Tri istarska Narodnjaka, tri „Pučka prijatelja“ iz Istre 9. rujan 2001.g.
Uredništvu „Glasa Istre“
Uredništvu „Slobodne Dalmacije“
JAKOVČIĆ I KAJIN KAO NOVOPEČENI „HEROJI“ ISTRE,
JAKOVČIĆEVO SELO POKLONITI TALIJANIMA
Ovih dana rujna 2001.g. imali smo rijetko duhovitu priliku pročitati u „Glasu Istre“ fenomenalnu izjavu gosp. Damira Kajina, potpredsjednika IDS-a i uvaženog saborskog zastupnika IDS-a iz Istre, o tome kako je gosp. Ivan Jakovčić (njegov stranački šef!) najznačajniji čovjek Istre u prošlom stoljeću, odmah nakon svepriznatog narodnog heroja Joakima Rakovca.
To nas je sve silno razveselilo, samo .... gdje su tu naši pravi, slavni i priznati istarski velikani? Gdje je tu, na primjer, monsinjor naš Božo Milanović (bez čijih zasluga Istra ne bi bila definitivno priključena matici domovini Hrvatskoj). Gdje je tu, na primjer, pjesnik naš Mate Balota, vrsni znanstvenik, također zaslužan za definitivno priključenje Istre matici domovini Hrvatskoj. Gdje je tu naš Zvane Črnja, pjesnik, novinar i pokretač Čakavskog Sabora? Gdje je tu, na primjer, Eugen Kumičić, poznati naš književnik i pravaš, veliki hrvatski rodoljub? Da ne dužimo, gdje su tu naši veliki istarski Hrvati Laginja, Spinčić, braća Mandić, Car Emin, Rikard Katalinić-Jeretov i ostali iz te slavne plejade istarskih Narodnjaka?
Mi se ne čudimo gosp. Damiru Kajinu. On je nebrojeno puta već pokazao i dokazao da ne poznaje i ne voli povijest našeg hrvatskog roda Istre. Jedino iz tog zornog kuta je moguće „razumjeti“ tu njegovu neutemeljenu, pa čak i skandaloznu izjavu. Po njoj ispada da gosp. Kajin sam sebe proglašava trećim najznačajnijim čovjekom Dvadesetog stoljeća Istre (budući da je on Prvi Jakovčićev doglavnik). A on to ni slučajno nije, a to nije ni njegov veliki partijski šef, gosp. Ivan Jakovčić!
******
Ponovo u našem tisku raste pritisak da se Talijanima dade u Istri jedno selo, kao kompenzacija za dio neotplaćene optantske imovine, koju su ostavili iza sebe kada su optirali za Italiju. Nas trojica istarskih narodnjaka i „pučkih prijatelja“ bi od sveg srca pozdravili taj prijedlog, pod uvjetom da se Talijanima pokloni tzv. Jakovčićevo selo - Sveti Juraj, ponad Grožnjana, odakle se inače pruža veličanstven pogled na dolinu Mirne, na Motovun, na Poreč i na cijelu „izgubljenu Istru“, a istovremeno i na daleku Veneciju i još dalji Triglav. Idealno za Italo-nostalgičare. A i za neke druge.
A možda bi naš prijedlog mogao biti još bolji: zašto Talijanima ne bismo poklonili naše selo Mline, zajedno s nezgodnim Joškom Jorasom, koji u našim Mlinima uporno ističe slovensku zastavu i veliki natpis na svojoj novoj kući „Tukaj je Slovenija“.
A imamo mi jedan još bolji prijedlog: da se Talijanima pokloni naš dio sela Sečovlje, do onog mosta kod Premogovnika, gdje je 1944.g. bila sa Slovencima dogovorena etnička granica između naših i njihovih partizana, odnosno Hrvata i Slovenaca Istre. Uostalom, to je bila i sporazumno dogovorena AVNOJ-ska granica naša dva naroda.
Držimo da bi ovo bio najbolji način da se smire izvana podsticane tenzije između povijesnog stanovništva ovog kraja.
Milan Božić
Ante Rokov Jadrijević
Franko Šturman
Nema komentara:
Objavi komentar