subota, 7. veljače 2009.

HRVATSKA TREBA TRAŽITI POVRAT GRANICE NA DRAGONJU !

AA.R.J. / Semeper Paratus, Brtonigla 28. kolovoz 2001.

Uredništvu Glasa Istre

HRVATSKA TREBA TRAŽITI POVRAT GRANICE NA DRAGONJU !

Uvodna napomena:

Uredništvo „Glasa Istre“ je odbilo ovaj tekst, nakon čega sam ga poslao uredništvu „Vjesnika“ - koji ga je objavio skoro u cijelosti, dne 1. rujna 2001.godine.

Potpuno je u pravu naša saborska zastupnica iz Buzeta, gospođa Jadranka Katarinčić-Škrlj, kada kaže da je cijeli „problem“ u Piranskom zalivu posljedica agresivne politike slovenačke Vlade (a ja ovdje dodajem: agresivnog ministra Dimitrija Rupela!).

Nakon 11-godišnjeg popuštanja toj slovenačkoj agresivnosti, valjalo bi im uzvratiti istom mjerom: zatražiti povrat naše hrvatke granice naše s hrvatsknice na AVNOJ-sku granicu na Dragonji. A to znači da bi se granica morala vratiti na most u Sečovlju, gdje je bila dogovorena 29./30. novembra 1943.g. u Jajcu, a potvrđena sporazumom sa SNOS-om 1944. godine ovdje na licu mjesta. Po tim sporazumima je granica išla koritom Dragonje, sve do njenog prirodnog ušća u sredini sečovljanskih solana (koje su i inače bile hrvatsko vlasništvo!). To znači da je prava granica išla od pravog ušća Dragonje pa sredinom Piranskog zaliva, a u gornjem toku između našeg Topolovca i slovenačkog Boršta; dakle ne kao danas - između hrvatskih Hrvoja na slovenačkoj strani, i Kučibrega na hrvatskoj strani.

U pravu je naša saborska zastupnica Jadranka Katarinčić-Škrlj i kada od premijera Račana traži da proglasi time out na njegov super tajni dogovor s Drnovšekom o Piranskom zalivu. To bi bilo najblaže rješenje. Bolje rješenje bi bilo da se sve skupa stavi u istu košaricu sa svim ostalim našim spornim točkama: Nuklearkom u Krškom, dugom Ljubljanske banke njenim hrvatskim štedišama, okupacijom naše Svete Gere, itd., te da se primjeni moja stara formula o pregovorima, t.j. načelo 1:1:1:1. To znači da bi slovenačka Vlada trebala odrediti troje svojih pregovarača, hrvatska Vlada troje svojih, a onda bi Slovenci iz redova Hrvata predložili tri ugledna Hrvata, a Hrvati tri ugledna Slovenca, te bi se dobio reprezentativan međudržavni Odbor za pregovore i konačne dogovore o svim navedenim pitanjima, koji bi svoj konačni sud ponudio objema parlamentima na ratifikaciju (sporazuma). Ovako kako sada stoje stvari, mi smo Hrvati žrtve slovenačkih predizbornih kampanja (njima je to središnje političko pitanje!), a ne treba zanemariti ni utjecaj obnovljene UDBA-ške osovine Beograd-Ljubljana-Trst, koja ima i nekoliko svojih ogranaka u hrvatskoj Istri.

I posljednje, ali ne i manje važno: Hrvatska ima sa Slovenijom nekoliko spornih povijesnih „nesporazuma“ - onaj o hrvatskoj Metljici (koju su Slovenci preimenovali u „Belu Krajinu“), te o hrvatskom Prekmurju (koje je srpski kraljevski dvor dodijelio Sloveniji, kako bi prekinuo vezu Gradišćanskih Hrvata sa svojom starom matičnom Domovinom Hrvatskom!), zatim o nekoć hrvatskim Jelšanima, pa čak i o Ilirskoj Bistrici (a da nekoć hrvatski Obrov i Podgrad i ne spominjemo!). Stoga ne bi bilo loše da se i toga prisjetimo svaki put kad nas Slovenci pritisnu svojim agresivnim zahtjevima, na primjer o Piranskom zalivu i/ili o pristupu otvorenom moru, ili pak o slobodnom ribarenju u hrvatskom teritorijalnom moru. Na to se mora jednako agresivno odgovoriti zahtjevom za reciprocitetom, na primjer slobodnim prometnim koridorima Rijeka-Trst i Graz-Zagreb, a k tome još i Varaždin-Gradšće!

Dakle, ništa bez reciprociteta!u Uostalom, reciprocitet bi morao biti okosnica naših odnosa sa svim našim susjedima, pa čak i sa tzv. „međunarodnom zajednicom“. Jer je reciprocitet najbolja zaštita našeg narodnog i državnog suvereniteta!

A.R.J / Semeper Paratus, Brtonigla

Nema komentara: