I POSLIJE RAČANA, RAČAN!

Ante Rokov Jadrijević, publicist, Pula, Fažana, Brtonigla 13. 04. 2003.g.

Uredništvu «Fokusa», «Hrvatskog Slova» i .....

I POSLIJE RAČANA, RAČAN!

Uvodna napomena (13. stud./nov. 2009.):

U ovom starom tekstu ciljalo se na hohštaplera Ivu Sanadera. Danas se sve ovo u velikoj mjeri odnosi i na novog šefa SDP-a Zorana Milanovića. Znači, ovaj tekst danas treba čitati u tom „svjetlu“. Naime, i on je već počeo posrtati! Počeo je kao ponosni hrvatski patriot (po ugledu na časnog dr. Zdravka Tomca), ali je naglo ustuknuo pred oštrim napadom svojih „histeruša“ iz SDP-a. A to nije na čast pravom hrvatskom mužu! To nije nimalo gordo posrtanje. To je ona njegova nedavna destruktivna „konstrktivna suzdržanost“ jasno pokazala, kada je posrnuo pred „drugaricom“ Jadrankom Kosor!

A.R.J.

Proteklih dva tjedna ovog travnja 2003.godine imali smo prilike pročitati nekoliko različitih interpretacija ankete Međunarodnog republikanskog instituta (IRI) o mišljenju naših građana spram naših političara, rejtinga naših političkih stranaka, načinom vladanja Koalicijske Vlade i važnosti pojedinih političkih tema u našem javno-političkom životu. Konfuziju je povećala i sama Račanova Vlada, koja je to po njih vrlo nepovoljno istraživanje pokušala skriti pod tepih, to jest zataškati po načelu «zataškaj pa vladaj!», metodom koju smo dobro upoznali za vrijeme posljednjih osam godina vladavine lažno-karizmatičnog diktatora maršala Tita. A i mnogo prije njegovih posljednjih godina života.

Prije svega, pitanje je vjerodostojnosti te IRI-jeve ankete! Dobro znamo što je to IRI, tko ga plaća, koji su mu politički ciljevi; njihov zadatak je manipulacija tuđim javnim mnijenjem u korist tzv. «američkih nacionalnih interesa». No, to ne znači da ih treba zanemariti, podcijeniti ili odbaciti. Naprotiv! Treba ih dobro analizirati i pokušati otkriti kuda oni smjeraju.

Dakle, sumnju izaziva već i činjenica da njihovo najnovije istraživanje javnog mnijenja u Hrvatskoj nije rađeno za CIJELU hrvatsku javnost, nego samo za režimske medije. «Objava rezultata za javnost išla je iz Vlade, a ne iz agencije «PULS» ili IRI-ja», piše novinar hrvatskog «Fokusa» Željko Buzov. To znači da je IRI dao slobodne ruke Račanovim i Mesićevim cenzorima i medijskim manipulatorima da tu anketu «pročiste» i koliko-toliko uljepšaju u korist Režima. I oni su to učinili. Međutim, zatajile su famozne Račanove «Koordinacije»! Jedino tako se može shvatiti zašto su rezultati te ankete toliko različiti u koliko-toliko nezavisnom «Večernjaku» (31.03.2003.g.) i u režimskom «Vjesniku» (u «Panorami» subotom, 29.03.2003.g.). Primjerice, SDP u Vjesniku kotira na svega 13 posto, a u Večernjaku na 16,7 posto!?? HSS u Vjesniku kotira na (čak) 10 posto, dočim u Večernjaku dobiva svega 6,8 posto!? HSP u Vjesniku kotira na čak 3 posto, dočim u Večernjaku dobiva svega 2,2 posto!? Prevelike su te razlike, a da se ne bi uočila manipulacija. Jesu li u IRI-ju namjerno bili tako šlampavi!? Jesu li željeli izazvati u koaliciji konstruktivne svađe i otvoriti put njihovom novom Vođi?

Dakle, u Večernjakovoj interpretaciji, Vesna Pusić dobiva najviše glasova (na uzorku od 1700 ispitanika), čak 16,4 posto, a Stipe Mesić čak 14,7 posto (skoro dvostruko više nego što je Stipe Mesić dobivao u svim dosadašnjim anketama javnog mnijenja objavljivanim u Večernjaku u proteklih godinu dana!!?). To je jako sumnjivo! S druge strane, Ivica Račan u Večernjaku dobiva svega 7,9 posto (što je tek nešto više od njegovog «standarda» u redovitim Večernjakovim ispitivanjima hrvatskog javnog mnijenja u proteklih godinu dana). A Večernjaku se može dosta vjerovati.

Ne kanim ovdje špekulirati tko ovako (ne)spretno manipulira hrvatskim javnim mnijenjem, jer svatko tko nije slijep i ne želi biti slijep to može sam pokušati dokučiti

Mene osobno interesira samo desni hrvatski domovinski blok. U toj IRI-jevoj anketi najgore su prošli gosp. Ivo Sanader i gosp. Anto Đapić. Gosp. Ivo Sanader je u Večernjaku dobio samo 6,3 posto glasova (a njegov HDZ tek 21,4 posto glasova), što znači da je dobio triput manje glasova od stranke kojoj je na čelu!! To je vrlo porazan rezultat! To je znak da ga dvije trećine njegovog vlastitog članstva ne prihvaća kao svog vođu, da nema povjerenja u njega i da odbacuje njegov anglo-američki liberalizam!

Vrlo slično je i s gosp. Antom Đapićem i njegovim HSP-om. Gosp. Anto Đapić je u Večernjakovoj interpretaciji IRI-jeve ankete dobio manje od 1,5 posto glasova podrške ( zapravo, nema ga nigdje!!), a njegov HSP tek 2,2 posto glasova, što znači da i on uživa tek jednu polovicu podrške svog članstva, pa je očito došlo vrijeme da i on svoju kapetansku kapu preda svom prvom časniku palube – dr. Tončiju Tadiću!

Slično se dogodilo i gosp. Draženu Budiši: u Večernjaku njega «nigdje nema», dočim njegov HSLS dobiva 3.3 posto glasova (u Vjesnikovoj interpretaciji HSLS dobiva čak 4 posto glasova). Očito je došlo vrijema i za Budišin oproštaj s prvom ligom hrvatskih političara. On je postao balast svojoj vlastitoj stranci, njen mlinski kamen oko njenog vrata! Najbolje mu je da svoju kapetansku kapu preda svom «Drugom Kapetanu» Jošku Kontiću ili Đurđi Adlešić, ovisno o tome što odluči njihov časnički zbor!

* * * * * *

Krajnji je čas da se otvoreno upitamo zašto je gosp. Ivo Sanader pao toliko nisko.

Ivo Sanader je pao kada je posve neočekivano podržao slanje mladih hrvatskih policajaca u Afganistan, gdje oni danas čuvaju osvojeno američko «blago» (osvojeni teritorij), dok Amerikanci osvajaju teritorij jednako neposlušnog Iraka!

Ivo Sanader je pao kada je posve neočekivano podržao američki imperijalistički pohod na Irak. A uskoro će i tamo morati otići mladi hrvatski policajci, a možda i mladi hrvatski vojnici! A što će se tek dogoditi ako Englezima i Amerikancima «slučajno» padne na pamet da dođu ovamo, k nama, da i nas «oslobode», te nas ponovo podjarme Velikosrpskom Beogradu?! Pretekst za to uopće nije teško naći: dovoljno je objaviti da Hrvatska ugrožava neke bezvezne engleske ili američke «nacionalne interese»! To je u posljednjih 50 godina ionako postao univerzalni povod za sve američke i engleske imperijalističke ratne pohode po svijetu.

Ivo Sanader je pao kada je u svemu počeo oponašati Ivicu Račana: poslušno plaziti pred američkim ambasadorom u Zagrebu i pred Bushovim militaristima u Washingtonu i New Yorku. A tko s Sathanom, odnosno Vragom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju!

Ivo Sanader je pao kada se spetljao s gosp. «Sovom», posljednjim preostalim Zloduhom HDZ-a i počeo paralizirati, pa čak i čistiti HDZ od njemu nepodobnih članova, inače mnogih časnih i uglednih ljudi, koji nikad nisu zakazali ni u svojem ljudskom poštenju, ni u svom nesumnjivom hrvatstvu. Tako je, na primjer, udaljen časni gosp. Vlatko Pavletić, časni gosp. Davorin Rudolf, časna gđica Maja Freundlich, časni gosp. Milan Ramljak, časni gosp. Žarko Domljan i mnogi, mnogi drugi, e da bi se sačuvao stari Manolićev kadar u vrhu HDZ-a, koji i danas sustavno i spretno paralizira HDZ na svim razinama njegovog djelovanja u hrvatskom društvu i državi. Meni je najbliži primjer Manolićevih krtica i paralizatora u HDZ-u Pule i Županijskom HDZ-u Istre. A je li išta bolje u nama susjednoj Rijeci? Gdje je tamo HDZ? Nigdje ga nema!

Gosp. Ivo Sanader je pao kada se nije odupreo Račanovoj neostaljinističkoj totalitarizaciji medijskog prostora u Hrvatskoj. Nije se čak potrudio ni obnoviti nekadašnji «HDZ Glasnik», koji bi nam danas mogao biti svjetionikom u ovim novim mračnim i olovnim vremenima Račanovog neokomunizma i Mesićevog restauriranog i otvorenog orjunaštva.

Gosp. Ivo Sanader je pao kada je u HDZ-u ušutkao one koji su glasno zahtijevali «lustraciju udbaša», naročito nakon što je predsjednik Republike Stipe Mesić ciljano raspustio Tuđmanove tajne službe, kako bi otvorio prostor obnovi Manolićeve i svoje Udbe i ujedinjavanju njima bliskih frakcija Udbe, koje su im se bile otele iz krila. Sada CIA po Hrvatskoj radi što hoće! Samo u Puli djeluje preko 500 stranih špijuna i agenata, a isto toliko i u Rijeci. A koliko tek u Splitu i Dubrovniku?!!

Gosp. Sanader je pao kad je u društvu svog Zloduha Šeksa počeo prerano slaviti svoju «Pirovu pobjedu» na lanjskom Izbornom Saboru HDZ-a i na tim krilima počeo uklanjati svoje stranačke konkurente iz vrha HDZ-a. Bio je na vrijeme opozoren (od ovog istog pera!) da tako neće daleko stići. I doista, nije stigao daleko: popularnost mu je sada svega 6,3 posto, triput manja od stranke na čijem je čelu! Rejting HDZ-a je pao za 30 posto, umjesto da poraste barem za 15 posto, pa da danas budemo blizu 50 posto podrške hrvatskog naroda! Tako je Sanader najbolje pomogao svojim protivnicima Račanu i Vesni Pusić. A što ako mu je to i bio cilj?!

I gosp. Ivo Sanader, slično kao i gosp. Račan, uporno taji svoje stavove o krucijalnim problemima Hrvatske, neodlučan je i spor da se otvoreno izjasni o bilo čemu od životnog značaja za hrvatski narod. On nam nište ne govori o reviziji pretvorbe, o suzbijanju enormnog gospodarsko-političkog kriminala u Hrvatskoj (na primjer slučaj Enron, slučaj Ri-Banke, slučaj Dubrovačke banke, slučajevi «Viktora Lenca», slučajevi zataškanih «žitnih afera», slučaj Ljubljanske banke, slučaj Nukklearke Krško, slučaj «Sunčanog Hvara», it., itd. Moramo li pošto-poto u Europu licemjernog Francuza Sciraca i perfidnog Engleza Blaira, koji nas uporno guraju nazad, pod jaram Velikosrpskog Beograda? Moramo li mi i dalje trpiti diktat pokvarenog Haaškog suda i pravno silovanje Carle Del Ponte? Zbilja, što bi hrvatski birači dobili poslije Račana? Novog Račana?!

Tko želi povratak Jure Radića, Darija Vukića, Borislava Škegre, Nikice Valentića, Nevena Jurice i sličnih? Zar u HDZ-u nema boljih ljudi? Gdje su nestali oni brojni hrvatski lavovi? Zar je HDZ spao samo na Sanadera i njegovu «Osječku Pacovanku»??

Ne! Nipošto! Ideja HDZ-a u hrvatskom narodu i dalje čvrsto živi, premda je Sanader i njegov Zloduh Šeks sustavno ubijaju. I ideja HSP-a u hrvatskom narodu čvrsto živi, premda je «Crveni Pravaš» (?) Anto Đapić sustavno ubija. Stoga nam Sanader i Đapić moraju čvrsto obećati da neće ići u nikakav savez ni s Račanovim restauriranim komunistima, ni s prevrtljivim Tomčićevim HSS-om, nego samo u savez svih hrvatskih domoljubnih i državotvornih stranaka. Svih naših, bez izuzetka. Nema «velikih» i «malih», nego samo naših. Svaki nam je naš glas važan!

I gosp. Sanader i gosp. Đapić moraju odagnati naše sumnje da su u dosluhu i kolaboraciji s Manolićem!! Jer je Manolićeva UDBA smrtni neprijatelj hrvatskog naroda i hrvatske države. Stoga neće biti ništa bez «lustracije udbaša»: to je pitanje svih pitanja!

Konačno, koliko bi nas mogao koštati novi 4-godišnji mandat Ivice Račana? Zar još više od 9 milijardi US dolara novog duga? Dokle ćemo raditi za nesposobne političare i vrlo sposobne lupeže? Tko će odgovarati za nedavnu štetu u Hrvatskom Saboru, kada je bezobraznim Slovencima oprošteno još milijardu dolara , uz poptpuno nepotrebno preuzete velike i dugoročno vrlo štetne obveze? Hoće li onih 84 saborska zastupnika, koji su digli svoju ruku za to ikada i ikome odgovarati?

Nejasno je zašto onda gosp. Sanader uporno odbija savezničku ruku svih ostalih hrvatskih domoljubnih i državotvornih stranaka? Zašto ne prione stvaranju naše «Koalicije Pro-Croatiae»?! Jedino tako Račan neće dobiti još jedan katastrofalni izborni mandat za premijera hrvatske Vlade. Jedino tako Mesić neće imati odriješene ruke za rušenje hrvatske države!

Dakle, ne smijemo dozvoliti da poslije Račana opet bude Račan!

Ante Rokov Jadrijević

(hrvatski socijal-radikal)

P.S. (13. nov. 2009.): Ovaj tekst je tek neznatno prilagođen ponovnom objavljivanju na

novom mediju.

A.R.J.

KAKO SMANJITI MALOLJETNIČKU DELINKVENCIJU

Ante Rokov Jadrijević, Prof. dipl.ing., Pula/Brtonigla 22. febr./veljače.2003.

Uredništvu «Vjesnika»

Uredništvu «Hrvatskog Slova» Komu Treba: Premijeru g.Ivici Račanu

ministru gosp .Šimi Lučinu

KAKO SMANJITI MALOLJETNIČKU DELINKVENCIJU

Konačno je netko, kao profesorica iz Karlovca, gđa Ana Jurić-Šimunčić, progovorila jasno, glasno i neuvijeno o jednom od najvećih problema našeg društva (a naročito našeg školstva !, op.a.) – problemu narastajućeg maloljetničkog nasilničkog ponašanja prema odraslima, prema društvenoj i školskoj imovini, pa i prema svojim uljudnim i pristojnim školskim drugovima. A to naše sudstvo mirno tolerira i čak brani! A i ministar školstva nam baca prašinu u oči svojim izmišljenim školskim problemima, umjesto da se prihvati barem nekog konkretnog posla.

Evo nekoliko ključnih dokaza profesorice Ane Jurić-Šimunčić, koje treba stalno naglašavati i ponavljati, jer imaju vrijednost postulata:

1./ - «Maloljetnik učini dva kaznena djela, ozlijedi četiri policajca, biva uhvaćen s opojnim sredstvom u džepu, no pronađe mu se olakotna okolnost u njegovoj osobnosti».

2./ - «I ovdje je riječ o sinu poznatog oca, kao i u 'slučaju Makarska'« (op.a.: gdje je jedan maloljetni 'tatin sin' na pješačkom prijelazu, vozeći vrlo velikom brzinom svoj 'bijesni' i skupocjeni automobil, naprosto pokosio i ubio dvije mlade djevojke-školarke, a potom - neshvatljivo kako – samo simbolično osuđen! ).

3./ - «a sutkinja mirno pojašnjava blagu kaznu maloljetniku Srđanu.Taj mladić iza sebe ima četiri ubojstva i koješta drugo. I tu je riječ o osebujnosti ličnosti».

4./ - «U posljednje vrijeme štitimo maloljetne nasilnike, gotovo od njih stvaramo zaštićenu kategoriju....i sve više djeci opraštamo i sve više izmišljamo dijagnoze koje idu za tim da ispade djece, delikventno ponašanje, pa i krivična djela pripisujemo 'osebujnosti' ličnosti. Koje su to osebujnosti!?».

5./ - «Ta djeca čine različite nepodopštine i to osjećaju kao radost...osjećaju se velikima.Tragedija je na pomolu kad ta skupina ima dobre ekonomske (ali samo ekonomske!, op.a.) uvjete života, 'ugledne' očeve (ili djedove! op.a.), koji svojim položajem i socijalnim statusom zaštićuju svoje sinove i kćeri».

6./ - «Opraštati dječaku koji ozlijedi četiri policajca i nosi mariuhanu u džepu, minimalno kažnjavati sina poznatog oca iz Makarske kad ubije dvije djevojke, blago kazniti mladića koji iza sebe ima četiri ubojstva i koješta drugo, znači osigurati razvoj poroka i pretvarati ih u vrline».

7./ - «Svako dijete ima pravo na osebujnost ličnosti, ali nema pravo u ime toga činiti kaznena djela, kao što su otimanje mobitela i novca manjoj djeci, uništavanje imovine, opijanje i uživanje droge, provale u stanove, nasilje nad starima i nemoćnima i druga nasilnička ponašanja».

S druge strane, gospođa Ana Jurić-Šimunčić je navela i neke stvari s kojima se ja ne mogu složiti. Nekako je ušlo u modu napadati sjajne i iznimno uspješne Kosteliće, naročito oca Antu Kostelića, što je nažalost i «Vjesnik» činio. Gospođa Ana Jurić-Šimunčić to kaže ovako: «Što nam je trebalo da na Jelačićevom trgu organiziramo doček rukometaša, a onda i prije toga doček Kostelića?...Od Kostelića stvaramo kult i pri tome zaboravljamo da svaki sportaš čini ono što čini ponajprije radi sebe! Poistovjećivanje sportaša s državom i nacijom nije umjesno, nije dobro i dovodi nas na razinu primitivnih društava». A druga «ugledna» i privilegirana komentatorica (Vjesnikovih «Stajališta») prof.dr. Mirjana Krizmanić napada sjajnog i super-uspješnog Antu Kostelića da svoju djecu odgaja nacističkim metodama, a sina Ivicu i kao nacistu, jer je po njenom perverznom sudu Ante Kostelić ustvari slabo prikriveni nacist!).

Dakako, nije mi ni na kraj pameti izjednačavati gospođu Anu Jurić-Šimunčić s dr. Mirjanom Krizmanić i njenim perverznim stajalištima o sjajnim i super-uspješnim Kostelićima.

Naime, perverzija je u tome da gospođa Krizmanić ne razlikuje spartanski, odnosno spartansko-sportski odgoj od nacističkog odgoja!! Ali uzaludno je njoj «surdo fabulam narras»!

Uostalom, imali smo mi Hrvati i jedan obrnut slučaj od Kostelića: slučaj mlade i vrlo talentirane Mirjane Lučić. I njenog oca Marinka je dekadentno-liberalni tisak (opet isti «Orjun Feral» i «Novi List») napadao zbog njegovih spartanskih metoda treninga i života njegove kćeri. I što se dogodilo? Gdje je sada i u čemu je uspjeh Mirjane Lučić? U banalnoj američkoj prosječnosti, bezličnosti i anonimnosti?

A Gospođu Anu Jurić-Šimunčić bih , ipak, javno priupitao: Jeste li ikad podigli svoj glas protiv sličnih dočeka onih ishlapjelih američkih i britanskih rock-fosila tipa Micka Jaggera, Joe Cockera i drugih, te vrlo masovan i frenetičan doček Đorđa Balaševića ili Miroslava Ilića u Puli prošlog ljeta?? Po čemu to samo mi Hrvati ne smijemo veličanstveno dočekati svoje zlatne rukometaše i svoje sjajne Kosteliće? Oni su barem izvrsni i zdravi primjeri za našu mladež, za razliku od dekadentnih i odavno istrošenih i potrošenih američkih i britanskih rock-zvijezda! Što su oni dobrog donijeli na ovaj svijet?! Drogu, prljavštinu, američko subkulturno smeće! Naprotiv, Kostelići su nam primjer kako se mnogi Hrvati mogu vinuti kroz trnje do zvijezda! A zašto nam je primjer Balašević? Zar za ono njegovo «Drugovi, računajte na nas!»! Oh, ima u Puli, ali i u Zagrebu još mnogo, mnogo takvih «Drugova». Nažalost, ima ih previše i u «Vjesniku».

Ne slažem se s gospođom Anom Jurić-Šimunčić ni glede njene opaske o grafitima, citiram:

«To što mirno promatramo poruke nasilja na zidovima neće izaći na dobro». Bogme neće izaći na dobro ni stalne poruke koje već deset godina čitamo u «Orjun Feralu» i riječkom «Novom listu», kojima nas sustavno bombardira njihova Staljinova i orjunaška kopilad! Stoga mislim da će grafita biti još više i da će se to zaoštriti. Narod je dvaput teško prevaren, a to se najdublje i najbolnije reflektira u buntovnim mladim dušama. A što tek reći kad u jednom razredu moje srednje škole u Puli u jednom «mješovitom» razredu naletim na grafit «Ovdje je Srbija» i «Živio Koštunica»!? I stvar se spremno zataška!

A što tek reći kad takvi «tatini sinovi»ili «dedini unuci» svom malo strožijem i savjesnijem profesoru najprije polupaju stakla na automobilu, a mjesec dana kasnije - zaštićeni u puljskoj policijskoj upravi, u koju su se nakon «Trećejanuarske restauracije» vratili stari udbaši – sprejom našaraju petokraku, srp i čekić, natpis «JNA», te «zašto me ne voliš», uz još nekoliko pogrdnih izraza??. A policija, umjesto da ganja takve maloljetne prijestupnike i nasilnike, ignorira ih, a umjesto toga mjesecima maltretira profesora i iživljava se na njemu, «vozajući» ga između bezbroj svojih službi i ureda. Mjesecima tako! A na žalbu ministru Šimi Lučinu i Centru za ljudska prava gosp. Tina Gazivode - samo muk!

Jasno, Profesor (A.R.J.) nije Srbin, pa nema pravo na Gazivodinu zaštitu svojih ljudskih prava!

Dakle, ne možemo baš za sve optuživati naše maloljetničke delinkvente, a najmanje za njihove grafite, pa makar nosili u sebi i poruke mržnje i nasilja.

Konačno, slažem se s gospođom Anom Jurić-Šimunčić u svemu ostalom što je napisala, naročito njenim vapajem: »Kamo ide naše društvo?».

Slažem se s njenim: «Onima koji su nasilni da bi zadovoljili svoje niska porive i tome se raduju ne treba opraštati, jer će se njihovo nasilje multiplicirati».

Slažem se s njenim: «A suci moraju suditi i presuditi, a ne plakati nad sudbinom malo-ljetnika».

Međutim, to je potreban, ali nažalost ne i dovoljan uvjet! Treba ozdraviti i školu. A to se neće moći sve dok plaće učitelja i profesora budu četiri puta manje od plaća sudaca. I dok se ne promijeni pedagoška paradigma u našim školama !!

Prof. A.R.J., dipl.ing.,Pula

P.S. (studeni/nov. 2009.): A evo se Sanaderov jalovi miniostar Znanosti i obrazovanja

dr. Dragan Primorac kandidirao za novog Predsjednika Republike i Države Hrvatske.

O tempora, o mores !!!

P.S.(2): upravo se ovih dana vode opet velike javne rasprave u svim medijima o „Spirali odgovornosti u golobradoj delikvenciji“ (piše Kristina Turčin u Jutarnjem listu). Dakle, misli se i na spirali stalno narastajuće maloljetničke delikvencije. To je najveća „zasluga“ (čitati: sramota!) bivšeg ministra dr. Dragana Primorca, najvećeg ljubimca bivšeg predsjednika Vlade i vazelinca dr. Ive Sanadera. A o tome nitko nije pisao: naime, o suštoj potrebi promjene pedagoške paradigme u našem školskom sustavu. To sam jedino ja osobno pisao u „Vjesniku“, dokme Sanader nije stavio na svoju „crnu listu“, a potom i totalno sanaderizirao „Vjesnik“.

Hoće li se sada nova premijerka, „Vlajina“ Jadranka Vlaisavljević-Kosor usuditi da desanaderizira „Vjesnik“ i svoju Vladu?? Neće to ona učiniti! Kladim se u pola svoje kuće!!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

ZAŠTO RAČANOVA VLADA PRODAJE NARODNI «SUNČANI HVAR»

Ante Rokov Jadrijević, Pula 27. I. 2003.

Uredništvu «Vjesnika» Komu Treba: dr.Tonči Tadić

Uredništvu «Hrvatskog Slova» g.Miroslav Rožić

ZAŠTO RAČANOVA VLADA PRODAJE

NARODNI «SUNČANI HVAR», A NOVČANO DOTIRA PRIVATNI

«VIKTOR LENAC»?

Nikad kraja Račanovim i Linićevim prljavim aferama! Najnovija je ova sa «Sunčanim Hvarom», u kojoj predsjednik Nadzornog odbora «Sunčanog Hvara» Slavko Linić drži sve konce u svojim rukama, a gosp. Ivica Račan hini da o tome nema pojma! Račan također hini da nema pojma što mu mulja njegova ministrica turizma Pave Župan Rusković. Račan također hini da ne zna ni što mu radi treći njegov muljator dr. Goran Granić, koji u svom džepu drži sve konce afera s Enronom i Nuklearkom Krško, a skupa s gosp. Linićem i brojne druge mutne stvari, naročito oko INE i DružbAdrije, ali i mnogih drugih afera.

Dakle, nakon afere s Piranskim zalivom, neprekidne i (namjerno?) neprekinute afere s lopovskom Ljubljanskom bankom, s bezobraznim Slovencima na Svetoj Geri, nitko se od režimskih novinara još nije upitao o pravoj pupčanoj vrpci Račana i Drnovšeka! Što je to što Račana tako fatalno drži uz drske i bezobrazne Slovence, da im on uvijek maksimal-no popušta i izlazi u susret?!

Nije u posljednjih tri godine (dakle tri godine Račanove Vlade) bilo nijedne važnije Vladine mutljavine u kojoj nije bio umiješan Slavko Linić! Te «naftna afera», te afera s «ACI-Marine» (u kojoj je predsjednik Nadzornog odbora Slavko Linić stalno pokušavao i uspijevao instalirati sebi podobne ljude!), te ekspresno zataškane i iz javnosti potisnute afera «Riječke banke», te afera s brodogradilištem «Treći maj» (rušenje direktora inž. Sanjina Kajbe!), te afera s brodogradilištem «Kraljevica» (pokušaj rušenja direktora inž. Vrankovića i prodaja «Kraljevice» Linićevom crvenom pajdašu inž. Damiru Vrhovniku za svega jednu kunu!), te afera sa Željezarom Sisak i sa tvornicom «Borovo», pa onda čudno ustrajavanje sa sumnjivom i lažnom vlasničkom strukturom u «Croatia busu», itd. Moglo bi se tako nabrajati do slijedećeg jutra!

A sada predsjednik HSS-a i predsjednik Hrvatskog Sabora gosp. Zlatko Tomčić traži «utvrđivanje odgovornosti, te smjenu svih za koje se dokaže da su se petljali u toj prodaji». To je vrlo lijepo rečeno, ali i previše nejasno! O prljavim rabotama ministrice turizma Pave Župan Rusković znalo se gotovo sve od početka, naročito od mutne prodaje dubrovačkog hotela «Excelzior» komunističkom-generalskom sinu Goranu Štroku! Gotovo nigdje gđa Župan-Rusković nije imala «čiste ruke», pa je vrlo nejasno kako je jedna takva osoba i mogla biti imenovana ministricom u Račanovoj Vladi! Kada (tek) danas gosp. Zlatko Tomčić traži njenu ostavku, a zna da iza svega stoji potpredsjednik hrvatske Vlade Slavko Linić, onda ne treba biti naročito pametan pa proniknuti o čemu se zapravo radi. Kad se divovi bore, strada trava. Stoga, nije dovoljna smjena samo ministrice Pave Župan Rusković i Linićevog pijuna u HFP-u (Hrvatskom privatizacijskom fondu) Krešimira Starčevića! Time se namjerno zaobilazi maksimalna odgovornost Slavka Linića, pa i njegovog «šefa» gosp. Ivice Račana!

Zašto konačno - jasno i glasno – gosp. Zlatko Tomčić ne zatraži barem smjenu Slavka Linića?!! Barem to i barem toliko!

No, vratimo se «Sunčanom Hvaru». Ja stvarno nikako ne razumijem režimski tisak, a naročito «Vjesnik». Što na primjer u njemu radi i piše onaj bezveznjak Viktor Vresnik (koji je prije godinu i pol bio najavljivan kao neka nova i gotovo genijalna novinarska akvizicija)? Kako to da još nikom od režimskih novinara nije pala na pamet jedna nevjerovatno jednostavna misao: Zašto Račanova Vlada naprosto ne otpiše (prognaničke!) dugove «Sunčanom Hvaru», umjesto što stalno dotira svoje (SDP-ovo) brodogradilište «Viktor Lenac»?!!

Dobro ste čuli! Brodogradilište «Viktor Lenac» je ustvari «Holding SDP-a» ! Ja to znam najbolje, jer sam u tom brodogradilištu bio predsjednik sindikata 1991.-1992.g., kada sam iz njega očistio «petu kolonu», koju je inž Damir Vrhovnik nakon mog istjerivanja iz «Lenca» (krajem 1992.g.), tijekom 1994. i 1995.g. ponovo vratio na svoja stara mjesta. U njemu su Račan i njegovi drugovi dobivali dodatak na plaću i novčanu potporu SDP-u sve vrijeme njihovog statusa opozicije HDZ-u!

«Sunčanom Hvaru» treba otpisati stare dugove, koji su većinom nastali zbog neplaćenog zbrinjavanja naših ratnih prognanika, umjesto da ga se prodaje Slovencima, koji bi ga kupili našim novcem, onim kojeg je «Ljubljanska banka» opljačkala hrvatskim štedišama! A ona je hrvatskim štedišama opljačkala preko 900 milijuna DEM, što bi danas već vrijedilo preko pola milijarde Eura!

Dakle, Račane, počni rješavati probleme od glave (od glava!), a ne od repa!

Slovenci su se pokazali našim najgorim susjedima, a na to je već davno, davno upozoravao i gosp. Ivan Gabelica! Usput rečeno, treba tražiti povrat granice na Dragonju, dakle na most u Sečovlju i zaenkrat staviti točku na glupo «Bratstvo» sa Slovencima.

A da o «Enotnosti» i ne govorimo!

A.R.J., Pula

hrvatski Socijal-Radikal

CRVENI LI SE «VJESNIK» ?

Ante Rokov Jadrijević, dipl.ing., Pula / Brtonigla 31.list. 2001.g.

Kolegiju novinara «Vjesnika»

Komu Treba: drugu Račanu, Vrhovnom uredniku «Vjesnika»

CRVENI LI SE «VJESNIK» ?

Vidljivo je ovih dana da je «Vjesnik» namjerno izostavio vijesti i rezultate s posljednjih izbora u šest mjesta u kojima se vlast nije uspjela konstituirati. Lako je dokučiti razlog tome. Rezultati nisu po volji «Vjesnikovom» Gazdi. HDZ pobjeđuje, a SDP pada – i to drastično. Šest prema nula za HDZ !

Pametan čovjek bi iz toga izvukao i pametan zaključak: gosp. Ivica Račan bi trebao što prije raspisati prijevremene izbore, jer bi samo u tom slučaju umanjio svoj budući poraz na slijedećim izborima !! Bolje je ikako ostati u Saboru, nego nikako! Prvi potez bi morao biti da obustavi svoj indirektni govor mržnje u svom glasnogovorniku «Vjesniku» i da prestane manipulirati hrvatskim javnim mnijenjem. Poruke s nedavnog (20.list.01.) prosvjednog skupa hrvatskih ratnih veterana, njihovih očeva i majki, njihove mlađe braće, bile su vrlo jasne i ne mogu se ničim izbrisati, pogotovo NE histeričnim reakcijama, manipulacijama i zamjenama teza svojih starih pasdarana (tipa Zorana Vodopije) i novo-Skojevaca (tipa Branka Vukšića).

U laži su kratke noge, druže Račan !!

Zar je Zoran Vodopija baš morao proći Vaše sito i rešeto, gosp. Račan, pa dan uoči tog našeg skupa napisati u «Vjesniku» (str.3., «Hrvatska, među ostalim») ovako: « Product of Croatia – autohtoni proizvod – leteći cirkus Mirka Čondića, pod parolom: Vi ne morate ni putovati, mi Vam mitinge dostavljamo izravno u Vaš dom». A dva-tri dana ranije isti Vodopija je prognozirao da bi se na Jelačić-placu mogao okupiti čitav jedan – zbor stanara! Duhovito, baš u stilu najnovijeg «Vjesnika» ! Možda se i nije čuditi rečenom Vodopiji: Nomen est omen. Vodopija, popadija, Šumadija, pešadija, srbadija....ija, ija, ija! Čuditi se je glavnom uredniku «Vjesnika», koji takve prizemne gluposti i gadosti pušta na stranice «Vjesnika».

A što tek reći za mladog Branka Vukšića? Držim da ga je najbolje citirati, pa neka sam čita svoje gadosti: a/ «neuvaženi zastupnik Anto Kovačević»; b/»najveći saborski klaun»; c/»faca od madraca»; d/»novoprimitivac»; «šarlatan»; e/»kokošarska atmosfera» (u Saboru, dakako); i t.d.; moglo bi tako kilometrima. A nigdje ništa slično za njemu očito simpatičnu i dragu, ali nažalost i nepristojnu Vesnu Pusić i njenog Radimira Čačića. Koji složno tvrde da je Hrvatska bila agresor u BiH. Koja je u ono vrijeme postojala samo na papiru (kao uostalom i dan-danas!). Dakle, da je «agresija» na tadašnju de facto «Republiku Srpsku» ( u njenom najnakaznijem nastajanju i obliku) bila «agresija» na BiH.

Kakve bolesne mentalne umotvorine! A one dobivaju izravnu podršku u «Vjesniku».

Crveni li se zbog toga «Vijesnik»?

Tako napokon dolazimo do isčašenog članka Glavnog urednika «Vjesnika», gosp. Krešimira Fijačka: «Granice profesije», (od 26.10.01., str.12), u kojem on nezgrapno pokušava definirati pojam tzv. «državotvornog novinara», očito ciljajući na mladog Denisa Šabića (iz mog rodnog Sinja), koji je vodio nedavni prosvjedni skup na Jelačić-placu, a koji je dan nakon toga dobio otkaz kao suradnik HR-a. Gosp. Fijačko uvijeno napada Denisa Šabića i brani (režimsko pravo na) otkaz hrabrom mladom novinaru, jer je navodno prekoračio granice novinarske profesije, a istovremeno gosp. Fijačko pod svojim skutom gaji režimske novinarčiće tipa Vodopije i Vukšića! I ne pomišlja da i njima treba dati otkaz, jer su i oni prekoračili – svojim evidentnim govorom mržnje – granice novinarske profesije. Pa, kako to da je «državotvorno novinarstvo» nedopustivo, kao tobožnji i nedopustiv, izravan politički angažman novinara, a režimsko novinarstvo to, kao, nije. Nije nedopustivo kao izravan politički angažman.

Gdje je, dakle, tu logika zdravog razuma, druže Vrhovni uredniče «Vjesnika», gosp Račan?! Zašto ste otkaz dali samo Šabiću, a ne i Vodopiji i Vukšiću?!

× × ×

Očito je da je «Vjesnik» previše pocrvenio, nažalost ne od stida, nego od režimskog novinarstva. A to ne može tako još dugo. Jer je kontraproduktivno. Vrijeme je početi pakirati novinarske kufere, jer HDZ-ova lokomotiva već dahće za vratom.

I na kraju, ali ne manje važno:

Ceterum censeo: « dolje gedže s Pantovščaka!»

Ante Rokov Jadrijević

«NAJVEĆI PROBLEM OVE DRŽAVE NISU VISOKI DUGOVI», NEGO RAČANOVI NESPOSOBNI VISOKI «DRUGOVI»

Žanton Žanko, Pula 21. rujan 2003.

Ante Rokov Jadrijević, Fažana

Uredništvu «Vjesnika»

Uredništvu «Hrvatskog slova»

«NAJVEĆI PROBLEM OVE DRŽAVE NISU VISOKI DUGOVI», NEGO RAČANOVI NESPOSOBNI VISOKI «DRUGOVI»

Na Hrvatskom radiju smo u petak 19.rujna 2003.g. čuli dio eksplicitne izjave gosp. Ivice Račana, predsjednika hrvatske Vlade da je (citiram): «Najveći problem ove države visoki dug». Sutradan, u njegovom «Vjesniku» ta je rečenica izostavljena, odnosno cenzurirana i udrobljena u groteksnu izjavu bivšeg direktora Ureda Svjetske banke Andrewa N. Vorkin-ka, da je «Gospodarski rast u Hrvatskoj proteklih godina 10 puta veći od rasta u EU».

Očito se radi o još jednom recidivu staljinizma i titoizma: na svaku nespretno izgovorenu istinu, odmah doliti deset puta veću laž, te klackalicu javnog mnijenja pretegnuti opet na svoju stranu. Bravo «druže» Andrew Vorkink!

Račan se odmah pokušao popraviti, ovako: „Mi smo na putu prema Bruxellesu daleko odmakli“. Točno, odmakli smo se, a ne primakli! A onda je sve to «Račan potkrijepio podacima, prema kojima je bruto domaći proizvod (BDP) po stanovniku u Hrvatskoj danas veći nego prije nekoliko godina».

Još jedna tipična Račanov nezgrapnost! Kakav «proizvod», kada svake godine uvozimo robe za deset miljardi Eura, a izvozimo za upola manje, odnosno za svega 4.7 milijardi Eura! Jadan je i mizeran taj Račanov «proizvod»! Osim ako je GDP mjera «potrošnje» u Ri-Banki, «Lencu», NE Krško, Enronu, itd.

A i gosp. Hans Flickenschield, direktor iz MMF zadužen za Hrvatsku ne preza da predizborno pomaže Račanu i hvali ga za bezbrojna «postignuća» na putu u MMF-ovo ropstvo. Jedino mu malo zamjera za još uvijek nesređene zemljišne knjige, za koje je Račan prije godinu i pol baš od Hansa Flickenschielda, odnosno MMF-a, posudio 45 milijuna eura za sređivanje zemljišnih knjiga! Dobri Hans mu malo zamjera i za spori povratak Srba i njihovih starih privilegija, a namjerno «zaboravlja» da je Račanu čudnovata Vlada EU-a, preko mreže («umreženih») euro-banaka posudila 40 milijuna eura za povratak novih 22.500 Srba, uz još 40 milijuna eura s odgodom plaćanja od pet godina (da bi desnica kada preuzme vlast u ovoj našoj nesretnoj zemlji odmah dobila omču oko vrata!). Bravo «druže» Hans Flickenschield!

Jednu malu i siromašnu zemlju, nedavno izašlu iz prljavog i krvavog rata, a nakon toga i reintegriranu uz brojne ucjene, ustupke i otežavajuće kompromise, teškom mukom kako-tako obnovljenu, a onda uz pomoć američke i britanske ambasade dobivene na predizbornoj (!!) tacni, pa je u kratkom roku od svega tri i pol godine vlasti zadužiti za preko 12 milijardi dolara, e to mogu samo Račanovi visoki «drugovi». Oni su najveći problem ove zemlje, a ne visoki dugovi!

Najbolji i gotovo jedini način da se oslobodimo dugova jest da se prije toga oslobodimo «drugova». Srećom, izbori su pred nama. Pošaljimo ih još jednom, ovaj put i posljednji put u ropotarnicu prošlosti. A nakon izbora neka im nova hrvatska vlast – hrvatska desnica i desni centar zajedno – odmah zaplijene svu imovinu u njihovim bankama, kako u Rijeci i Dubrovniku, tako i u njihovim tajnim bankama u inozemstvu. Na to nas upućuje iskustvo Istočne Njemačke, gdje se bivši komunisti uspješno finaciraju kapitalom davno pohranjenim u malim privatnim bankama na Zapadu. I opet nude svoj opijum i svoju utopiju narodu.

Račanova Vlada i njeni grabežljivci su zadužili Hrvatsku preko 12 milijardi dolara. Zna se da je izgradnja cesta progutala tek petinu toga novca. Komu i gdje je otišao ostatak od oko 9 mijardi dolara?! Je li polovica tog novca, odnosno kapitala, odlivena u inozemstvo?

Franjo Tuđman i njegov HDZ su naslijedili 3,5 milijardi dolara duga iz stare komunističke Jugoslavije. Uz to su nam oteli svo oružje, sve ambasade, svu imovinu na teritoriju Srboslavije. Pa ipak smo s Franjom Tuđmanom na čelu stvorili snažnu i pobjedničku HV, pet godina izdržavali preko 700.000 svojih i bosanskih prognanika i izbjeglica, hranili smo vojsku od preko 150.000 vojnika na crti bojišnice i još oko 50.000 u pozadini crte bojišnice, Ustrojili smo novu državu i novu diplomaciju, itd. Sve je to koštalo barem novih 6 milijardi dolara, novog zaduženja u inozemstvu. Dakle, Franjo Tuđman nam je ostavio manje-više čist račun! Stoga se Račan nema na čemu «vaditi». Račune na vidjelo! A najblaža mu je kazna – gubitak izbora. Ostalo će utvrditi sudovi.

Žanton Žanko, Pula

Ante Rokov Jadrijević, Fažana

P.S.: ni Vjesnik, ni „Hvatsko slovo“ ovaj tekst nisu objavili.

Ž.Ž. & A.R.J.

Od čega se Mesić crveni: od svoje prošlosti? Od svoje izdaje u Haagu? Zbog rasprave o manjinama?

Ante Rokov Jadrijević, publicist, Pula 14. prosinac 2002.g.

Uredništvu Vjesnika Uredništvu Ultimatuma

Uredništvu Pašalićevog slova“

Od čega se Mesić crveni: od svoje prošlosti?

Od svoje izdaje u Haagu? Zbog rasprave o manjinama?

Predsjednik Republike Stipe Mesić ne propušta ni jednu priliku da se ruga hrvatskom narodu, čiji je predsjednik, a ne propušta priliku i da ga vrijeđa. A kad mu uzmanjka prilike, onda ih njegovi medijski specijalisti vješto stvaraju.

Već tri mjeseca se ove jeseni 2002.g. po Hrvatskoj organiziraju kojekakve „rasprave“, „Otvoreni stolovi“, pa ča k i simpoziji poznatih nam „učenih glupaka“ (slavna izreka Alfreda de Vignyja o „učenim glupacima“!), što o tzv. ljudskim pravima, što o tzv. pravima manjina, što o maloj Eli, što o našem rasizmu prema Ciganima, što o našoj neprimjerenosti Europi, što NATO-u.

I svuda se nađe Stipe Mesić da nam nešto dosoli i da sve to presoli.

Dakle, Stipe Mesić se „Crvenio od srama zbog rasprave o manjinama“.

Šipak! On sam je najbolji dokaz visokih prava manjina u Hrvatskoj! On sam

je etnički manjinac, pa ipak ga je hrvatski narod izabrao za svog Predsjednika Republike!! Nema na svijetu nijedne države na čelu koje bi mogao biti jedan TAKAV manjinac! I što se on zbog toga ima crveniti?

Dakako, istina je sasvim suprotna njegovom „crvenilu od srama“: hrvatski se narod već tri godine crveni zbog Stipe Mesića! Jer je Mesić tipični balkanski prostak, lažov, cinkaroš, izdajica i izrod! Ali, sad nam je već kasno. Prevario se hrvatski narod u njemu i u onima koji su ga doveli na vlast. Sada smo u potonulom brodu, u koji je ušla golema crna hobotnica. Kako onda isplivati na površinu, a da nas ne proguta?

******

Evo kako: kada se Mesić ruga generalu Bobetku (što njegova „štampa“ onda stalno podgrijava i perpetuira), da je, kao, kukavica koja „nema hrabrosti da izađe pred Haaški sud“, a to drsko i bezobrazno imputira i generalu Anti Gotovini, budimo i mi jednako drski pa viknimo Mesiću u lice:

Mesiću, ti si ustvari taj ratni zločinac koji nije imao hrabrosti i petlje da čisto i ponosno stane pred Haaški sud i da mu skreše u lice da su oni, Haaški sud najobičnija engleska i francuska podvala europskoj i svjetskoj zajednici naroda, da je UN postao njihova najobičnija marioneta i da mi Hrvati više nećemo priznavati takav sud i njegovo podlo i i podmuklo krivosuđe. Mesiću, ti si bio (formalni) zamjenik dr. Frnje Tuđmana, pa si ti bio prvi na redu za HAAG. I prvi si bio u Haagu, ali si se izvukao izdajom naših najboljih generala i cijele svoje Domovine! Mesiću, ti si abolirani ratni zločinac, dakle!

A budući da se predviđa uskoro osnivanje hrvatskog suda za ratne zločine, ja predlažem da prvi „ratni zločinac“ pred tim sudom budeš ti Stipe Mesiću! Sudit ćemo ti za ubojstvo Ante Paradžika, i za ubojstvo Mire Barešića, i mnoga ubojstva HOS-ovaca diljem hrvatskih bojišnica tijekom Domovinskog rata, i za ubojstvo Milana Levara (!!), a konačno i za zločin veleizdaje! A za to postoji samo jedna kazna!

Ti si taj, Stipe Mesiću, koji je Hrvatsku izručio Haaškom sudu! A sve to ti naš sud nikad neće oprostiti! Profanirao si tvoju „instituciju“ na Pantovščaku, pa se ne čudi što te u ovoj državi, nakon tri godine, ne poštuje 93 posto hrvatskog naroda i građana Republike Hrvatske!

******

A što se tiče Mesićevog „crvenila od srama“ (nije valjda obraza? Kako se može zacrveniti čovjek bez obraza? Kako se može sramiti čovjek bez srama?), jer bi po njemu, Mesiću, „bilo naivno pomisliti da našu raspravu o manjinama svijet nije registrirao“, pitam ga jvno: KOJI SVIJET?? Pa tko u svijetu ima više prava manjina od nas? Francuska? Gdje? Na Korzici? Možda u svom dijelu Baskije? Pa oni su Baskijcima dali tek najosnovnija manjinska prava tek prije dvije godine! Pravo na svoj jezik na radiju (ne i na TV!). Pravo na svoj jezik i to samo u osnovoj školi, kao drugi odnosno manje ravnopravan jezik od francuskog! A tek Engleska? Što je ona dala tzv. Sjevernim Ircima? Bobbyija Sanda? Oranski red? Molotovljeve koktele i suzavac!!!

Kako nam oni koji i dan danas drže svoje kolonije po svijetu mogu soliti pamet o manjinskim pravima? Zar „Tricky Albion? Zar licemjerni Pariz, koji još po Africi, pa i svijetu, drži svoju „Legion Etranger?

A što se tiče Europe, tko nas je pitao hoćemo li u Europsku Uniju? Tko nas je pitao hoćemo li u NATO? Uostalom, pričekajmo malo, pa da vidimo kako će se EU nositi s ježom u trbuhu, nakon što je primila u sebe deset istočnoeuropskih država! Velika Njemačka još nije uspjela riješiti problem svoje Istočne Njemačke, a utrošila je tamo preko 1.700 milijardi DEM (oko 830 milijardi eura)! Bojim se da će se to ili vrlo slično dogoditi i Europi (a ne onako kako to ovih dana piše Nobelovac Joseph Stiglitz, inače profesor na Columbia University). „Sanacija“ tih novih deset država će, bojim se koštati mnogo, mnogo više od sanacije Istočne Njemačke! Nije to samo problem (samo) „pravne države“, nego je to prije svega i iznad svega problem „ekonomske države“ i soc-invalidskog mentaliteta koji će kao plima preplaviti Europsku Uniju! To je teška, najteža i dugoročno teško izlječiva bolest istočne Europe, najteže naslijeđe komunizma. Stoga ostanimo tu gdje smo, jer Europa neće riješiti taj naš najveći problem! Uostalom, EU nas neće primiti još najmanje petnaest godina, pogotovu kad se i sama otrijezni od šoka Istočne Europe!

Ante Rokov Jadrijević, Pula