Ante Rokov Jadrijević, publicist, Brtonigla
Suprostavljanja: »Narcističke rane« / »Glas Istre«, 21.6.1995.
ŠNAJDEROVE NARCISTIČKE RANE
Nažalost, rijetko čitam Šnajdera (zato što je preopširan i rasplinut). A i kad ga čitam, uvjek mi ostane nekakav opor ukus u grlu. Imam stalno utisak da on nešto manipulira povijesnim činjenicama, stalno perpetuirajući (obnavljajući) svoj židovski mit o Aušvicu, o tobožnjih šest milijuna pobijenih Židova u njemačkim nacističkim koncentracionim logorima smrti i u hrvatskom Jasenovcu. Ne sjećam se da sam ikad u njegovim tekstovima pročitao išta o pokolju 11.000 Židova u Beogradu (i to samo u Beogradu!!), 1941.-1943., onom Beogradu koji je prvi i valjda jedini na ovim našim prostorima uzeo sebi hvalisavi naziv »Judenfreistadt Beograd«!
Da ne bih dužio, i da ne bih ispao komentator, nego citator, evo najspornijih Schneiderovih riječi:
»Nijekanje zločina u Ausšvicu ima svoju potpunu paralelu u poricanju Jasenovca, kao fakticiteta i kao pojma, a tvrdnja da su Židovi tretirani tako nemilo zato što je Svjetski židovski kongres Hitleru najavio rat vrlo je slična opravdavanju ustaškog terora protiv »lokalnih Srba« tezom da su ga oni svojim terorizmom u stvari i skrivili«.
Prije svega, hrvatski Predsjednik Tuđman uopće ne poriče Jasenovac, a to ne čini ni 90 posto Hrvata! Zašto nam onda Schneider ponovo i ponovo kljuje jetru vječno perpetuirajući lažni srpski mit o Jasenovcu? Mi ne poričemo Jasenovac, ali poričemo deseterostruke srpske laži o Jasenovcu. I to Schneider itekako dobro zna, ali se svejedno i uporno pravi da ne zna.
Mi dakle priznajemo »fakticitet«, ali ne i »pojam« (čitaj:mit !) o Jasenovcu.
S druge strane Schneideru itekako smeta »mit o Bleiburgu« i on to upravo tako i kaže: »Je li onda barem, Bleiburg i sva ona 'neponovljiva nesreća' koja se upravo sklapa u mit, s izričitom nakanom da zaliječi neke hrvatske narcističke rane, da se lužinom zvanom 'Bleiburg' isplavi sve ono prljavo rublje ustaškog pokušaja države, izvan mogućnosti takvih paralela«.
I onda slijedi mali ali neuspjeli Schneiderov traktat o hrvatskim revizionistima povijesti, koji, kao, žrtve ubijaju po drugi put! A to, kao, ne važi i za njega samog!
Pa da vidimo još jednom: što ima lošeg u reviziji povijesti.
Povijest, pogotovu povijest ratova, pišu pobjednici. Ili oni koji naknadno pobijede »prevrnuvši ćurak naopako«. Upravo to su Srbija i srpski četnici diljem Dalmacije, Hercegovine i Bosne učinili na kraju II. Svjetskog rata. Kralj Petar II. Karađorđević je 29. augusta 1944.g. izdao naredbu o smjenjivanju generala Draže Mihajlovića i prelasku četnika u redove Titove partizanske vojske, koja je tako porasla za 150.000 novih boraca. Bilo je to 82 dana prije oslobođenja Beograda, kad je ruska Crvena armija već bila na granicama Srbije i trebalo je vješto i brzo prijeći u Titovu rusku vojsku!
Par mjeseci kasnije raspali su se i Nevesinjski, Bilećki i Trebinjski četnički korpusi, koji su, prešavši u partizane, navalili preko Neretve, na Široki Brijeg i zaleđe Biokova, gdje su u ime Titove partizanske vojske počinili velika zvjerstva, odnosno klanja i strijeljanja, o kojima nitko nije smio ni pisnuti 45 godina (tako se, šutnjom kao prisilom, pisala povijest tzv. NOB!
Ubrzo se raspala i Đujićeva četnička »Dinarska divizija« od oko 7.000 četnika, koji su mahom prešli u partizane (od kojih su formirane tri nove partizansko-četničke divizije) i u brzom naletu kroz Liku poklali cijelo selo Borićevac, spalili i poklali Udbinu, opustošili i poklali sve hrvatsko na svom putu do Brinja, naročito sela Gornji i Donji Kosinj. A na samo kraju rata izvršili veliki pokolj na Kočevskom Rogu i još veći na Blajburškom polju (pukovnik Simo Dubajić i general Milan Basta).
Dakle, pokolji na Kočevskom Rogu i Blajburškom polju nisu bili nimalo slučajni, već svijesno i pomno planirani. Tobožnji Hrvati iz Moskve, pod nadimkom Tito, svijesno i planski je dao poklati oko 300.000 Hrvata, a to su izvršili T i t o v i č et n i c i (uz učešće ponekog usijanog orjunaša-Hrvata iz Dalmacije, posebice iz Šibenika.
To je učinilo onih 150.000 Titovih četnika!
* * * * *
Niste čuli jednu ovakvu verziju (povijesti)? Naravno da niste. Evo, ja upravo sada revidiram povijest! Ne sviđa Vam se? Dobro. Možemo i po manje. Koliko je Hrvata učilo u školi o pokolju Hrvata u Lijevča polju? Koliko Hrvata uopće i zna gdje je to Lijevča polje? To spada u zemljopis, a ne u povijest, zar ne! E, vidite, Hrvati nisu smjeli ni zemljopis učiti kako treba.
Ukratko, ima li nečeg lošeg u tome da Hrvat posumnja da je u Jasenovcu pobijeno 700.000 Srba, pa čak i milijun i pol (kako uporno tvrdi dr. Bulajić iz Beograda). Ili da Hrvat želi saznati gdje su završili zarobljeni četnici kod Palamanove, iza granice na Soči (jedan dio je bio naknadno naseljen u Rovinj i Umag!).
Naravno, poželjno je da Hrvat ne povjeruje »ustaškoj propagandi«, ili nekoj drugoj verziji povijesti. Schneider je na strani službenih povijesnih krivotvorina, a mi »revizionisti« ih želimo rasvijetliti i izvrgnuti ponovoj prosudbi javnosti - i to je sve.
U svoje »narcističke rane« Slobodan Schneider ubraja i »njemački zločin nad djecom u srpskom Kragujevcu«. To je još jedan tipičan primjer kako Šnajder svoje žrtve ubija po drugi put. Kako? Tako što namjerno izostavlja u svom tekstu grubu povijesnu činjenicu da su Nijemcima u tom zločinu objeručke pomagali Ljotićevi četnici, koje je tih dana vodio član Zbora Marisav Petrović. Dakle, Šnajder često funkcionira na principu: pola istine – cijela laž! A to je nečasno. I glupo. Jer ni mi nismo od jučer, ni mi nismo »veslo sisali«!
* * * * * *
Meni osobno nije cilj brkati i miješati uzrok i posljedice. Stoga bih upitao Schneidera:
- Koliko je Jasenovac bio uzrok, a koliko posljedica jednog (prethodnog) zla?
- Koliko su Židovi bili uzrok, a koliko posljedica svog stradanja, odnosno Hitlerove bestijalne osvete pred Drugi Svjetski rat i u njemu? Koja je uloga njemačkih (odnosno poljskih) Židova u Prvom Svjetskom ratu i Versajskom ugovoru o kapitulaciji?
Osobno nikad nisam prihvaćao jednostrano skrojenu povijest. Sve u povijesti ima svoj uzrok i svoju posljedicu. Što je, dakle, Hitlera n a t j e r a l o da pristupi masovnom i »definitivnom rješenju židovskog pitanja« u Europi? Hoćeli se uskoro nešto slično dogoditi i u SAD?
Siguran sam da Šnajder itekako dobro zna odgovore na ova prosta pitanja, ali ih stalno zaobilazi (stalno zaobilazi istinu!), uporno i do iznemoglosti perpetuirajući svoj mit o Aušvicu (Osvjenćimu). Da to više ne prolazi, neka pokaže i ovo moje podsjećanje na još jednu na još jednu - ovaj put poljsku »reviziju povijesti«. Na nedavnoj »proslavi«, odnosno komemoraciji u Aušvicu / Osvjenćimu, poljski predsjednik Lech Walensa odbio je neke židovske inicijative da (samo) oni budu na glavnoj sceni i da samo sebi pripišu sve one žrtve u Aušvicu. Na TV smo mogli vidjeti onog ostarjelog poljskog logoraša koji je uporno nosio transparent na kojemu je pisalo: »U Oswienczimu zginieli Polaci!«. Ljutiti Židovi su odbili učestvovati na zvaničnoj komemoraciji, te su dan kasnije održali svoju zasebnu (!!!) komemoraciju na drugom, obližnjem mjestu.
Što nam govori ova ružna epizoda, koju namjerno izvlačim u prednji plan? Ogromna većina tih pobijenih »Židova« imali su poljska, ruska, mađarska, hrvatska, njemačka (itd.) prezimena, odnosno prezimena naslijeđena međunacionalnim mješanjem stoljećima. Kojim pravom onda to Židovi pripisuju sve sebi i samo sebi? A istovremeno i Schneider, i njegov Svjetski židovski kongres negiraju pravo hrvatskoj državi da svoje pravoslavne Vlahe pripiše u svoj nacionalni i državni korpus??
E, tu sada dolazimo i do današnjih dana, odnosno do ovog prljavog rata u Hrvatskoj i Bosni. Prljavog ne samo sa strane Srbije, nego i onih koji tu Srbiju tajno financiraju. Zašto nam Šnajder, koji to itekako dobro zna, ne rastumači i rasvijetli i taj mračni kutak »Svjetskog židovskog kongresa«? Naime, zašto su Židovi opet na strani Srbije?
Da, gospodine Schneider, i ja sam jedan od »onih kojima danas danas u Hrvatskoj bljeska u glavi«. I ja sam jedan od onih Hrvata koji se grči na temu Bleiburga i koji laže na temu Jasenovac«!!!
A što ste Vi – Slobodane Šnajderu?
A.R.J.
P.S: Odmah nakon komemoracije u Aušvicu, američki »ZOG« je digao ruke od poljskog predsjednika Lecha Walense, a njegove tajne službe – u suradni s ruskim tajnim službama – počele su potkopavati Walensu, sve dok ga nisu srušile. O takvim operacijama je prije 20-tak (sada već 30-tak) godina pisao Philip Agee, agent CIA-e.
Stoga oprez Hrvati kad čitate Slobodana Šnajdera!!
A.R.J.
REPETITIO EST MATER STUDIORUM !
Nema komentara:
Objavi komentar