RIJEČ-DVIJE O UMOBOLNOJ «LATINICI»

Ante Rokov Jadrijević, publicist, Pula 22.stud.2001.g.

Kolegiju novinara i

Uredništvu «Crvenog Vjesnika»

Komu Treba: uredništvu «Fokusa»

RIJEČ-DVIJE O UMOBOLNOJ «LATINICI»

Jedan mali staljinist, koji se u posljednje vrijeme redovito javlja svojim malim i uokvirenim prilogom na «zadnjici» sve staljinističkijeg «Crvenog Vjesnika», često prelazi granicu dobrog političkog ukusa (Račanove «demokracije»), srljajući «glavom kroz ekran» u pomoć svom političkom istomišljeniku Denisu Latinu, zvanom «Ćirilica».

Naime, taj je Denis Latin, zvani «Ćirilica», prije četiri dana gostovao na Račanovoj televiziji, pokušavajući nam po ne znam već koji put podvaliti neke svoje srboslavske teze o navodnoj urođenoj ne-toleranciji hrvatskog naroda ( što je, kako znamo, samo prvi korak k njegovoj «genocidnosti»). I po običaju, taj je Latin-Ćirilica u studiju Hrvatske (??) Televizije postavio svoju tipičnu TV scenu, vrlo tendencioznu i vrlo manipulativnu, ovako: na jednoj strani ličko-srpski polu-filozof, polu-ideolog «dr.» Nenad Miščević (čiji je «doktorat» vjerovatno udbaškog porijekla!), onda «Prof.dr.» Nadežda Gaćinović (tata Srbin, majka Slovenka, a uz to i loša kolumnistica «Crvenog Vjesnika»), te Ljerka Draženović, predsjednica neke «ne-Vladine» Udruge. Onda onaj «politički hermafrodit» dr. Zlatko Kramarić (kvalifikacija je Budišina), te napokon krajnje neuvjerljivi Židov Mihael Montiljo, predsjednik nekakvog anonimnog židovsko-hrvatskog društva prijateljstva. A iznad svega i ispred svega njima svesrdno i revnosno pomaže rečeni Latin-Ćirilica.

Na drugoj je strani usamljeni novinar i kao pripremljeno «žrtveno janje» gosp. Zoran Vukman, izgnani novinar bivše ( i stvarno ) «Slobodne Dalmacije», legendarnog Glavnog urednika Josipa Jovića.

Dakle, tipična staljinistička scenografija: četiri na jednoga, a nad glavom unaprijed optuženog Zorana Vukmana nadvila se sotonerijska glava Denisa Latina, zvanog Ćirilica, koja kao da kao i njegov davnašnji uzor, Staljinov glavni tužilac Andrej Višinski, energično viče, a TV rulja (Vjesnikovog Branka Vukšića) glasno odobrava: «Streljati ovog bijesnog psa!».

Latinova ćirilična TV scena izgleda ovako: polu-filozof, polu-ideolog, polu- «doktor» Nenad Miščević sjedi u prvom planu, a žrtveni novinar Zoran Vukman u zadnjem planu. Znakovito. Qui potest capere, capiat ! A na velikom TV ekranu u pozadini naglašeno pitanje: »Treba li Ante Kovačević, nakon svog ispada u Saboru dati ostavku?». U emisiju se (taktički smišljeno !) pripušta onaj već ozloglašeni Udbo-katolik iz «Crvenog Novog lista» iz Rijeke Drago Pilsel (prezime mu inače zvuči jako hrvatski!), koji evocira svoje uspomene o izbjeglom novinarau istog riječkog «Crvenog Novog lista» Romanu Latkoviću, a sve u superlativima.

Onda «iznenada» u emisiju upada i ona crvena riječka polu-novinarka Jagoda Vukušić, sada «ambasadorka» u norveškom Oslu. I ona na sva usta hvali izbjeglog novinara Romana Latkovića. I to je, kao, u redu.

Međutim, samo prividno!

Jer, svi oni zaboravljaju na nas ostale, koji smo u tadašnjoj Rijeci također poznavali Romana Latkovića, onog koji se «iznenada» pojavio na stranicama riječkog «Novog lista», ali tek nakon što je Republika Hrvatska 15. siječnja 1992.g bila međunarodno priznata i nakon što je Domovinski rat formalno prestao (pokazalo se da je to bila samo prva runda, koju je srbo-četnička JNA, odnosno «ČETNA» bila dobila). Riječki udbaši i kosovci, u velikom broju iz Kninskog kraja, pogotovu oni iz «Novog lista», odahnuli su i povjerovali da je njihova draga «SRK», sa centrom u Kninu bila zacementirana za vijek vijekova! E, baš onda se, i tek onda se, na stranicama «Novog lista» pojavio Roman Latković, meni dobro poznat sa stranica riječkog omladinskog «Vala», odnosno «Novog Vala» ( u kojem smo zajedno pisali). U njemu je Roman Latković pjesmuljio neke svoje pjesmuljke, koji su malo koga u predvečerje raspada Jugoslavije interesirali i privlačili. Politika ga tada – činilo se – nije uopće zanimala. A onda se- nakon zabrane «VAL-a» - Roman Latković nekud izgubio, dok smo mi iz nove i moje «Hrvatske Rijeke» pripremali Rijeku za obranu Domovine.

Da se na ovom mjestu odmah i do kraja razumijemo: meni se i takav Roman Latković sviđao, unatoč nekim mojim sumnjama i unatoč tome što se mojim najbližim suborcima i suradnicima nije nimalo sviđao. No, on i nije predmet ovog teksta. Njega su samo vješto podmetnuli u tu TV emisiju, kao paravan, odnosno kao nekakav mamac i lažnu paradigmu hrvatske ne-tolerancije. Očito da Udbo-katolik Drago Pilsel nije više neka vjerodostojnija novinarska «faca», koja bi mogla poslužiti kao upotrebljiva paradigma, odnosno obrazac nove ugroženosti hrvatskom ne-tolerancijom, ili bolje rečeno ksenofobijom. A ni Jagoda Vukušić više nikoga ne pali. Stoga su odnekud izvukli Romana Latkovića. Drugih, boljih «argumenata» u prilog te nategnute teze Denisa Latina nema, pa se i ta njegova emisija ogolila do same svoje srži – a to je neko Latinovo urođeno (genetsko?) antihrvatsvo!

Tome u prilog govori i svjedočenje gosp. Ivana Bobetka, ratnog zapovjednika Banovine i Siska,1991.g., u posljednjem broju «Fokusa» («Jedinog nepokorenog lista u Hrvatskoj»!), iz kojeg se jasno razabire da je gosp. Denis Latin bio jedna vrsta (novi narskog) ratnog sabotera u minulom Domovinskom ratu, kako u Sisku 1991.g., jednako tako u «Olujom» oslobođenom Kninu, u kolovozu 1995.g.! Njegove Gazde su se u to vrijeme, 1991.g., jamačno nalazile u neposrednoj blizini Predsjednika Tuđmana, a danas su opet na Pantovščaku! Pametnome je i jedna dosta (Sapienti sat!).

Očito je da iza ćiriličnog Denisa Latina stoje iste one snage koje su onako svojski sabotirale Domovinski rat 1991.-1993.g. i rat za opstanak BiH Hrvata. To su oni koji danas, na čelu sa Stipom Mesićem uspješno izokreću osnovne činjenice iz tog perioda obrane Domovine. Njima se i nije čuditi. To je prije njih uspješno radio njihov «Veliki Učitelj» Josif Visarionović Džugašvili, samozvani Staljin (čelični, baš-čelik). On je bio preteča Goebelsu, kojemu je prethodio 14 godina. Stoga nije teško dokučiti tko je školovao i specijalizirao Denisa Latina u tom prljavom poslu? Uopće nije teško dokučiti tko ga je, i za što, spretno ucjenio da toliko pljuje na svoju rođenu Domovinu Hrvatsku ?! Naivni su oni koji misle da ti razni Latini to rade iz nekog svog, i nedaj-bože, altruističkog uvjerenja! On to radi kao vješto ucijenjeni i vješto unajmljeni, uz to i dobro plaćeni agitator (čiji? Pogodite lako!).

No, sličan takav agitator ( i ne bez značajnog talenta!) je, očito, i mladi Branko Vukšić, sa svakodnevne «zadnjice» Račanovog «Crvenog Vjesnika». Taj malac, zamislite, optužuje gosp. Zorana Vukmana zbog njegovog «zločina šutnje» u toj umobolnoj «Latinici» ćiriličnog Denisa Latina. I javno postavlja pitanje: «Zašto je Vukman odšutio Latkovića?!». I raspreda naširoko o navodnim Vukmanovim «ponižavanjima novinarske profesije». O, tempora, o mores! Jedan mali Račanov medijski huškač se drznuo na jednog Zorana Vukmana, koji se nad njim nadvio kao Kilimandžaro i kao vrh Himalaja hrvatskog novinarstva. On, tako mali, proziva jednog Zorana Vukmana zbog «zločina šutnje» spram Romana Latkovića, a prešućuje svoj vlastiti kukavičluk spram Josipa Jovića i Zorana Vukmana, Joška Čelana, Ante Guge, Ivice Marijačića i drugih iz donedavno stvarno slobodne «Slobodne Dalmacije» gosp. Josipa Jovića, koji je za klasu veći i od Latkovića i od Vukšićevog Glavnog urednika Krešimira Fijačka! To i bijedni tiraž «Vjesnika» potvrđuje.

Dakle, ima nas vrlo mnogo, i sve više, koji smo tu umobolnu «Latinicu» vidjeli potpuno suprotno od «Vjesnikovog» mlado-staljiniste Branka Vukšića, njegovog Glavnog urednika Krešimira Fijačka i njihovog Vrhovnog urednika druga Ivice Račana.

Ali, « svaka sila za vijeka », drugovi staljinisti iz «Vjesnika»! Vrijeme je počnete pakirati svoje kufere, jer vam lokomotiva HDZ-a i Hrvatskog bloka već dahće za vratom.

No, ne jadite se previše. Čekaju vas nove Judine škude!

A.R.J./ Semper Paratus

P.S.: ovaj tekst je već bio objavljen u „Ultimatumu“ gosp. Mladena Schwartz-a.