TREBA NAM LUSTRACIJA, to jest DEUDBAŠIZACIJA

Ante Rokov Jadrijević, publicist, Brtonigla 1. kolovoz 2002.

Uredništvu „Vjesnika“

Uredništvu „Hrvatskog slova“

TREBA NAM LUSTRACIJA, to jest DEUDBAŠIZACIJA

(komsomolcu Damiru Kajinu)

Gospodin Mladenko Spahija iz Zagreba je protivnik donošenja lustracijskog zakona i objavljivanja doušničkih lista. Istovremeno, on je i protiv Kajinove „detuđmanizacije“ i protiv Đapićeve „deudbašizacije“. Dan ranije sličan je stav iznio i sveprisutni gosp. Kazimir Orešković. Kao, „nije vrijeme za otvaranje starih rana“? Kao, „te su rane kroz vatru domovinske krvi već dobrano pročišćene i koliko je moguće i zacijeljene“ (citat iz reagiranja g. Mladenka Spahije u „Vjesniku“ od 1. kolovoza ove 2002.godine.

Ni govora! Te su rane ponovo zagnojile u Račanovoj i Mesićevoj „Trećejanuarskoj Hrvatskoj“! Gnoj je najprije potekao s Pantovščaka (dakle, obistinilo se ono moje: „Dolje Gedže s Pantovščaka!“), a onda i iz Piculinog ministarstva vanjskih poslova, koje nam je ubrzano počelo vraćati krajinske vlaške četnike, a podržalo etničko čišćenje Hrvata iz Vlaške Republike Krajine („srpske“). A onda su se jako obezobrazili i u Račanovim Banskim dvorima. Kao, Hrvati moraju oprostiti, unatoč sve tvrdoglavijim činjenicama da nama nitko ništa ne oprašta. Ruga nam se sve više i Carla Del Ponte, a Goran Granić se pravi Toša (s njegovog Tošinog bunara kod Zemuna)! Naime, Goran Granić u Haag po svoje mišljenje, a Carla Del Ponte u New York po svoje mišljenje! Henryju Kissingeru na raport i nove instrukcije. A iza Kissingera sve same „perjanice“ s Balkana: Richard Holbrooke, Madeleine Albright, general Jean Paul Klein, Charles Redman i drugi brojni suučesnici prljavih srpskih ratova na današnjem Balkanu. A logistiku pruža – zna se – CIA, otvoreno i transparentno, kroz svoje podagencije USAID, IRI, TDA, itd., one koje su otvorile put i pomogle povratku na vlast komunjara, udbaša i KOS-ovaca u Hrvatskoj. A dobrom Titovom pioniru (odnosno komsomolcu“) Damiru Kajinu to nimalo ne smeta; njemu i dalje smeta samo pokojni predsjednik dr. Franjo Tuđman i njegove obavještajne službe, koje je odlučni, sposobni i samozatajni Gojko Šušak bio očistio od udbaškog smeća, odnosno ratnog saboterstva.

Osobno nikad nisam vjerovao „crvenom pravašu“ Anti Đapiću i njegovim sporadičnim, najviše predizbornim guslanjima o „lustraciji“. Zašto je o tome šutio posljednjih godinu i pol dana?

Osobno nikad nisam vjerovao ni Tuđmanovoj „pomirbi“ (s Manolićem, Boljkovcem, Perkovićem, Mustaćem i njihovom mračnom bratijom). Ma, kakva pomirba? Čak ni u nekoj hipotetičkoj zajedničkoj grobnici, kosti ustaša, partizana i udbaša nikad im se ne bi pomiješale! Kao što se u mojoj Istri nikad neće pomiješati kosti onih koji su nevini bačeni u fojbe i njihovih komunističkih infojbatora! Nikad se neće pomiješati kosti zvjerski ubijenog narodnjaka Mate Peteha, s kostima Dine Zlatić ili Mihe Valića!

No pasaran!

Za početak nam treba nešto sasvim drugo: ukinuti tzv. „zaslužne mirovine“ i sve one druge dobivene na političkoj a ne na radnoj i stručnoj osnovi. To bi bila jedina poštena pomirba, prvi korak.

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

P.S.: Ovo nitko dosad nije objavio.

A.R.J.