Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, Pula 28. lipnja 2002.g.
.
Uredništvu „Hrvatskog slova“ HDZ-u: g. Sanader, g. Hebrang
Reagiranje: „Hrvatska je pod Račanom bankrotirala“
KOLIKO NAS JE RAČAN ZADUŽIO
(„Zašto je Račan iznenada požurio s gradnjama autocesta“)
Pročitao sam vrlo dobar, ali nažalost ne i odličan članak mladog gospodina Domagoja Margetića u Vašem „Hrvatskom slovu od 21. lipnja ove 2002.g., pod naslovom: „Hrvatska je pod Račanom bankrotirala“. Držim da je Vladino izviješće o izvršenju državnog proračuna u nekim dijelovima snažno i skrivljeno, manjkavo, pa i falsificirano, čemu je – čini se – djelomično nasjeo i Vaš mladi novinar.
Prije svega, apsolutno je netočna „sugestija“ MMF-a i Svjetske banke da Račanova Vlada deprecira (obori, devalvira) prejaku kunu! Upravo suprotno, MMF želi, nastoji i uspijeva da hrvatska kuna bude jaka, kako bi Hrvatska što više uvozila, a što manje izvozila (ispod realne cijene proizvodnje!) , te tako od Hrvatske što prije učini svoju polu-koloniju, a sve po nalogu Gospodara svijeta u New Yorku, Washingtonu, Londonu i Parizu, glavnim centrima judeo-masonerije, koja se svakim danom sve više pretvara u svjetsku sotoneriju. Jaka kuna je u tome njihovo glavno strateško oružje! Uostalom to je palilo i kod Mateše i Škegre. Ima nas mnogo, a možda i previše koji to nismo zaboravili! Pouku od 3. siječnja 2.000.g. ne smijemo zaboraviti ili podcijeniti, ako želimo Hrvatsku spasiti od bankrota. Evo najboljeg primjera: i uvrijeme Mateše i Škegre vodili su se „seljački ratovi“ za cijenu pšenice od kunu i deset lipa (štoviše, kunu i trideset lipa!!) A stvar je bilo prilično lako i najbolje riješiti devalvacijom kune za 30 – 40 posto! Da, ali malo morgen! I tada je već u Hrvatskoj – što podzemno (subverzivno!), što nadzemno – djelovao MMF. Dakako, u sprezi sa USAID-om, IRI-jem, TDA i američkom ambasadom u Zagrebu. Cilj je bio isti: učiniti od Hrvatske polu-kolonijalnu zemlju, koja će gotovo sve uvoziti, a malo što izvoziti. Jagma i prodor u razna svjetska tržišta glavni je zadatak koji su Gospodari svijeta stavili pred MMF i Svjetsku banku. Sve ostalo su prazne priče.
Danas opet iznova učimo lekciju o hrvatskoj pšenici: kažu nam Todorićevi ministri da je njemu jeftinije uvoziti mađarsku pšenicu, jer nju može nabaviti po cijeni od samo 70 lipa. Prvo, zašto devalvacijom kune ne bismo našu pšenicu učinili po cijeni konkurentnom mađarskoj pšenici? Drugo, zašto Todorićevi ministri nisu dali novčane poticaje (subvencije) seljacima, za nabavu umjetnog gnojiva i ostalog repromaterijala, a sada daju subvencije Todoriću za otkup pšenice od seljaka i to po nižoj cijeni od proizvođačke? Nije li to običan gangsteraj?!
Jagma za svjetska tržišta, pa i hrvatsko, glavni je razlog što su MMF, Svjetska banka, Razvojna banka Vijeća Europe, Europska investicijska banka i neke komercijalne banke „iznenada“ obasule Račanovu Vladu brojnim i bezbrojnim kreditima. Strateški cilj u Hrvatskoj koordinira MMF (Herr Flickenschield!) i Svjetska banka (Svjetska lihvarska internacionala!), a taj cilj je već odavno poznat: uvući Hrvatsku u vrtlog i vir vjerovničko-dužničkog kolopleta, iz kojeg se više nikad neće uspjeti isčupati. Ista formula, isti obrazac kao i u Argentini prije dvije i tri godine!
To je razlog zašto je Račan iznenada – nakon dvije i pol godine – požurio s gradnjom autocesta. Što je čekao dosad? Zato što Gospodari svijeta vide da se brzo primiče kraj Račanovom režimu, pa žure da Hrvatsku na vrijeme obremene sa što više dugova, iz kojih se ona više neće moći nikako isčupati. Drugi je razlog da se na svaki način umanji skora pobjeda našeg HDZ-a na skorašnjim prijevremenim izborima, te tako prisili pobjednički HDZ da poslije izbora koalira s nekim labavim strankama centra (neću ih spominjati, jer čitatelji nepogrešivo pogađaju o kome se radi!), preko kojih bi MMF i Svjetska banka lako kontrolirali buduću vlast HDZ-a.
Druga zamjerka tekstu Vašeg mladog novinara, gospodina Domagoja Margetića je novinarska „patka“ da „Vlada otpušta veliki broj službenika u administraciji, kako bi prikupila što više sredstava za vraćanje duga“.
Podsjećam da je Slavko Linić prije godinu dana snažno grmio o otpuštanju 30.000 administrativnih službenika. Međutim je to naprosto nemoguće, sve dok se u Račanovoj Vladi ne prihvati moj stari prijedlog (od 22.II.2002.g.) da se oformi Ministarstvo za debirokratizaciju države, jer državna birokracija sama lansira bezbroj naoko glupih i previše kompliciranih zakona, kako bi perpetuirala svoju birokratsku vlast nad društvom i državom! Dakle, suprotno izvješću Račanove Vlade, ona stalno i sve više zapošljava svoje bivše žene, bivše ljubavnice, svoje kćerke, svoju rodbinu i brojne stranačke nepote. A povrh svega, masovnbo vraća bivše četnike, koji su nas samo prošle godine koštali preko milijardu Eura!
Upravo zbog toga je Račan smislio svoju „Varijantu B“ autoceste kroz samo Gacko polje, koja je skoro čista četnička varijanta, jer cilja na basnoslovni otkup ispražnjenog četničkog zemljišta u srpskom Brlogu, sjevernom dijelu Kompolja i Drenovom klancu, te ispod četničkog Poduma Tako mi četnicima, a ne oni nama, plaćamo ratnu odštetu i tako priznajemo da smo bili agresori u vlastitoj državi!
Dakle, ono što nedostaje u članku Vašeg mladog, ali i vrlo dobrog novinara Domagoja Margetića jest: koliko nas košta operacija usiljnog povratka (č)etničkih Srba i koliko ih se stvarno, a koliko samo fiktivno vratilo. Je li se stvarno vratilo 140.000 „Srba“ i je li „Tamo daleko“ ostalo još 150.000 „vikend-Srba“, koji se u Hrvatsku vraćaju samo po svoje nezaslužene penzije i nezasluženu socijalnu pomoć, koju im Račan daje pod pritiskom MMF-a i Svjetske banke? O tome nam Račanovo Vladino izvješće baš ništa nije reklo! Tko će nam to otkriti? Ja mislim da je mladi novinar, gospodin Domagoj Margetić dobro počeo i da će još bolje nastaviti. Samo treba malo više zaoštriti svoje pero.
Ante Rokov Jadrijević
P.S.: „Hrvatsko slovo ovo nije objavilo. No, uskoro je za njegovog Glavnog urednika postavljen upravo mladi gosp. Domagoj Margetić! A on mi se odmah revanširao tako što me je stavi na svoju – crnu listu! Na njegovu veliku žalost, pokazalo se da batina ima dva kraja! Uskoro u mu je deblji kraj batine slomio kičmu. Ne mojom zaslugom. Drugi kraj batine je bio u rukama ovdje spomenutih „Gospodara svijeta“. Pokazalo se da su oni (bili) i gospodari – Haaškog suda!
Drugo, „Račanova B-varijanta“ autoceste kroz Gacko polje (istočna varijanta) propala je već nakon mog drugog pisma-stajališta: „Gosp. Račan, Vaša B-varijanata je čista četnička varijanta!“. Istini za volju, Račanu se nešto još i moglo dokazati, a Sanaderu baš ništa. Račan je barem spasio obraz sebi i svojoj stranci, a Sanader ni sebi ni svojoj stranci! „Više o tome u mojem slijedećem „Vremeplovu“, u članku pod naslovom: „I poslije Račana – Račan“!
A.R.J.
Nema komentara:
Objavi komentar