Ante Rokov Jadrijević, publicist, blogger, Brtonigla, Istra, Hrvatska

28. rujna 2010.g.

NOVO SROZAVANJE HRVATSKOG 'VJESNIKA'

Uvodna napomena (28. rujna 2010.g.):

Prije nekoliko dana je premijerka Jadranka Kosor na tih i neproziran način izvršila smjenu na čelu državnog (odnosno režimskog!) lista „Vjesnik“ – umjesto Sanaderovog glavnog urednika Darka Đuretka, na njegovo mjesto je postavljen jedan od najlošijih njegovih političkih novinara - Bruno Lopandić. Evo što sam ja o njemu napisao prije sedam i pol godina, točnije 8. siječnja 2003.g., u svojem članku 'Crno li se crveni „Vjesnik“?' (koji se i danas može pročitati na mojem blogu 'Semper Paratus Prometheus' dne 6. prosinca 2009.g.):

'Sada je ulogu Mesićevog glasnogovornika u «Vjesniku» preuzeo ( na pristojnijoj i manje prepotentnoj razini od Branka Vukšića) Bruno Lopandić, bivši novinar «Slobodne Dalmacije», a odmah nakon njenog gušenja i famozni Glavni urednik Manolićeve, Baraćeve i Mesićeve «Republike»!!

A to je nevjerovatno lako detektirati (glupi i senilni udbaši!). Tko god je u posljednjih šest mjeseci pročitao plitkoumne članke novog udarnog «Vjesnikovog» novinara Bruna Lopandića, mogao je primjetiti za koga je on radio i navijao: napadao je Račanovu Vladu (Haag, ishitrena afera s generalom Bobetkom, nova Srboslavska Balkanija, itd.), a potiho i plitko je branio stavove Mesića i njegovog Udbo-Kosovskog Pantovščaka!'

Danas i ovdje se postavlja pitanje: a zašto je naša premijerka Jadranka Kosor, alijas Jaca Vlaisavljević, na čelo 'Vjesnika' dovela bivšeg Manolićevog i Mesićevog novinara? Je li po srijedi opet neka njena 'tajna veza'??

I još jedno benignije pitanje Jadranki Kosor: a zašto na mjesto Glavnog urednika 'Vjesnika' nije postavila njegovog daleko najkvalitetnijeg novinara – uz to i domoljubnog i državotvornog, a povrh svega i čovjeka dokazano uspravne kičme – g. Marka Barišića?

* * * * * *

Ovim člankom ponovo otvaram krucijalno pitanje našeg novinarstva – problem spašavanja 'Vjesnika' iz ruku UDBE, Udbo-masonerije i udbomafije. A za početak Vam nudim još jedan mali podsjetnik kako se 'Vjesnik' namjerno i perfidno srozavalo na nivo jednog Đuretka, pa sada i jednu stepenicu niže, na nivo Bruna Lopandića.

A nećemo ni na tome stati!

A.R.J.

* * * * * *

Ante Rokov Jadrijević, Publicist i politički kritičar, Fažana, 24.lipanj 2003.g.

Uredništvu «Vjesnika» i Uredništvu «Hrvatskog slova»

U povodu Vjesnikovog jubileja, Dana Vjesnika i 63. rođendana

BEZOBRAŠTINE I BEDASTOĆE VJESNIKOVIH PRVAKA

BOŽE NOVAKA I KREŠIMIRA FIJAČKA

Toliko bedastoća i bezobraština nisam u posljednjih četvrt stoljeća pročitao ni u jednom broju «Vjesnika», kao u ovom posljednjem broju, od ponedjeljka dne 24. lipnja ove 2003.g. Već na naslovnoj stranici trenutačni Glavni urednik Krešimir Fijačko, u svom svečanom uvodniku «Dan Vjesnika» raspalio i razvalio s bujicom hvalospjeva i laži o samom sebi, svom Gazdi i njegovom Vjesniku, na primjer ovako: « Vjesnik je ... prečesto bio u službi politike (posljednji i zadnji put prije tri godine), a koji je danas ... u službi čitatelja. Paradoksalno, ali list koji je uvijek bio, pa je to i danas, u vlasništvu države, dakle Vlade, tek je u posljednje tri godine upoznao vlasnika koji se apsolutno ni na koji način ne mješa u uređivačku politiku Vjesnika... Vjerovatno se to može shvatiti jedino kao kompliment vlasniku (odnosno Račanovoj Vladi, op.a.!) i njegovu odnosu prema slobodi medija».

Bravo, čestitam Račanovom besmrtnom Andreju Ždanovu! Čestitam njegovoj Staljinovoj kopiladi, ne samo u Vjesniku, nego i u ostaku crvenog novinarskog Zagreba, u Crvenoj Rijeci i Crvenom Splitu. Takvu novinarsku bljuvotinu ne bi bio u stanju napisati ni legendarni bivši glavni urednik moskovske «Pravde» (t.j.«Istine»), tovarišč Josif Visarionovič Džugašvili, samozvano Čelični, t.j. Staljin.

Glavnom uredniku Vjesnika, «lista kojem se vraćaju čitatelji, lista koji se vratio iz mrtvih, kojem nakon vraćene vjerodostojnosti i respektabilnosti... jedinom dnevnom listu u Hrvatskoj kojem u protekle dvije godine prodana naklada neprestano raste» (a dugovi rastu dvostruko brže, no to je briga nas poreskih obveznika! op.a.), gosp. Krešimiru Fijačku ni to nije dosta, već štafetnu palicu svojih staljinistič-kih laži predaje u ruke svom (ne)slavnom predšasniku Boži Novaku, onom Boži Novaku koji je glavnu i odgovornu dužnost na čelu Vjesnika preuzeo daleke 1955. godine, kad je već nekako trebalo uškopiti već zahuktali i libertarni «Vjesnik u srijedu», kada je opet i iznova trebalo potvrditi svoju totalnu poslušnost Beogradu (nakon smjene nekoliko ključnih i glavnih hrvatskih generala i admirala i njihovog ekspresnog umirovljenja!). Danas je taj Božo Novak član Hrvatskog helsinškog odbora, štoviše predsjednik njegovog Vijeća za medije. Dakle, taj se i takav Božo Novak i danas hvali svojim ondašnjim Vjesnikom, koji je «rastao na hrvatskom antifašizmu (čitaj: izdaji! op.a.), dakle onom staljinističkom antifašizmu koji je svojom borbom očuvao srboslavsku «Jugoslaviju» i vratio nam predratne okove «Tamnice naroda», ukinuo granice Mačekove Banovine Hrvatske iz 1939,g., amputirao Hrvatskoj njenu Boku Kotorsku, amputirao Martin Brod, amputirao šest sela kod Bihaća, amputirao Hrvatskoj trećinu Ćićarije u Istri (Starod, Jelšane, Podgrad, Obrov, Gunjače, itd.), poklonio Sloveniji hrvatske Dekane, Hrvatine, Luciju i Sečovlje, dao im Kopar, Izolu i Piran, poklonio im nešto kasnije (1955./1956.) još i šest naših župa na Gornjoj Bujštini (Hrvoje Topolovac, Gradin, Pregare,Črnica itd.), zauvijek izbrisao hrvatski Srijem, s Petrovaradinom, Baškom, Inđijom, Starom Pazovom, Slankamen-om, Batajnicom, Jakovo-om i Zemunom, itd. Eto čime se još i danas hvali Vjesnikov Božo Novak: svojom komunističkom sramotom! Za njega je i danas Vjesnik «naše najbolje novine... jer ima poštenu informaciju o svemu što se događa u društvu. «Vjesnik ne pripada nijednoj stranci, nijednoj političkojstrukturi, nijednom načinu razmišljanja».

A onda slijedi vrhunac Novakove bezobraštine i bedastoće, citiram: «Danas imamo takvu slobodu izražavanja kakvu Hrvatska nije imala nikad ... Vjesnik svima daje jednaku prigodu na izražaj i iznošenje stajališta, bez ikakve diskriminacije». Što reći na izjavu tog nekadašnjeg komunističkog roba, a danas tek napola slobodnog roba? Samo ovo: «Najveći su robovi zarobljeni sami u sebi» (Rastko Zakić, 1989.g.). Tvrdim i držim: Imali smo mi daleko veće medijske slobode i veću demokraciju pod Franjom Tuđmanom!

Vjesnik je proteklih tri godine bio širom otvoren Žarku Puhovskom i njegovoj bivšoj ženi Nadeždi Gaćinović, pa crvenom barunu Viktoru Vilku Lunceru, zadriglom starom komunjari Ivi Horvatu, smušenoj umirovljenici Mirjani Krimanić, mutnom svećeniku Luki Vuci iz Kaštela, lažnoj katolkinji Anni Mariji Gruenfelder, angažiranom «europejcu» (tipa kurvinih sinova – antiglobalista) Stijepi Martinoviću, sivom Željku Mataji i njemu gotovo identičnom Mladenu Kevi, itd. Dakle, Vjesnik je danas opet otvoren histeričnom antihrvatstvu i antikatoličanstvu.

A naša hrvatska strana je (Gojko Borić, Jadranko Črnko, Pavle Primorac, Vjekoslav Krsnik, Davorin Rudolf, Toma Podrug, Jakov Gumzej), tu samo da svojim iznimkama potvrde pravilo o «Crvenom Vjesniku», kao što sam to već bio napisao prije skoro tri godine, odmah nakon što je Vjesnik počeo «crveniti» («Crveni li se Vjesnik», 31. 10. 2001.g.).

Bezobraštine Bože Novaka se tu ne zaustavljaju, jer on kaže i ovo: «Tvrdim da danas u Hrvatskoj imamo dobro novinarstvo. Prije svega zato što imamo pluralist-ičko novinarstvo». On vjerovatno misli na histeričnu Jelenu Lovrić, na ljigavog Davora Butkovića, na dasnas srećom već suzdržanu i povučenu Sanju Modrić, na agresivnu Davorku Blažević (iz crvene «Slobodanke»), na upornog režimliju Zorana Vodopiju i mesićevsko-manolićevskog Bruna Lopandića, itd. To li je taj «novinarski pluralizam»?

«Tvrdim, naime, da moramo izgraditi kulturu neslaganja», melje i g-lupeta dalje Božo Novak, koji je uz potpredsjednicu Vlade Željku Antunović, drugi čovjek Vjesnik-ovog Nadzornog odbora.

Pa dobro, gdje je potisnut sjajni tekstopisac brojnih prethodnih reagiranja prof. Dubravko Heinrich iz Karlovca? Gdje nam je danas sjajni dr. Zvonimir Bartolić iz Čakovca? Gdje nam je sjajni prof. Milan Božić iz Rovinja, odnosno Zagreba? Gdje nam je prof. Zlatko Vidulić iz Siska? Gdje su brojni drugi sjajni tekstopisci reagiranja u «Vjesniku», koje je očito neka «Crna ruka» iz Vjesnika preselila u neke nove crne ili mračne dosijere?

Je li to ona «kultura neslaganja» o kojoj nam bezobrazno i bedasto govori Božo Novak?! Dakako da jest!

A jest i to da su Vjesnikova «Stajališta», koja još uvijek uređuje Vjesnikov «vječiti mladoženja» Miroslav Ležaja prepuna neke druge, bakanoidne «kulture neslaganja», tipa paranoičnog Dobroslava Parage i kvaziznanstvenog plebejca Igora Ratkovića. Naprosto je neshvatljivo i nedokučivo zašto se ta dvojica toliko sviđaju Miroslavu Ležaji!

Zapravo, pravo je pitanje otkud toliki plebejci u Vjesniku? Je li pravi odgovor leži u izreci: «Similis simili gaudet»!

A da postoji i jedna posve drukčija priča o Vjesniku, mnogo otmjenija i rekao bih patricijska, dokazuje izvrstan intervju s gosp. Milovanom Baletićem, bivšim Glavnim i odgovornim urednikom Vjesnika iz doba «Hrvatskog proljeća» l969. do l971. godine, objavljen u posljednjem broju «Hrvatskog slova» (20.srpnja 2003.g.), odakle bih citirao samo dvije ili tri najnužnije stvari.

Gosp. Milovan Baletić, između ostalog kaže: «U komunističkom režimu vladala je rigorozna» zabrana, stroga poslušnost ... Teško je bilo procijeniti što se događalo, jer je bilo izvan kruga glavnog urednika; on nije mogao doći ni do državnih, ni do policijskih, ni do gospodarskih, ni do financijskih podataka. Bio je zapravo promatrač iz drugog reda... Ili sukob, ili poslušnost prema Beogradu... Najbolja legitimacija je bila - supruga Srpkinja, mješoviti brak... Duboko sam uvjeren da je taj odnos novina i politike uvijek sporan. Mislim, i danas, a bit će i sutra... ta se suprotnost osjeća i sada, danas.

Držim da boljeg komentara (citata) ne trebamo.

Ante Rokov Jadrijević, Fažana

(Hrvatski Socijal-Radikal)

ZAŠTO RAČANOVA VLADA PRODAJE NARODNI «SUNČANI HVAR»,

Ante Rokov Jadrijević, Pula 27. I. 2003.

Uredništvu «Vjesnika» Komu Treba: dr.Tonči Tadić

Uredništvu «Hrvatskog Slova» g.Miroslav Rožić

ZAŠTO RAČANOVA VLADA PRODAJE

NARODNI «SUNČANI HVAR», A NOVČANO DOTIRA PRIVATNI

«VIKTOR LENAC»?

Nikad kraja Račanovim i Linićevim prljavim aferama! Najnovija je ova sa «Sunčanim Hvarom», u kojoj predsjednik Nadzornog odbora «Sunčanog Hvara» Slavko Linić drži sve konce u svojim rukama, a gosp. Ivica Račan hini da o tome nema pojma! Račan također hini da nema pojma što mu mulja njegova ministrica turizma Pave Župan Rusković. Račan također hini da ne zna ni što mu radi treći njegov muljator dr. Goran Granić, koji u svom džepu drži sve konce afera s Enronom i Nuklearkom Krško, a skupa s gosp. Linićem i brojne druge mutne stvari, naročito oko INE i DružbAdrije, ali i mnogih drugih afera.

Dakle, nakon afere s Piranskim zalivom, neprekidne i (namjerno?) neprekinute afere s lopovskom Ljubljanskom bankom, s bezobraznim Slovencima na Svetoj Geri, nitko se od režimskih novinara još nije upitao o pravoj pupčanoj vrpci Račana i Drnovšeka! Što je to što Račana tako fatalno drži uz drske i bezobrazne Slovence, da im on uvijek maksimal-no popušta i izlazi u susret?!

Nije u posljednjih tri godine (dakle tri godine Račanove Vlade) bilo nijedne važnije Vladine mutljavine u kojoj nije bio umiješan Slavko Linić! Te «naftna afera», te afera s «ACI-Marine» (u kojoj je predsjednik Nadzornog odbora Slavko Linić stalno pokušavao i uspijevao instalirati sebi podobne ljude!), te ekspresno zataškane i iz javnosti potisnute afera «Riječke banke», te afera s brodogradilištem «Treći maj» (rušenje direktora inž. Sanjina Kajbe!), te afera s brodogradilištem «Kraljevica» (pokušaj rušenja direktora inž. Vrankovića i prodaja «Kraljevice» Linićevom crvenom pajdašu inž. Damiru Vrhovniku za svega jednu kunu!), te afera sa Željezarom Sisak i sa tvornicom «Borovo», pa onda čudno ustrajavanje sa sumnjivom i lažnom vlasničkom strukturom u «Croatia busu», itd. Moglo bi se tako nabrajati do slijedećeg jutra!

A sada predsjednik HSS-a i predsjednik Hrvatskog Sabora gosp. Zlatko Tomčić traži «utvrđivanje odgovornosti, te smjenu svih za koje se dokaže da su se petljali u toj prodaji». To je vrlo lijepo rečeno, ali i previše nejasno! O prljavim rabotama ministrice turizma Pave Župan Rusković znalo se gotovo sve od početka, naročito od mutne prodaje dubrovačkog hotela «Excelzior» komunističkom-generalskom sinu Goranu Štroku! Gotovo nigdje gđa Župan-Rusković nije imala «čiste ruke», pa je vrlo nejasno kako je jedna takva osoba i mogla biti imenovana ministricom u Račanovoj Vladi! Kada (tek) danas gosp. Zlatko Tomčić traži njenu ostavku, a zna da iza svega stoji potpredsjednik hrvatske Vlade Slavko Linić, onda ne treba biti naročito pametan pa proniknuti o čemu se zapravo radi. Kad se divovi bore, strada trava. Stoga, nije dovoljna smjena samo ministrice Pave Župan Rusković i Linićevog pijuna u HFP-u (Hrvatskom privatizacijskom fondu) Krešimira Starčevića! Time se namjerno zaobilazi maksimalna odgovornost Slavka Linića, pa i njegovog «šefa» gosp. Ivice Račana!

Zašto konačno - jasno i glasno – gosp. Zlatko Tomčić ne zatraži barem smjenu Slavka Linića?!! Barem to i barem toliko!

No, vratimo se «Sunčanom Hvaru». Ja stvarno nikako ne razumijem režimski tisak, a naročito «Vjesnik». Što na primjer u njemu radi i piše onaj bezveznjak Viktor Vresnik (koji je prije godinu i pol bio najavljivan kao neka nova i gotovo genijalna novinarska akvizicija)? Kako to da još nikom od režimskih novinara nije pala na pamet jedna nevjerovatno jednostavna misao: Zašto Račanova Vlada naprosto ne otpiše (prognaničke!) dugove «Sunčanom Hvaru», umjesto što stalno dotira svoje (SDP-ovo) brodogradilište «Viktor Lenac»?!!

Dobro ste čuli! Brodogradilište «Viktor Lenac» je ustvari «Holding SDP-a» ! Ja to znam najbolje, jer sam u tom brodogradilištu bio predsjednik sindikata 1991.-1992.g., kada sam iz njega očistio «petu kolonu», koju je inž Damir Vrhovnik nakon mog istjerivanja iz «Lenca» (krajem 1992.g.), tijekom 1994. i 1995.g. ponovo vratio na svoja stara mjesta. U njemu su Račan i njegovi drugovi dobivali dodatak na plaću i novčanu potporu SDP-u sve vrijeme njihovog statusa opozicije HDZ-u!

«Sunčanom Hvaru» treba otpisati stare dugove, koji su većinom nastali zbog neplaćenog zbrinjavanja naših ratnih prognanika, umjesto da ga se prodaje Slovencima, koji bi ga kupili našim novcem, onim kojeg je «Ljubljanska banka» opljačkala hrvatskim štedišama! A ona je hrvatskim štedišama opljačkala preko 900 milijuna DEM, što bi danas već vrijedilo preko pola milijarde Eura! (vidi P.S.).

Dakle, Račane, počni rješavati probleme od glave (od glava!), a ne od repa!

Slovenci su se pokazali našim najgorim susjedima, a na to je već davno, davno upozoravao i gosp. Ivan Gabelica! Usput rečeno, treba tražiti povrat granice na Dragonju, dakle na most u Sečovlju i zaenkrat staviti točku na glupo «Bratstvo» sa Slovencima. A da o «Enotnosti» i ne govorimo!

Ante Rokov Jadrijević, Pula

hrvatski Socijal-Radikal

P.S.: Ovih dana, naša nova premijerka Jadranka-Kosor Vlaisavljević se ponovo sastala sa

slovenačkim premijerom Borutom Pahorom – na Bohinju - najviše zbog problema stare štednje Ljubljanske banke i njenog pritiska na Vladu Boruta Pahora da joj osigura povratak na hrvatsko bankarsko tržište. I njih dvoje su se učas složili! Kao, taj problem će biti riješen kroz (samo!) tri mjeseca.

E, neće !! Jer dug Ljubljanske banke nije više samo 300 milijuna DEM – ne računajući onih 600 milijuna DEM koje je predsjednik Tuđman preuzeo kao javni dug Države, da se ne bi usred rata gnjavio još i sa Slovencima i njihovom i srpskom „sukcesijom“ – nego je dug ljubljanske banke, računajući i kamate (!!) preko tri milijarde eura !

Tko to ne vjeruje, ja mu preporučujem da pročita članak (vrsnog novinara i stručnjaka za tu tematiku!) gosp. Ive Jakovljevića, u Novom listu i/ili Glasu Istre od 3. siječnja 2009.g., pod naslovom: „Dug Ljubljanske banke čak tri milijarde eura“.

Dakle, dug Ljubljanske banke nije ni 300, ni 650 milijuna eura, kako to ovih dana slušamo pokvarene i ljigave Vladine plaćenike na HR1.

Ajde malo Jaco, prestani s tim svojim „malograđanskim paradama imbecilnosti“ (ovo je od Karla Marxa!), te prioni na učenje! „Učiti, učiti i samo učiti“ – govorio je Tvoj stari idol i učitelj drug Lenjin!

A sve to isto važii za našeg novog predsjednika – druga YU-sipovića!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(hrvatski socijal-radikal)

JE LI MATVEJEVIĆEVA KLEVETA UZVIŠENIJA I IZNAD OD JOVIĆEVE ISTINE ??

Ante Rokov Jadrijević, publicist, Brtonigla, 8. studeni 2005.

Uredništvu Vjesnika

Uredništvu hrvatskog Fokusa

Vjesnik, “Kleveta ipak ne zaslužuje zatvor”/ 7.11.2005.

JE LI MATVEJEVIĆEVA KLEVETA UZVIŠENIJA

I IZNAD OD JOVIĆEVE ISTINE ??

U kukavički parafiranom (L. Ž.), ali ne i potpisanom “udarnom” članku u režimskom Vjesniku, pod naslovom “Kleveta ipak ne zaslužuje zatvor”, uredništvo Vjesnika manipulira istinom, odnosno poluistinama, što je čak istaknuto već i u nadnaslovu: “Reakcije: Javnost iznenađena presudom protiv Predraga Matvejevića”. Nije rečeno koja javnost. Naime, ima raznih javnosti! Primjerice “crvena javnost” ili nasuprot njoj “crna javnost”. A tek vladajuća “udbaška javnost”! K tomu Matvejević putem svoje klevete književnika Mile Pešorde, kao “talibana” uvodi valjda i nov pojam “talibanske javnosti”!

Sasvim primjereno “Jutarnjem listu”!

Dakle, i dakako, tu je još i “Soroševa javnost”, čijim perjanicama Čika-Soroš uredno osigurava brojne domaće i inozemne nagrade, čak i zlatne povelje (navest ću ovdje samo primjer nagrade Viktoru Ivančiću iz splitskog “Orjun Ferala”i primjer Miljenka Jergovića). Tko plaća svoje novinare, publiciste, filmske režisere, pisce ili književnike (skupni naziv: “Fukare”), taj još plaća i osigurava im i sjajne književne nagrade. Takve je “fukarske” nagrade obilato dobivao i Predrag Matvejević i to iz istih ili “srodnih” izvora! Uostalom, čak su se i Nobelove nagrade za spomenuta područja odavno profanirale. Mora da je i tu Čika-Soroš i njegovo “bratstvo” umiješalo svoje prljave prste! Svjež primjer je najnovija Nobelova nagrada notornom i opskurnom engleskom književniku Haroldu Pinteru!

Dakle, ja ovdje i sada reagiram na (komunističku) “Reakciju”! Prije šezdeset godina su se komunisti najbrutalnije, masovno i krvavo obračunavali s buržuaskom “Reakcijom”, što streljanjima, što sekvestracijama, što otimačinama njihove bogate imovine, što slanjem u svoje komunističke kazamate diljem cijele Jugoslavije. Danas je jedan od najogavnijh takvih post-komunističkih reakcionara upravo profesor Predrag Matvejević, koji cijelom hrvatskom narodu već 15 godina dijeli packe na sve strane, a najviše po Rimu i Parizu, upravo pred onima koji su se temeljito obrukali svojom pristranošću i svojim neoimperijalizmom u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini tijekom prljave srpske agresije. O čemu je Matvejević kukavički i uporno šutio!

Uostalom, zar Talijani nisu uvijek tražili takve saveznike na istočnoj strani našeg dijela Jadrana?! A služiti takvima znači biti njihov kvisling, odnosno nacionalni izdajica. I to bez obzira što Matvejević nema svoje čvrste i jasne nacionalnosti ni u jednoj od te dvije države, ni u BiH, ni u Hrvatskoj. Ustvari, Matvejević je reakcionar neostvarenog sna o Velikoj Srbiji kao ruskom planu o produžetku “Velike Rusije” !

Zgodna je sada i ovdje usporedba nedavnog “slučaja Josipa Jovića” i ovog sadašnjeg “slučaja Predraga Matvejevića”. Gosp. Josip Jović je morao ići u zatvor, a potom i pred Haaški ICTY sud i to zbog napisane novinarske istine, a Matvejević je osuđen tek uvjetno zbog svoje publicističke klevete (dakle: laži!) - i to tek uvjetno!

Tu je još jedna velika razlika: Josip Jović je branio svoju Domovinu iz plemenitih, uzvišenih i patriotskih poriva, a Matvejević je to isto učinio iz niskih pobuda jagme za “Judinim škudama” i pljujući na svog BiH zemljaka Milu Pešordu, samo zato što se on otvoreno deklarirao kao Hrvat, a ne kao kakav “Bošnjak” ili “Jugosloven”!

I pazi sad! Režimski “crveni orkestar” je odmah zasvirao svoj karakteristični staljinist-ički fortissimo. Navodim primjer iz “Vjesnika”: “Je li zatvorska kazna zbog klevete zaustavljanje “govora mržnje” u medijima, ili je to ipak zaustavljanje ulaska Hrvatske u Europsku uniju zbog ograničavanja slobode govora”.

A zar i književnik Mile Pešorda nema pravo slobode govora? I otkud je onda Mile Pešorda mogao zbog toga biti nazvan “talibanom”? A ako se (citiram parafiranog L.Ž.. u Vjesniku) »riječi ne bi smjele stavljati iza »rešetaka«, jer to ostavlja lošu sliku o nama pred Europskom unijom«, zašto se to ipak dogodilo gosp. Josipu Joviću, sjajnom novinaru i piscu nekoliko knjiga, koje će kroz deset godina biti daleko cjenjenije od većine knjiga našeg Darmolatova - Predraga Matvejevića?! A one su to i sada.

Ante Rokov Jadrijević

KAKO JE MALI IVICA REVIDIRAO KOMUNIZAM U PROVIZIONIZAM

Žanton Žanko, Pula 16. 11. 2003.g.

Uredništvu «Fokusa»

KAKO JE MALI IVICA REVIDIRAO

KOMUNIZAM U PROVIZIONIZAM

Uvodna napomena:

Na našem najboljem hrvatskom internetskom portalu AMAC-Hrvati ovih je dana bio objavljen izvrstan i vrlo koristan članak gosp. Spectatora „Cestom zlatnog teleta“, u kojom se opisuje prljavi trik gosp. Jure Radića, bivšeg HDZ-ovog ministra graditeljstva, a sada velikog tajkuna i vlasnika IGH, da mu Država, odnosno Republika Hrvatska dade kreditna jamstva za gradnju velike autocesta od Bara do Boljara (na granici Crne Gore i Srbije). Ta bi jamstva iznosila preko dvije milijarde i sedamsto milijuna eura! A to je naš vrli gosp. Spectator ocijenio kao ostap-benderovštinu, maestralno opisanu u romanu Ilfa i Petrova „Zlatno tele“.

I ja sam se svojim komentarom pridružio lucidnim i ispravnim ocjenama gosp. Spectatora, a ovaj moj stari članak iz 2003. g. to samo još više potvrđuje. Stoga, kada pročitate ovaj naš stari članak, požurite na portal AMAC-Hrvati (www.amac.Hrvati-amac.com) i pročitajte maestralni članak gosp. Spectatora, a onda se opet vratite na moj glavni blog Semper Paratus Croatiae, gdje ćete i Vi lako stvoriti svoj vlastiti zaključak.

Ante Rokov Jadrijević

* * * * * *

Ovih je dana Račanov ministar gospodarstva dr. Ljubo Jurčić najavio još jednu državnu injekciju Račanovom i Vrhovnikovom brodogradilištu «Viktor Lenac», u iznosu od 12 milijuna dolara. Tko će kome, ako neće svoj svome! Ništa nije rekao kamo je uteklo dosadašnjih 68 milijuna dolara, koje je Račanova Vlada dala svojem glavnom pajdašu u protekle tri i pol godine. Tobože se sve vrti oko nekakve američke starudije zvane «novi dok», koja je drsko i bezobrazno usidrena ispred brodogradilišta «Viktor Lenac», dakle u teritorijalnim vodama općine Kostrena.

Nešto upućeniji ljudi u Rijeci kažu da je dosadašnja «pomoć» brodogradilištu «Viktor Lenac» utekla u jednu malu udbomafijašku banku u Sloveniji, osnovanu kapitalom jedne bivše udbomafijaške banke u Austriji, gdje je bivšoj udbomafiji već postalo «prevruće» koliko-toliko legalno poslovati.

Slovenija je očito postala glavna operativna baza tajnih Račanovih i Linićevih operacija u Rijeci i Hrvatskoj. Još se nezna koliku je i kakvu proviziju Račan dobio od Drnovšeka i drugova za onaj svoj paraf u Piranskom zalivu, kao uostalom i za propali projekt prodaje «Sunčanog Hvara» Slovencima. No, jedno je očito: Račan se od komunizma okrenuo provizionizmu!

.

Isto onako kako mu je Damir Vrhovnik financirao stranku SKH-SDP nakon izgubljenih izbora 1990.g., pa sve do njegovog povratka na vlast 2000.-te godine (i za to na kraju dobio zamašnu proviziju od 68 milijuna dolara za svoj privatni «Viktor Lenac»), sada će na Račanovom odlasku dobiti još i dodatak od novih 12 milijuna dolara (a da otpisane dugove «Lenca» iz doba rušenja Berlinskog zida i ne spominjemo!), tako će mu Damir Vrhovnik ubuduće vraćati «posuđeni» novac u nastupajućim godinama novog i mukotrpnog životarenja i održanja stranke u opoziciji Sanaderovoj vlasti desnog centra i državotvorne hrvatske desnice.

Dakle, od komunizma do provizionizma, mali je Ivica prešao rekordno kratak put. Međutim, taj je put još brže prošla Savkina tobože «hrvatska» i tobože «narodna», a ustvari masonska stranka HNS. Njen drugi po redu vođa je bio poznati veliki hrvatski provizionist Rade Čačić, čije su «provizije» već tada, prije deset godina, graničile s kriminalom. I danas je Rade neumoran i nezasitan: hoće mu se na račun novih hrvatskih dugova «maznuti» nove goleme provizije u Bosni i Hercegovini, za gradnju koridorne autoceste od Šamca do Ploča (provizije preko 300 milijuna dolara!), a pokazuje čvrstu namjeru da slične provizije «mazne» i za gradnju tzv. «Jadransko-Jonske autoceste» kroz (danas) crnogorsko primorje, pa čak i kroz Albaniju – naravno sve na račun hrvatskog naroda, koji bi to drugima financirao svojim novim zaduživanjima i beskonačnim kamatama kod «Zelene lihvarske internacionale» u Londonu i New Yorku!

Srećom, sve to neće tako lako proći kod trećeg najvećeg provizionista u Hrvatskoj – Zlatka Tomčića i njegove udbo-seljačke nomenklature u Zagrebu, Varaždinu i njegovom Križevačkom pašaluku! Ne da se tako lako Zlatko-paša Tomčić i njegovi pašenozi, sve same stare udbaške badže! I oni hoće lavovski dio tih silnih provizija koje kolaju Račanovom Vladom «Koalicije narodnih izdajnika»! Uostalom, zašto bi HSS bio prikraćen u odnosu na Pusićkin HNS?! Zašto bi samo Rade Čačić i Vesna Pusić za sebe i svoju masonsku stranku maznuli tolike stotine milijuna dolara, a da Tomčić i bivše badže ostanu kratkih rukava?!

A upravo je jučer ministar Rade Čačić, bez odgovarajuće uporabne dozvole, pustio u promet dionicu autoceste Zagreb-Goričan, na potezu Novi Marof – Varaždin i tako pobrao predizborno vrhnje u zadnjim metrima predizborne trke. Mora da Račan i Tomčić sada od muke bijesno škripe zubima! Kakva podla prijevara i podvala njihovog koalicijskog partnera, drskog i bezskrupuloznog Radeta Čačića!

Tako je to u prljavom političkom društvu: umjesto komunističkog sna o direktnoj i narodnoj demokraciji, podvalili su nam svoju posredničku, odnosno provizijsku demokraciju – demokraciju od recimo 15 posto! Možda i preko 20 posto?! Tko to? Slavko Linić, Damir Vrhovnik, Rade Čačić, Mara (pšenična) Lucić, Goran Štrok, a iza njih Ivica Račan, Vesna Pusić i Zlatko Tomčić.

Samo naprijed Čačiću i Račane, naprijed u nove provizije! Trebat će Vam za povratak na vlast kroz četiri ili osam godina – a možda i prije! Naime, ako gosp.Šeks ne ispuni svoje današnje predizborno obećanje da će Vas sve, poslije pobjede HDZ-a i hrvatske državotvorne koalicije, sustići teška i čvrsta ruka hrvatske narodne pravde. Bojim se da neće, jer se on i Sanader unaprijed odriču revanšizma prema onima koji su nam se u protekle tri i pol godine teško i podmuklo revanširali! Stoga gosp. Šeks ponovite nam to isto, ali odlučnije i jasnije! Hoćemo baš to čuti, da bismo točno znali za koga i za što ćemo glasati!

Žanton Žanko, Pula

Ante Rokov Jadrijević

Brtonigla

SANADEROVA NEMORALNA PONUDA GEORGU W. BUSHU

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.,prof., Pula 18. mart/ožujak 2003.

Uredništvu „Vjesnika“

SANADEROVA NEMORALNA PONUDA GEORGU W. BUSHU

Hvala Bogu da je To netko prije mene stigao napisati i jasno reći: a rekao je to Branko Mijić, novinar i bivši Glavni urednik „Novog lista“ iz Rijeke!

Hvala Bogu da je i Ivica Račan, predsjednik Vlade, povukao ručnu kočnicu nakon proklizavanja u krivini Vilniuske grupe i ulijetanja u minsko polje hrvatskog javnog mnijenja, te mudro odbio mogućnost slanja naših vojnika u rat protiv nama nimalo neprijateljskog Iraka!

Bravo gospodine Račan! Mudar čovjek zna ponekad i odustati!

Dakle, „sramotno uvlačenje u stražnjicu Georgea Busha i bezpogovorno zagovaranje rata i veličanje Amerike koja je uvijek bila pametnija od Europe, kao i njegovi 'argumenti' u prilog rata pod svaku cijenu, uvreda su za zdrav razum i za hrvatski narod“.

Bravo gosp. Branko Mijić!

Ako ikoga danas (18. ožujka 2003.g.) treba uspoređivati s Hitlerom, onda to gospodine Sanader nije Saddam Husein, nego je to George Bush! Uostalom, upravo tako je prije pet mjeseci bila učinila njemačka ministrica Herta Dauebler Gmelin, koja je pod pritiskom Bushove ZOG-Vlade odmah nakon toga morala podnijeti ostavku. Ona je Busha proročanski hrabro nazvala Hitlerom, a puljski i istarski Semper Paratus joj se smjesta pridružio svojim antologijskim člankom „Rađanje američkog fašizma“ (10. okt./listopada 2002. godine).

Amerika nije više ono što je nekad bila. Nije to više Amerika Woodrowa Wilsona , Franklina Delanoa Roosevelta, Harry-ija Trumana ili Johna Kennedy-ija, koja nam je uvijek bila svjetionik slobode i demokracije. Ovo danas je Amerika Lyndona Johnsona i njegovih sljednika Ronalda Reagana i oca i sina Busha, njihova „rich guys birthsday's party“, kojima je demokracija zadnja briga na ovom svijetu. Stati uz bok ili se postrojiti iza takve Amerike doista je uvreda i za zdrav razum i za hrvatski narod! Na to je proročanski upozorio i bivši američki predsjednik Jimmy Carter, kada je prošle godine primao Nobelovu nagradu za mir, ustvrdivši: „U američkoj vanjskoj politici nastao je potpuni preokret i ona se više NE temelji na dva stoljeća naše povijesti zasnovane na vjerskim načelima, poštovanju međunarodnog prava i međunarodnim sporazumima“ (citat preuzet iz sjajnog teksta gosp. Branka Mijića).

Neobično mi je drago što je gosp. Branko Mijić označio Sanadera kao „Tuđmanovog aparatčika, odgojenog na manipulacijama i dvorskim intrigama, koji nije sposoban djelovati bez svog gospodara, ma kako se on zvao“. Još jednom bravo gosp. Branko Mijiću!

Uostalom, tko ste Vi gosp. Sanader? Otkud Vam ta Vaša nadmenost i bahatost? Što ste značajnog učinili u životu, što bi Vam makar malo dalo za pravo da danas tako grubo silujete naš hrvatski HDZ?

Uostalom, gospodine Sanader, odgovorite hrvatskom javnom mnijenju (kao jedinoj supersili u Hrvatskoj i u svijetu, koja se može suprostaviti Bushovskom ludilu): Ma, što je to nama Amerika pomogla u Domovinskom ratu za što bi joj mi morali biti zahvalni do kraja svijeta? Zar za onaj podmukli i pokvareni embargo na uvoz oružja (koje smo stoga morali nabavljati švercom i od nemila i od nedraga)? Zar zato što je Cyrus Vance uveo četnike i Šljivančanina u Vukovar, pomoću onog svog „Humanitarnog konvoja“ i šutke im dopustio pokolje Hrvata u Vukovaru i obližnjoj Ovčari? Zar za Vanceov plan cementiranja tzv. SRK u Kninu i u ostalim vlaškim krajevima Hrvatske? Zar za njihov UNPROFOR, kao graničare te njihove sulude i tzv. SRK ? Zar za njegov i Owenov „Plan Z-4“, kojim je trebala biti uspostavljena SRK kao konstitutivna teritorijalna jedinica Republike Hrvatske? Zar zato što je Amerika tako dugo bila ravnodušna prema našim ratnim problemima? Zar zato što je naše Hrvate u BiH kaznila „Daytonskim Sporazumom“? Zar zato što nas danas i Amerika pritišće i ucjenjuje Haaškim sudom, s ciljem brisanja naše nedavne slavne prošlosti i izjednačavanja hrvatskih žrtava sa srpskim zavojevačima?

Odgovorite nam gosp. Sanader, gdje ste Vi to sve prespavali?

* * * * *

Dokle nas gosp. Sanader mislite još vući za nos?

Čudno je da još ne možete dokučiti cionističku urotu protiv američkog naroda! Zar Vam nikad nije bilo čudno da je u Tornjevima na dnu njujorškog Manhattan-a, u kojima je svaki dan normalno radilo čak oko 50.000 ljudi, poginulo „svega“ 2.800 (!!) ljudi, od kojih samo jedan ili dva Židova (naknadno saznajemo: nijedan!!), a upravo su Tornjevi bili simbol njihove moći nad Amerikom (USA) i nad svijetom. Zato su i bili sagrađeni na donjoj špici Manhattan-a: da ih svaki Namjernik u Ameriku odmah vidi i da se zna tko vlada Amerikom!

Uostalom, zar Vam gosp. Sanader nije bilo krajnje čudna pobjeda George-a W. Busha nad Alom Gore-om u posljednjim, odnosno post-posljednjim metrima predizborne predsjedničke utrke? Tko mu je to – naknadno(!!) – omogućio? Možda američki Židov Joe Libermann, koji je bio Gore-ov podpredsjednički kandidat, a kojemu je Bush odmah nakon te sumnjive „pobjede“ ponudio podpredsjed-ničko mjesto u svom kabinetu.

Uostalom, zašto se Vi gospodine Sanader ne biste sami (ili s gosp. Šeksom) pridružili američkim marincima u napadu na Irak? Još ste dovoljno mladi, mnogo mlađi od nas koji smo u svojim poznim godinama otišli na ličko bojište 1991./92. g.

i u hrvatsku „Oluju“ 1995.g.

Mi ostali Hrvati nećemo u taj prljavi američki rat ! Mi ne damo našu hrvatsku krv za američko-cionističku pljačku iračke nafte i uspostavljanje američkog, engleskog i židovskog monopolo nad iračkom naftom (a odmah potom i nad iranskom, a u konačnici nad svim strateškim rezervama nafte na Bliskom Istoku). Sjetite se, turkmenistanska nafta skupo je koštala Mula Omarov Afganistan! Sada je cilj destabilizacija cijele te oblasti i uspostava svjetske hegemonije nad naftom, uz istovremeno presjecanje svih kanala putem kojih se dostavlja pomoć Palestincima u Izraelu. Dakle, cilj je i uspostava Velikog Izraela i njegovog protektorata nad Libanonom, pa čak i Sirijom – u konačnici! A to je najkraći put u Treći Svjetski rat!

Da, upravo tako! Rat protiv Iraka nije naš rat. To je rat svjetskog židovstva protiv njihove semitske braće u Iraku, to je cionistički rat. Taj rat mogu zaustaviti samo „sjajni Židovi“ i oni to već pokušavaju! Rat protiv tog rata je prvi počeo američki Židov ruskog podrijetla sjajni Noam Chomsky, a evo se već priključio i jedan George Soros i njegov opunomoćenik u Hrvatskoj Žarko Puhovski, koji se posve iznenada deklarirao kao „etnički Hrvat“! Bolje ikad nego nikad.

Gospodine Sanader, nas Hrvate skupo koštaju sve te Vaše „Pirove pobjede“! Odmaknite se već jednom od tog Vašeg Zloduha Vladimira Šeksa! Njegova bolesna volja za moć Vas je već prije tri godine zavela na krivi kolosijek. Vrijeme je da se probudite iz tog košmara.

A možda bi bilo najbolje da odmah odete: sada i ovdje! Možda dobijete „zaslužnu mirovinu“, ta Vi ste bili kakav-takav saborski zastupnik. A onda se možete posvetiti nekom korisnijem poslu ili hobiju.

Konačno, Predsjednik Bush je reakcionar par excellence. Pitanje za Vas glasi: Zašto taj američki natražnjak toliko privlači našeg hrvatskog nazadnjaka Ivu Sanadera?

Konačno, što je posljednje dvije godine gosp.Sanader radio po Americi, da se svaki novi put vraćao sve mekši?!

Pouk je ovaj: Prostitucija sve više košta – prostitutke.

One na kraju plate najveću cijenu!

Ante Rokov Jadrijević

(Hrvatski socijal-radikal)

P.S.: "Vjesnik" ovo nije objavio

CRNO LI SE CRVENI «VJESNIK»?

Semper Paratus (A.R.J.), Pula/Brtonigla 8.I.2003.g.

Uredništvu «Vjesnika» i Komu Treba: g. Ivici Račanu

CRNO LI SE CRVENI «VJESNIK»?

Stvarno mi već dugo nije jasno zašto još uvijek kupujem i (djelomično, ali i vrlo pomno !) čitam «Vjesnik». Još prije kojih šest mjeseci bio sam započeo svoj mali esej pod naslovom «Zašto želim biti stečajni upravitelj Vjesnika» (dakako, s komesarskim ovlastima!), ali ga zbog bremena ostalih svojih nasušnih obveza nisam stigao dovršiti. Neka, može još čamiti neko vrijeme u radnim memorijama mog kompjutera. Srećom, kao neki čudan ovisnik i tragač o dubljim saznanjima i dubljim iinformacijama, «Vjesnik» nikad nisam uspio do kraja odbaciti, pa mi se to na neki način opet dobrim vraća!

Dakle, pročitao sam danas nekoliko članaka i (još bolje) crtica iz «Vjesnika». Evo što je meni najvažnije i što mi ne da mira:

Prvo, u članku-intervjuu Dženete Čokić s Goranom Milićem (u «Vjesniku» od 6.siječnja 2003.g.) uspio sam detektirati zašto Glavna urednica HTV Jasna Ulaga Valić ipak nije pala u pokušaju crno-crvenog puča na HTV-u. Gosp. Goran Milić, ugledni (dosadašnji) urednik Kontakt-političkih emisija na HTV-u i budući glavni urednik cjelokupnog Informativno-političkog programa kaže da je ekipa koja je ponudila ostavke (Nikola Kristić, Katja Kušec, and Co.) bila dobra i da je «prvi put u povijesti HTV-a uspjela u glavnom TV-Dnevniku u 19.30 imati reportaže i komentare koji izravno kritiziraju vlast i predsjednika vlade (Sic! Premijera Račana, op.a.), vezano za tekuće događaje», a navodno nisu htjeli objaviti neke druge informacije, na kojima je Račanova vlast insistirala.

Jasno je da tu nešto krupno fali! Fali «Vjesniku», a ne nama, njegovim čitateljima! Što to? Odgovorit ću posredno, kroz usta g. Gorana Milića: «»Sad se postavlja pitanje: zašto oni žele otići ako su svoj posao dobro obavljali? Ali to više nije u mojoj domeni. To je stvar njihovog odnosa s glavnom urednicom koju su sada jednostavno napustili. A kako ja ne mislim da napuštanje nekoga tko je legalno izabran znači da se time dolazi na njegovo mjesto, naravno da takav postupak ne odobravam» (završen citat).

Dakle, što tu fali? Fali ključna činjenica da svi spomenuti novinari volens-nolens, nikad nisu kritikovali i predsjednika republike Stipu Mesića!! A to u posljednjih godinu i pol izbjegava i sve crniji, odnosno crveno-crniji «Vjesnik»! Eto, u tom brlogu leži lisica !

Ako ćemo pravo, premijer Račan je posljednjih šest mjeseci odigrao i neke vrlo dobre poteze za naš narod i našu Državu. Neka misli što tko hoće, ali general Bobetko ipak nije završio u haaškom zatvoru, a nije ni general Gotovina, pa čak ni general Mirko Norac!! A to je nešto što se predsjedniku republike Stipi Mesiću i njegovom Udbo-Kosovskom Pantovščaku nimalo ne sviđa!

Stoga oni posljednjih godinu i pol dana vode neku svoju tajnu i subverzivnu politiku protiv predsjednika hrvatske Vlade gosp. Ivice Račana, podrivaju HTV, podrivaju «Vjesnik», potpuno su preuzeli riječki «Novi list» i «Glas Istre», sve više se učvršćuju na svojim «Breonima» (!), odnosno svojoj novoj «Adi Ciganliji», sve više razaraju našu HV i našu hrvatsku policiju, blokiraju imenovanje naših (i njima nepodobnih) veleposlanika, pa čak i generala, šefova tajnih službi, itd.

Međutim ne mogu dalje! Ponovo se stvorila kritična masa u hrvatskom narodu, što se ogledalo i u toliko napadanom Vijeću HRT-a, koje se na tom valu i na tom fonu kritičke javnosti oduprlo Mesićevskom pokušaju neostaljinističkog prevrata na HRT-u. A upravo to je ono što je gospodin. Goran Milić prešutio u intervjuu s novinarkom «Vjesnika» Dženetom Čokić i što se ona uopće i nije potrudila podrobnije to razjasniti !?

A stvari su kristalno jasne. Pogledajmo tko je najviše napadao Glavnu urednicu HRT-a Jasnu Ulagu Valić, a tko je bio glasnogovornik Udbo-Kosovskog Pantovščaka u «Vjesniku» i na HTV-u. U « Vjesniku» je to bio mladi i nadobudni Branko Vukšić (Orwele, Orwele, nepogrešiv si bio!), a na HTV Denis Latin – «Ćirilica» (Freude, Freude, nepogrešiv si bio!). Dakle, kada je počeo Udbo-Kosovski pokušaj puča na HTV-u? Kada je Glavna urednica Jasna Ulaga Valić zabranila emitiranje jednostrane Latinove «Latinice» o (dakako, jednostranoj!) «Deustašizaciji Hrvatske» ! A kada im to ipak nije uspjelo, kad su reakcije vjesnikovih čitatelja postale prijeteće za otkrivanje izvora te subverzije, onda su mladog i nadobudnog Branka Vukšića brže-bolje prebacili na ključno uredničko mjesto u «TV Novu», s ciljem da tamo što prije oforme svoj Udbo-Kosovski dnevno-politički i dnevno-informativni Agit-Prop, po ugledu na Soroševu «Slobodnu Evropu» u Pragu.

Sada je ulogu Mesićevog glasnogovornika u «Vjesniku» preuzeo ( na pristojnijoj i manje prepotentnoj razini) Bruno Lopandić, bivši novinar «Slobodne Dalmacije», a odmah nakon njenog gušenja i famozni Glavni urednik Manolićeve, Baraćeve i Mesićeve «Republike»!!

A to je nevjerovatno lako detektirati (glupi i senilni udbaši!). Tko god je u posljednjih šest mjeseci pročitao plitkoumne članke novog udarnog «Vjesnikovog» novinara Bruna Lopandića, mogao je primjetiti za koga je on radio i navijao: napadao je Račanovu Vladu (Haag, ishitrena afera s generalom Bobetkom, nova Srboslavska Balkanija, itd.), a potiho i plitko je branio stavove Mesića i njegovog Udbo-Kosovskog Pantovščaka!

* * * * * *

S druge strane, Račanu se i ne može mnogo pomoći. On je žrtva svoje vlastite negativne selekcije kadrova, prije svega svog totalno nesposobnog Picule, zatim svog totalno nesposobnog Crkvenca, svoje nesposobne Željke Antunović, svog itekako «sposobnog» S-Linića i svog čudnog i demonskog pajdaša Damira Vrhovnika! A tu je i njegov najnoviji «super-sposobnjak» dr. Goran Granić!

Sada se takva negativna selekcija kadrova razbija o glavu gosp. Račana. Evo najnovijeg primjera iz crtice «Rekli su» u «Vjesniku» od 8.I.2003.g.: navodi se citatom Slavko Linić, glavni stečajni i novo-privatizacijski menadžer u Račanovoj Vladi: «Bitna je promjena u Hrvatskoj uslijedila kada smo od socijalističkih mastodonata počeli stvarati manje tvrtke. To radimo i u INI i HŽ-u.» (završen citat citata).

To je tipična S-Linićeva manipulacija! Uzmimo samo primjer te nesretne INE. Taj se socijalistički mastodont nije bitno smanjio. A moglo se to učiniti vrlo lako i gotovo bezbolno! Evo primjera: Zašto se benzinske crpke u malim mjestima ( na primjer u mojem Vodnjanu, mojoj Baderni, mojem Novigradu ili mojim Bujama naprosto ne privatiziraju ili barem dadu u koncesijski najam njihovim najpoduzetnijim radnicima? Tada te pumpe ne bi zimi radile samo do 19 sati, tako da naši vozači od Pule do Umaga ili Plovanije (80km) nemaju otvorenu niti jednu benzinsku crpku do jutra!

Ista je situacija i na našim otocima. I u cijeloj Lici. itd. A na dlaku isto je slična situacija i sa malim poštama u svim spomenutim lokacijama. Zašto se i one ne privatiziraju ili koncesiraju?! O čemu nam onda «palamudi» S-Linić?!

Gosp. Račan mora požuriti s time, ako želi popraviti svoj predizborni rejting! Neka se ostavi velikih socijalističkih mastodonata u poljoprivredi! Obnova PIK-ova nije uspjela i ne može uspjeti. Ni plitkoumna reforma školstva ne može uspjeti. A budući da gosp. Račana sve češće pritišće gosp. Zlatko Tomčić, koji mora «nahraniti» svoju sve brojniju stranačku klijentelu, nema razloga da i Račan od Tomčića zatraži barem dvije glave: onu Pankretićevu i onu Strugarovu! To su dva od tri najnesposobnija ministra!

* * * * * *

Gosp. Račan bi se, konačno, trebao malo više dohvatiti svog sve crnijeg (pantovščaškog!) «Vjesnika», kojim je gotovo u potpunosti zagospodario Žarko Puchovsky i njegovi svakim danom sve brojniji i sve moćniji «Judoni-Škudoni»!

Očita je sprega Puchovskog i Stipe Mesića! Kud «Gedža s Pantovščaka» tud i njegov stari gedžovan! Kad Žarko Puchovsky poželi da se pojavi na stranicama «Vjesnika», mali mu Fijačko to odmah omogući. Kad Žarko Puchovsky poželi da se pojavi na HTV-u, mali mu Ivo Goldstein ili «Ćiril» Latin to odmah omogući.

Ako se glavna urednica Jasna Ulaga Valić tome usprotivi, onda se odmah otvara gotovo histerični javni linč nad njom.

Sad se vidi fatalna Račanova greška s ušutkivanjem Jovićeve i Vukmanove «Slobodne Dalmacije»! Sad bi Račanu dobro došla jedna kritička i beskompromisna Jovićeva «Slobodna Dalmacija». Nažalost, ona je sada već prešla u ruke Pantovščaka i postala Mesićeva i Manolićeva mala crvena prostitutka «Slobodanka». Čuda čine «Judine Škude», pogotovu ako se usmjeravaju i dijele s Pantovščaka!

Eto zašto je i kako je Žarko Puchovsky postao glavnim cenzorom «Vjesnika», a Ivo Goldstein glavnim cenzorom HTV-a (gdje je već uspio smjeniti sjajnog urednika Miroslava Mikuljana a uporno pokušava smjeniti i Glavnu urednicu Jasnu Ulagu Valić.

Zato Račane, pamet u glavu: probudi se. Zovi, samo zovi! «Vjesnik» još nije do kraja izgubljen. Zovi me za stečajnog komesara «Vjesnika»! Da počistim tu novinarsku prostituciju iz «Vjesnika» !

Semper Paratus Croatiae!

(Ante Rokov Jadrijević)

Pula/Brtonigla

P.S.: Zar nam se sve ovo opet ne vraća u slučaju medijske hajke i medijskog linča nad Glavnom urednicom HTV-a gđom Hloverkom Novak Srzić i nad Glavnim direktorom HRTV-a gosp.Vanjom Sutlićem?!

A.R.J.