NA MAMAMA SVIJET OSTAJE !

(nastavak prethodnog teksta... ZBOG ČEGA LIJEČNICI IMAJU

DVOSTRUKO MANJU PLAĆU OD SUDACA,

A PROFESORI DVOSTRUKO MANJU OD LIJEČNIKA?)

Ante Rokov Jadrijević, dipl.ing.,Prof., Pula 24.I.2003.

Uredništvu «Vjesnika» Komu Treba: g.Ivici Račanu

Uredništvu «Hrvatskom Slovu»

NA MAMAMA SVIJET OSTAJE !

(jer se prosvjetna struka potpuno eu/femizirala!)

A kad smo već kod našeg totalno zapuštenog školstva, a pogotovu kada smo pred novim štrajkom, dobro bi bilo da naši nesložni školski sindikati iznesu na vidjelo i mnoge druge školske probleme i proglase ih ciljem našeg slijedećeg štrajka.

Nedavno je, prije koja dva mjeseca, u «Vjesniku» o problemima školstva pisao bivši doministar školstva mr. Miroslav Dorešić: «Zao duh velike podvale: bolesno natjecanje tko će ponuditi što radikalniji prijedlog reforme školstva», («Vjesnik», 14.11.2002.g., str.13.). S većinom njegovih stavova i viđenja se slažem. No, neke stvari je trebalo radikalnije izreći! A neke važne stvari nisu ni rečene. Naime, nama ne treba nikakva (lažna ili bilo kakva druga «reforma školstva», nego nam treba «restauracija školstva»!!

Školstvo nam je otišlo potpuno ukrivo, kad se nekritički prihvaćalo kojekakve sumnjive američke pedagoške novotarije, krajem šezdesetih godina XX. stoljeća, da bi se prikrila i kamuflirala komunistička diktatura u društvu i u državi Jugoslaviji. Stoga su se počele događati devijacije:

U našem školstvu je sve manje kriterija selekcije. Tako praktički svaki učenik, koji nam dolazi sa svojim lažnim peticama i četvorkama iz osnovne škole, može upisati, pa čak i završiti bilo koju srednju školu. I bilo koji smjer u njoj, pa i najteži. Onaj najsjajniji. Na diku svojoj mami. Jer ionako, «na mamama svijet ostaje!». Kad slab ili loš učenik u našoj školi pokaže svoje brojne slabosti ( a tri su glavne: slabost volje, slabost odgoja i slabost inteligencije), već je kasno. Malo tko se od nastavnika usudi djelovati protiv uhodane i dekadentne školske prakse. «Ne talasaj!». Zato naše «diplome» sve manje vrijede. Često su one pravo smeće! Obične «WC-diplome»!!

Sve je postalo uravnilovka: i u razredima i u nastavničkim zbornicama i u školama. Sve škole dobivaju istu «Glavarinu». Nema nikakve «mozgarine». Isto vrijedi mlada «glavica» u gimnaziji ili elitnijoj tehničkoj školi kao i u zadnjoj obrtničkoj školi. Isti je i propisani broj učenika u razredima. A skoro su iste i nastavne norme u tim školama, kao i za sve nastavnike: najviše su oštećeni profesori najstručnijih predmeta. Moja je norma sedam najstručnijih predmeta i to iz oblasti elektronike, automatizacije i računalstva. I to godinu i pol dana prije mirovine. Moj kolega, profesor Osnova elektrotehnike i Mjerenja u elektrotehnici je imao svega 14 sati nastavne norme. Šest sati manje od mene danas. Zato što je ministrica Vokić bila daleko, daleko bolja od ovog nemuštog ministra Strugara! Danas su malko «privilegiraniji» samo nastavnici prirodoslovnih predmeta. To im je prije godinu i pol dana izborio Puljevićev sindikat u nekom svom polutajnom pogađanju s Vladom. Tako su privilegirani oni koji 20, 30, pa i 40 godina predaju isti predmet i gotovo u dlaku isto gradivo, u odnosu na one koji svake godine moraju renovirati svoja predavanja, osvajajući i usvajajući nova znanja i nove tehnologije, itd.

Osim narastajućeg problema školskih uravnilovki, tu je i narastajući problem sve slabijeg odgoja djece u osnovnim školama i njihovim obiteljima. Najhitnije treba u prvom razredu srednjih škola uvesti predmet «BONTON». Žrtve smo nekoliko posljednjih desetljeća pogrešnih i dekadentnih pedagogija (o tome je ispravno pisao i mr. Dorešić). Školska pedagoška služba je danas najslabija karika u našim školama! Stoga bi novi nastavni predmet trebali predavati upravo pedagozi: Neka malo izađu iz svojih dekadentnih knjiga i neka uđu u žive razrede: brzo će ih proći te njihove ženske pedagogije!

Glavni i gorući problem našeg današnjeg školstva je naše loše i preglomazno Ministarstvo Prosvjete i Školstva! A to nije nimalo čudno: sve je to manje-više stari Šuvarov kadar! Oni nam stalno bacaju prašinu u oči nekakvim svojim novim i tobožnjim «reformama školstva». Oni, kao, na tome mukotrpno rade. Šest ljudi, samo. Njih šest sa 49 funkcija! Kako li samo stignu obaviti toliki posao? I onda od takvih slušamo bajke o «rasterećenju učenika». I o «rasterećenju predmeta». Ma, kakvo rasterećenje, kad ljudsko znanje raste geometrijskom progresijom?! Treba početi ukidati nepotrebne predmete u školama! Za početak po dva predmeta. Ne možemo svi znati sve! Tko zna sve, taj ne zna ništa – kaže jedna stara mudra izreka.

Vrijeme je početi forsirati kvalitet , a ne kvantitet. Vidimo kamo nas je doveo soc-invalidski kvantitet! Treba što prije ukloniti iz našeg Ministarstva Prosvjete i Školstva sve ostatke komuni-stičke realsocijalističke pedagogije i izbaciti sve te vječne «reformatoloze», kako je to ispravno primjetio i mr. Dorešić.

To konačno znači da naše Ministarstvo Prosvjete i Školstva treba smanjiti za dvije trećine (kojekavih savjetnika i službenika): to je drugo po brojnosti ministarstvo u Račanovoj Vladi, a svakako najneučinkovitije! Oni pojedu gotovo isto toliko novca kao i čitavo naše osnovno i srednje školstvo! To treba smjesta okončati!

A onda će biti novca i za nas profesore i učitelje. Onda nećemo štrajkati više.

Prof. Ante Rokov Jadrijević, dipl.ing.

Tehnička škola Pula

P.S. (17. nov./stud. 2009.): „Vjesnik“ i „Hrvatsko slovo“ ovaj tekst nisu objavili.

Međutim, rezultat toga je bio masovan odlazak naših najboljih liječnika u inozemstvo!! Tako nam sada nedostaje preko tisuću liječnika, koje sada pribavljamo iz Makedonije (što je najmanje zlo!), a uskoro ćemo i iz Bugarske i Turske!

A mi profesori smo od slabog (ali ne tako lošeg!) ministra obrazovanje dr. Vladimira Strugara, za „nagradu“ od Sanadera dobili za ministra debila Dragana Primorca. „Doktora“. Današnjeg kandidata za predsjednika Republike.

„Bože, da li postojiš? Što čekaš, što ne udaraš?“ (Soljženjicin)

A.R.J.

ZBOG ČEGA LIJEČNICI IMAJU DVOSTRUKO MANJU PLAĆU OD SUDACA, A PROFESORI DVOSTRUKO MANJU OD LIJEČNIKA?

Ante Rokov Jadrijević, dipl.ing.,Prof., Pula 24.I.2003.

Uredništvu «Vjesnika» Komu Treba: g.Ivici Račanu

Uredništvu «Hrvatskom Slovu»

ZBOG ČEGA LIJEČNICI IMAJU

DVOSTRUKO MANJU PLAĆU OD SUDACA,

A PROFESORI DVOSTRUKO MANJU OD LIJEČNIKA?

(1. dio)

Štrajk hrvatskih liječnika ušao je već u svoj deseti dan, a kraj se jedva nazire. Ministar zdravstva dr. Vlahušić čas negira samo postojanje štrajka, čas prijeti krivičnom odgovornošću većini liječnika, koji po njemu i nisu u štrajku. Izgleda da je predsjednik Vlade g. Ivica Račan konačno uočio tu golemu nelogičnost i odlučio malo «fermati» svog čudnog ministra Vlahušića. Šteta je samo što Račan nema snage ili odlučnosti otpustiti svog lošeg ministra!

Najčudnija je u svemu tome režimska «štampa». Ona štiti lošeg ministra zdravstva. Koliko još jučer je isto tako štitila i lošeg ministra školstva, dr. Vladimira Strugara. Njeni novinari na sve to nalaze odgovore samo u svojim lažnim i namještenim «anketama javnog mnijenja», koje se opet nimalo ne razlikuju od starih i poznatih komunističkih anketa – postupkom informbiranja, odnosno filtriranja informacija po načelu režimske podobnosti. Starom i istrošenom komunističkom metodom pokušavaju liječnicima suprostaviti građane, odnosno pacijente. Stoga u našem javnom mnijenju i vlada golema konfuzija mišljenja i stavova glede tog desetodnevnog štrajka liječnika. Cilj je u velikoj mjeri i postignut: na sceni je programirani kaos.

Međutim, liječnicima je teže podvaliti nego nama srednješkolskim profesorima. Protiv njih Vlada ne može pokrenuti i suprostaviti roditelje, kao nama, kao treću važnu kariku u isčašenom sistemu našeg školstva. Zdravstvo je praktično nezavisno od mišljenja i isfabriciranih stavova svojih klijenata, jer u zdravstvu postoji čvrsta hijerarhija odlučivanja (i dobro je da je tako, a ne kao u onom lažnom soc-samoupravljanju!), dočim se nama profesorima roditelji naših svakim danom sve lošijih učenika mogu miješati gotovo u sve! I odlučivati čak umjesto nas!

Dakle, u kojem brlogu leži lisica?

Na čelo naše države su se – trećejanuarskim lažnodemokratskim prevratom – vratili recirklirani komunisti, kojima tzv. «pravna država» nikad nije bila pri srcu i nikada neće biti pri srcu, pa makar se na čelu Hrvatske i nalazila tri diplomirana pravnika, kao što je to slučaj zadnje tri godine (od tog nesretnog prevrata.)! Stoga su oni učinili mnogo na tome da glavne nositelje pravne države - suce – što čvršće vežu uz sebe, a sve po starom Titovom načelu: «Podmiti, pa vladaj ! ». To je osnovni razlog što naši suci stalno dobivanju enormne povišice plaća: da što čvršće budu vezani uz režim i da im ne pada na pamet da mu ne služe bezpogovorno i vjerno.

Dakle, osnovna je režimska laž da su plaće sucima nedavno još jednom enormno povećane samo zbog toga da oni ne bi podlegli iskušenju primanja mita od kojekakvih kriminalnih skupina ili lobija; njima su plaće opet enormno povećane upravo zato da se ni slučajno ne bi drznuli da sude protiv kriminalaca bliskih samom vrhu Mesićeve, Račanove i Tomčićeve vlasti ( stanovitog Viktora Lenca, stanovitog Enrona, stanovite Ribanke, stanovitog Klarika, itd.).

Drugim riječima, njih je režim podmitio da ne sude protiv njihovih kriminalnih i drugih režimskih miljenika! Vlast je visokim plaćama naprosto kupila njihovu totalnu lojalnost. I tako smo opet dobili jednu blokiranu i tzv. «pravnu državu»!

Međutim, sve je to bio račun bez krčmara. Zaboravio je Režim da će to izazvati lavinu nezadovoljstva među ostalim korisnicima državnog proračuna, pogotovu onima koji se u svemu mogu mjeriti sa sucima: liječnicima i profesorima.

Naime, baš i nije bilo teško završiti pravni fakultet! Po težini je to uvijek bio drugorazredni fakultet! Bodovni prag za njega je uvijek bio daleko niži nego za fakultet elektrotehnike i medicine. Sjećam se duhovite izreke mog dekana na elektrotehničkom fakultetu u Beogradu, l961.g., Prof.dr. Danila Ivanovića, inače Crnogorca: «Pod Lovćenom zeleni se trava, pod Lovćenom oteli se krava, ode tele da studira prava». A onda je to odmah propratio ovom porukom nama novim studentima: «Kolege, ne morate svi vi završiti ovaj fakultet. Ovo je najteži fakultet. Ima tu blizu jedan fakultet koji svako može završiti - pravni fakultet!».

Potpuno normalno, na tu novu režimsku podvalu prvi su reagirali profesori i učitelji, a onda i liječnici. Jer, gdje to ima zdrave logike da liječnici imaju dvostruko manje plaće od županijskih, pa čak i općinskih sudaca? Gdje to ima logike da neki stariji inženjeri – na kraju svojih inženjerskih karijera zatečeni u školstvu – imaju četiri puta manje plaće od plaća običnih općinskih ili gradskih sudaca. Netko se tu gadno zapleo u svoje pravne trice i kučine! Rezultat je opravdano i posvemašnje nezadovoljstvo u redovima liječnika i profesora, pogotovu onih starijih od 40 ili 45 godina, koji su ostavili svoju mladost u našim oskudnim bolnicama i još oskudnijim školama. A upravo je to ono što je našem javnom mnijenju zatajila Račanova i Mesićeva režimska «štampa»!!

Stoga se sada ne treba nimalo čuditi ovom štrajku liječnika, koji traže povišicu plaća od čak 45 posto! Privremneno su – da bi pokazali svoje razumijevanje za stanje u društvu i svoju dobru volju - spustili svoj zahtjev na povećanje plaća od «samo» 26 posto, ali im Vlada na kraju ili pri kraju štrajka nudi povišicu od samo deset posto. Siguran sam da će Vlada morati više popustiti. A sama je kriva za to.

Naprotiv, Račanova Vlada je nama profesorima još prije dvije i pol godine smanjila plaće za pet posto ! Nakon našeg nedavnog štrajka Vlada nam je obećala podići plaće za deset posto. No ispostavilo se da će to povećanje biti jedva 6.5 posto! Realno povećanje je, dakle, samo jedan i pol posto. Ali ni toliko, kad se zna koliko su nam porasli troškovi života u posljednje dvije godine i za koliko nam je opala kupovna moć naših mizernih plaća. Stoga smo prije deset dana opet štrajkali. Čini se: uzalud! Nije! Podbacile su u štrajku profesorice, ali nisu podbacili naši učenici!!

Školstvo je spalo na razinu nužnog zla Račanove Vlade. Očito je da ćemo uskoro opet morati štrajkati!

Srećom, ovom napaćenom narodu je svakim danom sve jasnije tko ustvar ucjenjuje građane ( i seljake!): to su naši nesposobni ministri i još nesposobnija Račanova Vlada (koja vraća svoje predizborne dugove/usluge MMF-u), a ne liječnici i mi profesori.

(nastavit će se....)

Prof. Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

Tehnička škola Pula

I POSLIJE RAČANA, RAČAN!

Ante Rokov Jadrijević, publicist, Pula, Fažana, Brtonigla 13. 04. 2003.g.

Uredništvu «Fokusa», «Hrvatskog Slova» i .....

I POSLIJE RAČANA, RAČAN!

Uvodna napomena (13. stud./nov. 2009.):

U ovom starom tekstu ciljalo se na hohštaplera Ivu Sanadera. Danas se sve ovo u velikoj mjeri odnosi i na novog šefa SDP-a Zorana Milanovića. Znači, ovaj tekst danas treba čitati u tom „svjetlu“. Naime, i on je već počeo posrtati! Počeo je kao ponosni hrvatski patriot (po ugledu na časnog dr. Zdravka Tomca), ali je naglo ustuknuo pred oštrim napadom svojih „histeruša“ iz SDP-a. A to nije na čast pravom hrvatskom mužu! To nije nimalo gordo posrtanje. To je ona njegova nedavna destruktivna „konstrktivna suzdržanost“ jasno pokazala, kada je posrnuo pred „drugaricom“ Jadrankom Kosor!

A.R.J.

Proteklih dva tjedna ovog travnja 2003.godine imali smo prilike pročitati nekoliko različitih interpretacija ankete Međunarodnog republikanskog instituta (IRI) o mišljenju naših građana spram naših političara, rejtinga naših političkih stranaka, načinom vladanja Koalicijske Vlade i važnosti pojedinih političkih tema u našem javno-političkom životu. Konfuziju je povećala i sama Račanova Vlada, koja je to po njih vrlo nepovoljno istraživanje pokušala skriti pod tepih, to jest zataškati po načelu «zataškaj pa vladaj!», metodom koju smo dobro upoznali za vrijeme posljednjih osam godina vladavine lažno-karizmatičnog diktatora maršala Tita. A i mnogo prije njegovih posljednjih godina života.

Prije svega, pitanje je vjerodostojnosti te IRI-jeve ankete! Dobro znamo što je to IRI, tko ga plaća, koji su mu politički ciljevi; njihov zadatak je manipulacija tuđim javnim mnijenjem u korist tzv. «američkih nacionalnih interesa». No, to ne znači da ih treba zanemariti, podcijeniti ili odbaciti. Naprotiv! Treba ih dobro analizirati i pokušati otkriti kuda oni smjeraju.

Dakle, sumnju izaziva već i činjenica da njihovo najnovije istraživanje javnog mnijenja u Hrvatskoj nije rađeno za CIJELU hrvatsku javnost, nego samo za režimske medije. «Objava rezultata za javnost išla je iz Vlade, a ne iz agencije «PULS» ili IRI-ja», piše novinar hrvatskog «Fokusa» Željko Buzov. To znači da je IRI dao slobodne ruke Račanovim i Mesićevim cenzorima i medijskim manipulatorima da tu anketu «pročiste» i koliko-toliko uljepšaju u korist Režima. I oni su to učinili. Međutim, zatajile su famozne Račanove «Koordinacije»! Jedino tako se može shvatiti zašto su rezultati te ankete toliko različiti u koliko-toliko nezavisnom «Večernjaku» (31.03.2003.g.) i u režimskom «Vjesniku» (u «Panorami» subotom, 29.03.2003.g.). Primjerice, SDP u Vjesniku kotira na svega 13 posto, a u Večernjaku na 16,7 posto!?? HSS u Vjesniku kotira na (čak) 10 posto, dočim u Večernjaku dobiva svega 6,8 posto!? HSP u Vjesniku kotira na čak 3 posto, dočim u Večernjaku dobiva svega 2,2 posto!? Prevelike su te razlike, a da se ne bi uočila manipulacija. Jesu li u IRI-ju namjerno bili tako šlampavi!? Jesu li željeli izazvati u koaliciji konstruktivne svađe i otvoriti put njihovom novom Vođi?

Dakle, u Večernjakovoj interpretaciji, Vesna Pusić dobiva najviše glasova (na uzorku od 1700 ispitanika), čak 16,4 posto, a Stipe Mesić čak 14,7 posto (skoro dvostruko više nego što je Stipe Mesić dobivao u svim dosadašnjim anketama javnog mnijenja objavljivanim u Večernjaku u proteklih godinu dana!!?). To je jako sumnjivo! S druge strane, Ivica Račan u Večernjaku dobiva svega 7,9 posto (što je tek nešto više od njegovog «standarda» u redovitim Večernjakovim ispitivanjima hrvatskog javnog mnijenja u proteklih godinu dana). A Večernjaku se može dosta vjerovati.

Ne kanim ovdje špekulirati tko ovako (ne)spretno manipulira hrvatskim javnim mnijenjem, jer svatko tko nije slijep i ne želi biti slijep to može sam pokušati dokučiti

Mene osobno interesira samo desni hrvatski domovinski blok. U toj IRI-jevoj anketi najgore su prošli gosp. Ivo Sanader i gosp. Anto Đapić. Gosp. Ivo Sanader je u Večernjaku dobio samo 6,3 posto glasova (a njegov HDZ tek 21,4 posto glasova), što znači da je dobio triput manje glasova od stranke kojoj je na čelu!! To je vrlo porazan rezultat! To je znak da ga dvije trećine njegovog vlastitog članstva ne prihvaća kao svog vođu, da nema povjerenja u njega i da odbacuje njegov anglo-američki liberalizam!

Vrlo slično je i s gosp. Antom Đapićem i njegovim HSP-om. Gosp. Anto Đapić je u Večernjakovoj interpretaciji IRI-jeve ankete dobio manje od 1,5 posto glasova podrške ( zapravo, nema ga nigdje!!), a njegov HSP tek 2,2 posto glasova, što znači da i on uživa tek jednu polovicu podrške svog članstva, pa je očito došlo vrijeme da i on svoju kapetansku kapu preda svom prvom časniku palube – dr. Tončiju Tadiću!

Slično se dogodilo i gosp. Draženu Budiši: u Večernjaku njega «nigdje nema», dočim njegov HSLS dobiva 3.3 posto glasova (u Vjesnikovoj interpretaciji HSLS dobiva čak 4 posto glasova). Očito je došlo vrijema i za Budišin oproštaj s prvom ligom hrvatskih političara. On je postao balast svojoj vlastitoj stranci, njen mlinski kamen oko njenog vrata! Najbolje mu je da svoju kapetansku kapu preda svom «Drugom Kapetanu» Jošku Kontiću ili Đurđi Adlešić, ovisno o tome što odluči njihov časnički zbor!

* * * * * *

Krajnji je čas da se otvoreno upitamo zašto je gosp. Ivo Sanader pao toliko nisko.

Ivo Sanader je pao kada je posve neočekivano podržao slanje mladih hrvatskih policajaca u Afganistan, gdje oni danas čuvaju osvojeno američko «blago» (osvojeni teritorij), dok Amerikanci osvajaju teritorij jednako neposlušnog Iraka!

Ivo Sanader je pao kada je posve neočekivano podržao američki imperijalistički pohod na Irak. A uskoro će i tamo morati otići mladi hrvatski policajci, a možda i mladi hrvatski vojnici! A što će se tek dogoditi ako Englezima i Amerikancima «slučajno» padne na pamet da dođu ovamo, k nama, da i nas «oslobode», te nas ponovo podjarme Velikosrpskom Beogradu?! Pretekst za to uopće nije teško naći: dovoljno je objaviti da Hrvatska ugrožava neke bezvezne engleske ili američke «nacionalne interese»! To je u posljednjih 50 godina ionako postao univerzalni povod za sve američke i engleske imperijalističke ratne pohode po svijetu.

Ivo Sanader je pao kada je u svemu počeo oponašati Ivicu Račana: poslušno plaziti pred američkim ambasadorom u Zagrebu i pred Bushovim militaristima u Washingtonu i New Yorku. A tko s Sathanom, odnosno Vragom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju!

Ivo Sanader je pao kada se spetljao s gosp. «Sovom», posljednjim preostalim Zloduhom HDZ-a i počeo paralizirati, pa čak i čistiti HDZ od njemu nepodobnih članova, inače mnogih časnih i uglednih ljudi, koji nikad nisu zakazali ni u svojem ljudskom poštenju, ni u svom nesumnjivom hrvatstvu. Tako je, na primjer, udaljen časni gosp. Vlatko Pavletić, časni gosp. Davorin Rudolf, časna gđica Maja Freundlich, časni gosp. Milan Ramljak, časni gosp. Žarko Domljan i mnogi, mnogi drugi, e da bi se sačuvao stari Manolićev kadar u vrhu HDZ-a, koji i danas sustavno i spretno paralizira HDZ na svim razinama njegovog djelovanja u hrvatskom društvu i državi. Meni je najbliži primjer Manolićevih krtica i paralizatora u HDZ-u Pule i Županijskom HDZ-u Istre. A je li išta bolje u nama susjednoj Rijeci? Gdje je tamo HDZ? Nigdje ga nema!

Gosp. Ivo Sanader je pao kada se nije odupreo Račanovoj neostaljinističkoj totalitarizaciji medijskog prostora u Hrvatskoj. Nije se čak potrudio ni obnoviti nekadašnji «HDZ Glasnik», koji bi nam danas mogao biti svjetionikom u ovim novim mračnim i olovnim vremenima Račanovog neokomunizma i Mesićevog restauriranog i otvorenog orjunaštva.

Gosp. Ivo Sanader je pao kada je u HDZ-u ušutkao one koji su glasno zahtijevali «lustraciju udbaša», naročito nakon što je predsjednik Republike Stipe Mesić ciljano raspustio Tuđmanove tajne službe, kako bi otvorio prostor obnovi Manolićeve i svoje Udbe i ujedinjavanju njima bliskih frakcija Udbe, koje su im se bile otele iz krila. Sada CIA po Hrvatskoj radi što hoće! Samo u Puli djeluje preko 500 stranih špijuna i agenata, a isto toliko i u Rijeci. A koliko tek u Splitu i Dubrovniku?!!

Gosp. Sanader je pao kad je u društvu svog Zloduha Šeksa počeo prerano slaviti svoju «Pirovu pobjedu» na lanjskom Izbornom Saboru HDZ-a i na tim krilima počeo uklanjati svoje stranačke konkurente iz vrha HDZ-a. Bio je na vrijeme opozoren (od ovog istog pera!) da tako neće daleko stići. I doista, nije stigao daleko: popularnost mu je sada svega 6,3 posto, triput manja od stranke na čijem je čelu! Rejting HDZ-a je pao za 30 posto, umjesto da poraste barem za 15 posto, pa da danas budemo blizu 50 posto podrške hrvatskog naroda! Tako je Sanader najbolje pomogao svojim protivnicima Račanu i Vesni Pusić. A što ako mu je to i bio cilj?!

I gosp. Ivo Sanader, slično kao i gosp. Račan, uporno taji svoje stavove o krucijalnim problemima Hrvatske, neodlučan je i spor da se otvoreno izjasni o bilo čemu od životnog značaja za hrvatski narod. On nam nište ne govori o reviziji pretvorbe, o suzbijanju enormnog gospodarsko-političkog kriminala u Hrvatskoj (na primjer slučaj Enron, slučaj Ri-Banke, slučaj Dubrovačke banke, slučajevi «Viktora Lenca», slučajevi zataškanih «žitnih afera», slučaj Ljubljanske banke, slučaj Nukklearke Krško, slučaj «Sunčanog Hvara», it., itd. Moramo li pošto-poto u Europu licemjernog Francuza Sciraca i perfidnog Engleza Blaira, koji nas uporno guraju nazad, pod jaram Velikosrpskog Beograda? Moramo li mi i dalje trpiti diktat pokvarenog Haaškog suda i pravno silovanje Carle Del Ponte? Zbilja, što bi hrvatski birači dobili poslije Račana? Novog Račana?!

Tko želi povratak Jure Radića, Darija Vukića, Borislava Škegre, Nikice Valentića, Nevena Jurice i sličnih? Zar u HDZ-u nema boljih ljudi? Gdje su nestali oni brojni hrvatski lavovi? Zar je HDZ spao samo na Sanadera i njegovu «Osječku Pacovanku»??

Ne! Nipošto! Ideja HDZ-a u hrvatskom narodu i dalje čvrsto živi, premda je Sanader i njegov Zloduh Šeks sustavno ubijaju. I ideja HSP-a u hrvatskom narodu čvrsto živi, premda je «Crveni Pravaš» (?) Anto Đapić sustavno ubija. Stoga nam Sanader i Đapić moraju čvrsto obećati da neće ići u nikakav savez ni s Račanovim restauriranim komunistima, ni s prevrtljivim Tomčićevim HSS-om, nego samo u savez svih hrvatskih domoljubnih i državotvornih stranaka. Svih naših, bez izuzetka. Nema «velikih» i «malih», nego samo naših. Svaki nam je naš glas važan!

I gosp. Sanader i gosp. Đapić moraju odagnati naše sumnje da su u dosluhu i kolaboraciji s Manolićem!! Jer je Manolićeva UDBA smrtni neprijatelj hrvatskog naroda i hrvatske države. Stoga neće biti ništa bez «lustracije udbaša»: to je pitanje svih pitanja!

Konačno, koliko bi nas mogao koštati novi 4-godišnji mandat Ivice Račana? Zar još više od 9 milijardi US dolara novog duga? Dokle ćemo raditi za nesposobne političare i vrlo sposobne lupeže? Tko će odgovarati za nedavnu štetu u Hrvatskom Saboru, kada je bezobraznim Slovencima oprošteno još milijardu dolara , uz poptpuno nepotrebno preuzete velike i dugoročno vrlo štetne obveze? Hoće li onih 84 saborska zastupnika, koji su digli svoju ruku za to ikada i ikome odgovarati?

Nejasno je zašto onda gosp. Sanader uporno odbija savezničku ruku svih ostalih hrvatskih domoljubnih i državotvornih stranaka? Zašto ne prione stvaranju naše «Koalicije Pro-Croatiae»?! Jedino tako Račan neće dobiti još jedan katastrofalni izborni mandat za premijera hrvatske Vlade. Jedino tako Mesić neće imati odriješene ruke za rušenje hrvatske države!

Dakle, ne smijemo dozvoliti da poslije Račana opet bude Račan!

Ante Rokov Jadrijević

(hrvatski socijal-radikal)

P.S. (13. nov. 2009.): Ovaj tekst je tek neznatno prilagođen ponovnom objavljivanju na

novom mediju.

A.R.J.

KAKO SMANJITI MALOLJETNIČKU DELINKVENCIJU

Ante Rokov Jadrijević, Prof. dipl.ing., Pula/Brtonigla 22. febr./veljače.2003.

Uredništvu «Vjesnika»

Uredništvu «Hrvatskog Slova» Komu Treba: Premijeru g.Ivici Račanu

ministru gosp .Šimi Lučinu

KAKO SMANJITI MALOLJETNIČKU DELINKVENCIJU

Konačno je netko, kao profesorica iz Karlovca, gđa Ana Jurić-Šimunčić, progovorila jasno, glasno i neuvijeno o jednom od najvećih problema našeg društva (a naročito našeg školstva !, op.a.) – problemu narastajućeg maloljetničkog nasilničkog ponašanja prema odraslima, prema društvenoj i školskoj imovini, pa i prema svojim uljudnim i pristojnim školskim drugovima. A to naše sudstvo mirno tolerira i čak brani! A i ministar školstva nam baca prašinu u oči svojim izmišljenim školskim problemima, umjesto da se prihvati barem nekog konkretnog posla.

Evo nekoliko ključnih dokaza profesorice Ane Jurić-Šimunčić, koje treba stalno naglašavati i ponavljati, jer imaju vrijednost postulata:

1./ - «Maloljetnik učini dva kaznena djela, ozlijedi četiri policajca, biva uhvaćen s opojnim sredstvom u džepu, no pronađe mu se olakotna okolnost u njegovoj osobnosti».

2./ - «I ovdje je riječ o sinu poznatog oca, kao i u 'slučaju Makarska'« (op.a.: gdje je jedan maloljetni 'tatin sin' na pješačkom prijelazu, vozeći vrlo velikom brzinom svoj 'bijesni' i skupocjeni automobil, naprosto pokosio i ubio dvije mlade djevojke-školarke, a potom - neshvatljivo kako – samo simbolično osuđen! ).

3./ - «a sutkinja mirno pojašnjava blagu kaznu maloljetniku Srđanu.Taj mladić iza sebe ima četiri ubojstva i koješta drugo. I tu je riječ o osebujnosti ličnosti».

4./ - «U posljednje vrijeme štitimo maloljetne nasilnike, gotovo od njih stvaramo zaštićenu kategoriju....i sve više djeci opraštamo i sve više izmišljamo dijagnoze koje idu za tim da ispade djece, delikventno ponašanje, pa i krivična djela pripisujemo 'osebujnosti' ličnosti. Koje su to osebujnosti!?».

5./ - «Ta djeca čine različite nepodopštine i to osjećaju kao radost...osjećaju se velikima.Tragedija je na pomolu kad ta skupina ima dobre ekonomske (ali samo ekonomske!, op.a.) uvjete života, 'ugledne' očeve (ili djedove! op.a.), koji svojim položajem i socijalnim statusom zaštićuju svoje sinove i kćeri».

6./ - «Opraštati dječaku koji ozlijedi četiri policajca i nosi mariuhanu u džepu, minimalno kažnjavati sina poznatog oca iz Makarske kad ubije dvije djevojke, blago kazniti mladića koji iza sebe ima četiri ubojstva i koješta drugo, znači osigurati razvoj poroka i pretvarati ih u vrline».

7./ - «Svako dijete ima pravo na osebujnost ličnosti, ali nema pravo u ime toga činiti kaznena djela, kao što su otimanje mobitela i novca manjoj djeci, uništavanje imovine, opijanje i uživanje droge, provale u stanove, nasilje nad starima i nemoćnima i druga nasilnička ponašanja».

S druge strane, gospođa Ana Jurić-Šimunčić je navela i neke stvari s kojima se ja ne mogu složiti. Nekako je ušlo u modu napadati sjajne i iznimno uspješne Kosteliće, naročito oca Antu Kostelića, što je nažalost i «Vjesnik» činio. Gospođa Ana Jurić-Šimunčić to kaže ovako: «Što nam je trebalo da na Jelačićevom trgu organiziramo doček rukometaša, a onda i prije toga doček Kostelića?...Od Kostelića stvaramo kult i pri tome zaboravljamo da svaki sportaš čini ono što čini ponajprije radi sebe! Poistovjećivanje sportaša s državom i nacijom nije umjesno, nije dobro i dovodi nas na razinu primitivnih društava». A druga «ugledna» i privilegirana komentatorica (Vjesnikovih «Stajališta») prof.dr. Mirjana Krizmanić napada sjajnog i super-uspješnog Antu Kostelića da svoju djecu odgaja nacističkim metodama, a sina Ivicu i kao nacistu, jer je po njenom perverznom sudu Ante Kostelić ustvari slabo prikriveni nacist!).

Dakako, nije mi ni na kraj pameti izjednačavati gospođu Anu Jurić-Šimunčić s dr. Mirjanom Krizmanić i njenim perverznim stajalištima o sjajnim i super-uspješnim Kostelićima.

Naime, perverzija je u tome da gospođa Krizmanić ne razlikuje spartanski, odnosno spartansko-sportski odgoj od nacističkog odgoja!! Ali uzaludno je njoj «surdo fabulam narras»!

Uostalom, imali smo mi Hrvati i jedan obrnut slučaj od Kostelića: slučaj mlade i vrlo talentirane Mirjane Lučić. I njenog oca Marinka je dekadentno-liberalni tisak (opet isti «Orjun Feral» i «Novi List») napadao zbog njegovih spartanskih metoda treninga i života njegove kćeri. I što se dogodilo? Gdje je sada i u čemu je uspjeh Mirjane Lučić? U banalnoj američkoj prosječnosti, bezličnosti i anonimnosti?

A Gospođu Anu Jurić-Šimunčić bih , ipak, javno priupitao: Jeste li ikad podigli svoj glas protiv sličnih dočeka onih ishlapjelih američkih i britanskih rock-fosila tipa Micka Jaggera, Joe Cockera i drugih, te vrlo masovan i frenetičan doček Đorđa Balaševića ili Miroslava Ilića u Puli prošlog ljeta?? Po čemu to samo mi Hrvati ne smijemo veličanstveno dočekati svoje zlatne rukometaše i svoje sjajne Kosteliće? Oni su barem izvrsni i zdravi primjeri za našu mladež, za razliku od dekadentnih i odavno istrošenih i potrošenih američkih i britanskih rock-zvijezda! Što su oni dobrog donijeli na ovaj svijet?! Drogu, prljavštinu, američko subkulturno smeće! Naprotiv, Kostelići su nam primjer kako se mnogi Hrvati mogu vinuti kroz trnje do zvijezda! A zašto nam je primjer Balašević? Zar za ono njegovo «Drugovi, računajte na nas!»! Oh, ima u Puli, ali i u Zagrebu još mnogo, mnogo takvih «Drugova». Nažalost, ima ih previše i u «Vjesniku».

Ne slažem se s gospođom Anom Jurić-Šimunčić ni glede njene opaske o grafitima, citiram:

«To što mirno promatramo poruke nasilja na zidovima neće izaći na dobro». Bogme neće izaći na dobro ni stalne poruke koje već deset godina čitamo u «Orjun Feralu» i riječkom «Novom listu», kojima nas sustavno bombardira njihova Staljinova i orjunaška kopilad! Stoga mislim da će grafita biti još više i da će se to zaoštriti. Narod je dvaput teško prevaren, a to se najdublje i najbolnije reflektira u buntovnim mladim dušama. A što tek reći kad u jednom razredu moje srednje škole u Puli u jednom «mješovitom» razredu naletim na grafit «Ovdje je Srbija» i «Živio Koštunica»!? I stvar se spremno zataška!

A što tek reći kad takvi «tatini sinovi»ili «dedini unuci» svom malo strožijem i savjesnijem profesoru najprije polupaju stakla na automobilu, a mjesec dana kasnije - zaštićeni u puljskoj policijskoj upravi, u koju su se nakon «Trećejanuarske restauracije» vratili stari udbaši – sprejom našaraju petokraku, srp i čekić, natpis «JNA», te «zašto me ne voliš», uz još nekoliko pogrdnih izraza??. A policija, umjesto da ganja takve maloljetne prijestupnike i nasilnike, ignorira ih, a umjesto toga mjesecima maltretira profesora i iživljava se na njemu, «vozajući» ga između bezbroj svojih službi i ureda. Mjesecima tako! A na žalbu ministru Šimi Lučinu i Centru za ljudska prava gosp. Tina Gazivode - samo muk!

Jasno, Profesor (A.R.J.) nije Srbin, pa nema pravo na Gazivodinu zaštitu svojih ljudskih prava!

Dakle, ne možemo baš za sve optuživati naše maloljetničke delinkvente, a najmanje za njihove grafite, pa makar nosili u sebi i poruke mržnje i nasilja.

Konačno, slažem se s gospođom Anom Jurić-Šimunčić u svemu ostalom što je napisala, naročito njenim vapajem: »Kamo ide naše društvo?».

Slažem se s njenim: «Onima koji su nasilni da bi zadovoljili svoje niska porive i tome se raduju ne treba opraštati, jer će se njihovo nasilje multiplicirati».

Slažem se s njenim: «A suci moraju suditi i presuditi, a ne plakati nad sudbinom malo-ljetnika».

Međutim, to je potreban, ali nažalost ne i dovoljan uvjet! Treba ozdraviti i školu. A to se neće moći sve dok plaće učitelja i profesora budu četiri puta manje od plaća sudaca. I dok se ne promijeni pedagoška paradigma u našim školama !!

Prof. A.R.J., dipl.ing.,Pula

P.S. (studeni/nov. 2009.): A evo se Sanaderov jalovi miniostar Znanosti i obrazovanja

dr. Dragan Primorac kandidirao za novog Predsjednika Republike i Države Hrvatske.

O tempora, o mores !!!

P.S.(2): upravo se ovih dana vode opet velike javne rasprave u svim medijima o „Spirali odgovornosti u golobradoj delikvenciji“ (piše Kristina Turčin u Jutarnjem listu). Dakle, misli se i na spirali stalno narastajuće maloljetničke delikvencije. To je najveća „zasluga“ (čitati: sramota!) bivšeg ministra dr. Dragana Primorca, najvećeg ljubimca bivšeg predsjednika Vlade i vazelinca dr. Ive Sanadera. A o tome nitko nije pisao: naime, o suštoj potrebi promjene pedagoške paradigme u našem školskom sustavu. To sam jedino ja osobno pisao u „Vjesniku“, dokme Sanader nije stavio na svoju „crnu listu“, a potom i totalno sanaderizirao „Vjesnik“.

Hoće li se sada nova premijerka, „Vlajina“ Jadranka Vlaisavljević-Kosor usuditi da desanaderizira „Vjesnik“ i svoju Vladu?? Neće to ona učiniti! Kladim se u pola svoje kuće!!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

ZAŠTO RAČANOVA VLADA PRODAJE NARODNI «SUNČANI HVAR»

Ante Rokov Jadrijević, Pula 27. I. 2003.

Uredništvu «Vjesnika» Komu Treba: dr.Tonči Tadić

Uredništvu «Hrvatskog Slova» g.Miroslav Rožić

ZAŠTO RAČANOVA VLADA PRODAJE

NARODNI «SUNČANI HVAR», A NOVČANO DOTIRA PRIVATNI

«VIKTOR LENAC»?

Nikad kraja Račanovim i Linićevim prljavim aferama! Najnovija je ova sa «Sunčanim Hvarom», u kojoj predsjednik Nadzornog odbora «Sunčanog Hvara» Slavko Linić drži sve konce u svojim rukama, a gosp. Ivica Račan hini da o tome nema pojma! Račan također hini da nema pojma što mu mulja njegova ministrica turizma Pave Župan Rusković. Račan također hini da ne zna ni što mu radi treći njegov muljator dr. Goran Granić, koji u svom džepu drži sve konce afera s Enronom i Nuklearkom Krško, a skupa s gosp. Linićem i brojne druge mutne stvari, naročito oko INE i DružbAdrije, ali i mnogih drugih afera.

Dakle, nakon afere s Piranskim zalivom, neprekidne i (namjerno?) neprekinute afere s lopovskom Ljubljanskom bankom, s bezobraznim Slovencima na Svetoj Geri, nitko se od režimskih novinara još nije upitao o pravoj pupčanoj vrpci Račana i Drnovšeka! Što je to što Račana tako fatalno drži uz drske i bezobrazne Slovence, da im on uvijek maksimal-no popušta i izlazi u susret?!

Nije u posljednjih tri godine (dakle tri godine Račanove Vlade) bilo nijedne važnije Vladine mutljavine u kojoj nije bio umiješan Slavko Linić! Te «naftna afera», te afera s «ACI-Marine» (u kojoj je predsjednik Nadzornog odbora Slavko Linić stalno pokušavao i uspijevao instalirati sebi podobne ljude!), te ekspresno zataškane i iz javnosti potisnute afera «Riječke banke», te afera s brodogradilištem «Treći maj» (rušenje direktora inž. Sanjina Kajbe!), te afera s brodogradilištem «Kraljevica» (pokušaj rušenja direktora inž. Vrankovića i prodaja «Kraljevice» Linićevom crvenom pajdašu inž. Damiru Vrhovniku za svega jednu kunu!), te afera sa Željezarom Sisak i sa tvornicom «Borovo», pa onda čudno ustrajavanje sa sumnjivom i lažnom vlasničkom strukturom u «Croatia busu», itd. Moglo bi se tako nabrajati do slijedećeg jutra!

A sada predsjednik HSS-a i predsjednik Hrvatskog Sabora gosp. Zlatko Tomčić traži «utvrđivanje odgovornosti, te smjenu svih za koje se dokaže da su se petljali u toj prodaji». To je vrlo lijepo rečeno, ali i previše nejasno! O prljavim rabotama ministrice turizma Pave Župan Rusković znalo se gotovo sve od početka, naročito od mutne prodaje dubrovačkog hotela «Excelzior» komunističkom-generalskom sinu Goranu Štroku! Gotovo nigdje gđa Župan-Rusković nije imala «čiste ruke», pa je vrlo nejasno kako je jedna takva osoba i mogla biti imenovana ministricom u Račanovoj Vladi! Kada (tek) danas gosp. Zlatko Tomčić traži njenu ostavku, a zna da iza svega stoji potpredsjednik hrvatske Vlade Slavko Linić, onda ne treba biti naročito pametan pa proniknuti o čemu se zapravo radi. Kad se divovi bore, strada trava. Stoga, nije dovoljna smjena samo ministrice Pave Župan Rusković i Linićevog pijuna u HFP-u (Hrvatskom privatizacijskom fondu) Krešimira Starčevića! Time se namjerno zaobilazi maksimalna odgovornost Slavka Linića, pa i njegovog «šefa» gosp. Ivice Račana!

Zašto konačno - jasno i glasno – gosp. Zlatko Tomčić ne zatraži barem smjenu Slavka Linića?!! Barem to i barem toliko!

No, vratimo se «Sunčanom Hvaru». Ja stvarno nikako ne razumijem režimski tisak, a naročito «Vjesnik». Što na primjer u njemu radi i piše onaj bezveznjak Viktor Vresnik (koji je prije godinu i pol bio najavljivan kao neka nova i gotovo genijalna novinarska akvizicija)? Kako to da još nikom od režimskih novinara nije pala na pamet jedna nevjerovatno jednostavna misao: Zašto Račanova Vlada naprosto ne otpiše (prognaničke!) dugove «Sunčanom Hvaru», umjesto što stalno dotira svoje (SDP-ovo) brodogradilište «Viktor Lenac»?!!

Dobro ste čuli! Brodogradilište «Viktor Lenac» je ustvari «Holding SDP-a» ! Ja to znam najbolje, jer sam u tom brodogradilištu bio predsjednik sindikata 1991.-1992.g., kada sam iz njega očistio «petu kolonu», koju je inž Damir Vrhovnik nakon mog istjerivanja iz «Lenca» (krajem 1992.g.), tijekom 1994. i 1995.g. ponovo vratio na svoja stara mjesta. U njemu su Račan i njegovi drugovi dobivali dodatak na plaću i novčanu potporu SDP-u sve vrijeme njihovog statusa opozicije HDZ-u!

«Sunčanom Hvaru» treba otpisati stare dugove, koji su većinom nastali zbog neplaćenog zbrinjavanja naših ratnih prognanika, umjesto da ga se prodaje Slovencima, koji bi ga kupili našim novcem, onim kojeg je «Ljubljanska banka» opljačkala hrvatskim štedišama! A ona je hrvatskim štedišama opljačkala preko 900 milijuna DEM, što bi danas već vrijedilo preko pola milijarde Eura!

Dakle, Račane, počni rješavati probleme od glave (od glava!), a ne od repa!

Slovenci su se pokazali našim najgorim susjedima, a na to je već davno, davno upozoravao i gosp. Ivan Gabelica! Usput rečeno, treba tražiti povrat granice na Dragonju, dakle na most u Sečovlju i zaenkrat staviti točku na glupo «Bratstvo» sa Slovencima.

A da o «Enotnosti» i ne govorimo!

A.R.J., Pula

hrvatski Socijal-Radikal