Ante Rokov Jadrijević, publicist, Brtonigla 10. nov. 1998.
Uredništvu Novog lista,
Uredništvu Vjesnika
ŠNAJDER BRODI „TRAGOM CRVENE VJEŠTICE“
„Jedna bi propovijed mogla postati smrtonosna fetva, a književnik Slobodan Šnajder – hrvatski Rushdie“. Ni manje, ni više, nego tako počinje svoju redovitu kolumnu subotom Jelena Lovrić, u Riječkom Novom listu od 30. listopada 1998.g.
Ta njena otrovna strijelica je odapeta na nadbiskupa riječko-senjskog mons. Antona Tamaruta, povodom njegove propovijedi u katedrali Svetog Vida, zaštitnika grada Rijeke, u kojoj se osvrće na činjenicu da riječki gradonačelnik Slavko Linić na čelo riječkog kazališta Ivana pl. Zajca dovodi Slobodana Šnajdera, stalnog kolumnista Novog lista, a Šnajder se nedavno žestoko okomio na beatifikaciju pokojnoga kardinala Alojzija Stepinca.
Šnajder je u poznatoj beogradskoj agit-propovskoj maniri ponovio tisuću puta ponovljenu srpsku laž da se pokojni zagrebački nadbiskup „nedovoljno odlučno i konzekventno opirao nakaradnim zakonima i strašnim zlodjelima NDH; da je u ime hrvatske države previše šutio, te da stoga ne može predstavljati nikakvu moralnu vertikalu“ (završen citat). Zato Šnajder Stepinčevo proglašenje blaženikom smatra pogreškom.
A Jelena Lovrić konstatira da je Šnajder – ispisujući svoju ( stalnu !) kolumnu, izložio svoj osobni stav prema novo-proglašenom katoličkom blaženiku.
Međutim, Jeleni Lovrić je savršeno dobro poznato dugogodišnje pisanje Slobodana Šnajdera u Novom listu, u kojem on – gle slučajnosti! – godinama ima rezerviranu cijelu jednu stranicu – jedanput tjedno!
Tako veliki prostor Novi list ne poklanja nekomu da bi u njemu iznosio svoje osobne stavove! Kao što, uostalom, ni Jelena Lovrić ne dobiva subotom udarnu kolumnu Novog lista za svoje privatne stavove !
.... (cenzurirano) ....
Dakako, u svemu tome ima jedna tajna veza, bolje rečeno jedna stara pupčana vrpca, koja kao crvena nit povezuje sve hrvatske crvene vještice i sve hrvatske orjunaše, kao i sve srpske janjičare.
A ni Rijeka nije izabrana nimalo slučajno! Još manje riječki Novi list, u kojem je raspored snaga ostao manje-više isti kao na početku 1990.g., prije prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj..... (cenzurirano nabrajanje imena i funkcija).....
Jeleni Lovrić je svakako dobro poznata činjenica da na Šnajderovo pisanje nisu uglavnom dopuštena javna reagiranja (objavljeno je jedno, i to jedno od najblažih!).
Mnogi moji prijašnji suradnici iz mog lista „Hrvatska Rijeka“ s početka 1991.g. potvrdili su mi da im je njihova pisma pokojni Veljko Vičević bacao u koš, čime se na najbolji način potvrdila „nezavisnost Novog lista“! Nije bilo objavljeno ni moje jedno reagiranje („Šnajderove narcističke rane“).
Jeleni Lovrić je isto tako dobro poznato da netko (kao Šnajder) ne može biti unutrašnji emigrant, a istovremeno u tiražnom Novom listu posjedovati cijelu jednu stranicu tjedno! ...... (cenzurirano).... Jelena Lovrić rado miješa jabuke s krumpirima, pokušavajući svojim čitateljima sve to prodati kao prvoklasne jabuke.
Rado Jelena Lovrić barata svojim bogatim repertoarom poluistina, znajući vrlo dobro (a za to se vjerojatno i dopunski „školovala“!) da je poluistine daleko teže otkriti nego laži, jer podrazumijeva gotovo isto poznavanje relevantnih činjenica i računajući na svoju veliku prednost u dostupu k izvorima ingormacija.
.... (cenzurirano) .... A glede uvodno spomenute Stepinčeve „šutnje“, najbolji odgovor Jelena Lovrić može naći u sjajnom pismu prof. Dubravka Heinricha iz Karlovca, objavljenom u Vjesniku 8. listopada ove 1988.g. Navest ću samo ovaj odlomak: Drugo, oni zaboravljaju da je nadbiskup Stepinac bio svećenik, a ne general. On je kao takav i kao čovjek učinio što je mogao, o tome su priznanja javna.... To blijedi pred činjenicom što nije izašao na Jelačić plac i od tamo napao Hitlera.
..... (cenzurirano)....
Ante Rokov Jadrijević
Brtonigla
P.S.: (5. list. 2008.): Novi list ovo nije objavio. Vjesnik je objavio, ali jako cenzurirano i to na čak
12 mjesta, dakle oko 50 posto. Inače, originalni tekst je izgubljen.
A.R.J.
Nema komentara:
Objavi komentar