KAMO S VIŠKOM SLABIH UČENIKA ?

Prof. Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., HIOŠ Rovinj 29. travnja 1993.g.

Uredništvu „Školskih novina“ – Zagreb

KAMO S VIŠKOM SLABIH UČENIKA?

Moje prosvjetno iskustvo nije naročito dugo, ali je prilično raznovrsno. Problem „kamo s viškom učenika?“ ja bih rađe parafrazirao: „kamo s viškom loših učenika?“, te bih odmah, ovdje i sada, predložio i najracionalnije rješenje.

Upišete na primjer 25 do 30 učenika u prvi razred srednje strukovne škole i već poslije dva mjeseca Vama kao profesoru postaje jasno da Vam polovica učenika nema dovoljno prethodnog – temeljnog – znanja. Među tom polovicom, njih dvije trećine nema ni jednu od tri bitne predispozicije: nema dovoljan voljni koeficijent, nema dovoljan odgojni koeficijent i/ili nema dovoljan (minimalno dovoljan!) koeficijent inteligencije.

I što onda da se radi ?

Očito Vam je da nešto nije u redu s osnovnim (osmogodišnjim) školama, koje liferuju slab učenički „materijal“. Stoga sam najprije zavirio u Zakon o osnovnom obrazovanju. Tamo u članku 39. propisiju da „Učeniku koji navrši 15 godina života prestaje obveza osnovnog školovanja....“. A malo kasnije, negdje oko članka 55. predviđa se da slabi učenici osnovne škole imaju pravo prijeći u viši razred unatoč ponekoj slaboj ocjeni, pa se čak utvrđuje i obveza škole da tim (slabim!) učenicima prizna da su završili taj razred, iako sa slabom ocjenom!

Bože nemogući!

Pravo je pitanje: treba li ovoj Hrvatskoj čobana, smetlara, postolara, kovača, ribara, čistačica ili pomoćnih radnica, itd.? Dokle naši ministri misle da tu kategoriju ljudi Hrvatska treba pribavljati iz reda „Arnauta“, Vlaha ili „Bosančerosa“? Tako nešto si mogu priuštiti Njemačka i Švedska (ali po sve većoj cijeni: „Arnauti“ i „Bosančerosi“ već traže svoje škole, svoje dječje vrtiće, svoje vjerske ustanove, itd.). Hrvatska očito ne može platiti toliku socijalnu i civilizacijsku cijenu, a i zašto bi? Zašto ponavljati tuđe greške? Uostalom, imamo manjak poluškolovane radne snage, zar ne?! Zašto taj manjak ne namirimo iz svojih vlastitih redova?

Činiti nam je ovo: izmjeniti Zakon o osnovnom obrazovanju, tako da se skrati obveza osnovnog školovanja na 12 godina, a učenicima koji jedva nekako završe osmogodišnju osnovnu školu, njima propisati „paprenu“ upisninu za srednju školu, pa koji roditelj, unatoč očitoj činjenici da svoje dijete nije dobro odgojio, želi da svoje dijete „gura“ dalje, neka to i dobro plati. Ovako: „dovoljan“ učenik – 800 DEM, „dobar“ učenik – 500 DEM. Vrlo dobri i odlični učenici – i dalje besplatno.

E, onda ćemo vidjeti profesore koji će tako olako puštati učenike u viši razred, izvlačeći se tako na račun svojih kolega koji su savjesniji i – strožiji. I da vidimo ravnatelje škola koji će takve nesavjesne profesore i dalje držati u svojim školama!

Prof. Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.