SA SLOVENIJOM SAMO SA STRIKTNIM RECIPROCITETOM !!

A.R.J. /Semper Paratus, Pula 27. svibnja 2001.

Uredništvu Vjesnika Komu Treba: gosp. Ivica Račan

Uredništvu Fokusa

SA SLOVENIJOM SAMO SA STRIKTNIM RECIPROCITETOM !!

Proteklog tjedna, u svibnju ove 2001.g., privukli su mi pažnju dva članka u Vjesniku o našim tobože spornim problemima s Republikom Slovenijom: Diplomatske igre sa sporazumom sjajne slovenačke novinarke Saše Vidmajer, te I u malograničnom sporazumu ustupci Sloveniji, našeg odličnog i sjajnog novinara Marka Barišića.

Dakle, slovenačko ministarstvo vanjskih poslova gosp. Dimitrija Rupela i poslije gotovo četiri godine na sve načine opstruira ratifikaciju Sporazuma o malograničnom prometu i suradnji, potpisanog između Republika Slovenije i Hrvatske još 28. travnja 1997.g. S druge strane, Republika Hrvatska stalno daje neke ustupke: ustupila je Republici Sloveniji svoja dva sela (Hotize i Murišće), ustupila je slovenačkim ribarima (besplatno?) pravo izlova ribe na 750 četvornih kilometara južno od Poreča, itd. Ono što i novinari često zaboravljaju - Hrvatska je 1956.g. (prisilno!) „ustupila“ šest naših crkvenih župa u sjevero- zapadnoj Istri, između Buzeta i Momjana (Hrvoji, Topolovac, Gradin, Pregare, itd.). A ono što sam gotovo i ja zaboravio: Hrvatska je Sloveniji oprostila oko 600 milijuna DEM stare devizne štednje, koju nam je ukrala Ljubljanska banka i koju je Tuđmanova Vlada pretvorila u naš državni dug!

Ponovit ću dio onog što sam napisao u Vjesniku prije kojih dvije i pol godine, u doba urednikovanja Nenada Ivankovića (koji mi je to raskomadao na tri dijela i onda - uz intervenciju samog dr. Franje Tuđmana - objavljivao 26 dana - opet raskomadano): Hrvatska je 1946.g. urotom Kardelj - Ranković - Đilas bila prisiljena ustupiti Sloveniji više od 60 hektara svog zemljištau dnu Piranskog Zaliva i pristati na pomicanje granice za dva kilometra južnije - s ušća Dragonje na odvodni kanal Svetog Odorika. Čovjek koji se tomu protivio bio je smjenjen s najviših državnih položaja Titove Jugoslavije, uhićen i poslije dvije godine tamnovanja u beogradskoj Glavnjači ubijen. Zvao se Andrija Hebrang (Stariji). Dvije godine su mu tražili krivicu, sve dok im kao kec na desetku nije „rupio“ incident s Informbiroom, 1948.g. Onda su mu (samo) to natovarili na leđa kao „smrtni grijeh“. I smaknuli ga. Rekli su narodu da se sam objesio, i to za radijator u ćeliji (koji nije ni postojao!), a u narodu se čulo da se „objesio o pod“!

* * * * * *

Dakle, vrijeme je da se odnosi sa Republikom Slovenijom s tzv. bratskih odnosa“ reduciraju na hladne odnose reciprociteta.

Evo kako. Ustupak za ustupak, ili „roge za roge“! Ili figu za figu. Ne kao dosad: oni nam nude da će vratiti deviznu štednju Ljubljanske banke ( i to samo zadnjih 300 milijuna DEM!), ako mi njima damo cijeli Piranski zaliv. Dakle, naše za naše! Ili pak, mi njima „ustupamo“ dva naša sela - Hotize i Murišće - a oni će nama vratiti našu Svetu Geru. Opet naše za naše! Njihovi desničari traže „svoju“ granicu na Raši (a i „svoju“ Pulu!), a Franjo Tuđman se libio postaviti problem hrvatskih povijesnih prava u nekoć hrvatskoj Metljiki (danas tzv. „Beloj krajini“) ili u Prekmurju (gdje je beogradski kraljevski dvor namjerno prekinuo vezu Gradišćanskih Hrvata sa svojom starom Domovinom).

Nisam zato da u naše i njihovo ime razgovaraju i pregovaraju naše i njihove desnice! Kad pregovaraju desnice, onda ni ratni sukob nije daleko. Ali sam za „hladni rat“ sa njima Zašto? Zato što oni upravo tako već deset godina postupaju s nama!

Samo molimo Boga da se naš sadašnji predsjednik Vlade g. Ivica Račan ne pretvori u novog Vladimira Bakarića! Naime, povijesno pamćenje nas još nije izdalo. A Bakarić jeste!

A.R.J./Semper Paratus

P.S.:(2009.): Nažalost, Račan se uskoro pretvorio u novog Vladimira Bakarića! No o tome više u slijedećim (starim) tekstovima na ovom blogu.

A.R.J.