MOJ PRIJEDLOG NIJE NEMORALAN, NIJE PLITAK I NIJE NEZREO !

A.R.J. / Semper Paratus, politički publicist, Pula 6. lipanj 2001.g.

Uredništvu Vjesnika Komu Treba: g. Ivica Račan

Predmet: Pravo na javnu obranu !

MOJ PRIJEDLOG NIJE NEMORALAN,

NIJE PLITAK I NIJE NEZREO !

Ni u najmanjoj mjeri nije točno ono što mi imputira (izvjesni?) gospodin Maks Milanez iz Zagreba, u Vjesniku od 6. lipnja 2001.g., u pismu čitatelja pod naslovom „Nemoralan prijedlog da 'zaledimo? Slovence“.

Ja nigdje nisam upućivao 'plitkom sugestijom' „da zamrzimo svoje susjede Slovence - do daljnjega“ (citat i odgovor na citat). Ja sam samo sugerirao da je „Vrijeme da se odnosi sa Republikom Slovenijom s tzv. 'bratskih odnosa' reduciraju na hladne odnose reciprociteta“. A „hladni odnosi reciprociteta“ nisu isto što i mržnja!! To je samo jedna dobra i zdrava europska varijanta i tradicija diplomacije, koja je na djelu i u našim odnosima sa Slovenijom još od početka studenoga 1992.g., kada je slovenačka UDBA pustila na nas svoje bijesne pse (odnosno kad se počela obnavljati poznata Udbaška osovina Beograd-Ljubljana-Trst (sapienti sat!).

Nešto od toga se može naučiti iz knjige „Udbomafija“ slovenačkog publicista Ede Ravnikara, a o tome su u svom tjedniku „MAG“ pisali slavni slovenački novinari Danilo Slivnik i Vinko Vasle' (o obnovi udbaške osovine Beograd -Ljubljana-Trst), kao i mnogi drugi ugledni slovenački publicisti (većinom moji dobri poznanici).

Naime, ovo što nam se sada dešava s Republikom Slovenijom nije nimalo slučajno: to je dio pomno vođenog specijalnog rata protiv Hrvatske. I to mnogi Slovenci znaju! Stoga većina Slovenaca javno izražava svoju indignaciju tim činjenicama.

Da moj prijedlog nije nimalo „plitak“ svjedoči niz novinskih vijesti ovih dana (jednako kao i proteklih pet-šest godina): razmislite dragi čitatelji Vjesnika zašto je gosp. Ivica Račan prije desetak dana ponovno otkazao sastanak s gosp. Drnovšekom i njegovim ministrom Igorom Bavčarom (mojim poznanikom!) u Izoli?? Zašto je pokojni prvi Predsjednik R.H. dr. Franjo Tuđman višekratno „zaleđivao“ odnose sa Slovenijom (pitajte gosp. Ivicu Maštruka, rvatskog ambasadora u Ljubljani!). I to nakon mojih pisama upozorenja!

Ne, ovo nije moja prepotencija: ako imate dobar prijedlog i dobro ga elaborirate, poslušat će vas svaki predsjednik: zvao se on dr. Franjo Tuđman ili se on zvao g. Ivica Račan! Dobar prijedlog je dobar prijedlog, pogotovu ako je dobro potkrijepljen odgovarajućom argumentacijom. Uostalom, pametnome je i jedan dosta!

Ukratko, gosp. Ivica Račan je odlično uradio što je lani svom ministru za „Euro-dezintegracije“ Ivanu Jakovčiću oduzeo mandat za vođenje delegacije u Izolu (onaj moj članak „Kome će se povijest ponoviti“ i povjerio ga smirenom i dilomatski školovanom gosp. Nevenu Mimici. Isto tako je gosp. Ivica Račan odlično učinio što je prošlog tjedna odložio svoj sastanak s gosp. Drnovšekom. A i ljubljansko „Delo“ je reagiralo na odgovarajuće smiren način - dakle, pregovora će biti, ali na našem terenu - u Rijeci! I s posve drugačijom argumentacijom!

Nadam se da će se na stolu naći i onaj čuveni i ključni dokument iz 1945.g., izrađen na Sušaku, na kojem su radili najbolji sinovi hrvatskog naroda iz Istre, Mate Balota (dr. Mijo Mirković iz Raklja), mons. Božo Milanović iz Pazina, mons. Zvonimir Brumnić, svećenik iz Tinjana i brojni drugi istarski Hrvati, pod naslovom „Cadastre nationel ...Index Toponomyque de l'Istrie“.

Vrijeme je sve karte staviti na stol, uključujući i tabu-temu o Kardeljevsko-Kidričevskoj uroti protiv Andrije Hebranga i generala Većeslava Holjevca, koji je 1945.g. zapovijedao „VUJOM“ iz Opatije, koja je tada još pripadala fašističkim granicama Istre. Oni koji o tome mnogo znaju bit će ovaj put jamačno prisutni tim pregovorima. Jer, pametniji smo (i zreliji!) danas nego smo to bili jučer, gosp. Maks Milanez iz Zagreba. I mi svoje probojne „specijalce“ za trku imamo!

A.R.J. / Semper Paratus

P.S.: Ja ne mrzim Slovence! Radio sam dvije godine u Sežani, u „Iskri“, kao vodja

razvoja. Imam kćerku Slovenku. Osim toga, bio sam trener Zamejskih Slovenaca u

Zgoniku i Nabrežini (Aurisini) kod Trsta. Bio sam čest gost „Sobotnje priloge“ u

„Delu“ (Tit Doberšek i Mitja Meršol, itd.). Pisao sam u „Mladini“, „Tribuni“,

„Katedri“ (Maribor) i bio gost-komentator u „Primorskim novicama“. I novinar

„Novog glasa“ u Kopru. Itd. Dakle, ne mrzim Slovence, ne mrzim svoju kćer ...

samo: „boli me uspomena“. Bili smo braća, a više nismo!

A.R.J.

P.S. (2): Vjesnik je i ovo pismo objavio, i to u cijelosti (osim post scriptuma)

A.R.J.