ČIJI TRG, ČIJI FAŠIZAM, I ČIJI ANTIFAŠIZAM ??

Ante Rokov Jadrijević, publicist i politički kritičar/ Pula

11. V. 2000.g.

Uredništvu »Slobodne Dalmacije« i Komu Treba

ČIJI TRG, ČIJI FAŠIZAM, I ČIJI ANTIFAŠIZAM ??

Moram odmah u startu reći da me je prenerazio tekst neke novinarke Sandre Carić, u »Slobodnoj Dalmaciji« od 11.V.2000.g.: »Mržnjom protiv razuma« (str.2.). Po njenoj interpretaciji događaja, dan nakon prosvjedu za vraćanje imena Trgu žrtava fašizma, koji je organizirao i vodio onaj već toliko razvikani i šašavi ljevičar Zoran Pusić, na jednoj su strani bile mračne spodobe primitivaca iz Domovinskog rata, takoreći pravi trogloditi, a s druge strane sve sami dobri i uglađeni džentlemeni nekadašnje antifašističke borbe iz Drugog Svjetskog rata na Balkanu. I onda spomenuta i meni dosad potpuno anonimna novinarka Sandra Carić docira kako se »zreli i odgovorni pojedinac ne treba bojati zrelog i odgovornog društva«.

Hm, ta mi je retorika odnekud silno poznata: taj »zreli i odgovorni pojedinac« i to »zrelo i odgovorno društvo«.

Ma, kome vi to mone komunističke!

Kad taj šašavi Zoran Pusić i sve te Pusićke, Lovrićke, Drakulićke, itd. baljezgaju o nekom njihovom dragom »antifašizmu«, ima nas koji odmah padamo u nedoumicu: zar je na svijetu u ono zlo i krvavo vrijeme postojao samo fašizam Ante Pavelića? A što je bilo sa srpskim fašizmom generala Milana Nedića, Koste Pećanca, Dimitrija Ljotića, pa i vladike Žičkog Jovana Velimirovića?

Očito je da Zoran Pusić, Vesna Pusić, Alma Prica i Jelena Lovrić nisu ciljali ni na talijanski fašizam, čijih preko 800 ratnih zločinaca nikad nije odgovaralo ni pred kakvim savezničkim ratnim sudom. Njima smeta samo minorni hrvatski fašizam jedne minorne pro-fašističke državne tvorevine – fašizam NDH, Pavelićev fašizam, pa i nekakvi izmišljeni fašizam Franje Tuđmana! Stoga, kada oni grme protiv »fašizma«, oni ustvari grme protiv bilo kakve Hrvatske kao samostalne i neovisne države, a kad traže povrat imena Trgu žrtava fašizma, onda oni nipošto ne misle i na žrtve srpskog fašizma, ne misle na četničke žrtve ili bilo koje druge žrtve fašizma.

Kad predsjednik Republike Stipe Mesić takvima kliče »Drugovi i drugarice«, on ustvari kliče krvavim vlaškim generalima iz Hrvatske: Radetu Bulatu, Dušanu Pekiću, Veljku Kadijeviću, Bogdanu Kuprešaninu, pa i onom bivšem četničkom majoru iz Plaškog četničkog odreda Milanu Basti, velikom koljaču nedužne hrvatske mladeži na Blajburškom polju! Stoga kad onaj Degen, kojemu je prezime očito nepotrebno skraćeno, viče dragovoljcima Domovinskog rata s druge strane policijske barikade »Stidite se«, onda je to sumrak hrvatskog zdravog razuma.

Ma, čega se mi to imamo stiditi? Zato što takvima nismo dali svoju Hrvatsku? Zato što smo protiv novog o p r o s t a četničkim koljačima? Zato što nismo spremni ustupiti ni pred londonskim i pariškim masonima (a Degen je poznati mason i mračni brat tim istim masonima!), koji bi nam htjeli skrojiti još jednu krvavu košulju još jednog – budućeg – četničkog pohoda na Hrvatsku? Zato što se ne možemo pomiriti s ovom novom vlasti, kojoj očito nije ni bio cilj demontirati staru strukturu vlasti, nego joj je cilj demontirati ovu našu državu. Zato su najprije i počeli borbu za prevlast nad tajnim službama, zato im je najvažnije domoći se nekako »Večernjeg lista« i »Slobodne Dalmacije«, zato im je toliko važno domoći se naših veleposlanstava (kao vanjskih , urotničkih i špijunskih centara), itd., a najmanje im je važno ono što je narodu najvažnije: očuvanje radnih mjesta i otvaranje novih; socijalna skrb i školstvo. Njih zanima samo politika - politika ueber alles!

Ja ne branim Franju Tuđmana, niti sam ga ikad branio. Međutim sam protiv da se po njemu nekritički, a pogotovu ne tendeciozno i propagandno pljuje. Franjo Tuđman je bio mnogo bolji nego Tito! I Stipe Mesić mu neće biti ni do koljena! Treba biti barem malo intelektualno pošteniji pa usporediti prvih deset godina Franje Tuđmana na vlasti s prvih deset godina J.B.Tita na vlasti! A evo kako izgleda ta usporedba: Tuđman nije napunio Goli otok s 53.000 svojih političkih protivnika, nije napunio zatvore svojim političkim protivnicima, nije ukinuo opoziciju i nije njene vođe strpao u zatvore (kao što je to Tito radio, na primjer s dr. Dragoljubom Jovanovićem i brojnim drugima), Tuđman nije zabranio crveni i srpski »Novi list« iz Rijeke (evo prije tri tjedna se u riječku javnost vratio opskurni Miloš Olujić i njegova mračna velikosrpska bratija iz »Novog lista«). Tuđman nije masovno strijeljao kao J.B.Tito: na stotine tisuća Hrvata, sto tisuća naših Nijemaca-Folksdojčera; nije protjerao iz Istre, Rijeke i Dalmacije preko 200.000 Talijana, nije pobio preko 50.000 Šiptara, itd. Sve to Tuđman n i j e činio.

Tuđman jest pomalo krao, ali je Tito i pljačkao i krao! Neusporedivo više! Sjetimo se samo: »Druže Tito ti si krao, ali si i nama dao. Sada ovi kradu, ništa nam ne dadu«, pjevalo se krajem 1994. i početkom 1995. godine u Kninu! A što je tek Tito radio po Beogradu 1945., 1946. i 1947.godine!! To smo djelomično mogli saznati iz male knjižice »Anatomija jednog morala«, koja se u javnosti pojavila tek negdje krajem 1952.g., zbog koje je Tito smijenio svog najboljeg pulena Milovana Đilasa – već idućeg ljeta 1953.g. (te godine sam u našem Dječjem domu u Poreču prvi put počeo pomnije i ozbiljnije čitati naš tada najbolji »Vjesnik u srijedu - VUS). A Franjo Tuđman je bio iver od Titove klade, koji nije pao daleko od Titove krvave sjekire. A i ista im je bila krvna grupa: staljinistička! Međutim, Tuđmanova »mladost-ludost« se brzo ohladila, kada je bio prebačen-prekomandovan u Beograd! Drugi se njegovi hrvatski drugovi u Beogradu nikad nisu ohladili i na kraju su umrli »Ludo-mladi« - i to u svojoj poznoj dobi. U tome je bitna razlika!

Dakle, kakav god bio da je bio Franjo Tuđman, mi smo pod njegovim odlučnim i često vrlo mudrim rukovodstvom oslobodili svoju državu od srpske okupacije i stekli svoju nezavisnost. Na nama koji smo ostali je da tu državu i tu nezavisnost obranimo. Stoga, kad Stipe Mesić kliče Klodu Žordi da je »Haaški sud veliki saveznik Hrvatske«, mi smo mu odgovorili velikim skupom dragovoljaca Domovinskog rata u Splitu. I to ćemo ponoviti! Sve dok ne obranimo svoju Hrvatsku! A ona njihova paščad neka laje!

Ante Rokov Jadrijević, Pula