Mesić nam od Brijuna pravi svoju „Adu Ciganliju“ !

Žanton Žanko, Pula Svima! Svima!

20. kolovoz 2002.g.

Mesić nam od Brijuna pravi svoju „Adu Ciganliju“ !

Uvodna napomena (2009.g.):

Evo još jednog primjera kako nam se povijest ružno i šugavo ponavlja i ruga nam se drsko u lice. Naime, i ove 2009.g. predsjednik Stipe Mesić nam na svom odlasku opet od naših Brijuna pravi svoju „Adu Ciganliju“. Opet je tu neizostavni Rade Šerbedžija i njegov „Teatar Ulysses“, a sada su tu još i Đorđe Balašević, Zdravko Čolić i brojna druga Srbadija. Valjda je tu negdje blizu i Lepa Brena, a ne bismo se iznenadili da je tu negdje i Ceca Ražnjatović - Arkanova! Od našeg Ciganina – Predsjednika se svakoj opačini možemo nadati!

Dakle, konstatirajmo još jednom: na Ciganinovim Brijunima, na naš hrvatski račun, i to džabe, ljetuju samo „Bre-Oni“! Je li to uvod u novu srpsku okupaciju Brijuna i cijele Hrvatske?

A evo kako je to počelo prije osam Mesićevih subverzivnih predsjedničkih godina. A takve su mu bile i one dvije prve godine – još subverzivnije!

A.R.J.

* * * * * *

Sjećamo li se još dobro kako je predsjednik Stipe Mesić dobio predsjedničke izbore početkom veljače 2000.-te godine? Prevario je svoje birače i (naročito) svoje biračice demagoškim obećanjima da ga Brijuni ne zanimaju. I da ga Predsjednički dvori na Pantovščaku uopće ne zanimaju. A ni dva predsjednička aviona da ga ne zanimaju. Tvrdio je da ga zanima samo štednja, naročito štednja u državnom proračunu Republike Hrvatske. I da ga zanima samo istina. Itd., itd.

Malo po malo se ta njegova demagogija razotkrila. Mesić je prilično brzo uselio u Predsjedničke dvore na Pantovščaku, koji su smjesta postali centar KOS-a i UDBE, dakle centar subverzije na vlastitu državu i na vlastiti narod! Onaj koji je izdao jedanput, izdao je i drugi put. Povijest nam se ponavlja, svaki put sve ružnije i sve skuplje.

A, evo sada, na Mesićevim Brijunima se sve više skuplja balkanska „ciganlija“. Mesić od Brijuna sve više pravi svoju „Adu Ciganliju“. Njegova nova ciganska čerga, zvana „Teatar Ulysses“, pojačan djelomično pripadnicima nove balkanske internacionale, izveo je svoju drugu po redu predstavu, Euripidovu „Medeju“, odnosno Euripidovu Miru Furlan. Lani nam je na sličan način podvaljen Shakespeareov „Kralj Lear“, odnosno Shakespearov „kralj Rade“ ( s jasnom aluzijom, odnosno asocijacijom na navodnu sumanutost našeg Prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana!). Obe su predstave bile ustvari providan politički spektakl i poslužile su blaćenju svoje bivše Domovine. To je bio jedan od dva ili tri osnovna cilja cijele te prljave „operacije Breoni“ predsjednika Stipe Mesića.

Očito je da na Pantovščaku djeluje tajni odjel UDBE i KOS-a za tzv. „specijalne operacije“, koji ima svoje tajne ogranke po Zagrebu, Puli, Rijeci, Dubrovniku, itd., svugdje gdje je gradska sredina manje nacionalno kompaktna i politički neodređena, odnosno nejasna. Ti nam njihovi ogranci – vrlo koordinirano – dovlače ovamo svoju nekad slavnu Srbadiju, ili u zagrebačku „Močvaru“, ili u pulsku Arenu ili „Klub Uljanik“, ili dubrovački interuniverzitetski centar, ili na neki od jadranskih, hrvatskih otoka. A mi, a naši zastupnici sjede skrštenih ruku, balaveći nas u našem Hrvatskom Saboru svojim ispraznim i bedastim nadmudrivanjem. Ajme!

„Dok se mudri nadmudruju, barabe se navladaju“ – kaže jedna narodna poslovica!

Dakle, na Brijunima je za Ivicu Račana, Tonina Piculu, inž. Damira Vrhovnika, Nenada Stazića i Ivana Jakovčića upriličen vrlo skupi ciganski spektakl blaćenja vlastite Domovine, a dan kasnije je sve to ponovljeno i za predsjednika Republike Stipu Mesića i njegovu brojnu svitu. Jedino je predsjednik Sabora dr. Zlatko Tomčić iz opreza odustao. Lukava je ta srijemska lija!

No računi su tu: država u bankrotu, incidenti na granicama, rat u Piranskom zalivu samo što nije počeo ...

* * * * * * * *

Predsjednik Mesić nam od Brijuna uporno pravi svoju „Adu Ciganliju“, dovlačeći ovamo one koji su 1991.g. pljunuli na svoju Domovinu, a onda godinama po Beogradu i po Americi brbljali, klevetali i pljuvali po Hrvatskoj. Nisu li nam i to sankcije?!

Kažimo glasno: Stipe Mesić je naša najveća sankcija. Nadmudrili su nas UDBA i KOS i to je naša najveća sankcija!

Žanton Žanko, Pula

P.S. (2009.g.): tekst je skraćen 40 posto, od onog što nije u svezi s temom u naslovu.

Ove 2009.g. svi Račanovi, Mesićevi, Sanaderovi i Šeksovi promašaju su nam

došli na naplatu. Budući da bivši premijer Ivo Sanader očito nije imao „petlju“ ograničiti, odnosno skresati budžet Mesićevim predsjedničkim dvorima, logično se i hitno postavlja pitanje: a hoće li nova premijerka Jadranka Kosor imati „petlju“ da u jeku općih kresanja državnog proračuna, to isto učini i s Mesićevim Predsjedničkim dvorima?

Kladim se da se to Jadranka Kosor neće usuditi učiniti! A onda će postati kristalno jasno čiji je ona igrač i tko ju je ustvari „instalirao“ kao premijerku hrvatske Vlade!

A.R.J.

TKO TO TAMO ZAMAGLJUJE?

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., Prof., Pula 24. ožujak 2002.

„Hrvatskom slovu“ i Komu Treba

TKO TO TAMO ZAMAGLJUJE?

U grčevitom trenutku za Račanov režim i njegovu „Koaliciju Narodnih Izdajnika“, kada se otvorio ambis ispod Riječke banke i ambis ispod nevjerovatno „uspješnog“ brodogradilišta „Viktor Lenac“, kada je u tijeku novi egzodus Hrvata iz Bosne, kada još nije završena Linićeva „naftna afera“, ministar unutarnjih poslova u Račanovoj Vladi Šime Lučin pokušava odvući pažnju hrvatske javnosti na strahovito važan problem prometnih prekršaja, najavljujući svoj novi i još genijalniji prijedlog novog zakona o sigurnosti prometa na cestama.

Dakle, što je gubitak „Viktora Lenca“ od 30 i oho-ho kusur milijuna dolara ili gubitak od preko 100 milijuna i oho-ho kusur milijuna eura Riječke banke, prema 0,5 do 0,8 grama alkohola pripitih vozača po kilogramu njihove (tjelesne) težine! Što je prema tome problemu jedan mali problemčić novog egzodusa Hrvata iz Drvara? Zar sigurnosni pojas u automobilu nije važniji od sigurnosnog pojasa na hrvatskim granicama? Zar problem mobitela u automobilima nije daleko važniji od onih 42 milijuna dolara koje je Goran Granić „ustupio“ bankrotiranom američkom Enronu?

Dakle, potonula je udbomafijaška Riječka banka, potonuo je udbomafijaški „Viktor Lenac“! Neka je, bilo je i vrijeme! Oni koji u Banskim dvorima u to nisu htjeli vjerovati 1990./1991.g., kada je Ante Rokov Jadrijević u „Viktoru Lencu“ (u onom vremenu nazvanom „Brodogradilište Viktor – Rokov -Vrhovnik“) „čistio Petu kolonu“ i zato dobio otkaz dok se kao dragovoljac nalazio na ličkom bojištu 1992.g., sada će se znojiti pred „učiteljicom života“ i strepiti da njihovo korumpirano ime ne izađe na vidjelo!

Ne, diler Riječke banke Eduard Nobilo ništa nije radio na svoju ruku! I nije to problem ni od jučer, ni od prekjučer. To je prastari „problem“ Riječke banke, još od vremena njenog starog direktora Togunjca i uspona njegovog (tada) mladog zeta inž. Damira Vrhovnika. I vremena one stare riječke Udbomafije Grahovca, Kadijevića, Stevanovića, Karanovića i Linića (koji je u to vrijeme bio financijski direktor Rafinerije Rijeka). Riječka banka je bila najjača utvrda srpske Udbe u Rijeci. Kroz nju su se srpska Udba i KOS-ovac Damir Vrhovnik obilato financirali. Kada se otkrije barem polovicu tih tajnih veza, saznat će se da je to daleko najveći skandal u povijesti komunističke Hrvatske, za koji su znale sve komunističke glavešine od 1975. godine naovamo ( (računajući tu i Račana)! Bio je to „permanentni rođendan Dedinjske i Kumrovečke djece“, da spomenem samo Mišu Broza i Vanju Špiljka. A kada (nekažnjeno) kradu prvi, počnu krasti i drugi. A na kraju će se – možda – saznati koje je sve Tuđmanove ministre bio potkupio Damir Vrhovnik i pomoću čijeg se prljavog novca Ivica Račan vratio na vlast u Hrvatskoj!

Pročitao sam u „Glasu Istre“ (odnosno riječkom „Novom listu“) izvrstan članak Sergeja Gerca, koji ni ranije nije štedio inž. Damira Vrhovnika. Izostavio je, međutim, Slavka Linića i Gorana Granića (ništa bez Granićevih „službenih tajni“!). A iznad svega je g. Gerc izostavio korumpirane novinare „Novog lista“, naročito one koji su bili na stalnom platnom spisku direktora brodogradilišta „Viktor Lenac“ inž. Damira Vrhovnika, naročito one koji su sve moje intervjue 1991./1992.g. iskrivljavali u korist direktora Damira Vrhovnika. Nije, dakle, spomenuo „nenadmašnog“ Gorana Drenjaka, Nevenku Petković, Koraljku Martić i slične. Bez takvih novinara Damir Vrhovnik ne bi bio ono što je bio, a ni tek sada otkrivena šteta koju je on pričinio Riječkoj Banki, „Viktoru Lencu“, Rijeci i Hrvatskoj ne bi bila tolika; bila bi deset puta manja. A kolika je stvarno, to ćemo tek saznati. Ako ikada saznamo....

Dakle, Budiša, Ti si na potezu!! Ne daj im da to opet zataškaju!

Ante Rokov Jadrijević

P.S. (2009.g.): E, a ništa se nije otkrilo u „aferi Riječke banke“. Tu je „Aferu Riječke banke“ preko noći zataškao Slavko Linić. Oslobođena su krivnje dva srpska glavna direktora te banke, a za novog direktora postavljen je opet jedan Srbin – Petar Radaković. Dakle, „Pojeo vuk magarca“!!

Međutim, prije par dana čuli smo vijest da će se dileru Riječke banke Eduardu Nobilu ponovo suditi. Valjda su ga prestrogo kaznili – čak na šest godina zatvora. Dakle, za preko 16,6 milijuna dolara po svakoj godini zatvora. Strašno! Zaista strašno!

Inače, "Hrvatsko slovo" ovaj tekst nije htio objaviti.

A.R.J.

KOLIKO NAS JE RAČAN ZADUŽIO

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, Pula 28. lipnja 2002.g.

.

Uredništvu „Hrvatskog slova“ HDZ-u: g. Sanader, g. Hebrang

Reagiranje: „Hrvatska je pod Račanom bankrotirala“

KOLIKO NAS JE RAČAN ZADUŽIO

(„Zašto je Račan iznenada požurio s gradnjama autocesta“)

Pročitao sam vrlo dobar, ali nažalost ne i odličan članak mladog gospodina Domagoja Margetića u Vašem „Hrvatskom slovu od 21. lipnja ove 2002.g., pod naslovom: „Hrvatska je pod Račanom bankrotirala“. Držim da je Vladino izviješće o izvršenju državnog proračuna u nekim dijelovima snažno i skrivljeno, manjkavo, pa i falsificirano, čemu je – čini se – djelomično nasjeo i Vaš mladi novinar.

Prije svega, apsolutno je netočna „sugestija“ MMF-a i Svjetske banke da Račanova Vlada deprecira (obori, devalvira) prejaku kunu! Upravo suprotno, MMF želi, nastoji i uspijeva da hrvatska kuna bude jaka, kako bi Hrvatska što više uvozila, a što manje izvozila (ispod realne cijene proizvodnje!) , te tako od Hrvatske što prije učini svoju polu-koloniju, a sve po nalogu Gospodara svijeta u New Yorku, Washingtonu, Londonu i Parizu, glavnim centrima judeo-masonerije, koja se svakim danom sve više pretvara u svjetsku sotoneriju. Jaka kuna je u tome njihovo glavno strateško oružje! Uostalom to je palilo i kod Mateše i Škegre. Ima nas mnogo, a možda i previše koji to nismo zaboravili! Pouku od 3. siječnja 2.000.g. ne smijemo zaboraviti ili podcijeniti, ako želimo Hrvatsku spasiti od bankrota. Evo najboljeg primjera: i uvrijeme Mateše i Škegre vodili su se „seljački ratovi“ za cijenu pšenice od kunu i deset lipa (štoviše, kunu i trideset lipa!!) A stvar je bilo prilično lako i najbolje riješiti devalvacijom kune za 30 – 40 posto! Da, ali malo morgen! I tada je već u Hrvatskoj – što podzemno (subverzivno!), što nadzemno – djelovao MMF. Dakako, u sprezi sa USAID-om, IRI-jem, TDA i američkom ambasadom u Zagrebu. Cilj je bio isti: učiniti od Hrvatske polu-kolonijalnu zemlju, koja će gotovo sve uvoziti, a malo što izvoziti. Jagma i prodor u razna svjetska tržišta glavni je zadatak koji su Gospodari svijeta stavili pred MMF i Svjetsku banku. Sve ostalo su prazne priče.

Danas opet iznova učimo lekciju o hrvatskoj pšenici: kažu nam Todorićevi ministri da je njemu jeftinije uvoziti mađarsku pšenicu, jer nju može nabaviti po cijeni od samo 70 lipa. Prvo, zašto devalvacijom kune ne bismo našu pšenicu učinili po cijeni konkurentnom mađarskoj pšenici? Drugo, zašto Todorićevi ministri nisu dali novčane poticaje (subvencije) seljacima, za nabavu umjetnog gnojiva i ostalog repromaterijala, a sada daju subvencije Todoriću za otkup pšenice od seljaka i to po nižoj cijeni od proizvođačke? Nije li to običan gangsteraj?!

Jagma za svjetska tržišta, pa i hrvatsko, glavni je razlog što su MMF, Svjetska banka, Razvojna banka Vijeća Europe, Europska investicijska banka i neke komercijalne banke „iznenada“ obasule Račanovu Vladu brojnim i bezbrojnim kreditima. Strateški cilj u Hrvatskoj koordinira MMF (Herr Flickenschield!) i Svjetska banka (Svjetska lihvarska internacionala!), a taj cilj je već odavno poznat: uvući Hrvatsku u vrtlog i vir vjerovničko-dužničkog kolopleta, iz kojeg se više nikad neće uspjeti isčupati. Ista formula, isti obrazac kao i u Argentini prije dvije i tri godine!

To je razlog zašto je Račan iznenada – nakon dvije i pol godine – požurio s gradnjom autocesta. Što je čekao dosad? Zato što Gospodari svijeta vide da se brzo primiče kraj Račanovom režimu, pa žure da Hrvatsku na vrijeme obremene sa što više dugova, iz kojih se ona više neće moći nikako isčupati. Drugi je razlog da se na svaki način umanji skora pobjeda našeg HDZ-a na skorašnjim prijevremenim izborima, te tako prisili pobjednički HDZ da poslije izbora koalira s nekim labavim strankama centra (neću ih spominjati, jer čitatelji nepogrešivo pogađaju o kome se radi!), preko kojih bi MMF i Svjetska banka lako kontrolirali buduću vlast HDZ-a.

Druga zamjerka tekstu Vašeg mladog novinara, gospodina Domagoja Margetića je novinarska „patka“ da „Vlada otpušta veliki broj službenika u administraciji, kako bi prikupila što više sredstava za vraćanje duga“.

Podsjećam da je Slavko Linić prije godinu dana snažno grmio o otpuštanju 30.000 administrativnih službenika. Međutim je to naprosto nemoguće, sve dok se u Račanovoj Vladi ne prihvati moj stari prijedlog (od 22.II.2002.g.) da se oformi Ministarstvo za debirokratizaciju države, jer državna birokracija sama lansira bezbroj naoko glupih i previše kompliciranih zakona, kako bi perpetuirala svoju birokratsku vlast nad društvom i državom! Dakle, suprotno izvješću Račanove Vlade, ona stalno i sve više zapošljava svoje bivše žene, bivše ljubavnice, svoje kćerke, svoju rodbinu i brojne stranačke nepote. A povrh svega, masovnbo vraća bivše četnike, koji su nas samo prošle godine koštali preko milijardu Eura!

Upravo zbog toga je Račan smislio svoju „Varijantu B“ autoceste kroz samo Gacko polje, koja je skoro čista četnička varijanta, jer cilja na basnoslovni otkup ispražnjenog četničkog zemljišta u srpskom Brlogu, sjevernom dijelu Kompolja i Drenovom klancu, te ispod četničkog Poduma Tako mi četnicima, a ne oni nama, plaćamo ratnu odštetu i tako priznajemo da smo bili agresori u vlastitoj državi!

Dakle, ono što nedostaje u članku Vašeg mladog, ali i vrlo dobrog novinara Domagoja Margetića jest: koliko nas košta operacija usiljnog povratka (č)etničkih Srba i koliko ih se stvarno, a koliko samo fiktivno vratilo. Je li se stvarno vratilo 140.000 „Srba“ i je li „Tamo daleko“ ostalo još 150.000 „vikend-Srba“, koji se u Hrvatsku vraćaju samo po svoje nezaslužene penzije i nezasluženu socijalnu pomoć, koju im Račan daje pod pritiskom MMF-a i Svjetske banke? O tome nam Račanovo Vladino izvješće baš ništa nije reklo! Tko će nam to otkriti? Ja mislim da je mladi novinar, gospodin Domagoj Margetić dobro počeo i da će još bolje nastaviti. Samo treba malo više zaoštriti svoje pero.

Ante Rokov Jadrijević

P.S.: „Hrvatsko slovo ovo nije objavilo. No, uskoro je za njegovog Glavnog urednika postavljen upravo mladi gosp. Domagoj Margetić! A on mi se odmah revanširao tako što me je stavi na svoju – crnu listu! Na njegovu veliku žalost, pokazalo se da batina ima dva kraja! Uskoro u mu je deblji kraj batine slomio kičmu. Ne mojom zaslugom. Drugi kraj batine je bio u rukama ovdje spomenutih „Gospodara svijeta“. Pokazalo se da su oni (bili) i gospodari – Haaškog suda!

Drugo, „Račanova B-varijanta“ autoceste kroz Gacko polje (istočna varijanta) propala je već nakon mog drugog pisma-stajališta: „Gosp. Račan, Vaša B-varijanata je čista četnička varijanta!“. Istini za volju, Račanu se nešto još i moglo dokazati, a Sanaderu baš ništa. Račan je barem spasio obraz sebi i svojoj stranci, a Sanader ni sebi ni svojoj stranci! „Više o tome u mojem slijedećem „Vremeplovu“, u članku pod naslovom: „I poslije Račana – Račan“!

A.R.J.

STOP DEMOLIRANJU HRVATSKE VOJSKE!

Semper Paratus, Pula 11. svibnja 2002.g.

Uredništvu „Hrvatskog slova“

STOP DEMOLIRANJU HRVATSKE VOJSKE!

Moramo se uključiti u NATO, moramo se uključiti u europske sigurnosne integracije – kaže to i slavni hrvatski general Anton Tus, u svom posljednjem intervjuu u Novom listu od petka, 10. svibnja 2002.g.

Bože mu pomozi, jer sigurno ne zna što govori! Jest general, ali govori gluposti, da ne upotrebim neku težu riječ.

Jer, general također priznaje da Republika Hrvatska prije ulaska u NATO mora ispuniti neke «nezgodne» uvjete. Koje, to ni On ne želi odveć spominjati. Hrvatska također mora prethodno ispuniti i neke vojne kriterije. Koje, to je valjda još jedna vojna tajna.

Ono što više i nije tajna, pa to može i general Anton Tus javno reći, jest to da još treba Gospodarima Svijeta žrtvovati, odnosno otpustiti tobožnji «višak» gardista iz Domovinskog rata. General Tus to izravno potvrđuje:«Preostaje višak koji ne može ostati u vojsci....Riječ je pretežno o braniteljima iz Domovinskog rata».

Dakle, zašto ja sada otvoreno i javno vrijeđam meni veoma dragog i poštovanog generala Antona Tusa? Evo zašto: Švicarci sigurno nisu glupi kada ne dozvoljavaju da im netko izvana uređuju njihovu «preveliku» vojsku. Koliko im treba vojske i zašto im treba tolika («prevelika») vojska, to oni znaju najbolje i ne treba im tuđa pamet. Švicarska ima nešto manje od 7,5 milijuna stanovnika, dakle tek oko 60 posto više stanovnika od Hrvatske, ali ima skoro pet puta više vojnika, a k tome i daleko bolje naoružanje. Zašto bi onda Hrvatska morala smanjiti broj svojih gardista i svojih vojnih specijalaca?

Trik je u američkoj podvali, a podvala je u judeo-masonskom triku onih koji vladaju Amerikom iz sjene i koji su Ameriku već odavno (od 1898.g.) uzeli kao svoje oruđe, oružje i taoca za svoje perfidne planove o osvajanju Svijeta. Prvi korak je bio uništiti nacionalne države, drugi korak je bio uništiti njihova vjerska uvjerenja, treći korak je bio uništiti njihove kulture.

Danas taj plan nosi ime: Globalizacija. U to ime su od UN napravili svoju malu marionetu, nešto kao pravni paravan i tehnički servis za tehničko servisiranje brojnih svjetskih kriza: od Korejskog rata, preko Kubanske krize, rata u Vijetnamu, intervencije u Angoli i Kongu-Zairu, itd., sve do Zaljevskog rata ( koji će se uskoro opet ponoviti).

Ali, UN su se pokazali previše nezgodnim, jer u njima Rusija i Kina imaju pravo veta. A i sve je nekako previše otvoreno, da ne kažem onako mesićevski otrcano: «transparentno». Stoga je američka «ZOG-Nadvlada» još za Clintonovog mandata počela od NATO-a stvarati novo političko tijelo, u kojem SAD nikome neće odgovarati za svoje postupke, namjere ili planove.To se vidjelo već 1994.g. u Bosni, kada su SAD počele uzimati stvar u svoje ruke, potom kada su bombardirali Srbiju, a onda konačno i tijekom osvajanju Afganistana. Američka ZOG-Nadvlada uvijek nekako uspijeva da u sve svoje prljave planove (Koreja, Kuba, Vijetnam, Angola, Kongo, Irak, Balkan, Afganistan, itd.) uplete sve svoje «saveznike». Slijedi nova državno-teroristička akcija protiv nedužnog Iraka . Tobože, krvoločno janje prijeti da masakrira krotkog vuka! Stara basna!

Dakle, Amerika je Europi i ostatku svojih saveznika počela podvaljivati i nametati NATO umjesto UN-a! NATO se sve više pretvara u oružane snage svjetske ZOG-Nadvlade. Hoće li SAD ubrzano - kao što to već najavljuje i general Anton Tus – u tu svoju novu prljavštinu uvući i nas Hrvate? Je li to novo političko i vojno silovanje Hrvatske?!

Hoće, ako nam Bog ne pomogne! Dakle, što znače oni već spomenuti «uvjeti» i «kriteriji»? Oni prije svega znače da u našu HV moramo pripustiti američke vojne stručnjake, sve odreda vojne špijune, da nam vežu ruke i da se ne možemo više ničemu i nikome oduprijeti. To je cijela priča, priča koju danas ponovo slušamo o Iraku, a sutra ćemo i u našem dvorištu ili u dvorištu naših susjeda. Amerika najprije lomi tanje pruće (kao nekad CENTO-pakt, Bagdadski pakt, Balkanski pakt, itd.), dok na red ne dođu Rusija i Kina. To je krajnji cilj američke ZOG-Nadvlade i ništa manje od toga. Tko ima oči, taj vidi; tko ima uši taj čuje. A mi koji imamo i dar govora, odnosno pisanja, dužni smo to glasno reći, prije nego i na nas dođe red!

I evo, ja kažem: Ne bih nikad poželio da hrvatski vojnik bude kao američki!! Upravo je prije tjedan dana u Afganistanu započela nova i tko-zna-koja «OPERACIJA ŠLJUKA», s ciljem da se «ukloni al-Qa'idu iz srca Afganistana» (vidi: Jutarnji list od 3.5.2002.g., str.13.). A britanski ministar obrane Hoon otvoreno najavljuje i mogućnost pogibije britanskih vojnika u toj najnovijoj akciji (a koliko ih je već poginulo u prethodnim sličnim akcijama protiv junačkog Bin Ladena?!).

Dakle, tu smo! Slavna američka vojska i preslavna engleska vojska ništa ne može junačkoj šačici Bin Ladenovih odrpanaca i to već više od sedam mjeseci! A zašto bi onda naši gardisti morali biti izbačeni na ulicu? Zato što ih se američki i britanski generali u pukovnici boje, jer su ih vidjeli na djelu kako u «Bljesku», tako i u «Oluji». I to je još jedna cijela priča. Zato oni žure da umanje takvu snažnu i iskusnu vojsku i baš zato tolika hajka na naše najbolje ratne generale, Gotovinu, Krstičevića i Norca. I da našoj vojsci uvale svoje zastarjelo oružje (k tome još i tajno kodirano, zbog lakšeg praćenja i otkrivanja!). Amerika osim oružja, kompjutera i žita nema ničeg drugog za izvoz, a mora nekako preživjeti u nesmiljenoj tržišnoj utakmici koju nameće cijelom svijetu. Sve druge priče su priče za lakomislene i lakovjerne političke polupismenjake, koji nažalost čine više od polovice našeg biračkog tijela (a to je srž degenerativne i tzv. „liberalne demokracije“.

Uostalom, pametniji ljudi se sjećaju generala De Gaulle-a. Zašto je on uporno odbijao Američki, odnosno NATO kišobran?!

Upravo stoga mi nikad ne smijemo napustiti naš koncept tzv. «Teritorijalne obrane». Spremajmo se za dugotrajni gerilski rat protiv svojih budućih «saveznika», slično gerilcima Bin Ladena! Slično pobjedničkim Vijetnamcima. Tu nam Ameri skoro ništa ne mogu, jer su njihovi vojnici nedorasli našima. To se svuda pokazuje: Amerika se ne usudi svoje vojnike spustiti na protivnikovu zemlju, jer zna da njihovi mladići ne mogu izdržati ni dva dana bez sladoleda, a kamo li sudariti se prsa u prsa s našim mladićima. To se pokazalo i u Drugom svjetskom ratu protiv Nijemaca, pa čak i protiv malešnih Japanaca. Dakle, Teritorijalna obrana, u funkciji gerilskog rata nikad nije bila potrošena koncepcija! A za to nam treba puno dobro obučenih vojnika, specijalaca i – naročito – snajperista svih profila. Srbi su tijekom rata ua Sarajevo učinkovito držali na odstojanju sve svoje protivnike, dobro umreženim snajperskim gnijezdima, koja su više vrijedila u gradskom ratu od cijele divizije tenkova! To je koncept koji moramo razvijati, a ne «prilagođavati se» glupavim NATO standardima! Oni su postavljeni tako da se proda što više američkog oružja i istisnu svi ostali svjetski proizvođači oružja, i ništa više!

Mi još samo svojoj ratnoj koncepciji trebamo dodati i staro-rimski koncept «Graničara», odnosno koncept «Limesa», na pr. «Limes antibarbaricus Croatiae». Dakle, pristupimo naseljavanju naših ratnih veterana u naša croato-vlaška granična područja i dajmo im zemlju, strojeve i stoku, koju će obrađivati,čuvati i braniti pod lakšom ratnom spremom! Dakako, uz odgovarajuće graničarske privilegije. I donesimo zakon iz doba rimskog cara Augusta «Lex trium liberorum», kojim ćemo tamo napučiti našu zemlju. Tako, uostalom, čine i Izraelci već preko 30 godina, gradeći svoja nova («strateška») naselja na Zapadnoj obali rijeke Jordan! A ako mogu Židovi, zašto to ne bismo mogli i mi Hrvati?!

Ante Rokov Jadrijević, Semper Paratus, Pula

Gosp. SANADER, ČUVAJTE SE PIROVE POBJEDE !

Ante Rokov Jadrijević, dipl.ing., Pula / Brtonigla 27. IV.2002.g,

Uredništvu «Hrvatskog slova», i Komu Treba: Attn.: g. Ivo Sanader

Gosp. SANADER, ČUVAJTE SE PIROVE POBJEDE !

Pobijedili ste, cijenjeni i poštovani gospodine Sanader, i to je u ovom trenutku naše političke stvarnosti najvažnije i sasvim u redu. Međutim, već dan kasnije krenuli ste u suprotnom smjeru od onog kojeg je gotovo plebiscitarno kao svoj cilj iskazao 7. Sabor HDZ-a. Napali ste g.g. Pašalića, Škaru i Maju Freundlich, da kao izborni gubitnici podnesu ostavke na svoje položaje. Formalno ste u pravu, Jer su takva pravila demokratskog ponašanja i postupka, ali zašto onda i od svog hametice poraženog mentora, gosp. Vladimira Šeksa ne zatražite to isto?! On je teže poražen od gosp. Ivića Pašalića, a njega ste, kao, «zaboravili». I on bi trebao podnijeti ostavke na sve svoje položaje, zar ne!

Ja osobno držim da Vi imate daleko priječeg posla od jalovih obračuna s njima.Vaši i naši najveći protivnici, pa i neprijatelji, su Mesić (koji nas izdaje na svakom koraku) i Račan ( koji nas izdaje na svakom drugom koraku). Tu su još Račanov Picula, koji se svojski trudi da nas ponovo (krvavo) «zbratimi» sa Srbijom i sa tzv.«Republikom Srpskom».Tu je još Slavko Linić, koji nas drsko i bezobrazno vara s Riječkom bankom i s «Lencem», uz to i s Inom i njenom «naftnom aferom», itd. A tu je i neizbježni «stručnjak» dr. Goran Granić sa svojim prljavim rukama s Enronom i Haaškim sudom, itd. To su, gosp. Sanader, Vaši i naši glavni neprijatelji i izravni prioriteti, a ne Vaši osobni obračuni s gosp. Pašalićem i gđom Majom Freundlich. Ostavite se jalovog posla. Vrijeme nam je kratko. Sada moramo među sobom, među svim državotvornim, rodoljubnim i domoljubnim Hrvatima hitno sprovesti pomirenje i postizborni oprost svojim izbornim protivnicima, koji nisu naši neprijatelji, već naši suborci i saveznici. U suprotnom, svima nam prijeti Vaša Pirova pobjeda, pod kojom možemo svi potonuti!

Upravo to je najvažinje: da u svojim suborcima ne gledamo naše neprijatelje, nego naše saveznike. Jedino tako se naša izborna baza neće sužavati, nego proširivati.Moramo se držati načela da je svaki onaj (Hrvat i/ili građanin) koji nije protiv nas, on je za nas! A ne obrnuto!

Sada je Vaš prvi zadatak rad na konačnom programu stranke, a to znači ujediniti sve najbolje u Vašem i Pašalićevom predizbornom programu, a oba su jako manjkavi!! Evo, uzimam slobodu da ovdje i sada dam neke suštinske dopune:

1/.- Tvrda frakcija HDZ-a mora odmah i nedvosmisleno izjaviti se za osnivanje Hrvatske Republike Herceg Bosne, tako da mi više ne kaskamo za razno-raznim Petritschima, nego da im namećemo naš tempo; U BiH se mora uspostaviti konstitutivni reciprocitet, jer je reciprocitet osnovni i daleko najvažniji kriterij konstitutivnosti, a ne prazni papiri i prazne deklaracije, odnosno kojekakva svečana «pisma namjere» (kao ono u Daytonu,1995.g.)! I lažne «Konstitucije», odnosno Ustavi Petritsch-ovog tipa (podvale!).

2/.- Tvrda frakcija HDZ-a mora javno i kategorički odbaciti najnoviju inicijativu predsjednika Mesića i ministrice Ingrid Antičević-Marinović, u savezu s predsjednikom Europskog suda za ljudska prava Luziusom Wildhaberom, da izgnani i izbjegli Hrvati, koji već 8 ili 9 godina žive u kućama izbjeglih hrvatskih četnika, moraju platiti zaostalu stanarinu izbjeglim četnicima, a Hrvatska država im mora «nadoknaditi štetu nastalu terorističkim činom, što je uključivalo i miniranje kuća tijekom Domovinskog rata» (citiram riječi Ingrid Antičević-Marinović!). Radi se o izbrisanom (1996.g.!) 180.-tom članku zakona o obveznim odnosima, koji ministrica i njen partijski šef namjeravaju vratiti u navedeni zakon već kroz mjesec dana! A hrvatski i ini četnici nikome ništa nisu dužni, ne moraju nadoknaditi nijednu štetu, a k tome su još i nagrađeni svojom zločinačkom državom, sa sjedištem u Banja Luci!

Stoga predlažem slijedeću inicijativu: Neka se pri Predsjedništvu stranke i Središnjem odboru smjesta oformi odvjetničko-tužiteljski Odbor, koji će u ime prognanih i izbjeglih Hrvata također tužiti svoju vlastiti (novu) Državu za istu takvu «nadoknadu štete nastalu terorističkim činom (terorističkim ratom, prim. autora), što je uključivalo izgon i pljačku imovine tijekom Domovinskog rata», te da se to stavi na drugi kraj vage «pravde» ministrice Ingrid Antičević-Marinović, njenog partijskog šefa Račana, njegovog partijskog potrčkala Picule, te Luziusa Wildhabera, a da gedžu Mesića i ne spominjem. Dakako, sve to treba izručiti i Srboslaviji i njenoj zločinačkoj «Republici Srpskoj» i njenim međunarodnim mentorima u New yorku i Washingtonu, ne zaboravljajući ni slične mračne snage svjetske sotonerije u Londonu i Parizu.

3/.- Pravi je trenutak da se odlučno, javno i jasno objavi da će se odmah po povratku na vlast energično sprovesti istraga i procesuiranje svih nagomilanih, a naročito zaostalih kriminalnih afera tipa Dubrovačke banke, Glumine banke, afere ACY-Marine, itd., bez obzira na rang ili rejting vlastitih članova i vlastitih «svetinja», što bi nam opralo obraz i osvjetlalo ga, te nam dalo za pravo (i pravdu!) da jednakom mjerom pošaljemo u dugogodišnji zatvor sve prljave privredne, financijske i, naročito, političke aktere afera Riječke banke, «Lenca», Ine, Enrona, itd.,itd. Samo tako se može povratiti povjerenje svojih i ostalih skeptičnih i neodlučnih birača, kojih broj doseže i do 48 posto, a mogao bi i znatno porasti (kao prošli tjedan na francuskim izborima, 72 posto odustalih!). Kada napokon Slavko Linić i njegov glavni ortak Damir Vrhovnik, uz svog partijskog šefa Račana završe u zatvoru, a skupa s njima i po-neki kriminalci iz (starog) HDZ-a, tek onda možemo računati na duže vrijeme ostanka na vlasti i učvršćenja hrvatske Države, na temeljima, koje smo pod vodstvom dr. Franje Tuđmana i Gojka Šuška stvorili u pobjedničkom Domovinskom ratu! Ta žrtva (amputacije jedne ruke) je neizbježna, ako se želimo vratiti na vlast i zadržati je jedan ili dva mandata, a daj-Bože i duže. Oni koji imaju «prljave ruke» moraju van iz stranke, te pred sud i u zatvor. Drugačije nam nema budućnosti – ni stranke, ni naroda, ni države. Gotovo je s predizbornim demagogijama! Nije prošlo, a neće ni proći!

4/.- HDZ u svojem novom Programu mora odlučno najaviti svoj Zakon o lustraciji!!

Gotovo svi naši dosadašnji problemi s utemeljenjem i očuvanjem nove hrvatske države su bili bremeniti balastom jugo-komunističke Udbe, koja i dan-danas djeluje u svim porama našeg novog društva i naše nove države. Vrijeme je za konačan i nesmiljen obračun sa svima njima, dakako uz djelomičan oprost svima onima koji su u Domovinskom ratu oprali svoj obraz (dakako, ruke je teže oprati!!). Takvi, koji su zaslužni za stvaranje Hrvatske države, moraju potpisati totalno povlačenje iz političkog života, i to u svakom mogućem obliku, računajući tu prije svega Sabor, te brojne udbaške javne medije, tipa Nacionala, Feral Orjuna, Novog Lista, Glasa Istre, Jutarnjeg lista i brojnih «lokalnih» radio-postaja, itd., gdje ne prestaju lagati i trovati mladež. Tu ne smije biti nikakvog odstupanja! Nikakvog kompromisa! Nikakvog novog muljanja s polovičnim rješenjime i sumnjivim nagodbama (kao ono prije mjesec dana, između Pašalića i Mesića na Pantovščaku!!).

5/.- HDZ mora smjesta početi oformljavati svoju novu vanjsku politiku. Evo prave prilike: Sharonom najnoviji pokolj u palestinskom Jeninu nimalo se ne razlikuje od Himlerovog odnosno Hitlerovog pokolja u Waršavskom getu, 1943.g.! Vrijeme je gromko progovoriti o latentnom i (danas) već otvorenom židovsko-cionističkom fašizmu, koji je već kao svog taoca uzeo cijelu Ameriku (USA), uzeo London i Pariz.

Treba sasvim otvoreno početi glasno uspoređivati pokolj u Ahmićima s pokoljima u Jeninu i Ramalahu, brojnim pokoljima u Gazi, kao i novim najavama Amero-fašističkih pokolja u Iraku i Iranu. Treba probuditi svijet, dok još nije kasno. Treba stvari nazvati njihovim pravim imenom, prije nego oni tako nazovu svijet.A oni itekako znaju podvaljivati! Nama podvaljuju već 11 godina, a podvaljivali su i prije toga. Najbolji primjer nam je Žarko Puhovski i otac i sin Goldstein!

Ima toga još i još, ali.......za početak je i ovo dovoljno.

Ante Rokov Jadrijević Pula / Brtonigla

P.S.: "Hrvatsko slovo" je odbilo ovo objaviti.

ODGODIMO SAMI ULAZAK U EU ZA PET GODINA !

Ante Rokov Jadrijević, publicist, politički kritičar, Fažana 3. VI. 2004.

Uredništvu „Vjesnika“ Komu Treba: ministru A. Hebrangu,

Uredništvo „Fokusa“ Uredu Vlade, HSP-u

ODGODIMO SAMI ULAZAK U EU ZA PET GODINA !

(I TAKO SI OSIGURAJMO MIR U KUĆI)

Uvodna napomena:

Evo još jednog Podsjetnika gdje je naš premijer dr. Ivo Sanader napravio svoju možda i najveću grešku – kada je čudnim stjecajem povijesnih okolnosti bio izabran (ili doveden!) na položaj predsjednika hrvatske Vlade, krajem 2003.godine. Kada je upao u zamku svog Zloduha dr. Vladimira Šeksa, poznatog i pod tri svoja kodna udbaška imena: „Kolega“, „Sova“ i .... (treće njegovo kodno ime sam nažalost negdje zagubio).

Svatko tko ovo pročita „in bona fide“ lako će se uvjeriti gdje je – i na što je - naša Hrvatska uzaludno potrošila svojih dragocjenih i odsudnih pet godina – u kojima se dodatno zadužila za preko 25 milijardi eura. I to upravo kod Šeksove judeomasonerije u Londonu i New Yorku! Dakle, „nihil novi sub sole“!

Uvjerite se još jednom kako se Sanaderova i Šeksova Hrvatska nije ni za milimetar više približila Zapadnoj Europi nego u vrijeme vladavine Prvog hrvatskog Predsjednika dr. Franje Tuđmana!

Uvjerite se još jednom gdje i kako su nastali glavni Sanaderovi vanjsko-politički promašaji.

Pitajte se je li nam već kasno – da se okrenemo sami sebi i (samo) svojim problemima?!

* * * * * *

Danas nam, 3. lipnja 2004.g., u posjetu ponovo dolazi „strašna“ i uvijek vjerolomna Carla Del Ponte. Čije će glave ona sada zatražiti u svojoj zapečaćenoj kuverti, ta naša malora zlokobnica?

Danas će se pred našim državnim Saborom po hitnom postupku pojaviti i Sanader-Šeksov prijedlog za odgađanje proglašenja našeg ribolovno-ekološkog pojasa.

Danas će naš državni Sabor raspravljati i o slanju naše vojne misije u Republiku Haiti, u uvijek rizičnim i eksplozivnim Karibima.

A koliko jučer nam je Sanader-Šeksov ministar obrane Dalibor Ročević najavio novo smanjenje naše HV za oko 4.000 naših vojnika i službenika, pod lažnom i nametnutom izlikom nekakve nove „modernizacije HV-a“ (nakon one prethodne, ministrice Željke Štrokač – Antunović!?).

Napredujemo, napredujemo (hvalio nas je prošli tjedan Jaap de Hoop Scheffer, glavni tajnik NATO saveza), ali opet napredujemo u krivom i obrnutom smjeru! Napredujemo točno onako kako smo „napredovali“ od 1945.g. do 1990.g.! Napredujemo opet u smjeru novog ropstva i nove hrvatske servilnosti. Samo nam se „Gazde“, „Hazjajini“ i „Gospodari“ mijenjaju.

Ne znam ima li u Hrvatskoj ijedna bolnica za liječenje savijene kičme, odnosno kralježnice. Znam da je jedna takva bolnica donedavno postojala u Bagdadu, ali su je prošle godine Ameri srušili do temelja. Jer su NJIMA po volji samo beskičmenjaci – i marionete.

Alora, malora, ja predlažem da se Hrvatska snažno trgne unazad, da zategne svoje uzde i da urbi et orbi proglasi svoje vlastito odgađanje svog ulaska u EU (Europsku Uniju), barem za pet godina!

Uostalom, svi mi itekako dobro znamo da ionako u EU nećemo biti primljeni još najmanje tih pet godina, zar ne! A i kako bi pored Engleza i Francuza, koji su posljednja dva stoljeća uvijek bili protiv nas (nakon što su 1804.g. tajno pomogli Prvi srpski ustanak pod Karađorđem)? Uostalom, i kako bi kad će već ove godine Europa strašno potonuti do vrha svoje palube , pod teretom deset novih primljenih država s Istoka? Teško da će se EU-Europa od toga oporaviti i slijedećih petnaest godina!

Proglasimo, dakle, sami svoj petogodišnji MORATORIJ na ulazak u EU i okrenimo se vlastitim problemima unutar vlastitog dvorišta! Osigurajmo si petogodišnji mir u vlastitoj kući i vlastitom dvorištu (uključujući i svoj isključivi ribolovno – ekološki pojas u našem Jadranu). Zauzdajmo malo i Slovence i Talijane, umjesto da oni nas stalno zauzdavaju i ucjenjuju, kao zadnja tri mjeseca, te nas tako i oni prikivaju i prisiljavaju da ostanem na tzv. „Zapadnom Balkanu“.

A propos tog nesretnog i nesretno definiranog Balkana, proglasimo i mi svoj Zapadni Balkan!

Mi najbolje znamo gdje je granica Zapadnog Balkana: ona je na Drini, gdje je bila više od tisuću godina i gdje bi zauvijek trebala ostati! Srbija NIJE na Zapadnom Balkanu: ona je oduvijek bila Mezija, pa neka tako i ostane. A Meziji njeno ime govori sve: nešto između (Istočnog i Zapadnog Balkana)! Glupi smo kad dozvoljavamo da nam Englezi i Francuzi kroje granice. Da ih prekrojavaju. Kao u Bosni. Kao što su naši očevi i djedovi bili glupi kada su dozvolili da nam naše granice 1943. i 1945.g. kroje Staljin i njegova Kominterna, odnosno njegovi agenti u Hrvatskoj i Srbiji! Bili su glupi oni naši očevi i djedovi koji nisu u partizane (Narodnog Fronta!) primili naše hrvatske ustaše, isto onako kako je Staljinov general Valter (od 1943.g. prekršten u Tito!) u partizane primio 1944.g. srpske i crnogorske četnike (njih preko 100.000)!

Bili smo sedamdeset godina glup narod; zar to i nadalje hoćemo biti?

Ne, nećemo više! Proglasimo svoj moratorij od pet godina na naš ulazak u EU i osigurajmo si petogodišnji mir u svojoj kući!

Ali samo konstruktivan mir!! Sredimo sami svoju kuću. Jer, „rob će biti onaj koji čeka da ga drugi oslobode!“.

Ante Rokov Jadrijević

P.S.: EU je bila potonula u jesen 2004.g., pod teretom deset novo-primljenih država s istoka Europe, ali se nakon godinu i pol dana uspjela od toga oporaviti. Međutim ju je njena kapitalistička žeđ i jagma za novim slobodnim tržištima ponovo natjerala da se polakomi na Bugarsku i Rumuniju. A onda je upala u novu krizu i počela odbacivati taj balast sa svoje palube. Da li će se spasiti ili nasukati – to ostaje da se vidi – dogodine!

Dakle, pred nama i pred EU je nova neizvjesnost. Stoga je pravi trenutak za novi prijedlog našem premijeru Sanaderu. Odgodimo svoj ulazak u EU za tri godine! (može i samo za dvije godine). Neka EU sama riješi problem drčne Slovenije, odnosno neka se u međuvremenu suoči sama sa sobom! Neka se odluči hoće li postati Država (federacija ili konfederacija), ili će i dalje ostati samo trgovačka asocijacija –kao do sada. A ako se konačno odluči da bude država, onda mora poraditi na stvaranju (ili odabiru) svog novog i zajedničkog jezika (na bazi latinskog ili još bolje – španjolskog!), na pojednostavljenju svojih pravopisa, svog zajedničkog pisma, svoje zajedničke vojske, itd., itd.

Ovako, EU bi uskoro mogla završiti u rasulu – kao i njena dvaput neuspjela prethodnica – Jugoslavija!

Ante Rokov Jadrijević

ZAUSTAVITI SUBVERZIVNO DJELOVANJE„ GEDŽE S PANTOVŠČAKA“!

A.R.J./ Semper Paratus, Pula 10. ožujak 2002.g.

Uredništvu „Fokusa“

Uredništvu „Hrvatskog slova“

ZAUSTAVITI SUBVERZIVNO DJELOVANJE

„GEDŽE S PANTOVŠČAKA“!

U petak (8. ožujka 2002.g.) je ovaj naš već sasvim opskurni predsjednik Republike Hrvatske Stipe Mesić dao intervju Novosadskoj televiziji, u kojem je rekao da „naši građani koji su pred 'Olujom' pobjegli iz Hrvatske, trebaju se vratiti kućama, u svoju domovinu, a Hrvatska MORA tim ljudima osigurati ne samo obnovu porušenih kuća, već i posao, školovanje djece, te i sigurnost“.

Zaustavimo se malo na tom dijelu izjave. Prije svega, Hrvatska NE MORA (!!) svojim Srbima-povratnicima obnoviti baš ništa, prije nego li oni sami obnove sve ono što su oni (prvi!) porušili u Hrvatskoj - porušili Hrvatima i ostalim hrvatskim ne-Srbima! A oni za to nikad nisu pokazali ni najmanju volju, ni najmanju namjeru.

Drugo, Hrvatska NE MORA svojim Srbima-povratnicima osigurati posao, sve dok to isto ne osigura svim Hrvatima-povratnicima, naročito onima u totalno razrušenom Vukovaru, zatim Gospiću, Otočcu, Saborskom, Petrinji, Dalju, Iloku, Vrbanji i Drenovcima, itd. A mi smo još daleko od toga! Hrvatska prije toga mora zaposliti najmanje 300.000 Hrvata, koji su zbog njihove pobune i srbijanske agresije ostali bez svojih radnih mjesta.

Treće, „Gedža s Pantovščaka“ nije pojasnio kako školovati srpsku povratničku djecu? Trebali li im sagraditi nove škole? Mora li im se dovesti nove popove da ih uče krvavom svetosavskom nauku (SS-SS = Srbi svi - Srbija svuda!)? Tiskati im nove knjige na ćirilici, jer ne daj Bože da bi oni nešto učili na latinici?! To je ono što dragovoljni zastupnik Srba u Hrvatskom Saboru dr. Furio Radin naziva i priziva „pozitivnom dikriminacijom“! Da, to bi bila nova i ponovna diskriminacija Hrvata, i to u vlastitoj Državi! A to smo imali od 1918. do 1990.godine.

Četvrto, Hrvatska će Srbima-povratnicima osigurati SIGURNOST, ali samo pod dva uvjeta: da oni osiguraju sigurnost svojim prvim susjedima, koje su onako divljački napali, poklali i opljačkali 1991.g., te da ostave puške, a late se motika, pa u polja, a ne u šume! Jedino tako mogu naći prvo zapošljenje u današnjoj Hrvatskoj: na primjer iskopati sve one stotine tisuća mina koje su nama sami postavili i ukopali.

Naš opskurni Predsjednik Mesić još je rekao da je „ispit zrelosti demokracije u Hrvatskoj upravo u rješavanju pitanja povratka izbjeglih ljudi“. Ma, pred kim to? Pred Zuroffom? Pred Sharonom? Ili pred Henry-jem Kissingerom? Možda pred onim austrijskim „Wolfgangsterom“ Petritschem ili ovim arogantnim i perfidnim Englezom Paddy-em Ashdownom. Ah, da, pred onom putanom Carlom Del Ponte! To nam oni stalno stavljaju pod nos. A svi su oni još uvijek u toj Velikoj Prljavoj igri!

Ali, sve to Mesićemo laprdanje naprosto nije točno! To je tipična Mesićeva udbo-komunistička laž, odnosno poluistina! Naime, nigdje i u nijednom tzv. međunarodnom dokumentu nije potpisan samo povratak Srba, nego SVIH izbjeglih ljudi! A po Mesićevom govoru (a to važi i za Račana i Piculu!) proizlazi da su samo Srbi „ljudi“, a Hrvati i Bošnjaci-Muslimani to, kao, nisu! Nisu, jer valjda nisu pripadnici poludjelog i sumanutog „nebeskog naroda“, što li drugo? Možda zato što ne prihvaćaju diktat Globalne judeokracije!

Inače, stvarni povratak svih izbjeglica se morao odvijati pod strogim pravilima reciprociteta; prvih godina po načelu „stotinu-za-stotinu“ („i nikako drukčije“, kako sam to pisao i objavio u „Istarskom glasu“ iz Labina prije više od godinu i pol dana, u vrijeme banjalučkog sporazuma Milorada Dodika i Tonina Picule, u „blagoslov“ i u nazočnosti Madeleine Albright), a nakon toga i u većim skuinama. Međutim se to nije dogodilo. Valjda se to nije ni željelo. Ta „greška“ je ravna izdaji! Račanovoj i Piculinoj! Izdaji bosanskih Hrvata, čiji su davni pradjedovi utemeljili prvu bosansku državu u hrvatskoj Usori i hrvatskoj Lašvi! Danas jasno vidimo da ta izdaja nije bila nimalo slučajna. Posrijedi su bile vreće „Judinih škuda“, kojima je trasiran put povratka na vlast Ivici Račanu i Stipi Mesiću! To je, dakle, bila i veleizdaja!

Sada glavno pitanje „Gedži s Pantovščaka“: kada će on otići u Banja Luku, te s njihovog glavnog trga pozvati izbjegle Hrvate i Muslimane da se vrate u tzv. „Republiku Srpsku“, koja im MORA obnoviti porušene kuće, MORA osigurati posao, MORA školovati djecu (dakako na materinskom jeziku i autohtonoj kulturi!), MORA osigurati sigurnost!? Nema ništa bez reciprociteta! Ne može biti jednostranih obveza, a ni jednostranih prava.

A kada će „Gedža s Pantovščaka“ otići u Sarajevo, te s hrvatskog Stupa gromko pozvati Hrvate na povratak u Sarajevo - na svoj Stup, u svoju Zenicu, u svoj Vareš, u svoj Kakanj, u svoj Konjic, itd., te glasno i jasno reći što im sve BiH - kao svojim izbjeglicama - MORA dati, odnosno vratiti?!

S ostalim Mesićevim g-lupetanjima na Novosadskoj Televiziji ne bih se bavio, tek samo jedan mali ispravak: kad Mesić kaže da je Miloševićev konačni cilj bio Bosna i Hercegovina, onda je to (namjerno?) veliko „neznanje“, odnosno laž!. Miloševiću je glavni cilj bilo Jadransko more („što više mora!“), prije svega Dubrovnik i Ston, po mogućnosti i „srpski Pelješac“, a maksimalni cilj mu je bila „Amputacija Hrvatske“ po liniji Karlobag-Karlovac-Virovitica, točno onako kako je ultimativno zahtijevao kraljevski srpski đeneralštabu Beogradu, 1923.g. (a i 1928.g., nakon ubojstva Stjepana Radića!). U tom planu je bila sadržana i aneksija Bosne i Hercegovine - kao lavovski dio.

Iz izloženog se jasno vidi subverzivno djelovanje predsjednika Mesića protiv hrvatskog naroda i njegove Države.. Postavljam javno pitanje: što o tome govori Ustav Republike Hrvatske? Koje su kazne, odnosno sankcije za to predviđene? Tko je dužan pokrenuti postupak opoziva i kažnjavanja takvog Predsjednika? Zar baš nitko u oporbi o tome nema pojma? Ili nema „petlju“? Ili je ipak najvažnija saborka fotelja?

* * * * *

A evo je jučer „Gedža s Pantovščaka“ opet pokazao svoje pravo debelokožno lice. Evo te vijesti: „Mesić dao podršku Feralu“. Po mottom „dajmo da pišu“, tijekom akcije koju je organizirala (od Vlade plaćena!) „nevladina „ „građanska“ inicijativa „Novi naraštaj“, skupljali su se novčani prilozi za spas zloglasnog splitskog „ORJUN Ferala“, koji je do grla potonuo pod sudskim presudama da plati ogromne naknade za štetu ugledu i dostojanstvu uglednih Hrvata, koje je stalno klevetao i blatio. Akciji se priključio i predsjednik Mesić (tako dezavuirajući svoju toliko hvaljenu „pravnu državu“), koji se svojim prilogom pridružio perjanicama antihrvatstva Zvonku Makoviću, Miljenku Jergoviću, Dragi Pilselu, i drugovima.

Dakle, „Dajmo da pišu“. A što? Da i dalje bljuju svoje beskonačne gadosti na svoju Domovinu Hrvatsku? Da pišu po naručbi Veliko-Židova Georga Sorosa and comp.? Da stalno provociraju hrvatski narod? Da stalno prizivaju ono orjunaško i udbaško krvavo „Bratstvo i Jedinstvo“, koje u prošlom stoljeću progutalo preko pola milijuna Hrvata, a dvaput toliko ih istjeralo iz njihovih domova?

Pa, Tito bi, da je živ, i da je bio Hrvat, takve odavno samljeo na Golom otoku!!

A zašto oni ne daju NAMA da pišemo? I mi znamo, itekako znamo dobro pisati! U „Vjesniku“ prolaze samo oni najcrveniji i najuškopljeniji (samocenzurom!). „Jutarnji“ već odavno ne daje prostor svojim čitateljima, jer se boji njihovih reagiranja. „Večernji list“ na tom mjestu drži neku Snežanu, koja kao kerber čuva ulaz od nepoželjnih! „Slobodna Dalmacija“, također. Strah je od nje učinio krotku i poslušnu Račanovu prostitutku „Slobodanku“.

Dakle, „DAJTE NAM DA PIŠEMO“!! Škopljenje hrvatskog novinarstva ipak nije do kraja uspjelo. Tu su još staro dobro „Hrvatsko slovo“ i novi (nepokoreni) hrvatski „FOKUS“. A tu su i drugi putevi Božji! Nevidljivi smo, ali postojimo! Stameno kao kamen stanac!

E, sad, a da li će i za ovaj moj tekst važiti izjava Predsjednika Mesića, data koliko jučer, da „javne osobe za povredu časti i dostojanstva ne bi trebale uzeti veću odštetu od jedne kune“ ?? Evo, žurim da mu tu jednu kunu odmah pošaljem na Pantovščak!

Ante Rokov Jadrijević

Semper Paratus Croatiae

P.S. (ožujak 2002.g.): „Fokus“ i „Hrvatsko slovo“ su ovaj tekst odbili objaviti.

P.S. (2009.g.):

a/ - U međuvremenu smo bili svjedoci obnove 35.000 srpskih kuća u Hrvatskoj, koje

im je obnovio Račanov ministar građevinarstva i obnove Rade Čačić! Međutim,

prof. Žarko Puhovski je prije dva mjeseca na Haaškom sudu, pritisnut protu-dokazima obrane naših generala, priznao da je njegov HHO falsificirao podatke o čak 23.000 srušenih srpskih kuća u našem Domovinskom ratu! Puhovski je priznao da je realna procjena o broju srušenih srpskih kuća svega 7-8.000!

A i Sanaderov ministar Božidar Kalmeta im je povrh toga morao obnoviti još 5.000 kuća!! Logično je pitanje: kome su onda obnovljene sve te kuće??

Čik pogodite kamo i kome je otišla sva ta silna lova?!

b/- Zar nije bilo mnogo bolje u ostale kuće vratiti najmanje 100.000 mladih Hrvata, koji

su prije pet ili osam ili dvanaest godina napustili Hrvatsku, jer sebi nisu mogli

osigurati pristojan krov nad glavom??

Pitanje je prije svega upućeno (K)Radimiru Čačiću, Sanaderu i Božidaru Kalmeti!

c/ - Zanima nas kako to dr. Furio Radin zamišlja pravo na „pozitivnu diskriminaciju“

Srbima u Vukovaru, Osijeku, Vinkovcima, Daruvaru, Pakracu, Gospiću, Zadru,

Vrlici, itd.?

I što sada misli o „23.000 srušenih srpskih kuća u Domovinskom ratu“ znamenito „šerbo-ištrijansko“ laprdalo Damir Kajin?

Ante Rokov Jadrijević

(hrvatski socijal-radikal)