subota, 24. siječnja 2009.

MOJ PRIJEDLOG NIJE NEMORALAN, NIJE PLITAK I NIJE NEZREO !

A.R.J. / Semper Paratus, politički publicist, Pula 6. lipanj 2001.g.

Uredništvu Vjesnika Komu Treba: g. Ivica Račan

Predmet: Pravo na javnu obranu !

MOJ PRIJEDLOG NIJE NEMORALAN,

NIJE PLITAK I NIJE NEZREO !

Ni u najmanjoj mjeri nije točno ono što mi imputira (izvjesni?) gospodin Maks Milanez iz Zagreba, u Vjesniku od 6. lipnja 2001.g., u pismu čitatelja pod naslovom „Nemoralan prijedlog da 'zaledimo? Slovence“.

Ja nigdje nisam upućivao 'plitkom sugestijom' „da zamrzimo svoje susjede Slovence - do daljnjega“ (citat i odgovor na citat). Ja sam samo sugerirao da je „Vrijeme da se odnosi sa Republikom Slovenijom s tzv. 'bratskih odnosa' reduciraju na hladne odnose reciprociteta“. A „hladni odnosi reciprociteta“ nisu isto što i mržnja!! To je samo jedna dobra i zdrava europska varijanta i tradicija diplomacije, koja je na djelu i u našim odnosima sa Slovenijom još od početka studenoga 1992.g., kada je slovenačka UDBA pustila na nas svoje bijesne pse (odnosno kad se počela obnavljati poznata Udbaška osovina Beograd-Ljubljana-Trst (sapienti sat!).

Nešto od toga se može naučiti iz knjige Udbomafija slovenačkog publicista Ede Ravnikara, a o tome su u svom tjedniku „MAG“ pisali slavni slovenački novinari Danilo Slivnik i Vinko Vasle' (o obnovi udbaške osovine Beograd -Ljubljana-Trst), kao i mnogi drugi ugledni slovenački publicisti (većinom moji dobri poznanici).

Naime, ovo što nam se sada dešava s Republikom Slovenijom nije nimalo slučajno: to je dio pomno vođenog specijalnog rata protiv Hrvatske. I to mnogi Slovenci znaju! Stoga većina Slovenaca javno izražava svoju indignaciju tim činjenicama.

Da moj prijedlog nije nimalo „plitak“ svjedoči niz novinskih vijesti ovih dana (jednako kao i proteklih pet-šest godina): razmislite dragi čitatelji Vjesnika zašto je gosp. Ivica Račan prije desetak dana ponovno otkazao sastanak s gosp. Drnovšekom i njegovim ministrom Igorom Bavčarom (mojim poznanikom!) u Izoli?? Zašto je pokojni prvi Predsjednik R.H. dr. Franjo Tuđman višekratno „zaleđivao“ odnose sa Slovenijom (pitajte gosp. Ivicu Maštruka, rvatskog ambasadora u Ljubljani!). I to nakon mojih pisama upozorenja!

Ne, ovo nije moja prepotencija: ako imate dobar prijedlog i dobro ga elaborirate, poslušat će vas svaki predsjednik: zvao se on dr. Franjo Tuđman ili se on zvao g. Ivica Račan! Dobar prijedlog je dobar prijedlog, pogotovu ako je dobro potkrijepljen odgovarajućom argumentacijom. Uostalom, pametnome je i jedan dosta!

Ukratko, gosp. Ivica Račan je odlično uradio što je lani svom ministru za „Euro-dezintegracije“ Ivanu Jakovčiću oduzeo mandat za vođenje delegacije u Izolu (onaj moj članak „Kome će se povijest ponoviti“ i povjerio ga smirenom i dilomatski školovanom gosp. Nevenu Mimici. Isto tako je gosp. Ivica Račan odlično učinio što je prošlog tjedna odložio svoj sastanak s gosp. Drnovšekom. A i ljubljansko „Delo“ je reagiralo na odgovarajuće smiren način - dakle, pregovora će biti, ali na našem terenu - u Rijeci! I s posve drugačijom argumentacijom!

Nadam se da će se na stolu naći i onaj čuveni i ključni dokument iz 1945.g., izrađen na Sušaku, na kojem su radili najbolji sinovi hrvatskog naroda iz Istre, Mate Balota (dr. Mijo Mirković iz Raklja), mons. Božo Milanović iz Pazina, mons. Zvonimir Brumnić, svećenik iz Tinjana i brojni drugi istarski Hrvati, pod naslovom „Cadastre nationel ...Index Toponomyque de l'Istrie“.

Vrijeme je sve karte staviti na stol, uključujući i tabu-temu o Kardeljevsko-Kidričevskoj uroti protiv Andrije Hebranga i generala Većeslava Holjevca, koji je 1945.g. zapovijedao „VUJOM“ iz Opatije, koja je tada još pripadala fašističkim granicama Istre. Oni koji o tome mnogo znaju bit će ovaj put jamačno prisutni tim pregovorima. Jer, pametniji smo (i zreliji!) danas nego smo to bili jučer, gosp. Maks Milanez iz Zagreba. I mi svoje probojne „specijalce“ za trku imamo!

A.R.J. / Semper Paratus

P.S.: Ja ne mrzim Slovence! Radio sam dvije godine u Sežani, u „Iskri“, kao vodja

razvoja. Imam kćerku Slovenku. Osim toga, bio sam trener Zamejskih Slovenaca u

Zgoniku i Nabrežini (Aurisini) kod Trsta. Bio sam čest gost „Sobotnje priloge“ u

„Delu“ (Tit Doberšek i Mitja Meršol, itd.). Pisao sam u „Mladini“, „Tribuni“,

„Katedri“ (Maribor) i bio gost-komentator u „Primorskim novicama“. I novinar

„Novog glasa“ u Kopru. Itd. Dakle, ne mrzim Slovence, ne mrzim svoju kćer ...

samo: „boli me uspomena“. Bili smo braća, a više nismo!

A.R.J.

P.S. (2): Vjesnik je i ovo pismo objavio, i to u cijelosti (osim post scriptuma)

A.R.J.

utorak, 20. siječnja 2009.

SA SLOVENIJOM SAMO SA STRIKTNIM RECIPROCITETOM !!

A.R.J. /Semper Paratus, Pula 27. svibnja 2001.

Uredništvu Vjesnika Komu Treba: gosp. Ivica Račan

Uredništvu Fokusa

SA SLOVENIJOM SAMO SA STRIKTNIM RECIPROCITETOM !!

Proteklog tjedna, u svibnju ove 2001.g., privukli su mi pažnju dva članka u Vjesniku o našim tobože spornim problemima s Republikom Slovenijom: Diplomatske igre sa sporazumom sjajne slovenačke novinarke Saše Vidmajer, te I u malograničnom sporazumu ustupci Sloveniji, našeg odličnog i sjajnog novinara Marka Barišića.

Dakle, slovenačko ministarstvo vanjskih poslova gosp. Dimitrija Rupela i poslije gotovo četiri godine na sve načine opstruira ratifikaciju Sporazuma o malograničnom prometu i suradnji, potpisanog između Republika Slovenije i Hrvatske još 28. travnja 1997.g. S druge strane, Republika Hrvatska stalno daje neke ustupke: ustupila je Republici Sloveniji svoja dva sela (Hotize i Murišće), ustupila je slovenačkim ribarima (besplatno?) pravo izlova ribe na 750 četvornih kilometara južno od Poreča, itd. Ono što i novinari često zaboravljaju - Hrvatska je 1956.g. (prisilno!) „ustupila“ šest naših crkvenih župa u sjevero- zapadnoj Istri, između Buzeta i Momjana (Hrvoji, Topolovac, Gradin, Pregare, itd.). A ono što sam gotovo i ja zaboravio: Hrvatska je Sloveniji oprostila oko 600 milijuna DEM stare devizne štednje, koju nam je ukrala Ljubljanska banka i koju je Tuđmanova Vlada pretvorila u naš državni dug!

Ponovit ću dio onog što sam napisao u Vjesniku prije kojih dvije i pol godine, u doba urednikovanja Nenada Ivankovića (koji mi je to raskomadao na tri dijela i onda - uz intervenciju samog dr. Franje Tuđmana - objavljivao 26 dana - opet raskomadano): Hrvatska je 1946.g. urotom Kardelj - Ranković - Đilas bila prisiljena ustupiti Sloveniji više od 60 hektara svog zemljištau dnu Piranskog Zaliva i pristati na pomicanje granice za dva kilometra južnije - s ušća Dragonje na odvodni kanal Svetog Odorika. Čovjek koji se tomu protivio bio je smjenjen s najviših državnih položaja Titove Jugoslavije, uhićen i poslije dvije godine tamnovanja u beogradskoj Glavnjači ubijen. Zvao se Andrija Hebrang (Stariji). Dvije godine su mu tražili krivicu, sve dok im kao kec na desetku nije „rupio“ incident s Informbiroom, 1948.g. Onda su mu (samo) to natovarili na leđa kao „smrtni grijeh“. I smaknuli ga. Rekli su narodu da se sam objesio, i to za radijator u ćeliji (koji nije ni postojao!), a u narodu se čulo da se „objesio o pod“!

* * * * * *

Dakle, vrijeme je da se odnosi sa Republikom Slovenijom s tzv. bratskih odnosa“ reduciraju na hladne odnose reciprociteta.

Evo kako. Ustupak za ustupak, ili „roge za roge“! Ili figu za figu. Ne kao dosad: oni nam nude da će vratiti deviznu štednju Ljubljanske banke ( i to samo zadnjih 300 milijuna DEM!), ako mi njima damo cijeli Piranski zaliv. Dakle, naše za naše! Ili pak, mi njima „ustupamo“ dva naša sela - Hotize i Murišće - a oni će nama vratiti našu Svetu Geru. Opet naše za naše! Njihovi desničari traže „svoju“ granicu na Raši (a i „svoju“ Pulu!), a Franjo Tuđman se libio postaviti problem hrvatskih povijesnih prava u nekoć hrvatskoj Metljiki (danas tzv. „Beloj krajini“) ili u Prekmurju (gdje je beogradski kraljevski dvor namjerno prekinuo vezu Gradišćanskih Hrvata sa svojom starom Domovinom).

Nisam zato da u naše i njihovo ime razgovaraju i pregovaraju naše i njihove desnice! Kad pregovaraju desnice, onda ni ratni sukob nije daleko. Ali sam za „hladni rat“ sa njima Zašto? Zato što oni upravo tako već deset godina postupaju s nama!

Samo molimo Boga da se naš sadašnji predsjednik Vlade g. Ivica Račan ne pretvori u novog Vladimira Bakarića! Naime, povijesno pamćenje nas još nije izdalo. A Bakarić jeste!

A.R.J./Semper Paratus

P.S.:(2009.): Nažalost, Račan se uskoro pretvorio u novog Vladimira Bakarića! No o tome više u slijedećim (starim) tekstovima na ovom blogu.

A.R.J.

nedjelja, 18. siječnja 2009.

Kratka poruka Staljinovoj kopiladi !

Ante Rokov Jadrijević, Pula / Brtonigla 23. travnja 2001.

Uredništvu Slobodne Dalmacije

Kratka poruka Staljinovoj kopiladi !

Gospodine Bajroviću ostavite naše prostitutke nama, vi komunjare ionako imate previše svojih (novinarskih!) prostitutki po ostalim ne-slobodnim i ne-nezavisnim novinama u Hrvatskoj (prije svega vašem crvenom Novom listu, Glasu Istre, Globusu,

i t.d.

Pokojni Milovan Đilas je u svojoj knjizi La nuova classe (nažalost, kupio sam je u Trstu tek 1979., na talijanskom jeziku, kada se za njeno posjedovanje moglo dobiti tri-četiri godine Golog otoka!) napisao jedan važan detalj o tzv. Sciavi intelettuali, to jest o Vašim crvenim novinarskim prostitutkama. Đilas je - to valjda znate - bio nekada davno, 1945. do 1953.g. Vaš komunistički glavni šerif Agit-propa, odnosno šef cjelokupne Vaše štampe. Dakle, najbolji poznavalac Vaših novinaskih prostitucija i prostitutki! A tu je školu učio iz Staljinovog Kratkog kursa historije SKP(b), na kojem je bila sazdana cijela Titova Jugoslavija 1945.godine

Rekoh, ostavite naše prostitutke nama. Vašim brojnim novinarskim prostitutkama u S-Linićevom Novom listu baš i ne cvjetaju ruže: naklada i prodaja nikad niža. Isto tako u vašem Udbo-ištrijanskom Glasu Istre ne cvjetaju ruže - naklada i prodaja nikad niža. Za Globus ne znam, jer to novinsko smeće ne kupujem već više od tri godine, a ni prije toga nisam ga često kupovao. Ne cvjetaju ruže ni Vašem (uvjetno rečeno Vašem, jer Vi dobro znate čiji je to list) Jutarnjem listu - oni su svakim danom sve gori, 364 puta gori, unatoč rekordnom broju od 72 stranice dnevno!

Zašto, crvena braćo, tamo ne intervenirate, nego sada intervenirate u našoj Slobodnoj Dalmaciji, čija se naklada i prodaja u posljednjih 16 mjeseci podigla na brojku tri i pol puta veću od Vašeg crvenog Novog lista (pod patronatom vašeg Slavka Linića!).

Budući da mi Vi Bajroviću nećete direktno odgovoriti, ja ću to sam učiniti. Zato što mi koji čitamo i koji ponekad i pišemo u našoj Slobodnoj Dalmaciji nismo ničija kopilad! Mi nismo ničiji harlekini, nismo začeti u cirkusu, nismo kurve, a najmanje još kurvini sinovi! A Vi i vaši drugovi ponovo se pogledajte u ogledalu! Izgleda da baš ništa niste naučili u ovih zadnjih 12 godina (od 13. kongresa Vašeg pokojnog SKJ, odnosno pokojnog SKH)! Štoviše, niste ama baš ništa naučili od 1945.g., kada je Vaša Titova Jugoslavija bila najtvrđa Staljinova utvrda na Zapadu.Vaša se povijest, dakle, ponavlja. Međutim, ovaj put će završiti kao farsa! Ili još znatno gore: kao tragična farsa!

Ante Rokov Jadrijević

P.S.: (23. IV. 2001.) da ne bi bilo zabune: ja sam sin i izdanak jedne od dvije najpoznatije

porodice u Dalmaciji - od partizanskog roda Jadrijevića iz Ustaničkih Glavica kod Sinja, mjesta koje su uoči Drugog Svjetskog rata zvali Mala Moskva. Međutim, ja sam se prvi otrijeznio od komunističkih laži, s kojima su me dresirali cijelo moje djetinjstvo, dječaštvo i mladićko doba.

A.R.J.

P.S.: (18. siječnja 2009.): Slobodna Dalmacija nije ovo objavila, jer je upravo tada padala

glava gosp. Josipa Jovića, Glavnog i odgovornog urednika tadašnje (stvarno

slobodne!) Slobodne Dalmacije - i to od ruke splitskih staljinista. A tu je svinjariju

kasnije potvrdio i Ivo ZERP Sanader. Dakle, točno kao što sam bio predvidio u

svom članku: I poslije Račana - Račan! A to slijedi na ovom Blogu.

A.R.J.

petak, 16. siječnja 2009.

Kajinov i Jakovčićev govor mržnje !

Ante Rokov Jadrijević, Pula 19. veljače 2001.

Uredništvu Slobodne Dalmacije Komu Treba: Glasu Istre

Uredništvu Hrvatskog slova

Kajinov i Jakovčićev govor mržnje !

Uvodna napomena:

Bilo je ovo u doba vladavine Račanove Koalicije narodnih izdajnika, kada se iz svih medijskih oružja pokojnom Prvom Predsjedniku dr. Franji Tuđmanu i svima nama domoljubnim i državotvornim Hrvata svakodnevno i histerično spočitavao tzv. govor mržnje, samo zato što se nismo mirili s Račanovim i Mesićevim medijski totalitarizmom i njihovim govorom mržnje, koji se naglo intenzivirao nakon njihovog Udbo-komunističkog povratka na vlast 3. siječnja 2000. godine.

* * * * * *

Zahuktava se nova IDS-ova predizborna kampanja i ponovo počinju oni njihovi karakteristični mitinzi istine u Puli. A Pula je idealno mjesto za to - prepuna Udbaša i bivših oficira jugo-srpske JNA, te njihovog brojnog podmlatka. Nesalomljivi Šerbo-Ištrijanski savez svih onih koji su od početka bili protiv Nove hrvatske Države. Imaju u svojim rukama sve glavne poluge istarskog javnog mnijenja: Glas Istre, TV Novu, Radio Maestral, a u velikoj mjeri i Radio Pulu. Čak su se Srbende i Srbadija uvukli i u nekad naš Radio Pazin, odnosno Radio Istru, na čijim radio valovima svjedočimo obnovi najvulgarnijeg srpskog jezika i tipičnih beogradskih uličnih doskočica (štoseva).

A Kajinu i Jakovčiću najviše smetaju Dalmatinci i njihov general Mirko Norac, pa glasno deklamiraju: Jedna mirna, demokratska, tolerantna i građanska Hrvatska mora odgovoriti govorima mržnje i ratnim pokličima, kojih smo se naslušali ovih dana .... U posljednjih 15 dana Hrvatska živi u izvanrednom stanju , gdje se govori o državnom udaru, generalu Norcu, Domovinskom ratu... Međutim, Hrvatska se ne može graditi na simbolu rušenja Mostarskog mosta, Pakračke poljane, ubijene djevojčice Aleksandre ZEC, na rušenju partizanskih spomenika, na ustaškim koračnicama i ustaškim simbolima, koje treba ostaviti u prošlom stoljeću i tisućljeću.

Dakle, tako svojim govorom mržnje gosp. Kajin odgovara na drugi (navodni!) govor mržnje s narodnog mitinga na splitskoj rivi, gdje je 150.000 Hrvata ustalo u obranu svog generala i velikog ratnog junaka, generala Mirka Norca i obranu digniteta Domovinskog rata. Međutim, ne spomenu Kajin nikad u svojoj kratkoj političkoj karijeri Škabrnju, Lovinac, Saborsko, Ćelije, Berak, Lovas i ostala brojna stratišta Hrvata, ali nam neizostavno baca ratni zločin nad nesretnom i nedužnom djevojčicom Aleksandrom ZEC, Pakračku poljanu, srušeni partizanski spomenik na Mirogoju (koji su - nota bene - srušili srpski agenti KOS-a!), itd. A što je to ako ne Vaš govor mržnje gosp. Kajin! Što je to ako ne hušksnje i raspirivanje mržnje?! I tko je to ako ne Vi iz IDS-a ostao u prošlom stoljeću?!

* * * * *

A gosp. Jakovčić kaže: Mi smo (IDS, op. A.R.J.) demokratska i civilizacijska snaga ove hrvatske države, te njen čist europski obraz.

Da, tako to izgleda kada se gleda iz Strassbourga, Bruxellesa ili iz Račanovog koalicijskog Zagreba. Međutim, dođite u moju Brtoniglu, pa ćete vidjeti i čuti kako je jedan čovjek od Brtonigle - ugledni dužnosnik IDS-a - od naše Brtonigle napravio Ladrocitta di Verteneglio; kako je izgurao časnog ambasadora lokalne demokracije gosp. Phillipe Dournell-a, i zasjeo na njegovo mjesto!! Moš' mislit koje li Europe. Koje li lokalne demokracije a la ID-ove. I kojeg li obraza!?

Ante Rokov Jadrijević

subota, 10. siječnja 2009.

KOMU TREBA GOLDSTEINOVA POVIJEST HRVATSKE?

Ante Rokov Jadrijević, politički kritičar i publicist, Pula/Fažana/Brtonigla, 4.V.2003.g.

Uredništvu «Fokusa»

Uredništvu «Vjesnika»

«Mesić se založio za nove udžbenike povijesti»

KOMU TREBA GOLDSTEINOVA POVIJEST HRVATSKE?

Pročitao sam ovih dana dva članka u «Vjesniku» o novoj knjizi Ive Goldsteina «Hrvatska povijest», koja je netom izašla u izdanju Novog libera iz Zagreba. Oba je napisao nedavni laureat režimskog novinarstva Tihomir Ponoš. Prvi mu je naslovljen: »Od doseljenja do danas- informativno i beskompromisno», a drugi: «Mesić se založio za nove udžbenike povijesti».

Već iz prvog naslova je jasno kakvu nam je to «Hrvatsku povijest» napisao Ivo Goldstein: «beskompromisnu»! Znači s unaprijed zadatom tezom. Znači kao političku publicistiku, koja graniči s pamfletom, a ne pravu povijest, odnosno znanstveno djelo. A možda i kao čisti agit-propovski pamflet! Uostalom, što smo drugo i mogli očekivati od jednog Goldsteina?!

To izravno potvrđuje i novinar «Vjesnika» Tihomir Ponoš, citiram: «Goldstein u knjizi ne bježi od izricanja povijesnih stavova i povijesnih ocjena. Ono što je neuobičajeno za hrvatskog povjesničara, u pravilu školovanoga da poštuje kult povijesnog vremenskog odmaka, jest to da se Goldstein ne izbjegava vrlo jasno odrediti i prema najsuvremenijim hrvatskim događajima – velikosrpskoj agresiji i Domovinskom ratu, hrvatsko-bošnjačkom sukobu u BiH, vladavini HDZ-a (.....) Kada je, pak, riječ o sadržaju toga dijela knjige, sigurno je da pristaše HDZ-a i dr. Franje Tuđmana ne će s osobitim užitkom čitati retke posvećene razdoblju njihove vladavine.....».

Taj svoj članak novinar Ponoš zaključuje ovako: «Najviše će ipak profitirati čitatelji ...» (itd.) Ponoš nije rekao gdje će se naći takvi čitatelji. Da takvih ima na Pantovščaku, i ispod Pantovščaka, to znamo. Poneki će se naći i u sadašnjim Banskim dvorima. Međutim, najviše će ih se naći u Washingtonu, New Yorku, Londonu i Parizu, odakle su i Goldsteinovi sponzori. Tamo je mnogo Judona-Škudona, kojima će jedna takva knjiga dobro doći. Srećom, u Vjesniku već duže vrijeme izlazi podlistak «Crna knjiga Amerike» hrabrog i izvrsnog Kanađanina Petera Scowena, jednog od najnovijih svjetskih Pravednika među narodima, pa su čitatelji Vjesnika već u ovih 35 nastavaka stigli upoznati te metode pisanja i podvaljivanja poluistina i polulaži, po diktatu američke i Svjetske ZOG-Nadvlade. Slično smo već čitali kod Pilgera, a najprije kod Philipa Agee-ja,1963. No pasaran!

Drugi članak Tihomira Ponoša u Vjesniku , pod naslovom: «Mesić se založio za nove udžbe nike povijesti», počinje ovako, citiram: »Knjigu Ive Goldsteina 'Hrvatska povijest' posebno bih preporučio piscima povijesnih udžbenika», kazao je predsjednik Republike Stipe Mesić, napomenuvši da je Goldsteinova knjiga «sigurno nedostajala Hrvatskoj, te bi ju preporučio za čitanje svima koji razmišljaju i govore o hrvatskoj povijesti» (završen citat).

O Mesiću je ovdje suvišno trošiti neke nove riječi. Stoga samo ovoliko: similis simili gaudet! Našli se njih dvojica-trojica na istom prljavom zadatku. Da nam stalno kljucaju jetru, da nas kao narod sotoniziraju, da nam podvaljuju, da nam nikad ne daju mira.

E, pa kad je tako, evo da i mi njima počnemo vraćati ljagu za sramotu! Sve dok oni o nama budu govorili laži, mi ćemo o njima govoriti istinu!

Čudna je ta upornost Židova da se drugim narodima mješaju u njihove unutarnje stvari. Povijest Židova je prepuna takvih primjera: oni su uvijek u tuđih naroda i u tuđim državama svijali svoju vlastitu državu, otimali je, i zato bezbroj puta bili izgonjeni i istjerivani, pa ipak kao da iz toga ama baš ništa nisu naučili! Istjerani su iz Španije 1492.g., njih čak 300.000! Preselili su se u Portugal, ali su već nakon šest godina i otud istjerani. Spaljivali su ih još prije toga u Južnoj Francuskoj (1242.g.). Istjerani su iz Engleske 1290., njih 16.000! Vratili su se ponovno tek poslije četristo godina. Uporan i tvrdoglav neki narod! Nikako da se prilagodi svojim domaćinima!

Spaljivali su ih u četrnaestom stoljeću u Njemačkoj (dakle, šest stoljeća prije Hitlera!). Proganjao ih je čak i Martin Luther, crkveni reformator, u šesnaestom stoljeću. Bili su protjerani i iz Beča, 1421.g., kad je Beč bio prijestolnica njemačkih careva. Bili su uporni, pa su se poslije dva stoljeća ponovno vratili – vratili se opet novcu i lihvarenju, i opet postali vrlo utjecajni financijeri. Godine 1670. opet su protjerani iz Beča. Odlaze u Prusku i Češku, posebno u Prag, gdje su ubrzo lihvarenjem pobrali češko vrhnje i osnovali svoje geto, sa svojih 15.000 članova. .

Židovi su se useljavali i u Poljsku i njenu pokrajinu Litvu, odakle su istjerani 1495., samo tri godine nakon protjerivanja iz Španjolske.

Godine 1526. Židovi su protjerani iz sjeverne Hrvatske. Prokletstvo za prokletstvom!

* * *

Ima li u svemu tome neka tajna veza?

Jamačno ima! Neka nam Ivo Goldstein napiše jednu malu knjigu o tom vječnom židovskom prokletstvu ! Neka nam objasni kako je ono Njemačka posve iznenada izgubila Prvi Svjetski rat, a nedostajalo joj je samo mjesec dana do pobjede? I kako to da su baš oni, Židovi «izabrani narod»? Kako to da je baš njima «Obećana tuđa zemlja», Filistina? Pa gdje onda da se isele palestinski Arapi- prastari Filistejci, Moabejci, Amonićani, Idumejci i drugi? Danas im je,očito, obećana jedna druga zemlja, Amerika. No, čini se da ni tamo neće još dugo. Podvala s Osamom Bin Ladenom i Saddamom Huseinom im je jedva nekako uspjela, ali se prljavi tragovi sve češće i sve brže otkrivaju.

Evo jednog takvog traga. Predstavljanju Goldsteinove knjige je – neizbježno – prisustvovao i Prof.dr. Ivo Banac, «profesor» na američkom Yale univerzitetu. I on je tu knjigu ocijenio «izvrsnom». Kao što je to i Yale University «izvrsno», kao sjedište moćne masonske lože «Lubanja i kost», koje je i on član, i iz koje su proistekli i otac i sin George Bush! Dakle, opet neka tajna veza. Po toj vezi je i došao «profesor» Ivo Jovanović- Banac, od oca Vase i majke Hadžije, te babe Milice Jovanović, čijim je sinovima Stevanu i Vasi stari Ivan Banac, nemajući svoje djece, poklonio svoje prezime! I tako je od Ivana Jovanovića postao Ivo Banac, koji nam danas i ovdje stalno soli pamet i sprema nove Yugo-okove! Takvi da će nam pisati povijest!? Malo morgen!

Drugi recezent je zloglasni riječki kolumnist Zdravko Zima, koji se diči da je «književnik». On nam već godinama prodaje svoje «Zimske slamarice» u riječkom «Novom listu», prepune njegovih četničkih buha i stjenica. Sapienti sat!

Dakle, takvi bi nam pisali «Hrvatsku povijest», pod pokroviteljstvom Stipe Mesića i njegovih dirigenata iz Svjetske ZOG-Nadvlade. Čuvajmo se takvih Judona-Škudona i kad nam darove nose!

Uostalom, prisjetimo se malo: zar nam stari Slavko Goldstein već jednom nije podvalio veliku trilogiju o Leonu Davidoviću Bronsteinu – Trockom, iz pera čuvenog Židova Isaaca Deutschera, prononsiranog trockiste, koji nam je na 1200 stranica (1977.g.) sakrio ključnu činjenicu da je Trocki od sedam svojih tajnika imao pet Židova, jednog rusificiranog baltičkog Nijemca i jednog rusificiranog Litvanca. A nijednog Rusa! To smo saznali tek u jednoj knjizi našeg Ante Cilige, izdanoj u Puli 1998. od strane Ciliginih prijatelja-povratnika u Hrvatsku iz Rima. Tek tada su nam neke stvari o Oktobarskoj revoluciji i ulozi brojnih vodećih Židova u njoj postale jasnije!

Dakle, nama ne trebaju njihovi novi udžbenici hrvatske povijesti. Imamo mi svoje! Njihovi sigurno neće reći ništa o velikoj komunističkoj prijevari, krajem 1944.g. niti o velikoj komunističkoj izdaji 1945.g., kada su hrvatski komunisti izdali svoj hrvatski narod. Kada su izdali Narodni Front. Čemu nam onda takve knjige? Tko će to normalan i pri zdravoj svijesti čitati?

A.R.J./(Hrvatski socijal-radikal)

P.S.: Koristio sam se podacima iz stare knjige Milovana Baletića «Povratak Židova u zemlju izraelovu». Sjajna i vrlo korisna knjiga. Kao i Engdahlovu «Stoljeće rata».Knjige su oružje!

A.R.J.

ponedjeljak, 5. siječnja 2009.

Istina je krenula, i ništa je više neće zaustaviti !!

Ante Rokov Jadrijević, publicist, Istra 30. kolovoz 1999.g.

Uredništvu Vjesnika Komu Treba: dr. Franji Letiću

Istina je krenula, i ništa je više neće zaustaviti !!

Razlajao se, Bogme, Jutarnji list na Hrvatsku opet! Te, sankcije, te figa u džepu za tzv. Pakt o stabilnosti, te Mein Kampf u hrvatskom izdanju, te Tuta i Štela, te Louis Arbour, te Gabrielle Kirk McDonald, te četiri stranice optužnice protiv Tute i Štele, te ...

Neće to stati, ti brojni advocatusi diaboli, dobro i predobro plaćeni Soroševi prljavci-novinarski, sve dok nas ne slome i vrate u balkansku karantenu, s privremenim središtem u Sarajevu, a konačnim opet u Beogradu. Neće to stati dok naš Predsjednik dr. Franjo Tuđman konačno ne odredi i imenuje naše glasnogovornike o gore nabrojanim temama, koji bi parirali dnevnom biltenu američke ambasade u Zagrebu, zvanom Jutarnji list!

I koji bi parirali i Haaškom sudu i Sarajevu. Treba već jednom okončati tu našu tvrdoglavu negativnu selekciju kadrova na tim ključnim pitanjima.

Dakle, da krenemo. Najprije o galami zbog hrvatskog izdanja (zlo)glasne knjige Adolfa Hitlera Mein Kampf (Moja borba) iz 1923.godine. To da je, kao, naša kulturna sramota (ministar Biškupić). To da je, kao, indikativno za kulturu u kojoj (danas, op.A.R.J.) živimo (Albert Goldstein, ugledni nakladnik). To da je, kao, pod rukom s duhom u kojem se nose crne košulje i pjevaju Jure i Boban, to da je, kao, događaj koji je notorna svinjarija (isti Goldstein)?? Složio bih se donekle, ali samo u najbitnijem, s gosp. Vlahom Bogišićem, potpredsjednikom Matice Hrvatske, koji kaže da je riječ o djelu lašca, budale, zločinca i kriminalca. Međutim, ja bih samo pripomenuo: ali čovjeka koji je došao kao prirodna pojava, nevera, oluja, tornado, kao što to i inače u prirodi biva...

Naime, Adolf Hitler nije pao s Marsa! On je došao - i morao je doći - samo kao jedna od prirodnih mijena - i ništa više. Međutim, zašto je došao? Na to pitanje malo tko pokušava dati svoj suvisli odgovor. Sve u prirodi ima svoj uzrok i svoju posljedicu, a o uzrocima, pravim uzrocima pojave Adolfa Hitlera na njemačkoj političkoj sceni nitko nam to dosad nije uspio otkriti. Barem ne u Hrvatskoj. Zato je dobro to potražiti baš u njegovom glavnom pisanom djelu Mein Kampf ! Dolje s tim židovskim tabuima !!

Kad bi netko danas u Hrvatskoj bio tako moćno glup i da nam zabrani tu dragocjenu knjigu, nama pasioniranim istražiteljima povijesti i korijena Dvadesetog stoljeća još bi uvijek ostale na raspolaganju (kao dovoljno dobar znanstveni aparat) druge knjige u izdanju istog izdavača, dr. Franje Letića i njegovog Croatiaprojekta iz Zagreba: Protokoli Sionskih mudraca (izdanje 1996.g., još nerasprodano!!!), Mitovi utemeljitelji izraelske politike Rogera Garaudyija (izdanje 1998.g., još nerasprodano!), te dvije sjajne knjige francuskog filozofa židovskog podrijetla Alaina Finkelkrauta: Kako se to može biti Hrvat? i Imaginarni Židov (obe još nerasprodate, prva već sedam godina!).

Od čega bi nas to htio zaštititi gosp. Albert Goldstein? (jednako kao i Ivo i Slavko Goldstein)? Da slučajno ne saznamo povijest moći i licemjerja svjetskog cionizma, koji već pedest godina vlada u sjeni gotovo svih američkih Vlada? Da slučajno ne saznamo ništa o cionističkom rasizmu, ugrađenom u gotovo sve ključne zakone izraelske države? Da slučajno ne saznamo ništa o najvećem svjetskom falsifikatu u povijesti svijeta - mitu o šest milijuna ubijenih Židova u nacističkim konc-lagerima .... ?

O svemu tome je otvoreno, odlučno i snažno progovorio u svojoj knjizi Mitovi utemeljitelji izraelske države ugledni francuski Židov Roger Garaudy, o tome i o mnogo čemu drugom! Knjiga je oružje, uzmi je u ruke! grmio je pokojni Bertold Brecht. Uzmite Hrvati tu knjigu smjesta u ruke, pa će vam pisanje Jutarnjeg lista odmah biti jasno. I bit će vam jasno zašto galame i viču svjetski, a naročito američki cionisti, koji financiraju Jutarnji list (kao što su prije toga financirali propali Cviićev -Ben Zwii-jev? Tjednik). Istina je krenula, i ništa je neće zaustaviti, kaže Garaudy na strani 64., 136., 202., i 223. stanici svoje knjige, koju je izdao dr. Franjo Letić. Povijest nam više neće najviše ovisiti o sposobnosti policijskih/udbaških batinaša!

Židovi su u povijest naše civilizacije uspjeli ugraditi mit o sebi kao Izabranom narodu. Međutim, ni to im nije bilo dovoljno, pa su spleli mit i o (svojoj??) Obećanoj zemlji. A to ih je koštalo svjetskog prokletstva, najprije razaranjem njihovog Jeruzalemskog Hrama, 76. godine po Kristu i raseljenjem diljem starog Rimskog carstva (nakon pada njihove posljednje tvrđave Massade, 80.godine po Kristu). To ih, međutim, nije dovoljno otrijeznilo, pa su im se stalno događali mali ili veći holokausti (o tome svjedoči i knjiga našeg sjajnog Židova Danila Kiša Enciklopedija mrtvih), dok im se konačno nije dogodio i najveći holokaust u Hitlerovoj Njemačkoj. Dio Židova se otrijeznio nakon toga, ali većina se još više uzjogunila i ugnijezdila u Izraelu. Budućnost Židova ovisit će ubuduće od odnosa snaga između drskih, ratobornih i rasističkih cionista, u odnosu na sjajne Židove, kojih je svakim danom sve više i koji bi mogli (nadajmo se!) skinuti ono veliko prokletstvo s cijelog njihovog naroda. Sljedeća velika bitka odigrat će se kroz desetak godina u SAD, gdje se već množe prvi nagovještaji indignacije prema američkom Z.O.G.-u (tako je glasila poruka tzv. Mičigenske armije prigodom miniranja one velike zgrade u Oklahoma City-iju prije tri-četiri godine). Nakon toga je veliki glumac Marlon Brando digao svoj glas protiv Židovske mafije Holywooda, a ove godije je opet zabilježeno nekoliko manjih incidenata. Sapienti sat!

Zaključak: Židovi sami - i prvi! - moraju pročitati Mein Kampf!

Čestitam Vam dr. Franjo Letiću!!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.