađozom“ Stipom Mesićem: njegova taktika je providno Udbo-komunistička, odnosno crveno-fašistička, ona kojoj je najveći izdanak bio Josif V. Džugašvili, samozvani Staljin. A to je: uporno ponavlja laž, sve dok laž ne postane sveopće prihvaćena istina. Drugim riječima uporno ispiraj mozak, najbolje mladima, jer je njima najlakše ucijepiti laž kao istinu. Ali, dokle god Mesić sto puta mjesečno ponavljao laž, mi ćemo o njemu (i njegovim udbaškim ubojicama s Pantovščaka!) uporno sto puta ponavljati istinu! Istinu, istinu i samo istinu! Istinu do iznemoglosti, istinu do bola, do patnje i stradanja, istinu do smrti!!

Treba li nastaviti što je još Mesić rekao u zaključku? Evo, dakle, i toga: „Izložba o holokaustu je ponajviše okrenuta mladima (sic!), dakle onima kojima su u zadnjih deset godina uskraćene prave informacije o nacističkom režimu i holokaustu“. Dakle, mladima. Kao u Orwelovoj „Životinjskoj farmi“. Onima kojima je Mesić kao predsjednik Hrvatskog Sabora to zaboravio reći prije deset godina. Kakav bezobraznik!!

A Jevrem Zuroff (ili Žurović??) hvali takvog Vrhovnog hrvatskog Bezobraznika, jer da je on, Zuroff, neobično ponosan što je ta izložba otvorena u Zagrebu, baš zato jer je Hrvatska prva postsocijalistička zemlja koja je osudila jednog nacističkog zločinca – Dinka Šakića. A onda je Zuroff dodao i ovu ključnu rečenicu: „Postsocijalističke i postsovjetske zemlje u zadnjih deset godina ionako imaju puno problema sa suočavanjem s prošlošću iz Drugog svjetskog rata“.

Treba li ovome komentar? Treba! Hrvatska je opet u nečemu prva! Odzada. Otraga. A zašto? Zato što je Hrvatska država prva na svijetu koja je za svog predsjednika izabrala jednog „Karađoza“! To je prvi takav izbor u povijesti!

Samo je jedan hrvatski „Karađoz“, naš Ciganin-Predsjednik, mogao u 2.002.godini prihvatiti enormnu cionističku laž o navodnom „holokaustu“ nad šest milijuna Židova u Drugom svjetskom ratu. To danas – na početku 21. stoljeća – mogu govoriti samo stare „betonske glave“ („Block heads“) zaostale iza perverznog komunizma ili totalni genetski pokvarenjaci, koji bi za šaku Judinih škuda izdali i svoju mater!

A što je prema tome izdati i svoju Domovinu!

Nažalost, danas upravo takvi vladaju mojom Nesretnom Državom Hrvatskom. Nažalost, baš nam takvi drže stalne prodike o nekakvoj „hrabrosti“ i „časti“. O perverznoj „hrabrosti“ i nekakvoj perverznoj „časti“ da se objeručke i krajnje nečasno prihvate podmukle cionističke laži kao nove Svete Istine - čak i o našem nedavnom Domovinskom ratu.

Fuj sotonerijo! Apage satanas!

Stoga nam treba što prije donijeti Zakon o zaštiti hrvatskog naroda od vrijeđanja predsjednika Stipe Mesića!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

P.S.: Ni „Hrvatsko slovo“, ni „Vjesnik“ nisu ovaj tekst objavili,čak ni 10 posto.

Danas, u 2.009. godini, nakon pada „Velikog meštra svih hulja“ Ive Sanadera,

neke su nam stvari nešto jasnije. Stoga ovo pitanje: a tko nam je mogao donijeti taj

nasušno potrebni „Zakon o zaštiti hrvatskog naroda od vrijeđanja predsjednika

Stipe Mesića!“. Zar njegov najbolji pajdaš Vladimir Šeks, najveći Zloduh nove

Hrvatske države?!

A.R.J.

PROPAST RIJEČKOG UDBO-MAFIJAŠIZMA

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., Pula/Brtonigla 26. listopad 2002.

Uredništvu „Hrvatskog slova“ Komu Treba: gosp. Ivici Račanu

Uredništvu hrvatskog „Fokusa“

PROPAST RIJEČKOG UDBO-MAFIJAŠIZMA

Dakle, brodogradilište „Viktor Lenac“ (u kojem sam 1991./1992.g. bio predsjednik “hrvatskog“ sindikata) opet od Račanove Vlade traži „kredit“ od 24 milijuna dolara! Nije li to krajnje bezobrazno? Nije li to prevršilo svaku mjeru? Da država „sanira“ privatno poduzeće inž. Damira Vrhovnika, samo zato što je on intimni prijatelj predsjednika Vlade, gosp. Ivice Račana? Ili je posrijedi nešto sasvim drugo?!!

Da, posrijedi je nešto sasvim drugo! Naime, brodogradilište „Viktor Lenac“ je već odavno – od dolaska na njegovo čelo inž. Damira Vrhovnika – postalo jedno od najčvršćih uporišta UDBE i KOS-a, a od 1991.g. i jedno od najvažnijih uporišta snažne i brojne riječke Udbo –mafije!

Inače, najvažnije uporište riječke Udbo-mafije je bila „Riječka banka“, ujedno i najtvrđi srpski bastion u Rijeci. Eto, upravo u tom svjetlu treba gledati posljednje događaje u Rijeci: slom brodgradilišta „Viktor Lenac“ i propast „Riječke banke“.

Nakon sloma „Riječke banke na njeno čelo je došao Srbin Petar Radaković i to nakon hapšenja drugog Srbina Milojka Tankosića (bivšeg direktora Direkcije deviznih sredstava u toj banci) i Srbina Borisava Perožića (bivšeg člana uprave banke).

Manevar je očit: Radaković treba izbrisati tragove koji vode prema Damiru Vrhovniku, Slavku Liniću i glavnom uredništvu srpskog „Novog lista“ i odvesti istragu u slijepu ulicu ili na sporedni kolosijek. A radi se ustvari o klasičnom bijegu kapitala u inozemstvo (u 15-tak malenih udbaških banaka u Zapadnoj Europi), prije definitivnog gubitka vlasti! Stoga bi im novih 24 milijuna dolara usput vrlo dobro došlo!

Vrijeme je za najhitniju akciju: poništiti prljavo izvedenu privatizaciju brodogradilišta „Viktor Lenac“, a isto tako i obe prljavo izvedene privatizacije, odnosno „prodaje“ Riječke banke strancima, najprije Nijemcima, a zatim – nakon Linićeve „sanacije“ od sto milijuna eura iz državnog proračuna – prodaje austrijskoj Erste banci za svega 28 milijuna eura! Krađa i prekrađa, preciznije rečeno pljačka državne blagajne, izvedena je drsko i na otvorenoj sceni! Bravo „druže“ Slavko Liniću!

Poništenje privatizacije brodogradilišta „Viktor Lenac“ je tim potrebnije jer je izvedeno „na prepad“. Brodogradilište je početkom 1992.g. (dakle, kada je rat najviše umanjio njegovu vrijednost !!!) bilo procjenjeno na ciglih 27,5 milijuna DEM. Javio se ponuđač-kupac iz Bremena (preciznije iz velikog brodogradilišta „Vulkan“ u Bremenu!) gosp. Vuksan (inženjer, rodom iz Splita), no onda su g.Vrhovnik, g.Linić i g.Zlatko Mateša (tada predsjednik Agencije za privatizaciju!) počeli muljati i odugovlačiti tu stvar, te se u ratnom metežu i muljanju u Rijeci i u Zagrebu (dok smo mi bili na ličkom bojištu), negdje „zagubio“ gosp. Vuksan, a iza scene se iznenada pojavio gosp. Carlo Trevisan iz Mestra pri Veneciji..... Sve je zamirisalo na talijansku mafiju i njenu posestrimu – riječku Udbo-mafiju!

U međuvremenu je direktor Vrhovnik osnovao svoj sindikat i na njegovo čelo imenovao Samira Baćinovića, prethodno „prekrštenog“ u „Damira“ (kao i njegov Gazda!), a većinu članova mog “hrvatskog“ sindikata ucjenama i prijetnjama natjerao u svoj sindikat. Kad sam se ja vratio s ličkog bojišta (krajem srpnja 1992.g.), dočekao me je otkaz direktora Damira Vrhovnika! Nastupila je moja žestoka sindikalna borba, no ništa mi nije pomoglo (naime, svemoćni Josip Manolić je, preko Nike Gunjine, držao sve konce u našem HUS-u!). A čim sam ja napustio „Lenac“, gosp. Zlatko Mateša je svega nakon sedam dana prodao to brodogradilište gosp. Carlu Trevisanu and Co. – i to za samo 11 milijuna DEM !!

Dakako, Carlo Trevisan je poslužio samo kao udbaški paravan za udbomafijašku grupu, koja se spretno dočepala „Lenca“ za tako sitan novac. Ne zaboravimo da su tada drugi i treći čovjek po hijerarhiji vlasti u Hrvatskoj bili Josip Manolić i Stipe Mesić!!

Stoga, sada i ovdje, predlažem gosp. Ivi Sanaderu da smjesta objavi sastav svoje „Vlade u sjeni“, te da budući ministri financija, pravosuđa, policije, pomorstva, u suradnji s budućim državnim tužiteljem, već sada prionu na posao rasčišćavanja nagomilanog Udbo-mafijaškog smeća u „Lencu“ i „Riječkoj banci“, čime će se „Crvena Rijeka“ konačno vratiti u krilo svoje prave i jedine Domovine.

Ne smije se dozvoliti da sada u „Riječkoj banci“ bivši direktor, Srbin Milan Potkonjak i njegova bliska suradnica S. Stojević, uz pomoć novih direktora, Srba Petra Radakovića i Save Dalbokova, a uz aktivnu podršku Vrhovnikovog pajdaša Slavka Linića i guvernera Hrvatske narodne banke dr. Željka Rohatinskog, zataškaju Udbo-mafijašku pljačku od oko sto i kusur milijuna dolara!

Ako to gosp.Ivo Sanader ne učini, hrvatski birači će mu jako teško dati bianco-mjenicu za obnašanje nove vlasti, bojeći se da nakon što sjaši ovaj Murta, ne uzjaši neki novi Kurta.

U svakom slučaju, treba hitno spriječiti da Damir Vrhovnik i njegovi nesposobni „menadžeri“ ne dobiju novu „sanaciju“ od 24 milijuna dolara i od svih nas ponovo naprave magarce!

Kao i s „Dubrovačkom bankom“!!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

P.S.: „Hrvatsko slovo“ nije objavilo ovaj moj tekst. Nije ni hrvatski „Fokus“ Međutim, i bez toga je ovo moje pismo postiglo svoj cilj. Jer je stiglo „Komu Treba“! Naime, gosp. Račan je „prelomio“ tu prljavu stvar s direktorom brodogradilišta „Viktor Lenac“ i uskoro je on, inž.Vrhovnik pao u nemilost svoje stranke SDP-a.

Nažalost, prljava privatizacija brodogradilišta nije bila poništena, nego je samo gosp. Carla Trevisana na javnoj sceni zamijenio signor GianCarlo Zacchello, i on iz Mestra pri Veneciji, a inž. Vrhovnik je stekao još veći udio u vlasništvu svog brodogradilišta. Rezultat? Uskoro je njegovo brodogradilište palo u stečaj!

Ostatak te priče je poznat hrvatskoj javnosti.

Ivo Sanader je uskoro pobijedio na izborima, ali – što je vrlo znakovito!! – zadržao je na njihovim položajima i Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića i guvernera HNB-a

dr. Željka Rohatinskog! Gubitak od 66 milijuna dolara u brodogradilištu „Viktor Lenac“ i oko sto milijuna dolara u propaloj „Riječkoj banci“ – to hohštaplera Sanadera nije nimalo zanimalo. Baš naprotiv!

A nije nimalo zanimalo ni Mladena Bajića i Željka Rohatinskog!

No to je jedna druga priča.

A. R. J.

RAĐANJE AMERIČKOG FAŠIZMA

Ante Rokov Jadrijević, publicist, Pula 13.list.2002.g.

Uredništvu hrvatskog «Fokusa» Komu Treba:

RAĐANJE AMERIČKOG FAŠIZMA

Američki predsjednik George Bush Jr. već duže vrijeme žestoko siluje svjetsko javno mnijenje, pokušavajući mu podvaliti da je Saddam Husein i njegov Iraq danas najveća prijetnja svjetskom miru. No, što se on sve više pjeni (kao tipično neotesano teksaško derište!), to mu svjetsko javno mnijenje sve manje vjeruje. Svjetsko javno mnijenje, naime, nije glupo, a to danas - kakvog li iznenađenja! – pokazuju čak i «New York Times» i njemu vrlo «srodni» «Washington Post»; dakle stvar je otišla predaleko i po njihovoj prosudbi!

Svijet sve više shvaća da je «Operacija Twin Towers» bila velika Bushova podvala, nešto u stilu «Paljevine Reichstaga», koja mu je odriješila ruke za početak nove trke u naoružanju, novo preuređenje geopolitičke karte svijeta i novi oružani pohod na arapsku naftu. Bush i njegova nova ZOG-Vlada nam ponovo pokušavaju baciti prašinu u oči o tobožnjoj prijetnji Iraqa svjetskom miru, samo zato da bi odvukli pažnju svjetske javnosti od fašističkih zločina generala Ariela Sharona i izraelske soldateske nad Palestincima. Međutim, svijet sve manje nasjeda njihovim propagandnim trikovima i lažima, jer zna da je glavni problem današnjeg Izraela agresivna politika građenja novih židovskih naselja na arapskim područjima Palestine, a sve u cilju stvaranja «Velikog Izraela»!

U velikoj mjeri je u pravu netom smjenjena njemačka ministrica Herta Daeubler Gmelin kada američkog predsjednika Georgea Busha uspoređuje s Hitlerom, ali bi bilo bolje progovoriti o rađanju američkog fašizma, jer bi to bilo mnogo bliže činjeničnom stanju stvari. Naime, kod Busha i njegove nove ZOG-Vlade nema elemenata nacizma, a ni rasizma, ali su svi elementi fašizma na broju! Već i po najprostijoj definiciji fašizma, onoj Klaićevoj, «fašizam je vladavina reakcionarnih i imperijalističkih predstavnika krupnog kapitala, vlasnika tvornica oružja, velikih banaka i veleposjednika». Dakle, sve je tu na broju!!

Prvo, sam Bush je reakcionar par excellence! Drugo, postojanje američkog imperijalizma nikome više ne treba dokazivati, primjera je na pretek, a i njegova prošlost je vrlo duga! Treće, da Amerikom već preko sto godina (s rijetkim izuzecima) vlada krupni kapital, to je jasno kao dan! Uostalom, evo jedne sjajne konstatacije jednog čitatelja «Newsweek-a» od prije više od dvadeset godina: «What are american elections? Rich guys birthsdays party!»! («američki izbori su isto što i rođendan bogate djece!». Nažalost je Amerika, nedavnim izborom teksaškog naftaškog «bogatog dečka» Georgea Busha za svog predsjednika, još jednom potvrdila to pravilo. Četvrto, vojno-industrijski lobby je u Americi najjači i najutjecajnij lobby. On je najzainteresiraniji za izazivanje ratova širom zemljinog globusa, a samo u prvih šest mjeseci crne 2001.g. njegove naručbe i prodaja oružja su se bile smanjile za polovicu! Njima je, dakle, dobro došao jedan Osama Bin Laden – kao naručen! Peto, da Amerikom ustvari vlada krupni bankarski kapital, ni to više nikom nije nepoznato! On podmićuje sve i svakog, on financira predsjedničke predizborne kampanje, on putem svog MMF-a i svoje Svjetske banke ucjenjuje i timari sav ostali svijet: nameće svoje monetarne diktate čak i jednom Japanu!

Dakle, Bushova ZOG-Vlada danas već sasvim otvoreno rađa američki fašizam! Povjest se opet počela ponavljati. Sam Bush uopće ne skriva da je on taj novi svjetski «zločesti dečko» i da je novi «Čovjek opasnih namjera». No, nemojmo se prevariti! Pazimo da od jednog čovjeka ne vidimo šumu! Nismo li 1. listopada ove godine (2002.) čuli vrlo važnu i prevažnu vijest, citiram: «Predsjednik Bush je sinoć u Kongresu potpisao zakon o proglašenju Jeruzalema glavnim gradom Izraela, unatoč svom javnom protivljenju, izjavljujući da se Kongres miješa u njegova ustavne ovlasti da sam formulira vanjsku politiku SAD».

Dakle, tko manipulira američkim Kongresom, kao najvišim zakonodavnim tijelom SAD? Tko i zašto manipulira predsjednikom Bushom juniorom? Tko ga i čime ucjenjuje?

Valja se ponovo prisjetiti mladog američkog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyija! I njega je vojno-industrijski lobby ucjenjivao, te je najprije morao narediti vojnu akciju u «zalivu svinja» na Kubi, a malo potom i početi vojnu intervenciju u Vijetnamu. A budući da je to Kennedy radio vrlo nevoljko i odugovlačeći, ZNA SE, zna se tko ga je ubio. A ista američka polu-tajna služba, koja je pripremala Mohamada Attu i njegove arapske kamikaze na «Twin Towers», i koja se nakon toga pravdala da nije mogla naći suradnike koji znaju arapski jezik (?!!), unatoč svom godišnjem budžetu od oko 500 milijuna dolara, organizirala je i atentat na Kennedyija! Povjest se, dakle, ponavlja! Predsjednik Bush će morati krenuti putem predsjednika Lyndona Johnsona, ili ga više neće biti. Ponovo rođeni američki fašizam je gladan novih ratova i mora ga se nahraniti. Povratka nema. A što se više penješ, grane su sve tanje.

Zaključak?

Predsjednik Bush danas odvlači pažnju svjetske javnosti od generala Sharona i pokušava je preusmjeriti na Saddama Huseina i njegov Iraq. U tome mu najspremnije pomažu Anglo-cionisti iz Londona (koji u svojoj šaci drže Tonnyija Blaira). Ništa slučajno. O tome smo mogli puno pročitati u Engdahlovoj knjizi «Stoljeće rata». Razlog zašto je stvoren, odnosno obnovljen Izrael jasan je: da čuva britanske putove prema «britanskom jezeru», odnosno Perzijskom, odnosno Arapskom zalivu. Židovi su ponovo gurnuti u još jedan krvavi koloplet sudbine, na čijem kraju ih vjerovatno čeka neki novi «Egzodus». Jesu li se oni u stanju oduprijeti tom novom usudu? Jesu li se oni u stanju oduprijeti varljivom snu o stvaranju «Velikog Izraela», odnosno svom i američkom fašizmu?

Nadajmo se da jesu. Najnoviji obrat u pisanju pro-židovskih «New York Times-a» i «Washington posta», koji su vrlo odrešito počeli razarati Bushovo zamagljivanje vanjske i unutarnje politike, njegovih providnih optužbi protiv Iraqa, njegovih plitkih optužbi protiv novih država koje navodno čine novu «Devil's empire», i t.d., pokazuje da se «Sjajni Židovi» ni ovaj put neće dati! Oni bi, spašavajući svoj narod, mogli ponovo spasiti svijet!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

TREBA NAM LUSTRACIJA, to jest DEUDBAŠIZACIJA

Ante Rokov Jadrijević, publicist, Brtonigla 1. kolovoz 2002.

Uredništvu „Vjesnika“

Uredništvu „Hrvatskog slova“

TREBA NAM LUSTRACIJA, to jest DEUDBAŠIZACIJA

(komsomolcu Damiru Kajinu)

Gospodin Mladenko Spahija iz Zagreba je protivnik donošenja lustracijskog zakona i objavljivanja doušničkih lista. Istovremeno, on je i protiv Kajinove „detuđmanizacije“ i protiv Đapićeve „deudbašizacije“. Dan ranije sličan je stav iznio i sveprisutni gosp. Kazimir Orešković. Kao, „nije vrijeme za otvaranje starih rana“? Kao, „te su rane kroz vatru domovinske krvi već dobrano pročišćene i koliko je moguće i zacijeljene“ (citat iz reagiranja g. Mladenka Spahije u „Vjesniku“ od 1. kolovoza ove 2002.godine.

Ni govora! Te su rane ponovo zagnojile u Račanovoj i Mesićevoj „Trećejanuarskoj Hrvatskoj“! Gnoj je najprije potekao s Pantovščaka (dakle, obistinilo se ono moje: „Dolje Gedže s Pantovščaka!“), a onda i iz Piculinog ministarstva vanjskih poslova, koje nam je ubrzano počelo vraćati krajinske vlaške četnike, a podržalo etničko čišćenje Hrvata iz Vlaške Republike Krajine („srpske“). A onda su se jako obezobrazili i u Račanovim Banskim dvorima. Kao, Hrvati moraju oprostiti, unatoč sve tvrdoglavijim činjenicama da nama nitko ništa ne oprašta. Ruga nam se sve više i Carla Del Ponte, a Goran Granić se pravi Toša (s njegovog Tošinog bunara kod Zemuna)! Naime, Goran Granić u Haag po svoje mišljenje, a Carla Del Ponte u New York po svoje mišljenje! Henryju Kissingeru na raport i nove instrukcije. A iza Kissingera sve same „perjanice“ s Balkana: Richard Holbrooke, Madeleine Albright, general Jean Paul Klein, Charles Redman i drugi brojni suučesnici prljavih srpskih ratova na današnjem Balkanu. A logistiku pruža – zna se – CIA, otvoreno i transparentno, kroz svoje podagencije USAID, IRI, TDA, itd., one koje su otvorile put i pomogle povratku na vlast komunjara, udbaša i KOS-ovaca u Hrvatskoj. A dobrom Titovom pioniru (odnosno komsomolcu“) Damiru Kajinu to nimalo ne smeta; njemu i dalje smeta samo pokojni predsjednik dr. Franjo Tuđman i njegove obavještajne službe, koje je odlučni, sposobni i samozatajni Gojko Šušak bio očistio od udbaškog smeća, odnosno ratnog saboterstva.

Osobno nikad nisam vjerovao „crvenom pravašu“ Anti Đapiću i njegovim sporadičnim, najviše predizbornim guslanjima o „lustraciji“. Zašto je o tome šutio posljednjih godinu i pol dana?

Osobno nikad nisam vjerovao ni Tuđmanovoj „pomirbi“ (s Manolićem, Boljkovcem, Perkovićem, Mustaćem i njihovom mračnom bratijom). Ma, kakva pomirba? Čak ni u nekoj hipotetičkoj zajedničkoj grobnici, kosti ustaša, partizana i udbaša nikad im se ne bi pomiješale! Kao što se u mojoj Istri nikad neće pomiješati kosti onih koji su nevini bačeni u fojbe i njihovih komunističkih infojbatora! Nikad se neće pomiješati kosti zvjerski ubijenog narodnjaka Mate Peteha, s kostima Dine Zlatić ili Mihe Valića!

No pasaran!

Za početak nam treba nešto sasvim drugo: ukinuti tzv. „zaslužne mirovine“ i sve one druge dobivene na političkoj a ne na radnoj i stručnoj osnovi. To bi bila jedina poštena pomirba, prvi korak.

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

P.S.: Ovo nitko dosad nije objavio.

A.R.J.

ANTE ĐAPIĆU, NE SRAMOTI NAŠE DIČNO IME !

Ante Rokov Jadrijević, Fažana, 26.12.2003. «FOKUSU» i «Hrvatskom Slovu»

ANTE ĐAPIĆU, NE SRAMOTI NAŠE DIČNO IME !

Namjeravao sam ovo reagiranje napisati još 12. studenog ove 2003.g., povodom članka-intervjua novinarke «Vjesnika» Anuške Fjorović s g. Antom Đapićem u Vjesniku od 12.11.2003.g., dakle prije proteklih izbora, ali nisam htio g. Anti Đapiću pokvariti izborne izglede, bolje rečeno izborne izglede njegove državotvorne stranke HSP, čiji sam stari simpatizer, ali ne i član.

U tom intervjuu je gosp. Ante Đapić, na izravan poticaj novinarke, između ostalog rekao i ovo: « HSP nije nasljednik ustaškog pokreta i nemamo se kome ispričavati, jer ne snosimo odgovornost za pokrete iz prošlosti. Želim posjetiti Izrael, jer u povijesnom smislu ima mnogo sličnosti s Hrvatskom, no to ću učiniti poslije izbora. Posjetit ću Yad Vashem i smatram da i mi trebamo imati memorijalni centar».

Ta traljava Đapićeva sugestija je nezgrapno ciljala na imbecilni zaključak da bi on u Izraelu, odnosno u Yad Vashemu ustvari proučio obrazac za podizanje hrvatskog Yada Nashega, imajući valjda u vidu Blajburg, Kočevski rog, Teharje, Sošice, Macelj, Maksimir, Jasenovac, Donje Podgradce (pod Kozarom), a možda i Vukovar, Ćelije, Berak, Škabrnju i druga nova stratišta našeg hrvatskog naroda.

Ovog Božića sam u Vjesniku pročitao jedan članak iz Jutarnjeg lista, iz pera izvjesnog Željka Ivanjeka o tome da je g. Anti Đapiću odbijena «dobrodošlica» u Izrael, u čemu je – sugerira se – ključnu ulogu odigrao jedan od danas najutjecajnijih izraelskih političara Tommy Lapid, rodom iz Novog Sada (!), a krštenog kao Tomislav (!), koji je već duže vrijeme u političkoj koaliciji sa izraelskim premijerom Sharonom, a štoviše je i njegov zamjenik!. A o Sharonu više i ne treba trošiti riječi. Pa ipak ću dodati još i ovo: on je rodonačelnik cionističkog fašizma, koji nimalo ne zaostaje za navodnim „fašizmom“ našeg Ante Pavelića!

Taj Tommy Lapid (rođen u Novom Sadu!) je inače bio i ključna osoba koja se protivila posjetu pokojnog hrvatskog predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana Izraelu, kada se (i) On nešto htio ispričati Židovima za neke povijesne činjenice iz svoje knjige «Bespuća povijesne zbiljnosti» - o sramotnoj ulozi i sramotnom ponašanju Židova u koncentracionom logoru Jasenovac za vrijeme Drugog Svjetskog rata. A glupo mu se bilo ispričavati za izrečenu i napisanu istinu!

Ovo nije nimalo paušalna, proizvoljna i retrogradna tvrdnja. Prvi je tu tvrdnju objavio u svojoj knjizi pokojni dr. Ante Ciliga još 1978.g u Rimu – u svojoj knjizi «Sam kroz Europu u ratu (1939-1945)»! Uostalom, dr. Franjo Tuđman se o tome najviše koristio baš tim izvorom. I bio je u pravu.

Nama je danas mnogo dragocjenija mala knjiga židovskog sociologa nastanjenog u Londonu, sina preživjelih žrtava holokausta, Haima Bresheetha, koji je uz pomoć Stuarta Hood-a napisao «Holokaust za početnike» (Naklada Jesenski i Turk, 2002.g.), u kojoj na stranicama 60-65 doslovce potvrđuje sličan primjer iz židovskog geta u Varšavi i Lodzu 1942.i 1943.g., primjer «Judenrata», odnosno kolaboracije vodećih Židova s Hitlerovim nacistima, uoči herojskog ustanka Židova u Varšavskom getu. Sve se zbivalo doslovce isto kao i u Jasenovcu, u kojemu je isto djelovao stanoviti «Judenrat»! I to je potvrdio i napisao jedan Židov, čiji su roditelji stradali kao žrtve holokausta!

Nesretni Franjo Tuđman nije ni znao za tu malu knjižicu, koja je izašla u Londonu 1994.g., a kakvog je «veleposlanika» tamo držao u to vrijeme i po kojem kriteriju odabranog, to zna samo on i Šarinić!

Sramota! A bilo je to baš u jeku najvećih napada na dr. Franju Tuđmana s te strane.

Dakle, Anto Đapić nije ni trebao izraziti svoju predizbornu namjeru da ide u Jerusalem (kao u Canossu!), slično GianCarlu Finiju, iz njemu «bratske» talijanske stranke «Aleanza Nazionale». Dovoljno mu je bilo da upriliči javno skidanje svoje crne košulje na Jelačić placu i njeno javno spaljivanje! E, ali za to trebaju malo jača muda. A i politička dalekovidnost, koja je Anti Đapiću falila od početka.

Skupo Te je stajala Tvoja crna košulja Ante Đapiću i ono Tvoje mjerenje visine kukuruza kod Vukovara! Deset puta sam Te na to javno upozoravao, a ti si se samo jedio name. Postao si balast svojoj vlastitoj stranci, koju si potom ponovo nasukao kada si otišao Račanu (u njegovu Canossu !!) i ponudio oporbeni savez protiv Sanader-Šeksovog HDZ-a, koji Te je odbacio.

Pamet u glavu, Ante Đapiću! Ponudi svoju kapetansku kapu dr.Tončiju Tadiću, a Ti se zadovolji čašću prvog časnika palube svojeg HSP-a. Nije teško biti drugi iza njega, iza dr.Tončija Tadića!

I ne sramoti opet naše dično ime! Sjeti se barem dičnog i dostojanstvenog dr. Ante Starčevića. Sjeti se i našeg dičnog junaka i generala Ante Gotovine.

Ante Rokov Jadrijević, Fažana

BESKRAJNA GLUPETANJA STIPE MESIĆA O tzv. “PRAVNOJ DRŽAVI”

Ante Rokov Jadrijević, publicist, Pula / Brtonigla 29. 9. 2002.g.

Uredništvu “Vjesnika”

Uredništvu “Fokusa” Komu Treba: g. Ivici Račanu

g. A. Hebrangu

BESKRAJNA GLUPETANJA STIPE MESIĆA

O tzv. “PRAVNOJ DRŽAVI”

Govor predsjednika R.H. Stipe Mesića povodom gotovo plebiscitarne podrške cijelog hrvatskog naroda generalu Bobetku, o tome da “Slučaj Bobetko” nije i nikad ne smije postati “slučaj Hrvatska”, najznačajniji dio režimskog tiska je podržao: utrku revnosti predvodi kao i uvijek Jelena Lovrić, prate je u stopu Žarko Puhovski, Sanja Modrić, Viktor Ivančić, Heni Herceg, Zdravko Zima, Zoran Vodopija, Sanja Kapetanić i ostala crvena bratija, a evo im u pomoći i neizostavnog Slavka Goldsteina.

Na našu veliku sreću, našao se i junak na našoj strani – da im začepi usta.

Čestitam gosp. Jadranku Črnku, što je s bezbrojnih pokušaja obeshrabrivanja i unošenje defetizma u korpus hrvatskog naroda, skinuo krinku pravnih mućkalica i jasnim pravnim argumentima razbio plitku pravnu argumentaciju Haaškog suda. Njegov veliki (i u svakom pogledu Veliki) članak “Haaški sud nije iznad pravnog sustava države” u Vjesnikovim “Stajalištima” svakom imalo inteligentnom i čovjeku dobre volje razjašnjava brojne nebuloze koje nam pokušava podvaliti Haaški sud, odnosno njegovo tužilaštvo, držeći nas valjda za neki imbecilni i/ili retardirani narod. Bravo gosp. Črnko!

Nažalost, predsjednik Mesić je daleko ispod te razine, a to su i navedene medijske “perjanice”.

Naime, NE POSTOJI NIKAKAV “SLUČAJ BOBETKO”!! Naprotiv, ITEKAKO POSTOJI “SLUČAJ HRVATSKA”! Ne treba biti nikakav “ekstremist”, kako sve svoje i sve brojnije političke protivnike etiketira Mesić, pa jasno vidjeti da vodeći dio tzv. “međunarodne zajednice” doista ne želi hrvatsku državu i da optužbom protiv našeg hrvatskog generala Bobetka želi rušiti njene temelje, a što je još gore, da joj u tome Mesić najsvesrdnije pomaže! Mesić baš zato kaže: “Ponavljam, to naprosto nije istina”. A jeste, istina je!

Mesić je još rekao i ovo: “Nije legitimno i ne dolazi u obzir dovođenje Hrvatske u položaj taoca bilo čijih ambicija, privilegija ili straha od istine, odnosno odgovornosti”.

Ma, je li to moguće! Govori li to Stipe Mesić o nama ili o sebi? Tko je Hrvatsku učinio taocem Haaškog suda, ako ne previše ambiciozni, privilegirani ili od istine ustrašeni Stipe Mesić, koji je u strahu od odgovornosti pred Haaškim sudom izdao hrvatskog generala Tihomira Blaškića! I tu je sve počelo!

Ni ovaj put se Stipe Mesić nije mogao suzdržati a da nam ne održi svoje plitko slovo o tzv. “pravnoj državi”.

Blago njemu i njegovoj i Račanovoj “pravnoj državi”!! Mi ostali, naročito mi obični djelatnici ove države, mi nemamo pravnu državu. Pravnu državu ima onaj tko oslobađa Nevena Baraća od odgovornosti za pljačku milijardu DEM u “Dubrovačkoj banki”! Pravnu državu ima Slavko Linić, koji svom najbližem pajdašu Damiru Vrhovniku bez ikakvog krzmanja i bez ikakve (pravne i političke) rasprave u roku tri dana daje iz državnog proračuna 30 milijuna US dolara; a svega tjedan dana nakon toga strelovito brzo pokriva i njihove zajedničke udbomafijaške gubitke u Riječkoj banki, od 100 milijuna US dolara! Pravnu državu ima i onaj koji je zataškao gangsterski ugovor s francuskim “Bouygues-om” o faraonski skupom “Istarskim Ipsilonom”. Isto je i s “INAGIP-om”. Pravnu državu ima i onaj koji kroz Hrvatski Sabor oktroira Sporazum o NEK Krško, kojim Hrvatska vjerovatno gubi preko 260 milijuna US dolara. I znatno više! Pravnu državu je imao i Onaj koji je Sloveniji “otpisao” oko 600 milijuna DEM dugova Ljubljanske banke, a otpustio im i ogromnu turističku imovinu na našem dijelu Jadrana, umjesto da je veže za “sukcesijsku imovinu” bivše Jugoslavije. Konačno, pravnu državu ima i ovaj koji je s Drnovšekom potpisao idiotski sporazum o Piranskom zalivu, i tko mu što može?!

Dakle, što je to “pravna država”, gosp. Mesiću?

Pravna država bi bila ona koja bi jednakim pravnim aršinom sudila i četnicima i šačici onih naših “crnokošuljaša”, koji su obranili Gospić, a Bogme i Dubrovnik! Ali poneki zločin počinjen u samoobrani, nikad ne može biti suđen istim aršinom kao i masovni zločin počinjen u agresiji na neki narod. Mesić će to uskoro spoznati u Haagu, kada su uskoro susretne oči-u-oči s Miloševićem. Usput rečeno, neka sa sobom ponese i “ćebe”! Naime, Haaški sud uporno igra sudsku farsu s Miloševićem, omogućujući mu novi propagandni “miting istine” o tobože “ugroženim Srbima” na mračnom Balkanu, čija su oni jedina svijetla točka. Kakav Vukovar, kakva Srebrenica, kakvo Sarajevo, kakav Dubrovnik! Za sve to su bili krivi samo “Tuđmanove ustaše” i Alijini mudžahedini ! Uskoro ćemo vidjeti na čijoj je strani “pravna država” Haaškog suda, odnosno kome će haaška “pravda” držati stranu!

Tko dakle ima “pravnu državu”? Ima je samo onaj tko može plaćati cijele brigade pravnika i odvjetnika, da ga zaštite od vlastite države. To može Mesić! Primjeri “Dubrovačke banke”i “Klariko voća” to najbolje potvrđuju. Baci se velika prašina na nepostojećeg “šestog ortaka” da bi se sačuvao prvi ortak i njegov moćni zaštitnik (danas gospodar Pantovščaka). A “Klariko voću” se namakne bespovratni američki kredit od 15 milijuna US dolara, kao kamata za predsjedničke izbore Stipe Mesića! I da ta kriminalna priča završi još kriminalnije – “Klariko voće” odmah nakon toga ode u “stečaj”.

To je ta Mesićeva “pravna država”!!

A.R.J.

P.S.: “Vjesnik ovo nije htio ili nije smio objaviti. Međutim, objavio je naš hrvatski “Fokus”, glavnog urednika Vjekoslava Bobana. Ne znam je li ga kasnije zbog ovoga smjenio Sanader?! Ili zbog mojih kasnijih tekstova u njegovom “Fokusu”.

A.R.J.

NIKAKVA ARBITRAŽA NE DOLAZI U OBZIR !

Franko Šturman, Istarska nezavisna stranka Rovinj, 16. kolovoz 2002.

Ante Rokov Jadrijević, hrvatski Socijal-radikal

Uredništvu „Glasa Istre“

Uredništvu „Vjesnika“

NIKAKVA ARBITRAŽA NE DOLAZI U OBZIR !

U moru bezbojnih , i reklo bi se sterilnih reagiranja raznih hrvatskih stranaka povodom posljednjih u nizu slovenačkih provokacija u Piranskom zalivu, usuđujemo se upozoriti istarsku i ostalu hrvatsku javnost na najvažnije činjenice koje još nitko nije ni pokušao spomenuti, a krucijalne su za genezu spora u Piranskom zalivu.

1./- To je najmanje ribarski spor (kakao danas svi to tvrde), nego je to samo jedan mali dio spleta teritorijalnih „sporova“ (slovenačkih teritorijalnih pretenzija na staro hrvatsko ozemlje) od naše Svete Gere, naše Metljike, našeg Raskrižja, Štrigove, pa i Mokrica, a ako bi smo pošli malo dublje u komunističku prošlost (Kardelj, Kidrič i Stane Rozman!) onda bi se jasno vidjelo da je sve to počelo još 1945., pa i prije. Podsjetimo se još samo na godine 1955. i 1956., kada su nam Slovenci na Gornjoj Bujštini oteli šest crkvenih župa (Hrvoji, Topolovac, Gradin, Pregare, Črnica, itd.).

2./- Potvrdilo se u proteklih desetak godina da su nam Slovenci najgori susjedi. A to se dalo naslutiti još od vremena Franca Miklošića, Janeza Kopitara, oca i sina Franca i Milka Kosa. Naime, od njih je počela geneza ideje o „Velikoj Sloveniji“, koja je svoj prvi slom doživila 1919.g., tijekom plebiscita u Koruškoj, kada se Koruška oprijedijelila za Austriju, te 1945.g., kada se izjalovila ofenziva (jedine dvije) slovenačke divizije (30. i 31.) na polovicu susjedne Furlanije (Videm-Udine, Tržić-Monfalcone, Gradišku-Gradisca, Gradec-Grado, dolinu Nadiže- Natisone i sam grad Trieste-Triest! Tek tada su Kardelj i Kidrič od Tita zatražili – kao kompenzaciju – Kopar, Izoli, Piran i (nedvojbeno hrvatsku!) Luciju Sečovlje. Dakako, i hrvatske solane ispod Sečovlja, na obe strane ušća Dragonje!

3./- Mi smo se davno (još pred Božić 2001.g.!) prestali čuditi premijeru Račanu, kada je iz još uvijek neshvatljivih razloga potpisao onaj Sporazum o Piranskom zalivu s Drnovšekom, koji je na veliku štetu hrvatske Istre i matične domovine Hrvatske. Tko je nas u Istri išta pitao o tome? Pa ipak, mi nismo toliko glupi da ne bi čisto zdravorazumski shvatili da je o svemu tome pitan i Jakovčić, i Kajin, i Dino Debeljuh (onaj koji je onoliko galamio u studenom 1991.g. zbog postavljanja granice na mostu preko kanala Sv. Odorika, kod hrvatskih sela Škrila i Mlini.

4./- Glede najnovijeg intervjua gosp. Ivana Jakovčića, župana istarskog, upozoravamo na pokušaj nove podvale istarskim Hrvatima: IDS se kasno „probudio“, tek kada je propala njegova paklena propaganda za meku granicu prema Kopru i Trstu, a čvrstu granicu prema Hrvatskoj! I kad im je „nestalo“ 28.000 „Ištrijana“ pri posljednjem popisu stanovništva Hrvatske!

Sjećamo se njihove žestoke kampanje protiv granice na Dragonji (ustvari na kanalu Sv. Odorika!), protiv dvije Tibo-kućice kod Škrila i Mlini, sredinom studenog 1991.g. Podsjećamo zaboravne na ondašnje naše reagiranje „Trabunjanje provincijskih kvazi-intelektualaca“, krajem studenog 1991.g., objavljenog tih dana u „Glasu Istre“.

A što bi tek bilo da je dr. Franjo Tuđman bio (a trebao je!) zatražio povrat granice na Ušće Dragonje – kako je bilo dogovoreno još polovicom 1944.g. sa SNOS-om!

5./- Posljednji niz incidenata pokazuje da je naš predsjednik dr. Franjo Tuđman bio u ravu kada je čvrsto držao uzde pregovora sa Slovenijom oko Piranskog zaliva i da je ona visoko-stručna komisija Prof.dr. Hrvoja Kačića bila na visini zadatka. Stoga nikako ne razumijemo zahtjeve HDZ-a i HSS-a Istre (Milića i Gmitrovića) za nekom novom „stručnošću“ oko tog problema. Treba li nam neki novi Oauletta u toj komisiji?

Naprotiv, mi čvrsto držimo da u blizinu Savudrije treba poslati tenkove i buldožere, koji će srušiti barem polovicu nelegalno sagrađenog novog gradića Monte Rosso (Crveni vrh) i tako dati jasnu poruku Ljubljani da Hrvatska više neće dopustiti nelegano, odnosnoilegalno širenje Slovenije po Savudrijskom poluotoku i cijeloj Bujštini (to jest našim dijelom bivše zone-B bivšeg STT-a). Presedan i primjer za to nam je dao Izrael, koji već nekoliko mjeseci tenkovima i buldožerima ruši kuće Palestinaca u pojasu Gaze i na Zapadnoj obali!

Uostalom, sjetimo se našeg upornog Vilija Bassanese-a, nezavisnog vijećnika općine Umag (i Savudrije), koji stalno upozorava: „Zbog naše nesposobnosti , strani državljani od Crvenog Vrha do Lovrečice bespravno dižu vikendice“ (vidi: „Glas Istre“, 22. siječnja 2.002.g.). Naime, bilo je već više upozorenja na „kriminal u katastru“ općine Umag, te Novigrad, Brtonigla i Buje, ali se nažalost još nitko nije pokrenuo! Prisjetimo se, sada i ovdje, kako je novigradska Pineta data Slovencima na rok od trideset godina! Skoro badava!

6./- Pokazuje se tragičnom politika Stipe Mesića i Ivice Račana na bezumnom slabljenju HV-a (Hrvatske vojske). Nnajnoviji niz incidenata na Dunavu, na Uni i u Piranskom zalivu pokazuju da HV treba jačati, a ne slabiti! Nama ne trebaju nikakve „arbitraže“ za nedvojbeno naš teritorij! Ne treba nam ni NATO kao neki budući arbitar! Držimo se samo strogog reciprociteta i ništa više. Jer je reciprocitet najbolja zaštita našeg narodnog i državnog suvereniteta! Njega, i samo njega se moramo držati u odnosima sa svim našim susjedima, pa i sa međunarodnom zajednicom! Dakle, VIGILANTIBUS JURA!

Franko Šturman, predsjednik INS-a,

Ante Rokov Jadrijević, član

P.S. (2.000.g.): „Glas Istre“ ovo nije htio objaviti. Međutim, potpuno neočekivano ga je

objavio „Vjesnik“, iako tek nešto više od polovice. Da, ali

kako? Evo kako!

23. kolovoza 2.002.g.

Gospodine druže Račan!

Danas je Vaš pokvareni „Crveni Vjesnik“ i Vaš pokvareni „drug“ Krešimir Fijačko, Glavni urednik „Crvenog Vjesnika“ grubo – u svom i Vašem staljinističkom stilu – falsificirao ovaj MOJ (90 posto moj!!) tekst, i to izostavljajući moje ime u potpisu teksta!

Ma je li moguće da se Vi i Vaša „Staljinova kopilad“ (pamtite li još ovu moju sintagmu iz ljeta 1990.g.?) baš nimalo ne možete promijeniti?! A zvali ste Vašu SKH-SDP stranku „Stranka demokratskih promjena“. Pa u čemu ste se Vi i „drug“ Fijačko promijenili?

Kada ćete konačno shvatiti da ne možete, niste mogli i nikad nećete moći UŠKOPITI sve nas Hrvate? Sjećate li se što je govorio ponosni i nezavisni De Gaulle? Govorio je da je lakše vladati s pomoću laskavaca, ulizica i kojekakvih pripuza, ali samo dok stvari (same od sebe!) idu dobro. Ali kad nastupi krucijalni problem ili duboka kriza, onda su „nezgodni kritičari“ jedini koji mogu pomoći riješiti takav problem ili takvu krizu!

Očito je da ste Vi osobno, kao i novinari tipa Krešimira Fijačka „potrošena roba“. Otiđite dok ne napravite još veću i neoprostivu štetu hrvatskoj Državi i hrvatskom narodu. Nije svaki vojnik (Partije) za maršala, niti je svaki mornar za kapetana. A vi niste ni za jedno, ni za drugo! Stoga otiđite što prije, otiđite smjesta! I Vi i Vaš „drug“ Krešimir Fijačko!

Ante Rokov Jadrijević,

dipl. ing. el/tronike