Ante Rokov Jadrijević, publicist, Brtonigla1. kolovoz 2002.
Uredništvu „Vjesnika“
Uredništvu „Hrvatskog slova“
TREBA NAM LUSTRACIJA, to jest DEUDBAŠIZACIJA
(komsomolcu Damiru Kajinu)
Gospodin Mladenko Spahija iz Zagreba je protivnik donošenja lustracijskog zakona i objavljivanja doušničkih lista. Istovremeno, on je i protiv Kajinove „detuđmanizacije“ i protiv Đapićeve „deudbašizacije“. Dan ranije sličan je stav iznio i sveprisutni gosp. Kazimir Orešković. Kao, „nije vrijeme za otvaranje starih rana“? Kao, „te su rane kroz vatru domovinske krvi već dobrano pročišćene i koliko je moguće i zacijeljene“ (citat iz reagiranja g. Mladenka Spahije u „Vjesniku“ od 1. kolovoza ove 2002.godine.
Ni govora! Te su rane ponovo zagnojile u Račanovoj i Mesićevoj „Trećejanuarskoj Hrvatskoj“! Gnoj je najprije potekao s Pantovščaka (dakle, obistinilo se ono moje: „Dolje Gedže s Pantovščaka!“), a onda i iz Piculinog ministarstva vanjskih poslova, koje nam je ubrzano počelo vraćati krajinske vlaške četnike, a podržalo etničko čišćenje Hrvata iz Vlaške Republike Krajine („srpske“). A onda su se jako obezobrazili i u Račanovim Banskim dvorima. Kao, Hrvati moraju oprostiti, unatoč sve tvrdoglavijim činjenicama da nama nitko ništa ne oprašta. Ruga nam se sve više i Carla Del Ponte, a Goran Granić se pravi Toša (s njegovog Tošinog bunara kod Zemuna)! Naime, Goran Granić u Haag po svoje mišljenje, a Carla Del Ponte u New York po svoje mišljenje! Henryju Kissingeru na raport i nove instrukcije. A iza Kissingera sve same „perjanice“ s Balkana: Richard Holbrooke, Madeleine Albright, general Jean Paul Klein, Charles Redman i drugi brojni suučesnici prljavih srpskih ratova na današnjem Balkanu. A logistiku pruža – zna se – CIA, otvoreno i transparentno, kroz svoje podagencije USAID, IRI, TDA, itd., one koje su otvorile put i pomogle povratku na vlast komunjara, udbaša i KOS-ovaca u Hrvatskoj. A dobrom Titovom pioniru (odnosno komsomolcu“) Damiru Kajinu to nimalo ne smeta;njemu i dalje smeta samo pokojni predsjednik dr. Franjo Tuđman i njegove obavještajne službe, koje je odlučni, sposobni i samozatajni Gojko Šušak bio očistio od udbaškog smeća, odnosno ratnog saboterstva.
Osobno nikad nisam vjerovao „crvenom pravašu“ Anti Đapiću i njegovim sporadičnim, najviše predizbornim guslanjima o „lustraciji“. Zašto je o tome šutio posljednjih godinu i pol dana?
Osobno nikad nisam vjerovao ni Tuđmanovoj „pomirbi“ (sManolićem, Boljkovcem, Perkovićem, Mustaćem i njihovom mračnom bratijom). Ma, kakva pomirba? Čak ni u nekoj hipotetičkoj zajedničkoj grobnici, kosti ustaša, partizana i udbaša nikad im se ne bi pomiješale! Kao što se u mojoj Istri nikad neće pomiješati kosti onih koji su nevini bačeni u fojbe i njihovih komunističkih infojbatora! Nikad se neće pomiješati kosti zvjerski ubijenog narodnjaka Mate Peteha, s kostima Dine Zlatić ili Mihe Valića!
No pasaran!
Za početak nam treba nešto sasvim drugo: ukinuti tzv. „zaslužne mirovine“ i sve one druge dobivene na političkoj a ne na radnoj i stručnoj osnovi. To bi bila jedina poštena pomirba, prvi korak.
Ante Rokov Jadrijević, Fažana, 26.12.2003.«FOKUSU» i «Hrvatskom Slovu»
ANTE ĐAPIĆU, NE SRAMOTI NAŠE DIČNO IME !
Namjeravao sam ovo reagiranje napisati još 12. studenog ove 2003.g., povodom članka-intervjua novinarke «Vjesnika» Anuške Fjorović s g. Antom Đapićem u Vjesniku od 12.11.2003.g., dakle prije proteklih izbora, ali nisam htio g. Anti Đapiću pokvariti izborne izglede, bolje rečeno izborne izglede njegove državotvorne stranke HSP, čiji sam stari simpatizer, ali ne i član.
U tom intervjuu je gosp. Ante Đapić, na izravan poticaj novinarke, između ostalog rekao i ovo: « HSP nije nasljednik ustaškog pokreta i nemamo se kome ispričavati, jer ne snosimo odgovornost za pokrete iz prošlosti. Želim posjetiti Izrael, jer u povijesnom smislu ima mnogo sličnosti s Hrvatskom, no to ću učiniti poslije izbora. Posjetit ću Yad Vashem i smatram da i mi trebamo imati memorijalni centar».
Ta traljava Đapićeva sugestija je nezgrapno ciljala na imbecilni zaključak da bi on u Izraelu, odnosno u Yad Vashemu ustvari proučio obrazac za podizanje hrvatskog Yada Nashega, imajući valjda u vidu Blajburg, Kočevski rog, Teharje, Sošice, Macelj, Maksimir, Jasenovac, Donje Podgradce (pod Kozarom), a možda i Vukovar, Ćelije, Berak, Škabrnju i druga nova stratišta našeg hrvatskog naroda.
Ovog Božića sam u Vjesniku pročitao jedan članak iz Jutarnjeg lista, iz pera izvjesnog Željka Ivanjeka o tome da je g. Anti Đapiću odbijena «dobrodošlica» u Izrael, u čemu je – sugerira se – ključnu ulogu odigrao jedan od danas najutjecajnijih izraelskih političara Tommy Lapid, rodom iz Novog Sada (!), a krštenog kao Tomislav (!), koji je već duže vrijeme u političkoj koaliciji sa izraelskim premijerom Sharonom, a štoviše je i njegov zamjenik!. A o Sharonu više i ne treba trošiti riječi. Pa ipak ću dodati još i ovo: on je rodonačelnik cionističkog fašizma, koji nimalo ne zaostaje za navodnim „fašizmom“ našeg Ante Pavelića!
Taj Tommy Lapid (rođen u Novom Sadu!) je inače bio i ključna osoba koja se protivila posjetu pokojnog hrvatskog predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana Izraelu, kada se (i) On nešto htio ispričati Židovima za neke povijesne činjenice iz svoje knjige «Bespuća povijesne zbiljnosti» - o sramotnoj ulozi i sramotnom ponašanju Židova u koncentracionom logoru Jasenovac za vrijeme Drugog Svjetskog rata. A glupo mu se bilo ispričavati za izrečenu i napisanu istinu!
Ovo nije nimalo paušalna, proizvoljna i retrogradna tvrdnja. Prvi je tu tvrdnju objavio u svojoj knjizi pokojni dr. Ante Ciliga još 1978.g u Rimu – u svojoj knjizi «Sam kroz Europu u ratu (1939-1945)»! Uostalom, dr. Franjo Tuđman se o tome najviše koristio baš tim izvorom. I bio je u pravu.
Nama je danas mnogo dragocjenija mala knjiga židovskog sociologa nastanjenog u Londonu, sina preživjelih žrtava holokausta, Haima Bresheetha, koji je uz pomoć Stuarta Hood-a napisao «Holokaust za početnike» (Naklada Jesenski i Turk, 2002.g.), u kojoj na stranicama 60-65 doslovce potvrđuje sličan primjer iz židovskog geta u Varšavi i Lodzu 1942.i 1943.g., primjer «Judenrata», odnosno kolaboracije vodećih Židova s Hitlerovim nacistima, uoči herojskog ustanka Židova u Varšavskom getu. Sve se zbivalo doslovce isto kao i u Jasenovcu, u kojemu je isto djelovao stanoviti «Judenrat»! I to je potvrdio i napisao jedan Židov, čiji su roditelji stradali kao žrtve holokausta!
Nesretni Franjo Tuđman nije ni znao za tu malu knjižicu, koja je izašla u Londonu 1994.g., a kakvog je «veleposlanika» tamo držao u to vrijeme i po kojem kriteriju odabranog, to zna samo on i Šarinić!
Sramota! A bilo je to baš u jeku najvećih napada na dr. Franju Tuđmana s te strane.
Dakle, Anto Đapić nije ni trebao izraziti svoju predizbornu namjeru da ide u Jerusalem (kao u Canossu!), slično GianCarlu Finiju, iz njemu «bratske» talijanske stranke «Aleanza Nazionale». Dovoljno mu je bilo da upriliči javno skidanje svoje crne košulje na Jelačić placu injeno javno spaljivanje! E, ali za to trebaju malo jača muda. A i politička dalekovidnost, koja je Anti Đapiću falila od početka.
Skupo Te je stajala Tvoja crna košulja Ante Đapiću i ono Tvoje mjerenje visine kukuruza kod Vukovara! Deset puta sam Te na to javno upozoravao, a ti si se samo jedio name. Postao si balast svojoj vlastitoj stranci, koju si potom ponovo nasukao kada si otišao Račanu (u njegovu Canossu !!) i ponudio oporbeni savez protiv Sanader-Šeksovog HDZ-a, koji Te je odbacio.
Pamet u glavu, Ante Đapiću! Ponudi svoju kapetansku kapu dr.Tončiju Tadiću, a Ti se zadovolji čašću prvog časnika palube svojeg HSP-a. Nije teško biti drugi iza njega, iza dr.Tončija Tadića!
I ne sramoti opet naše dično ime! Sjeti se barem dičnog i dostojanstvenog dr. Ante Starčevića. Sjeti se i našeg dičnog junaka i generala Ante Gotovine.
Ante Rokov Jadrijević, publicist, Pula / Brtonigla29. 9. 2002.g.
Uredništvu “Vjesnika”
Uredništvu “Fokusa”Komu Treba: g. Ivici Račanu
g. A. Hebrangu
BESKRAJNA GLUPETANJA STIPE MESIĆA
O tzv. “PRAVNOJ DRŽAVI”
Govor predsjednika R.H. Stipe Mesića povodom gotovo plebiscitarne podrške cijelog hrvatskog naroda generalu Bobetku, o tome da “Slučaj Bobetko” nije i nikad ne smije postati “slučaj Hrvatska”, najznačajniji dio režimskog tiska je podržao: utrku revnosti predvodi kao i uvijek Jelena Lovrić, prate je u stopu Žarko Puhovski, Sanja Modrić, Viktor Ivančić, Heni Herceg, Zdravko Zima, Zoran Vodopija, Sanja Kapetanić i ostala crvena bratija, a evo im u pomoći i neizostavnog Slavka Goldsteina.
Na našu veliku sreću, našao se i junak na našoj strani – da im začepi usta.
Čestitam gosp. Jadranku Črnku, što je s bezbrojnih pokušaja obeshrabrivanja i unošenje defetizma u korpus hrvatskog naroda, skinuo krinku pravnih mućkalica i jasnim pravnim argumentima razbio plitku pravnu argumentaciju Haaškog suda. Njegov veliki (i u svakom pogledu Veliki) članak “Haaški sud nije iznad pravnog sustava države” u Vjesnikovim “Stajalištima” svakom imalo inteligentnom i čovjeku dobre volje razjašnjava brojne nebuloze koje nam pokušava podvaliti Haaški sud, odnosno njegovo tužilaštvo, držeći nas valjda za neki imbecilni i/ili retardirani narod. Bravo gosp. Črnko!
Nažalost, predsjednik Mesić je daleko ispod te razine, a to su i navedene medijske “perjanice”.
Naime, NE POSTOJI NIKAKAV “SLUČAJ BOBETKO”!! Naprotiv, ITEKAKO POSTOJI “SLUČAJ HRVATSKA”! Ne treba biti nikakav “ekstremist”, kako sve svoje i sve brojnije političke protivnike etiketira Mesić, pa jasno vidjeti da vodeći dio tzv. “međunarodne zajednice” doista ne želi hrvatsku državu i da optužbom protiv našeg hrvatskog generala Bobetka želi rušiti njene temelje, a što je još gore, da joj u tome Mesić najsvesrdnije pomaže! Mesić baš zato kaže: “Ponavljam, to naprosto nije istina”. A jeste, istina je!
Mesić je još rekao i ovo: “Nije legitimno i ne dolazi u obzir dovođenje Hrvatske u položaj taoca bilo čijih ambicija, privilegija ili straha od istine, odnosno odgovornosti”.
Ma, je li to moguće! Govori li to Stipe Mesić o nama ili o sebi? Tko je Hrvatsku učinio taocem Haaškog suda, ako ne previše ambiciozni, privilegirani ili od istine ustrašeni Stipe Mesić, koji je u strahu od odgovornosti pred Haaškim sudom izdao hrvatskog generala Tihomira Blaškića! I tu je sve počelo!
Ni ovaj put se Stipe Mesić nije mogao suzdržati a da nam ne održi svoje plitko slovo o tzv. “pravnoj državi”.
Blago njemu i njegovoj i Račanovoj “pravnoj državi”!! Mi ostali, naročito mi obični djelatnici ove države, mi nemamo pravnu državu. Pravnu državu ima onaj tko oslobađa Nevena Baraća od odgovornosti za pljačku milijardu DEM u “Dubrovačkoj banki”! Pravnu državu ima Slavko Linić, koji svom najbližem pajdašu Damiru Vrhovniku bez ikakvog krzmanja i bez ikakve (pravne i političke) rasprave u roku tri dana daje iz državnog proračuna 30 milijuna US dolara; a svega tjedan dana nakon toga strelovito brzo pokriva i njihove zajedničke udbomafijaške gubitke u Riječkoj banki, od 100 milijuna US dolara! Pravnu državu ima i onaj koji je zataškao gangsterski ugovor s francuskim “Bouygues-om” o faraonski skupom “Istarskim Ipsilonom”. Isto je i s “INAGIP-om”. Pravnu državu ima i onaj koji kroz Hrvatski Sabor oktroira Sporazum o NEK Krško, kojim Hrvatska vjerovatno gubi preko 260 milijuna US dolara. I znatno više! Pravnu državu je imao i Onaj koji je Sloveniji “otpisao” oko 600 milijuna DEM dugova Ljubljanske banke, a otpustio im i ogromnu turističku imovinu na našem dijelu Jadrana, umjesto da je veže za “sukcesijsku imovinu” bivše Jugoslavije. Konačno, pravnu državu ima i ovaj koji je s Drnovšekom potpisao idiotski sporazum o Piranskom zalivu, i tko mu što može?!
Dakle, što je to “pravna država”, gosp. Mesiću?
Pravna država bi bila ona koja bi jednakim pravnim aršinom sudila i četnicima i šačici onih naših “crnokošuljaša”, koji su obranili Gospić, a Bogme i Dubrovnik! Ali poneki zločin počinjen u samoobrani, nikad ne može biti suđen istim aršinom kao i masovni zločin počinjen u agresiji na neki narod. Mesić će to uskoro spoznati u Haagu, kada su uskoro susretne oči-u-oči s Miloševićem. Usput rečeno, neka sa sobom ponese i “ćebe”! Naime, Haaški sud uporno igra sudsku farsu s Miloševićem, omogućujući mu novi propagandni “miting istine” o tobože “ugroženim Srbima” na mračnom Balkanu, čija su oni jedina svijetla točka. Kakav Vukovar, kakva Srebrenica, kakvo Sarajevo, kakav Dubrovnik! Za sve to su bili krivi samo “Tuđmanove ustaše” i Alijini mudžahedini ! Uskoro ćemo vidjeti na čijoj je strani “pravna država” Haaškog suda, odnosno kome će haaška “pravda” držati stranu!
Tko dakle ima “pravnu državu”? Ima je samo onaj tko može plaćati cijele brigade pravnika i odvjetnika, da ga zaštite od vlastite države. To može Mesić! Primjeri “Dubrovačke banke”i “Klariko voća” to najbolje potvrđuju. Baci se velika prašina na nepostojećeg “šestog ortaka” da bi se sačuvao prvi ortak i njegov moćni zaštitnik (danas gospodar Pantovščaka). A “Klariko voću” se namakne bespovratni američki kredit od 15 milijuna US dolara, kao kamata za predsjedničke izbore Stipe Mesića! I da ta kriminalna priča završi još kriminalnije – “Klariko voće” odmah nakon toga ode u “stečaj”.
To je ta Mesićeva “pravna država”!!
A.R.J.
P.S.: “Vjesnik ovo nije htio ili nije smio objaviti. Međutim, objavio je naš hrvatski “Fokus”, glavnog urednika Vjekoslava Bobana. Ne znam je li ga kasnije zbog ovoga smjenio Sanader?! Ili zbog mojih kasnijih tekstova u njegovom “Fokusu”.
U moru bezbojnih , i reklo bi se sterilnih reagiranja raznih hrvatskih stranaka povodom posljednjih u nizu slovenačkih provokacija u Piranskom zalivu, usuđujemo se upozoriti istarsku i ostalu hrvatsku javnost na najvažnije činjenice koje još nitko nije ni pokušao spomenuti, a krucijalne su za genezu spora u Piranskom zalivu.
1./- To je najmanje ribarski spor (kakao danas svi to tvrde), nego je to samo jedan mali dio spleta teritorijalnih „sporova“ (slovenačkih teritorijalnih pretenzija na staro hrvatsko ozemlje) od naše Svete Gere, naše Metljike, našeg Raskrižja, Štrigove, pa i Mokrica, a ako bi smo pošli malo dublje u komunističku prošlost (Kardelj, Kidrič i Stane Rozman!) onda bi se jasno vidjelo da je sve to počelo još 1945., pa i prije. Podsjetimo se još samo na godine 1955. i 1956., kada su nam Slovenci na Gornjoj Bujštini oteli šest crkvenih župa (Hrvoji, Topolovac, Gradin, Pregare, Črnica, itd.).
2./- Potvrdilo se u proteklih desetak godina da su nam Slovenci najgori susjedi. A to se dalo naslutiti još od vremena Franca Miklošića, Janeza Kopitara, oca i sina Franca i Milka Kosa. Naime, od njih je počela geneza ideje o „Velikoj Sloveniji“, koja je svoj prvi slom doživila 1919.g., tijekom plebiscita u Koruškoj, kada se Koruška oprijedijelila za Austriju, te 1945.g., kada se izjalovila ofenziva (jedine dvije) slovenačke divizije (30. i 31.) na polovicu susjedne Furlanije (Videm-Udine, Tržić-Monfalcone, Gradišku-Gradisca, Gradec-Grado, dolinu Nadiže- Natisone i sam grad Trieste-Triest! Tek tada su Kardelj i Kidrič od Tita zatražili – kao kompenzaciju – Kopar, Izoli, Piran i (nedvojbeno hrvatsku!) Luciju Sečovlje. Dakako, i hrvatske solane ispod Sečovlja, na obe strane ušća Dragonje!
3./- Mi smo se davno (još pred Božić 2001.g.!) prestali čuditi premijeru Račanu, kada je iz još uvijek neshvatljivih razloga potpisao onaj Sporazum o Piranskom zalivu s Drnovšekom, koji je na veliku štetu hrvatske Istre i matične domovine Hrvatske. Tko je nas u Istri išta pitao o tome? Pa ipak, mi nismo toliko glupi da ne bi čisto zdravorazumski shvatili da je o svemu tome pitan i Jakovčić, i Kajin, i Dino Debeljuh (onaj koji je onoliko galamio u studenom 1991.g. zbog postavljanja granice na mostu preko kanala Sv. Odorika, kod hrvatskih sela Škrila i Mlini.
4./- Glede najnovijeg intervjua gosp. Ivana Jakovčića, župana istarskog, upozoravamo na pokušaj nove podvale istarskim Hrvatima: IDS se kasno „probudio“, tek kada je propala njegova paklena propaganda za meku granicu prema Kopru i Trstu, a čvrstu granicu prema Hrvatskoj! I kad im je „nestalo“ 28.000 „Ištrijana“ pri posljednjem popisu stanovništva Hrvatske!
Sjećamo se njihove žestoke kampanje protiv granice na Dragonji (ustvari na kanalu Sv. Odorika!), protiv dvije Tibo-kućice kod Škrila i Mlini, sredinom studenog 1991.g. Podsjećamo zaboravne na ondašnje naše reagiranje „Trabunjanje provincijskih kvazi-intelektualaca“, krajem studenog 1991.g., objavljenog tih dana u „Glasu Istre“.
A što bi tek bilo da je dr. Franjo Tuđman bio (a trebao je!) zatražio povrat granice na Ušće Dragonje – kako je bilo dogovoreno još polovicom 1944.g. sa SNOS-om!
5./- Posljednji niz incidenata pokazuje da je naš predsjednik dr. Franjo Tuđman bio u ravu kada je čvrsto držao uzde pregovora sa Slovenijom oko Piranskog zaliva i da je ona visoko-stručna komisija Prof.dr. Hrvoja Kačića bila na visini zadatka. Stoga nikako ne razumijemo zahtjeve HDZ-a i HSS-a Istre (Milića i Gmitrovića) za nekom novom „stručnošću“ oko tog problema. Treba li nam neki novi Oauletta u toj komisiji?
Naprotiv, mi čvrsto držimo da u blizinu Savudrije treba poslati tenkove i buldožere, koji će srušiti barem polovicu nelegalno sagrađenog novog gradića Monte Rosso (Crveni vrh) i tako dati jasnu poruku Ljubljani da Hrvatska više neće dopustiti nelegano, odnosnoilegalno širenje Slovenije po Savudrijskom poluotoku i cijeloj Bujštini (to jest našim dijelom bivše zone-B bivšeg STT-a). Presedan i primjer za to nam je dao Izrael, koji već nekoliko mjeseci tenkovima i buldožerima ruši kuće Palestinaca u pojasu Gaze i na Zapadnoj obali!
Uostalom, sjetimo se našeg upornog Vilija Bassanese-a, nezavisnog vijećnika općine Umag (i Savudrije), koji stalno upozorava: „Zbog naše nesposobnosti , strani državljani od Crvenog Vrha do Lovrečice bespravno dižu vikendice“ (vidi: „Glas Istre“, 22. siječnja 2.002.g.). Naime, bilo je već više upozorenja na „kriminal u katastru“ općine Umag, te Novigrad, Brtonigla i Buje, ali se nažalost još nitko nije pokrenuo! Prisjetimo se, sada i ovdje, kako je novigradska Pineta data Slovencima na rok od trideset godina! Skoro badava!
6./- Pokazuje se tragičnom politika Stipe Mesića i Ivice Račana na bezumnom slabljenju HV-a (Hrvatske vojske). Nnajnoviji niz incidenata na Dunavu, na Uni i u Piranskom zalivu pokazuju da HV treba jačati, a ne slabiti! Nama ne trebaju nikakve „arbitraže“ za nedvojbeno naš teritorij! Ne treba nam ni NATO kao neki budući arbitar! Držimo se samo strogog reciprociteta i ništa više. Jer je reciprocitet najbolja zaštita našeg narodnog i državnog suvereniteta! Njega, i samo njega se moramo držati u odnosima sa svim našim susjedima, pa i sa međunarodnom zajednicom! Dakle, VIGILANTIBUS JURA!
Franko Šturman, predsjednik INS-a,
Ante Rokov Jadrijević, član
P.S. (2.000.g.): „Glas Istre“ ovo nije htio objaviti. Međutim, potpuno neočekivano ga je
objavio „Vjesnik“, iako tek nešto više od polovice. Da, ali
kako? Evo kako!
23. kolovoza 2.002.g.
Gospodine druže Račan!
Danas je Vaš pokvareni „Crveni Vjesnik“ i Vaš pokvareni „drug“ Krešimir Fijačko, Glavni urednik „Crvenog Vjesnika“ grubo – u svom i Vašem staljinističkom stilu – falsificirao ovaj MOJ (90 posto moj!!) tekst, i to izostavljajući moje ime u potpisu teksta!
Ma je li moguće da se Vi i Vaša „Staljinova kopilad“ (pamtite li još ovu moju sintagmu iz ljeta 1990.g.?) baš nimalo ne možete promijeniti?! A zvali ste Vašu SKH-SDP stranku „Stranka demokratskih promjena“. Pa u čemu ste se Vi i „drug“ Fijačko promijenili?
Kada ćete konačno shvatiti da ne možete, niste mogli i nikad nećete moći UŠKOPITI sve nas Hrvate? Sjećate li se što je govorio ponosni i nezavisni De Gaulle? Govorio je da je lakševladati s pomoću laskavaca, ulizica i kojekakvih pripuza, ali samo dok stvari (same od sebe!) idu dobro. Ali kad nastupi krucijalni problem ili duboka kriza, onda su „nezgodni kritičari“ jedini koji mogu pomoći riješiti takav problem ili takvu krizu!
Očito je da ste Vi osobno, kao i novinari tipa Krešimira Fijačka „potrošena roba“. Otiđite dok ne napravite još veću i neoprostivu štetu hrvatskoj Državi i hrvatskom narodu. Nije svaki vojnik (Partije) za maršala, niti je svaki mornar za kapetana. A vi niste ni za jedno, ni za drugo! Stoga otiđite što prije, otiđite smjesta! I Vi i Vaš „drug“ Krešimir Fijačko!
Mesić nam od Brijuna pravi svoju „Adu Ciganliju“ !
Uvodna napomena (2009.g.):
Evo još jednog primjera kako nam se povijest ružno i šugavo ponavlja i ruga nam se drsko u lice. Naime, i ove 2009.g. predsjednik Stipe Mesić nam na svom odlasku opet od naših Brijuna pravi svoju „Adu Ciganliju“. Opet je tu neizostavni Rade Šerbedžija i njegov „Teatar Ulysses“, a sada su tu još i Đorđe Balašević, Zdravko Čolić i brojna druga Srbadija. Valjda je tu negdje blizu i Lepa Brena, a ne bismo se iznenadili da je tu negdje i Ceca Ražnjatović - Arkanova! Od našeg Ciganina – Predsjednika se svakoj opačini možemo nadati!
Dakle, konstatirajmo još jednom: na Ciganinovim Brijunima, na naš hrvatski račun, i to džabe, ljetuju samo „Bre-Oni“! Je li to uvod u novu srpsku okupaciju Brijuna i cijele Hrvatske?
A evo kako je to počelo prije osam Mesićevih subverzivnih predsjedničkih godina. A takve su mu bile i one dvije prve godine – još subverzivnije!
A.R.J.
* * * * * *
Sjećamo li se još dobro kako je predsjednik Stipe Mesić dobio predsjedničke izbore početkom veljače 2000.-te godine? Prevario je svoje birače i (naročito) svoje biračice demagoškim obećanjima da ga Brijuni ne zanimaju. I da ga Predsjednički dvori na Pantovščaku uopće ne zanimaju. A ni dva predsjednička aviona da ga ne zanimaju. Tvrdio je da ga zanima samo štednja, naročito štednja u državnom proračunu Republike Hrvatske. I da ga zanima samo istina. Itd., itd.
Malo po malo se ta njegova demagogija razotkrila. Mesić je prilično brzo uselio u Predsjedničke dvore na Pantovščaku, koji su smjesta postali centar KOS-a i UDBE, dakle centar subverzije na vlastitu državu i na vlastiti narod! Onaj koji je izdao jedanput, izdao je i drugi put. Povijest nam se ponavlja, svaki put sve ružnije i sve skuplje.
A, evo sada, na Mesićevim Brijunima se sve više skuplja balkanska „ciganlija“. Mesić od Brijuna sve više pravi svoju „Adu Ciganliju“. Njegova nova ciganska čerga, zvana „Teatar Ulysses“, pojačan djelomično pripadnicima nove balkanske internacionale, izveo je svoju drugu po redu predstavu, Euripidovu „Medeju“, odnosno Euripidovu Miru Furlan. Lani nam je na sličan način podvaljen Shakespeareov „Kralj Lear“, odnosno Shakespearov „kralj Rade“ ( s jasnom aluzijom, odnosno asocijacijom na navodnu sumanutost našeg Prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana!). Obe su predstave bile ustvari providan politički spektakl i poslužile su blaćenju svoje bivše Domovine. To je bio jedan od dva ili tri osnovna cilja cijele te prljave „operacije Breoni“ predsjednika Stipe Mesića.
Očito je da na Pantovščaku djeluje tajni odjel UDBE i KOS-a za tzv. „specijalne operacije“, koji ima svoje tajne ogranke po Zagrebu, Puli, Rijeci, Dubrovniku, itd., svugdje gdje je gradska sredina manje nacionalno kompaktna i politički neodređena, odnosno nejasna. Ti nam njihovi ogranci – vrlo koordinirano – dovlače ovamo svoju nekad slavnu Srbadiju, ili u zagrebačku „Močvaru“, ili u pulsku Arenu ili „Klub Uljanik“, ili dubrovački interuniverzitetski centar, ili na neki od jadranskih, hrvatskih otoka. A mi, a naši zastupnici sjede skrštenih ruku, balaveći nas u našem Hrvatskom Saboru svojim ispraznim i bedastim nadmudrivanjem. Ajme!
„Dok se mudri nadmudruju, barabe se navladaju“ – kaže jedna narodna poslovica!
Dakle, na Brijunima je za Ivicu Račana, Tonina Piculu, inž. Damira Vrhovnika, Nenada Stazića i Ivana Jakovčića upriličen vrlo skupi ciganski spektakl blaćenja vlastite Domovine, a dan kasnije je sve to ponovljeno i za predsjednika Republike Stipu Mesića i njegovu brojnu svitu. Jedino je predsjednik Sabora dr. Zlatko Tomčić iz opreza odustao. Lukava je ta srijemska lija!
No računi su tu: država u bankrotu, incidenti na granicama, rat u Piranskom zalivu samo što nije počeo ...
* * * * * * * *
Predsjednik Mesić nam od Brijuna uporno pravi svoju „Adu Ciganliju“, dovlačeći ovamo one koji su 1991.g. pljunuli na svoju Domovinu, a onda godinama po Beogradu i po Americi brbljali, klevetali i pljuvali po Hrvatskoj. Nisu li nam i to sankcije?!
Kažimo glasno: Stipe Mesić je naša najveća sankcija. Nadmudrili su nas UDBA i KOS i to je naša najveća sankcija!
Žanton Žanko, Pula
P.S. (2009.g.): tekst je skraćen 40 posto, od onog što nije u svezi s temom u naslovu.
Ove 2009.g. svi Račanovi, Mesićevi, Sanaderovi i Šeksovi promašaju su nam
došli na naplatu. Budući da bivši premijer Ivo Sanader očito nije imao „petlju“ ograničiti, odnosno skresati budžet Mesićevim predsjedničkim dvorima, logično se i hitno postavlja pitanje: a hoće li nova premijerka Jadranka Kosor imati „petlju“ da u jeku općih kresanja državnog proračuna, to isto učini i s Mesićevim Predsjedničkim dvorima?
Kladim se da se to Jadranka Kosor neće usuditi učiniti! A onda će postati kristalno jasno čiji je ona igrač i tko ju je ustvari „instalirao“ kao premijerku hrvatske Vlade!
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., Prof., Pula24. ožujak 2002.
„Hrvatskom slovu“ i Komu Treba
TKO TO TAMO ZAMAGLJUJE?
U grčevitom trenutku za Račanov režim i njegovu „Koaliciju Narodnih Izdajnika“, kada se otvorio ambis ispod Riječke banke i ambis ispod nevjerovatno „uspješnog“ brodogradilišta „Viktor Lenac“, kada je u tijeku novi egzodus Hrvata iz Bosne, kada još nije završena Linićeva „naftna afera“, ministar unutarnjih poslova u Račanovoj Vladi Šime Lučin pokušava odvući pažnju hrvatske javnosti na strahovito važan problem prometnih prekršaja, najavljujući svoj novi i još genijalniji prijedlog novog zakona o sigurnosti prometa na cestama.
Dakle, što je gubitak „Viktora Lenca“ od 30 i oho-ho kusur milijuna dolara ili gubitak od preko 100 milijuna i oho-ho kusur milijuna eura Riječke banke, prema 0,5 do 0,8 grama alkohola pripitih vozača po kilogramu njihove (tjelesne) težine! Što je prema tome problemu jedan mali problemčić novog egzodusa Hrvata iz Drvara? Zar sigurnosni pojas u automobilu nije važniji od sigurnosnog pojasa na hrvatskim granicama? Zar problem mobitela u automobilima nije daleko važniji od onih 42 milijuna dolara koje je Goran Granić „ustupio“ bankrotiranom američkom Enronu?
Dakle, potonula je udbomafijaška Riječka banka, potonuo je udbomafijaški „Viktor Lenac“! Neka je, bilo je i vrijeme! Oni koji u Banskim dvorima u to nisu htjeli vjerovati 1990./1991.g., kada je Ante Rokov Jadrijević u „Viktoru Lencu“ (u onom vremenu nazvanom „Brodogradilište Viktor – Rokov -Vrhovnik“) „čistio Petu kolonu“ i zato dobio otkaz dok se kao dragovoljac nalazio na ličkom bojištu 1992.g., sada će se znojiti pred „učiteljicom života“ i strepiti da njihovo korumpirano ime ne izađe na vidjelo!
Ne, diler Riječke banke Eduard Nobilo ništa nije radio na svoju ruku! I nije to problem ni od jučer, ni od prekjučer. To je prastari „problem“ Riječke banke, još od vremena njenog starog direktora Togunjca i uspona njegovog (tada) mladog zeta inž. Damira Vrhovnika. I vremena one stare riječke Udbomafije Grahovca, Kadijevića, Stevanovića, Karanovića i Linića (koji je u to vrijeme bio financijski direktor Rafinerije Rijeka). Riječka banka je bila najjača utvrda srpskeUdbe u Rijeci. Kroz nju su se srpska Udba i KOS-ovac Damir Vrhovnik obilato financirali. Kada se otkrije barem polovicu tih tajnih veza, saznat će se da je to daleko najveći skandal u povijesti komunističke Hrvatske, za koji su znale sve komunističke glavešine od 1975. godine naovamo ( (računajući tu i Račana)! Bio je to „permanentni rođendan Dedinjske i Kumrovečke djece“, da spomenem samo Mišu Broza i Vanju Špiljka. A kada (nekažnjeno) kradu prvi, počnu krasti i drugi. A na kraju će se – možda – saznati koje je sve Tuđmanove ministre bio potkupio Damir Vrhovnik i pomoću čijeg se prljavog novca Ivica Račan vratio na vlast u Hrvatskoj!
Pročitao sam u „Glasu Istre“ (odnosno riječkom „Novom listu“) izvrstan članak Sergeja Gerca, koji ni ranije nije štedio inž. Damira Vrhovnika. Izostavio je, međutim, Slavka Linića i Gorana Granića (ništa bez Granićevih „službenih tajni“!). A iznad svega je g. Gerc izostavio korumpirane novinare „Novog lista“, naročito one koji su bili na stalnom platnom spisku direktora brodogradilišta „Viktor Lenac“ inž. Damira Vrhovnika, naročito one koji su sve moje intervjue 1991./1992.g. iskrivljavali u korist direktora Damira Vrhovnika. Nije, dakle, spomenuo „nenadmašnog“ Gorana Drenjaka, Nevenku Petković, Koraljku Martić i slične. Bez takvih novinara Damir Vrhovnik ne bi bio ono što je bio, a ni tek sada otkrivena šteta koju je on pričinio Riječkoj Banki, „Viktoru Lencu“, Rijeci i Hrvatskoj ne bi bila tolika; bila bi deset puta manja. A kolika je stvarno, to ćemo tek saznati. Ako ikada saznamo....
Dakle, Budiša, Ti si na potezu!! Ne daj im da to opet zataškaju!
Ante Rokov Jadrijević
P.S. (2009.g.): E, a ništa se nije otkrilo u „aferi Riječke banke“. Tu je „Aferu Riječke banke“ preko noći zataškao Slavko Linić. Oslobođena su krivnje dva srpska glavna direktora te banke, a za novog direktora postavljen je opet jedan Srbin – Petar Radaković. Dakle, „Pojeo vuk magarca“!!
Međutim, prije par dana čuli smo vijest da će se dileru Riječke banke Eduardu Nobilu ponovo suditi. Valjda su ga prestrogo kaznili – čak na šest godina zatvora. Dakle, za preko 16,6 milijuna dolara po svakoj godini zatvora. Strašno! Zaista strašno!
Inače, "Hrvatsko slovo" ovaj tekst nije htio objaviti.
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, Pula28. lipnja 2002.g.
.
Uredništvu „Hrvatskog slova“HDZ-u: g. Sanader, g. Hebrang
Reagiranje: „Hrvatska je pod Račanom bankrotirala“
KOLIKO NAS JE RAČAN ZADUŽIO
(„Zašto je Račan iznenada požurio s gradnjama autocesta“)
Pročitao sam vrlo dobar, ali nažalost ne i odličan članak mladog gospodinaDomagoja Margetića u Vašem „Hrvatskom slovu od 21. lipnja ove 2002.g., pod naslovom: „Hrvatska je pod Račanom bankrotirala“. Držim da je Vladino izviješće o izvršenju državnog proračuna u nekim dijelovima snažno i skrivljeno, manjkavo, pa i falsificirano, čemu je – čini se – djelomično nasjeo i Vaš mladi novinar.
Prije svega, apsolutno je netočna „sugestija“ MMF-a i Svjetske banke da Račanova Vlada deprecira (obori, devalvira) prejaku kunu! Upravo suprotno, MMF želi, nastoji i uspijeva da hrvatska kuna bude jaka, kako bi Hrvatska što više uvozila, a što manje izvozila (ispod realne cijene proizvodnje!) , te tako od Hrvatske što prije učini svoju polu-koloniju, a sve po nalogu Gospodara svijeta u New Yorku, Washingtonu, Londonu i Parizu, glavnim centrima judeo-masonerije, koja se svakim danom sve više pretvara u svjetsku sotoneriju. Jaka kuna je u tome njihovo glavno strateško oružje! Uostalom to je palilo i kod Mateše i Škegre. Ima nas mnogo, a možda i previše koji to nismo zaboravili! Pouku od 3. siječnja 2.000.g. ne smijemo zaboraviti ili podcijeniti, ako želimo Hrvatsku spasiti od bankrota. Evo najboljeg primjera: i uvrijeme Mateše i Škegre vodili su se „seljački ratovi“ za cijenu pšenice od kunu i deset lipa (štoviše, kunu i trideset lipa!!) A stvar je bilo prilično lako i najbolje riješiti devalvacijom kune za 30 – 40 posto! Da, ali malo morgen! I tada je već u Hrvatskoj – što podzemno (subverzivno!), što nadzemno – djelovao MMF. Dakako, u sprezi sa USAID-om, IRI-jem, TDA i američkom ambasadom u Zagrebu. Cilj je bio isti: učiniti od Hrvatske polu-kolonijalnu zemlju, koja će gotovo sve uvoziti, a malo što izvoziti. Jagma i prodor u razna svjetska tržišta glavni je zadatak koji su Gospodari svijeta stavili pred MMF i Svjetsku banku. Sve ostalo su prazne priče.
Danas opet iznova učimo lekciju o hrvatskoj pšenici: kažu nam Todorićevi ministri da je njemu jeftinije uvoziti mađarsku pšenicu, jer nju može nabaviti po cijeni od samo 70 lipa. Prvo, zašto devalvacijom kune ne bismo našu pšenicu učinili po cijeni konkurentnom mađarskoj pšenici? Drugo, zašto Todorićevi ministri nisu dali novčane poticaje (subvencije) seljacima, za nabavu umjetnog gnojiva i ostalog repromaterijala, a sada daju subvencije Todoriću za otkup pšenice od seljaka i to po nižoj cijeni od proizvođačke? Nije li to običan gangsteraj?!
Jagma za svjetska tržišta, pa i hrvatsko, glavni je razlog što su MMF, Svjetska banka, Razvojna banka Vijeća Europe, Europska investicijska banka i neke komercijalne banke „iznenada“ obasule Račanovu Vladu brojnim i bezbrojnim kreditima. Strateški cilj u Hrvatskoj koordinira MMF (Herr Flickenschield!) i Svjetska banka (Svjetska lihvarska internacionala!), a taj cilj je već odavno poznat: uvući Hrvatsku u vrtlog i vir vjerovničko-dužničkog kolopleta, iz kojeg se više nikad neće uspjeti isčupati. Ista formula, isti obrazac kao i u Argentini prije dvije i tri godine!
To je razlog zašto je Račan iznenada – nakon dvije i pol godine – požurio s gradnjom autocesta. Što je čekao dosad? Zato što Gospodari svijeta vide da se brzo primiče kraj Račanovom režimu, pa žure da Hrvatsku na vrijeme obremene sa što više dugova, iz kojih se ona više neće moći nikako isčupati. Drugi je razlog da se na svaki način umanji skora pobjeda našeg HDZ-a na skorašnjim prijevremenim izborima, te tako prisili pobjednički HDZ da poslije izbora koalira s nekim labavim strankama centra (neću ih spominjati, jer čitatelji nepogrešivo pogađaju o kome se radi!), preko kojih bi MMF i Svjetska banka lako kontrolirali buduću vlast HDZ-a.
Druga zamjerka tekstu Vašeg mladog novinara, gospodina Domagoja Margetića je novinarska „patka“ da „Vlada otpušta veliki broj službenika u administraciji, kako bi prikupila što više sredstava za vraćanje duga“.
Podsjećam da je Slavko Linić prije godinu dana snažno grmio o otpuštanju 30.000 administrativnih službenika. Međutim je to naprosto nemoguće, sve dok se u Račanovoj Vladi ne prihvati moj stari prijedlog (od 22.II.2002.g.) da se oformi Ministarstvo za debirokratizaciju države, jer državna birokracija sama lansira bezbroj naoko glupih i previše kompliciranih zakona, kako bi perpetuirala svoju birokratsku vlast nad društvom i državom! Dakle, suprotno izvješću Račanove Vlade, ona stalno i sve više zapošljava svoje bivše žene, bivše ljubavnice, svoje kćerke, svoju rodbinu i brojne stranačke nepote. A povrh svega, masovnbo vraća bivše četnike, koji su nas samo prošle godine koštali preko milijardu Eura!
Upravo zbog toga je Račan smislio svoju „Varijantu B“ autoceste kroz samo Gacko polje, koja je skoro čista četnička varijanta, jer cilja na basnoslovni otkup ispražnjenog četničkog zemljišta u srpskom Brlogu, sjevernom dijelu Kompolja i Drenovom klancu, te ispod četničkog Poduma Tako mi četnicima, a ne oni nama, plaćamo ratnu odštetu i tako priznajemo da smo bili agresori u vlastitoj državi!
Dakle, ono što nedostaje u članku Vašeg mladog, ali i vrlo dobrog novinara Domagoja Margetića jest: koliko nas košta operacija usiljnog povratka (č)etničkih Srba i koliko ih se stvarno, a koliko samo fiktivno vratilo.Je li se stvarno vratilo 140.000 „Srba“ i je li „Tamo daleko“ ostalo još 150.000 „vikend-Srba“, koji se u Hrvatsku vraćaju samo po svoje nezaslužene penzije i nezasluženu socijalnu pomoć, koju im Račan daje pod pritiskom MMF-a i Svjetske banke? O tome nam Račanovo Vladino izvješće baš ništa nije reklo! Tko će nam to otkriti? Ja mislim da je mladi novinar, gospodin Domagoj Margetić dobro počeo i da će još bolje nastaviti. Samo treba malo više zaoštriti svoje pero.
Ante Rokov Jadrijević
P.S.: „Hrvatsko slovo ovo nije objavilo. No, uskoro je za njegovog Glavnog urednika postavljen upravo mladi gosp. Domagoj Margetić! A on mi se odmah revanširao tako što me je stavi na svoju – crnu listu! Na njegovu veliku žalost, pokazalo se da batina ima dva kraja! Uskoro u mu je deblji kraj batine slomio kičmu. Ne mojom zaslugom. Drugi kraj batine je bio u rukama ovdje spomenutih „Gospodara svijeta“. Pokazalo se da su oni (bili) i gospodari – Haaškog suda!
Drugo, „Račanova B-varijanta“ autoceste kroz Gacko polje (istočna varijanta) propala je već nakon mog drugog pisma-stajališta: „Gosp. Račan, Vaša B-varijanata je čista četnička varijanta!“. Istini za volju, Račanu se nešto još i moglo dokazati, a Sanaderu baš ništa. Račan je barem spasio obraz sebi i svojoj stranci, a Sanader ni sebi ni svojoj stranci! „Više o tome u mojem slijedećem „Vremeplovu“, u članku pod naslovom: „I poslije Račana – Račan“!
