CRVENI LI SE «VJESNIK» ?

Ante Rokov Jadrijević, dipl.ing., Pula / Brtonigla 31.list. 2001.g.

Kolegiju novinara «Vjesnika»

Komu Treba: drugu Račanu, Vrhovnom uredniku «Vjesnika»

CRVENI LI SE «VJESNIK» ?

Vidljivo je ovih dana da je «Vjesnik» namjerno izostavio vijesti i rezultate s posljednjih izbora u šest mjesta u kojima se vlast nije uspjela konstituirati. Lako je dokučiti razlog tome. Rezultati nisu po volji «Vjesnikovom» Gazdi. HDZ pobjeđuje, a SDP pada – i to drastično. Šest prema nula za HDZ !

Pametan čovjek bi iz toga izvukao i pametan zaključak: gosp. Ivica Račan bi trebao što prije raspisati prijevremene izbore, jer bi samo u tom slučaju umanjio svoj budući poraz na slijedećim izborima !! Bolje je ikako ostati u Saboru, nego nikako! Prvi potez bi morao biti da obustavi svoj indirektni govor mržnje u svom glasnogovorniku «Vjesniku» i da prestane manipulirati hrvatskim javnim mnijenjem. Poruke s nedavnog (20.list.01.) prosvjednog skupa hrvatskih ratnih veterana, njihovih očeva i majki, njihove mlađe braće, bile su vrlo jasne i ne mogu se ničim izbrisati, pogotovo NE histeričnim reakcijama, manipulacijama i zamjenama teza svojih starih pasdarana (tipa Zorana Vodopije) i novo-Skojevaca (tipa Branka Vukšića).

U laži su kratke noge, druže Račan !!

Zar je Zoran Vodopija baš morao proći Vaše sito i rešeto, gosp. Račan, pa dan uoči tog našeg skupa napisati u «Vjesniku» (str.3., «Hrvatska, među ostalim») ovako: « Product of Croatia – autohtoni proizvod – leteći cirkus Mirka Čondića, pod parolom: Vi ne morate ni putovati, mi Vam mitinge dostavljamo izravno u Vaš dom». A dva-tri dana ranije isti Vodopija je prognozirao da bi se na Jelačić-placu mogao okupiti čitav jedan – zbor stanara! Duhovito, baš u stilu najnovijeg «Vjesnika» ! Možda se i nije čuditi rečenom Vodopiji: Nomen est omen. Vodopija, popadija, Šumadija, pešadija, srbadija....ija, ija, ija! Čuditi se je glavnom uredniku «Vjesnika», koji takve prizemne gluposti i gadosti pušta na stranice «Vjesnika».

A što tek reći za mladog Branka Vukšića? Držim da ga je najbolje citirati, pa neka sam čita svoje gadosti: a/ «neuvaženi zastupnik Anto Kovačević»; b/»najveći saborski klaun»; c/»faca od madraca»; d/»novoprimitivac»; «šarlatan»; e/»kokošarska atmosfera» (u Saboru, dakako); i t.d.; moglo bi tako kilometrima. A nigdje ništa slično za njemu očito simpatičnu i dragu, ali nažalost i nepristojnu Vesnu Pusić i njenog Radimira Čačića. Koji složno tvrde da je Hrvatska bila agresor u BiH. Koja je u ono vrijeme postojala samo na papiru (kao uostalom i dan-danas!). Dakle, da je «agresija» na tadašnju de facto «Republiku Srpsku» ( u njenom najnakaznijem nastajanju i obliku) bila «agresija» na BiH.

Kakve bolesne mentalne umotvorine! A one dobivaju izravnu podršku u «Vjesniku».

Crveni li se zbog toga «Vijesnik»?

Tako napokon dolazimo do isčašenog članka Glavnog urednika «Vjesnika», gosp. Krešimira Fijačka: «Granice profesije», (od 26.10.01., str.12), u kojem on nezgrapno pokušava definirati pojam tzv. «državotvornog novinara», očito ciljajući na mladog Denisa Šabića (iz mog rodnog Sinja), koji je vodio nedavni prosvjedni skup na Jelačić-placu, a koji je dan nakon toga dobio otkaz kao suradnik HR-a. Gosp. Fijačko uvijeno napada Denisa Šabića i brani (režimsko pravo na) otkaz hrabrom mladom novinaru, jer je navodno prekoračio granice novinarske profesije, a istovremeno gosp. Fijačko pod svojim skutom gaji režimske novinarčiće tipa Vodopije i Vukšića! I ne pomišlja da i njima treba dati otkaz, jer su i oni prekoračili – svojim evidentnim govorom mržnje – granice novinarske profesije. Pa, kako to da je «državotvorno novinarstvo» nedopustivo, kao tobožnji i nedopustiv, izravan politički angažman novinara, a režimsko novinarstvo to, kao, nije. Nije nedopustivo kao izravan politički angažman.

Gdje je, dakle, tu logika zdravog razuma, druže Vrhovni uredniče «Vjesnika», gosp Račan?! Zašto ste otkaz dali samo Šabiću, a ne i Vodopiji i Vukšiću?!

× × ×

Očito je da je «Vjesnik» previše pocrvenio, nažalost ne od stida, nego od režimskog novinarstva. A to ne može tako još dugo. Jer je kontraproduktivno. Vrijeme je početi pakirati novinarske kufere, jer HDZ-ova lokomotiva već dahće za vratom.

I na kraju, ali ne manje važno:

Ceterum censeo: « dolje gedže s Pantovščaka!»

Ante Rokov Jadrijević

«NAJVEĆI PROBLEM OVE DRŽAVE NISU VISOKI DUGOVI», NEGO RAČANOVI NESPOSOBNI VISOKI «DRUGOVI»

Žanton Žanko, Pula 21. rujan 2003.

Ante Rokov Jadrijević, Fažana

Uredništvu «Vjesnika»

Uredništvu «Hrvatskog slova»

«NAJVEĆI PROBLEM OVE DRŽAVE NISU VISOKI DUGOVI», NEGO RAČANOVI NESPOSOBNI VISOKI «DRUGOVI»

Na Hrvatskom radiju smo u petak 19.rujna 2003.g. čuli dio eksplicitne izjave gosp. Ivice Račana, predsjednika hrvatske Vlade da je (citiram): «Najveći problem ove države visoki dug». Sutradan, u njegovom «Vjesniku» ta je rečenica izostavljena, odnosno cenzurirana i udrobljena u groteksnu izjavu bivšeg direktora Ureda Svjetske banke Andrewa N. Vorkin-ka, da je «Gospodarski rast u Hrvatskoj proteklih godina 10 puta veći od rasta u EU».

Očito se radi o još jednom recidivu staljinizma i titoizma: na svaku nespretno izgovorenu istinu, odmah doliti deset puta veću laž, te klackalicu javnog mnijenja pretegnuti opet na svoju stranu. Bravo «druže» Andrew Vorkink!

Račan se odmah pokušao popraviti, ovako: „Mi smo na putu prema Bruxellesu daleko odmakli“. Točno, odmakli smo se, a ne primakli! A onda je sve to «Račan potkrijepio podacima, prema kojima je bruto domaći proizvod (BDP) po stanovniku u Hrvatskoj danas veći nego prije nekoliko godina».

Još jedna tipična Račanov nezgrapnost! Kakav «proizvod», kada svake godine uvozimo robe za deset miljardi Eura, a izvozimo za upola manje, odnosno za svega 4.7 milijardi Eura! Jadan je i mizeran taj Račanov «proizvod»! Osim ako je GDP mjera «potrošnje» u Ri-Banki, «Lencu», NE Krško, Enronu, itd.

A i gosp. Hans Flickenschield, direktor iz MMF zadužen za Hrvatsku ne preza da predizborno pomaže Račanu i hvali ga za bezbrojna «postignuća» na putu u MMF-ovo ropstvo. Jedino mu malo zamjera za još uvijek nesređene zemljišne knjige, za koje je Račan prije godinu i pol baš od Hansa Flickenschielda, odnosno MMF-a, posudio 45 milijuna eura za sređivanje zemljišnih knjiga! Dobri Hans mu malo zamjera i za spori povratak Srba i njihovih starih privilegija, a namjerno «zaboravlja» da je Račanu čudnovata Vlada EU-a, preko mreže («umreženih») euro-banaka posudila 40 milijuna eura za povratak novih 22.500 Srba, uz još 40 milijuna eura s odgodom plaćanja od pet godina (da bi desnica kada preuzme vlast u ovoj našoj nesretnoj zemlji odmah dobila omču oko vrata!). Bravo «druže» Hans Flickenschield!

Jednu malu i siromašnu zemlju, nedavno izašlu iz prljavog i krvavog rata, a nakon toga i reintegriranu uz brojne ucjene, ustupke i otežavajuće kompromise, teškom mukom kako-tako obnovljenu, a onda uz pomoć američke i britanske ambasade dobivene na predizbornoj (!!) tacni, pa je u kratkom roku od svega tri i pol godine vlasti zadužiti za preko 12 milijardi dolara, e to mogu samo Račanovi visoki «drugovi». Oni su najveći problem ove zemlje, a ne visoki dugovi!

Najbolji i gotovo jedini način da se oslobodimo dugova jest da se prije toga oslobodimo «drugova». Srećom, izbori su pred nama. Pošaljimo ih još jednom, ovaj put i posljednji put u ropotarnicu prošlosti. A nakon izbora neka im nova hrvatska vlast – hrvatska desnica i desni centar zajedno – odmah zaplijene svu imovinu u njihovim bankama, kako u Rijeci i Dubrovniku, tako i u njihovim tajnim bankama u inozemstvu. Na to nas upućuje iskustvo Istočne Njemačke, gdje se bivši komunisti uspješno finaciraju kapitalom davno pohranjenim u malim privatnim bankama na Zapadu. I opet nude svoj opijum i svoju utopiju narodu.

Račanova Vlada i njeni grabežljivci su zadužili Hrvatsku preko 12 milijardi dolara. Zna se da je izgradnja cesta progutala tek petinu toga novca. Komu i gdje je otišao ostatak od oko 9 mijardi dolara?! Je li polovica tog novca, odnosno kapitala, odlivena u inozemstvo?

Franjo Tuđman i njegov HDZ su naslijedili 3,5 milijardi dolara duga iz stare komunističke Jugoslavije. Uz to su nam oteli svo oružje, sve ambasade, svu imovinu na teritoriju Srboslavije. Pa ipak smo s Franjom Tuđmanom na čelu stvorili snažnu i pobjedničku HV, pet godina izdržavali preko 700.000 svojih i bosanskih prognanika i izbjeglica, hranili smo vojsku od preko 150.000 vojnika na crti bojišnice i još oko 50.000 u pozadini crte bojišnice, Ustrojili smo novu državu i novu diplomaciju, itd. Sve je to koštalo barem novih 6 milijardi dolara, novog zaduženja u inozemstvu. Dakle, Franjo Tuđman nam je ostavio manje-više čist račun! Stoga se Račan nema na čemu «vaditi». Račune na vidjelo! A najblaža mu je kazna – gubitak izbora. Ostalo će utvrditi sudovi.

Žanton Žanko, Pula

Ante Rokov Jadrijević, Fažana

P.S.: ni Vjesnik, ni „Hvatsko slovo“ ovaj tekst nisu objavili.

Ž.Ž. & A.R.J.

Od čega se Mesić crveni: od svoje prošlosti? Od svoje izdaje u Haagu? Zbog rasprave o manjinama?

Ante Rokov Jadrijević, publicist, Pula 14. prosinac 2002.g.

Uredništvu Vjesnika Uredništvu Ultimatuma

Uredništvu Pašalićevog slova“

Od čega se Mesić crveni: od svoje prošlosti?

Od svoje izdaje u Haagu? Zbog rasprave o manjinama?

Predsjednik Republike Stipe Mesić ne propušta ni jednu priliku da se ruga hrvatskom narodu, čiji je predsjednik, a ne propušta priliku i da ga vrijeđa. A kad mu uzmanjka prilike, onda ih njegovi medijski specijalisti vješto stvaraju.

Već tri mjeseca se ove jeseni 2002.g. po Hrvatskoj organiziraju kojekakve „rasprave“, „Otvoreni stolovi“, pa ča k i simpoziji poznatih nam „učenih glupaka“ (slavna izreka Alfreda de Vignyja o „učenim glupacima“!), što o tzv. ljudskim pravima, što o tzv. pravima manjina, što o maloj Eli, što o našem rasizmu prema Ciganima, što o našoj neprimjerenosti Europi, što NATO-u.

I svuda se nađe Stipe Mesić da nam nešto dosoli i da sve to presoli.

Dakle, Stipe Mesić se „Crvenio od srama zbog rasprave o manjinama“.

Šipak! On sam je najbolji dokaz visokih prava manjina u Hrvatskoj! On sam

je etnički manjinac, pa ipak ga je hrvatski narod izabrao za svog Predsjednika Republike!! Nema na svijetu nijedne države na čelu koje bi mogao biti jedan TAKAV manjinac! I što se on zbog toga ima crveniti?

Dakako, istina je sasvim suprotna njegovom „crvenilu od srama“: hrvatski se narod već tri godine crveni zbog Stipe Mesića! Jer je Mesić tipični balkanski prostak, lažov, cinkaroš, izdajica i izrod! Ali, sad nam je već kasno. Prevario se hrvatski narod u njemu i u onima koji su ga doveli na vlast. Sada smo u potonulom brodu, u koji je ušla golema crna hobotnica. Kako onda isplivati na površinu, a da nas ne proguta?

******

Evo kako: kada se Mesić ruga generalu Bobetku (što njegova „štampa“ onda stalno podgrijava i perpetuira), da je, kao, kukavica koja „nema hrabrosti da izađe pred Haaški sud“, a to drsko i bezobrazno imputira i generalu Anti Gotovini, budimo i mi jednako drski pa viknimo Mesiću u lice:

Mesiću, ti si ustvari taj ratni zločinac koji nije imao hrabrosti i petlje da čisto i ponosno stane pred Haaški sud i da mu skreše u lice da su oni, Haaški sud najobičnija engleska i francuska podvala europskoj i svjetskoj zajednici naroda, da je UN postao njihova najobičnija marioneta i da mi Hrvati više nećemo priznavati takav sud i njegovo podlo i i podmuklo krivosuđe. Mesiću, ti si bio (formalni) zamjenik dr. Frnje Tuđmana, pa si ti bio prvi na redu za HAAG. I prvi si bio u Haagu, ali si se izvukao izdajom naših najboljih generala i cijele svoje Domovine! Mesiću, ti si abolirani ratni zločinac, dakle!

A budući da se predviđa uskoro osnivanje hrvatskog suda za ratne zločine, ja predlažem da prvi „ratni zločinac“ pred tim sudom budeš ti Stipe Mesiću! Sudit ćemo ti za ubojstvo Ante Paradžika, i za ubojstvo Mire Barešića, i mnoga ubojstva HOS-ovaca diljem hrvatskih bojišnica tijekom Domovinskog rata, i za ubojstvo Milana Levara (!!), a konačno i za zločin veleizdaje! A za to postoji samo jedna kazna!

Ti si taj, Stipe Mesiću, koji je Hrvatsku izručio Haaškom sudu! A sve to ti naš sud nikad neće oprostiti! Profanirao si tvoju „instituciju“ na Pantovščaku, pa se ne čudi što te u ovoj državi, nakon tri godine, ne poštuje 93 posto hrvatskog naroda i građana Republike Hrvatske!

******

A što se tiče Mesićevog „crvenila od srama“ (nije valjda obraza? Kako se može zacrveniti čovjek bez obraza? Kako se može sramiti čovjek bez srama?), jer bi po njemu, Mesiću, „bilo naivno pomisliti da našu raspravu o manjinama svijet nije registrirao“, pitam ga jvno: KOJI SVIJET?? Pa tko u svijetu ima više prava manjina od nas? Francuska? Gdje? Na Korzici? Možda u svom dijelu Baskije? Pa oni su Baskijcima dali tek najosnovnija manjinska prava tek prije dvije godine! Pravo na svoj jezik na radiju (ne i na TV!). Pravo na svoj jezik i to samo u osnovoj školi, kao drugi odnosno manje ravnopravan jezik od francuskog! A tek Engleska? Što je ona dala tzv. Sjevernim Ircima? Bobbyija Sanda? Oranski red? Molotovljeve koktele i suzavac!!!

Kako nam oni koji i dan danas drže svoje kolonije po svijetu mogu soliti pamet o manjinskim pravima? Zar „Tricky Albion? Zar licemjerni Pariz, koji još po Africi, pa i svijetu, drži svoju „Legion Etranger?

A što se tiče Europe, tko nas je pitao hoćemo li u Europsku Uniju? Tko nas je pitao hoćemo li u NATO? Uostalom, pričekajmo malo, pa da vidimo kako će se EU nositi s ježom u trbuhu, nakon što je primila u sebe deset istočnoeuropskih država! Velika Njemačka još nije uspjela riješiti problem svoje Istočne Njemačke, a utrošila je tamo preko 1.700 milijardi DEM (oko 830 milijardi eura)! Bojim se da će se to ili vrlo slično dogoditi i Europi (a ne onako kako to ovih dana piše Nobelovac Joseph Stiglitz, inače profesor na Columbia University). „Sanacija“ tih novih deset država će, bojim se koštati mnogo, mnogo više od sanacije Istočne Njemačke! Nije to samo problem (samo) „pravne države“, nego je to prije svega i iznad svega problem „ekonomske države“ i soc-invalidskog mentaliteta koji će kao plima preplaviti Europsku Uniju! To je teška, najteža i dugoročno teško izlječiva bolest istočne Europe, najteže naslijeđe komunizma. Stoga ostanimo tu gdje smo, jer Europa neće riješiti taj naš najveći problem! Uostalom, EU nas neće primiti još najmanje petnaest godina, pogotovu kad se i sama otrijezni od šoka Istočne Europe!

Ante Rokov Jadrijević, Pula

SPERIMO LJAGU SA SVOG OBRAZA !

Ante Rokov Jadrijević, publicist, Pula/Brtonigla 02.12.2001.g.

Uredništvu «Glasa Istre» i Komu Treba: Uredništvu « Fokusa «

SPERIMO LJAGU SA SVOG OBRAZA !

Pročitali smo sjajno pismo gosp. Milana Božića iz Rovinja: « SVE ŽRTVE PALE U ISTRI ZASLUŽUJU SPOMEN » , u Glasu Istre, dne 1. 12. 2001.g. i podržavamo sve ključne argumente iznesene u njemu. Doista je krajnje vrijeme da se stvari (povijesne) stave na svoje pravo mjesto – da se zlo ne bi zauvijek posvetilo, a nažalost sveti se i slavi se još!

Naši zločini iz Drugog Svjetskog rata se još prikrivaju i opravdavaju, a to nije dobro i tako više ne može biti!

Ima pravo gosp. Milan Božić kada kaže: « Postavljanje spomen–obilježja znak je oprosta i sjećanja, civilizacijski čin bez obzira što ga ekstremistički elementi mogu iskoristiti u iredentističke svrhe. To je svojevrsna moralna katarza današnjeg istarskog društva i dug prema prošlim generacijama Istrana.».

Nažalost, iako su nedužne žrtve već odavno oprostile krvnicima svojim najbližih i najmilijih roditelja, braće i sestara, bivši i mnogo slavljeni krvnici nikako ne žele oprostiti svojim nedužnim žrtvama.

To je, inače, već prilično dobro poznati sindrom svih zločinaca na svijetu: njima je ubijena žrtva i poslije dvadeset i više godina kriva za njihov zločin. Stoga je i oprost NJIMA nemoguć – jer ga oni ne bi ni prihvatili! Štoviše, oni bi ga vjerovatno još jednom ponovili – samo da se povrati makar na čas ono njihovo zločinačko vrijeme!

Zbog svega izrečenog, mi bismo predložili nešto vrlo konkretno: Osnujmo odbor za podizanje prvog ne-komunističkog spomen-obilježja u našoj Istri, spomenik našem vrlom narodnjaku iz Žminja Mati Petehu. On je 1945.g. bio zvjerski mučen i ubijen, samo zato što je držao do svog hrvatskog naroda, do svoje katoličke crkve, do svoje kršćanske obitelji i do svog uglednog narodnjaštva. Jedini njegov «zločin» je bio što nije odobravao brojne prethodno učinjene (1943.g.) zločine partizanskih fojbi oko Žminja i Pazina i što nije prihvaćao staljinističku ideologiju komunizma, koje su mu pokušavali nametnuti neki njegovi bliži i dalji susjedi – recimo oni iz Žminja i Barbana, odnosno s Barbanštine.

Spomenik ubijenom Mati Petehu, uglednom hrvatskom narodnjaku iz Žminja bio bi prvi kamen-temeljac naše moralne katarze u Istri, nakon čega bi bio otvoren put za mnoga druga moralna preispitivanja događaja iz tog mračnog i nesretnog vremena. Na tom putu nam ne smije biti nepremostiva zapreka to što će to neki ekstremistički elementi u Istri i Italiji moći iskoristiti u svoje iredentističke svrhe. Pa, Zaboga, oni to ionako čine već skoro šestdeset godina. Pa što? Kad-god oni to čine, oni pljuju po sebi samima i ponovo se valjaju u svom krvavom blatu – jer oni su sve to zlo i počeli!

Na nama je, na našoj starijoj generaciji, da speremo svoje krvavo blato sa svojih časnih obraza. I sa svoga časnoga hrvatskog roda.

Ante Rokov Jadrijević, Pula

Franko Šturman, Rovinj