Ante Rokov Jadrijević, publicist , Brtonigla / Pula28. srpnja 2000.g.
Uredništvu Vjesnika
Uredništvu Hrvatskog slova
KAJINOVA »OSVETA ŠMOKLJANA«
Kad gosp. Damir Kajin, zastupnik IDS-a u Zastupničkom domu Hrvatskog Sabora, u gotovo svim dnevnim novinama izjavljuje kako se Istra neće dati opet vratiti pod skute Riječke regije, to onda i ne zvuči loše – na prvi pogled. Međutim, kad se posluša njegova argumentacija, u stilu »ISTRA JE POVIJESNA REGIJA« i slične truć-truć štorije, onda nema druge nego latiti se svog pera i odgovoriti mu ovako:
Gospodine Kajin, pa i Liburnija je povijesne regija. Protezala se sve do rijeke Raše (čak nekoliko stoljeća!), a u svom je sastavu imala sve sjeverno-jadranske otoke, uključujući i Cres i Lošinj. Pa sad slijedi pitanje za »šmokljane«: kako to i zašto IDS neprekidno svojata liburnijske otoke Cres i Lošinj, liburnijske gradove od Labina, Plomina, pa preko Mošćenica, Lovrana i sve do Matulja, a nerijetko se čuje i o granici na Rječini (!!), a poziva se na »povijest«?
A povijest nam govori da su otoci Cres i Lošinj, te Sjeverna Liburnija, bili u sastavu »Istrie« samo za vrijeme Mussolinija, odnosno talijanskog fašizma! Istodobno, ideesovci nam stalno pune uši svojim tobožnjim »antifašizmom«. Gospodin Kajin pak marljivo sudjeluje na skupovima neofašističkih revanšista u Trstu i čak im drži slavnostne govore!
O tempora, o mores!
Nepodnošljiva je lakoća g. Kajina igrati se poviješću.
su – gle čuda! – za ratni zločin silovanja kažnjeni
samo UKOROM! *Prisjetimo se da je naš viteški
Hrvat Anto Furundžija za navodno (nikad dokazano!)
promatranje silovanja dobio čak deset godina
zatvora pred američkim (!) Haaškim sudom!
Sinoć (19. rujna 2000.g.) čuo sam, a danas i pročitao u nekim novinama, da je pet vojnika i četiri časnika američke 82. desantne divizije u „mirovnoj“ operaciji na Kosovu kažnjeno zbog „nedopustivog ponašanja“ i postupaka prema civilima na Kosovu. Drugim riječima, zbog „spolnog napastovanja“ kosovskih djevojaka i žena. Ili riječnikom Haaškog suda za ratne zločine – silovanja djevojaka i žena!
Vojnici i časnici američke 82. desantne divizije su – gle čuda! – za ratni zločin silovanja kažnjeni(samo) UKOROM!
Prisjetimo se da je naš viteški Hrvat Anto Furundžija za navodno (nikad dokazano!) promatranje silovanja dobio čak deset godina zatvora pred američkim (!!) Haaškim sudom!
Dakle, na jednoj strani samo ukori, a na drugoj strani (za manji „zločin“) deset godina zatvora u Sheveningenu! Bravo licemjerna Ameriko!
* * * * * *
Evo je prošlo gotovo mjesec dana od zagonetnog ubojstva Manolićevog doušnika Milana Levara u Gospiću, za koje su Stipe Mesić i Ivica Račan promptno optužili Tihomira Oreškovića (izravno) i generala Mirka Norca (valjda i njega po famoznoj „zapovjednoj odgovornosti“). Dakle, već dvadeset dana dvije specijalne ekipe tajnih policajaca nisu našle ama baš ni jedan jedini trag „zločinaca“. Niti jednu dlaku!
Budući da je teško pretpostaviti da je čuveni gospićki dinamitaš Milan Levar poginuo svojom vlastitom nepažnjom, onda je jednako moguće pretpostaviti da ga je ubila ista ona zločinačka organizacija kojoj je godinama vjerno služio – a to je Manolićeva UDBA! Ista ona koja je organizirala ubojstvo Ante Paradžika. On je njoj postao kompromitirani „lajavac“, jer haaški istražitelji ovog proljeća nisu našli baš ništa na lokacijama koje je on označio kao stratišta „nedužnih Srba“ iz Gospića, 1991.g. Zato se takvog neugodnog doušnika trebalo nekako riješiti.... UDBA je uvijek znala likvidirati takve svoje članove. To je pospješila neuspjela „afera generala Stipetića“, kao i brzo približavanje neugodne „vruće jeseni“, zbog potpunog promašaja Račanove Vlade da socijalne tenzije u društvu smanji na iole podnošljivu mjeru. A isticali su i neki drugi vrući rokovi.... Na primjer, sva Udbo-novinarska histerija, usmjerena na predizborno razbijanje predizbornog saveza Račan–Budiša i pokušaj ubacivanje u tu orbitu danas glavne orjunaške zvijezde Vesne Pusić, također se rasplinula neuspjehom kampanje s Pantovščaka da umjetno stvorenu „aferu Stipetić“ natovari na leđa Dražena Budiše i povuče okidač za totalnu kompromitaciju Domovinskog rata, po načelu:
-kriminalni generali HV-a;
-kriminalna HV;
-kriminalna država (koju su stvoriti takvi generali i takva vojska),
dakle, hrvatsku državu kao takvu treba ukinuti, a hrvatskom („genocidnom“) narodu opet odrediti novog žandara. To je prozirni plan tandema Manolić-Mesić. Na djelu je sada sustavno uništavanje hrvatske države. Glavni dirigent je – naravno – CIA!
Tome smo i sami mnogo pridonijeli. Tko je Hrvatskoj usilio Zakon o „četničkom oprostu“, tko je Hrvatskom Saboru usilio Ustavni zakon o suradnji s Haaškim sudom, tko je uporno i lukavo opstruirao donošenje Zakona o lustraciji – ako ne Zloduh Hrvatskog Sabora – Vladimir Šeks?!
Ante Rokov Jadrijević, publicist, Brtonigla, Istra28. rujan 1998.
Uredništvu Vjesnika
Uredništvu Glasa Istre
Uredništvu Istarskog Glasa
MI TREBAMO SUDITI MOTIKI I PIŠKULIĆU !
Vijest novinara Inoslava Beškera u Vjesniku od 23. rujna 1998.g. da će se ponovo suditiIvanu Motiki (91) i Oskaru Piškuliću (78), pred porotnim sudom u Rimu, mogla bi ponovo uznemiriti SAB Istre i izazvati njihovu reakciju – zahtjev za suđenjem talijanskim ratnim zločincima u Istri tijekom Drugog svjetskog rata.
Vjerovatno nekim revanšističkim krugovima u Rimu i Trstu i nije cilj suditi Ivanu Motiki i Oskaru Piškuliću; njima je cilj nastaviti sotonizirati Hrvate i Hrvatsku, kako bi sva pitanja riješena Mirovnim ugovorom s Italijom, u Parizu 10. II. 1947.g. ostavili otvorenim i upitnim, te tako pokušali revidirati povijest II. Svjetskog rata – koji su izgubili.
Naprotiv, nama bi to suđenje moglo itekako dobro doći! No, da bi to suđenje bilo iole pravno utemeljeno i iole pošteno, ono bi se moralo održati u Pazinu ili Puli: zemlji u kojoj je zločin počinjen i u gradu u kojem se zbio.
Ivana Motiku se tereti za ubojstvo nekoliko građana (deklarirane) talijanske narodno-sti, prije svih žminjskog općinskog pisara Cernecce (tuži ga njegova kćer Nidia Cernecca, privatnom tužbom), a tu su i Ernesto Corazzato, koji je nakon što je gol vođen po Žminju (komandanta Ivana Motike!), bačen u jamu kod sela Cere, zatim Marco Nefat, Rodolfo Zapetti, Lino Gherbetti i Luigi Geroni. Osim toga, Motika je bio već sredinom 1943.g. na čelu obavještajne službe, koja je već tada »počela kopati po ljudskim dušama i tražila neprijatelja« i u svojim redovima. Najprije su na udar došli Talijani, ali još više Talijanaši. Odmah nakon pada Italije, već 9. rujna 1943.g. je netom stvorena OZNApočela svoj krvavi pir po Istri: odasvud su u Pazinski Kaštel krenuli »autobusi smrti« (»Corriere del morte«), prepuni fašista, ali i potpuno nedužnih ljudi, čiji su jedini »zločini« bili što su bili Talijani i/ili su bili »kulaci«, to jest malo bogatiji od ostalog stanovništva. Pod izlikom da se radilo agentima, kolaboracionistima, fašistima, pripadnicima fašističke milicije ili pripadnicima talijanske vojske, vršen je i obračun sa svojim susjedima i izravnavali neki drugi računi. Bilo je tu, naravno, i opravdanog narodnog bijesa, bilo je i osvete, ali u svemu tome - i vrlo hladnokrvno – najdalje je otišao baš Ivan Motika, koji je u Istru donio svoj snažni staljinistički naboj. Od 13. do 23. rujna 1943.g. ubijeno je i bačeno u jame (fojbe) nekoliko stotina Talijana: primjerice kod Vineža 83, kod Lindara 44, kod Šurana 26, kod Vižinade pun autobus nesretnih žrtava, itd. O tome postoje u Italiji brojne knjige, a broj žrtava nakon pada Italije (uključujući i slovenski Kras iznad Trsta) kreće su od 2.000 (Flaminio Rocchia) do 4.500 (Roberto Spazzali), a licitira se i sa mnogo većim brojkama (12.000 kod).
Osim toga, krajem rata su vršeni i krvavi obračuni s istarskim »narodnjacima« (primjerice, zvjersko ubojstvo poznatog žminjskog »narodnjaka« Mate Peteha!) i s istaknutijim narodnim svećenicima (primjerice, Šime Milanović), a tu spada i krajnje sumnjiva smrt Joakima Rakovca. Naime, komunisti su nastojali istisnuti »narodnjake« i prigrabiti svu vlast u Istri nakon oslobođenja.
»Crveni teror« u Istri je nastavljen i poslije rata. Maknut je Mate Kršul, ratni sekretar Oblasnog komiteta. Nakratko je na njegovo mjesto postavljen Jurica Knez (oba su kasnije završila na Golom otoku), da bi na njihovo mjesto bio postavljen Srbin Tode Ćuruvija iz Knina, a umjesto Ivana Motike je postavljen Maks Glažar, šef OZNE iz Rijeke.
»Nakon dolaska Tode Ćuruvije smjenjeni su svi najistaknutiji partizanski rukovodioci Istre: Anton Cerovac, predsjednik Oblasnog NOO, braća Ante i Ljubo Drndić, Silvije Marenić - Lovro i drugi, a na kraju i Dušan Diminić, koji je bio duša pokreta i organizator nove narodna vlasti u Istri« (Berto Črnja: »Zbogom drugovi«, izdanje Matice Hrvatske, Rijeka 1992.g., str. 142.-145.).
U to vrijeme je Ivan Motika bio sudac pri Vojnoj upravi jugoslavenske armije (VUJA), sa sjedištem u Pazinu i Opatiji. Zvane Črnja, glavni urednik partizanskog »Glasa Istre« i veliki istarski pjesnik i prvoborac, dolazi također pod znak sumnje i biva isključen iz Partije, Tone Peruško je pod stalnom sumnjom jer nije bio komunist,
Ive Mihovilović dolazi pod sumnju da je agent čak četiri strane agenture i biva uhićen i zatvoren, itd. Jedno ludo i divlje vrijeme je išlo ka svojoj kulminaciji – »istragi« informbirovaca. Pod udar opet dolaze nesretni Talijani, ali ovaj put njihovi partizani! Veliki broj njih biva osuđen (a sudac se zvao Ivan Motika!) i upućen na Goli Otok (primjerice, Ligio Zanini). Tamo uskoro stižu i Zvane Črnja, Mate Kršul, Dušan Tumpić, Jurica Knez, Ćiro Raner ( partizanski komandant Pazina u rujnu1943.g.) i brojni drugi bivši partizani. A Ivan Motika se uspinje do suca Vrhovnog suda Hrvatske!
Dakle, radilo se o notornom staljinisti, koji je 1948.g. sačuvao svoju kožu tako što je denuncirao svoje ratne drugove i – sudio im!!
* * * * *
Danas nam u Istri (i Hrvatskoj!) o »antifašizmu« sole pamet bivše OZNA-ške ubojice iUDBA-ški majori s Golog otoka!! I njihova brojna Staljinova kopilad s Balkana!
Zar to nije sramotno?!
E, a da to ne bi svršilo baš tako, predlažem da mi sami izvedemo Ivana Motiku pred naš sud i da mu sudimo paralelno i istovremeno sa suđenjem Dinku Šakiću, bivšem zapovjedniku Jasenovačkog logora (koji neki zovu »logor smrti«, odbijajući i primisao da Goli otok nazovu »Otok smrti«!!). Poslije tog suđenja neće nam se više događati da nas s mitinga umirovljenika u Puli 1998.g. »pozdravlja« notorni udbaš Miho Valić, vođa SAB-a Istre, te da nam dijeli lekcije o demokraciji i socijalnoj pravdi; da nam stari i dobro znani Ljubo Drndić u Pazinu drži predavanje o svenarodnom ustanku u Istri i Pazinskim Odlukama o sjedinjenju Istre s maticom Hrvatskom (potpisnici Pazinskih Odluka su, između ostalih, i Ljubo Drndić i Ivan Motika!), a da nam ponovo prešuti ružnu i jadnu činjenicu da u svojoj velikoj i luksuzno opremljenoj knjizi »Oružje i sloboda Istre« (Školska knjiga / Glas Istre, 1978.g.) ama baš nigdje ne spomene »fojbe« i zločine Ivana Motike (čovjeka poznatog u talijanskim knjigamao »fojbama« u Istri kao »Pazinski krvnik«, odnosno (»Il boia di Pisino«).
E, prošla su ta vremena!Krajnje je vrijeme da sve one, koji danas toliko glasno urlaju protiv ukidanja imena Trga žrtava fašizma u Zagrebu, ušutkamo njihovim vlastitim zločinima, počinjenim često i nad svojim najboljim ratnim drugovima ili susjedima, s kojima su generacijama dijelili svako dobro i svako zlo. Vrijeme je otvoreno progovoriti
(i suditi!)o brojnim partizanskim »Jamama« od Biokova do Bazovice, o »crvenom teroru« koji je trajao od 1943.g. pa sve do pada Aleksandra Rankovića 1965.g. Vrijeme je progovoriti i o Rankovićevom naseljavanju mladih Đujićevih četnika u Istri i Rijeci (četnika koji su poslije dramatične, krvave i kišne 15-dnevne bitke za Kninpočetkom prosinca 1944.g. masovno prešli u partizane, te ostatka četnika koje su Englezi zarobili kod Palmanove, iza Soče, i predali ih partizanima.). »Proces smjene kadrova Istrana i postavljanja ljudi iz unutrašnjosti se nakon 1946.g , a osobito 1947.g., i dalje nastavio do te mjere da je u svakom kotaru osigurana vlast došljaka, na štetu naših domaćih ljudi. Glavnu riječ preuzeli su ti novi ljudi« (B.Č., str.144.).
Danas ovo IDS-ovci silno eksploatiraju kroz medije, zaboravljajući spomenuti Todu Ćuruviju i Rankovićeve četnike naseljene u Istri!
Suđenje Ivanu Motiki u Pazinu ili u Puli skinulo bi veo »zaborava« na ono krvavo vrijeme »Crvenog terora« u Istri, kojemu je Ivan Motika bio najveća uzdanica i perjanica. Usput bi diglo i veo »zaborava« nad bezbrojnim talijanskim zločinima u Istri i Hrvatskoj, te bi jednom za svagda začepilo gubicu neofašistima u Italiji, Trstu, Puli i Poreču! I saHrvatske zauvijek skinulo tu »crvenu šugu«! Poslije toga ne bi nam u Istri trubili o »antifašizmu« razni bivši četnici, fašisti i udbaši – svi odreda simpatizeri i pomagači IDS-a.
Dakako - a to je najbolje od svega – (i zato predlažem to suđenje!) Ivan Motika bi imao pravo da kaže svoju verziju svih tih povijesnih događaja kojih je bio kreatorom i učesnikom, čime bi strgnuo 44-godišnji komunistički veto i tabu nad tim tragičnim događajima. To bi pomoglo vraćanju filma unazad i glede jednako tragičnih događaja krajem Drugog svjetskog rata u Dalmaciji i Lici. Stoga učinimo to!
Ante Rokov Jadrijević
P.S.:Nijedno od tri gore navedena uredništva nije objavilo ovaj tekst, ni 1998.g., niti
ikada kasnije. A Ivan Motika je umro pet dana nakon ovog pisma.
Čestitam gosp. Vladi Gotovcu na ponovnom izboru za predsjednika Liberalne stranke,koje sam i ja član. Međutim, ja se opet ne mogu složiti s njegovim ishitrenim hvalospjevomtzv. »Porečkoj skupini« odnosno IDS-u.
Ma nije moguće da je i IDS »oduvijek baštinik temeljnih liberalnih zasada«, gosp. Vlado Gotovac! Tko bi to rekao? Priznajem da to prvi put čujem. Naprotiv, ja i dalje čvrsto držim da je IDS od početka bio i ostao baštinikantihrvatskih i neofašističkih zasada, tipa: »Italiani SI, Istriani FORSI, Croati MAI !«. A to dokazuje i činjenica da još i danas IDS prima obilnu materijalnu pomoć iz talijanskih crnih fondova, koje nadzire i distribuira talijanska iredenta kroz mnoštvo različitih kanala, od kulturnih do gospodarskih, pod egidom: »Ricompriamoci l'Istria!«. Izdašnu pomoć u tome pruža im i talijanska tajna služba SISMI, koje su članovi i agenti više od polovice IDS-ovih dužnosnika u Istri. Tko ne vjeruje neka dođe u moju Brtoniglu – imamo to i na papiru!
Tek sada mi biva kristalno jasno zašto se gosp. Vlado Gotovac toliko odupirao (našim i mojim) prijedlozima da i naša stranka ima ispred svog naziva ono »hrvatska«. I zašto ne i ono »socijalna«. Vrijeme, naime, sve kad-tad stavi na svoje pravo mjesto. To je pokazalanedavna rasprava o Haaškom sudu u našem Državnom Saboru. To pokazuje i nemanje nikakvog suvislog stava o pitanju državnih granica (na primjer o Piranskom zalivu i Svetoj Geri). To pokazuje i potpuna nezainteresiranost naše Liberalne stranke za sindikate i probleme radnika, a za gubitak 600.000 radnih mjesta optužuje se samo HDZ, dok se o saučesničkoj kolaboraciji SDP-a i njegovog SSSH-sindikata kukavički šuti.
A kada sam ja o tome pokušao otvoreno progovoriti na našoj tribini u Puli prije tri tjedna, spretno mi je to i zakulisno onemogućeno (gosp. Mladen Vilfan). Kako to?
Ma, kako se to može stalno napadati gosp. Dražena Budišu i njegov HSLS, a ne može se napadati IDS i SDP? Lani mi je zbog toga dvaput oduzimana riječ na osnivačkom Saboru Liberalne stranke (učinio je to predsjedavajući g. Božo Kovačević na mig g. Vlade Gotovca), a ove godine jedanput, da bih na kraju bio potpuno onemogućen i izopćen. Stoga i nisam htio otputovati s prijateljima iz Pule i Istre na ovaj Prvi Sabor Liberalne stranke. Neka i dalje u LS-u cvjeta žabokrečina. Ona je dušu dala za djecu cvijeća. Jedino je problem što je ne vole birači - na izborima. Jer ne vole neprincipijelne. A novi izbori su blizu. I oni će reći svoje. I njihova će biti posljednja. Mnogi će svoju kapetansku kapu morati ponuditi svom prvom časniku palube. Dotle ja mogu čekati
Glasovi nisu tamo gdje su ogranci, nego tamo gdje su srca birača!!
A dok je srca, bit' će i Kroacije!
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.(7. III. 1999.)
P.S.: (24. rujna 2008.): »Večernji list« i »Jutarnji list« ovo nisu objavili.
Ante Rokov Jadrijević, Pula / Brtonigla5. lipanj 2000.g.
Uredništvu »Slobodne Dalmacije«
BUDIŠA DOBRO ČINI !!
Dozlogrdili su mi neki autori pisama (pa i članaka) u sve boljoj»Slobodnoj Dalmaciji« glavnog urednika gosp. Josipa Jovića, koji sustavno i krajnje uporno napadaju najbolje novinare Slobodne Dalmacije, kao što su Zoran Vukman, Joško Čelan, Tihomir Dujmović i – naravno – Josip Jović. S druge strane, u Hrvatskoj ima i previše režimskih novina i previše režimskih novinara, među kojima i mnogo suradnika Udbe, njenih špiclova, »intelektualnih prostitutki« i sličnog novinarskog smeća, pa tko želi može njihove tekstove čitati u »Orjun Seralu«, američkom »Morning staru« (»Jutarnjem listu«), »Glomomanusu« i udbaškom (»Inter-Nacionalu«. A »Slobodnu Dalmaciju« izvrsnog Josipa Jovića neka ostave nama. Nama koji nismo volili ni Antu Pavelića, ni Šćepana Malog Drugog – Tita, a ni Franju Tuđmana. Nama nezavisnog duha i uspravne kičme, bilo prema Zapadu, bilo prema Istoku. Nama Hrvatima, kojima ne trebaju ni fašisti, ni komunisti, ni sumnjivi bjelosvjetski liberali. Takvu nam je »Slobodnu Dalmaciju« ponudio g. Josip Jović i mi smo joj se nakon tri ili četiri godine vratili. I želimo s njom ostati. Nezavisnom i Slobodnom!
* * * * *
Jako mi se svidio članak Glavnog urednika g. Josipa Jovića: »Budiša po drugi put među nacionalistima«. Samo mi je žao što g. J. Jović nije učinio i korak dalje, pa ću to ja sada i ovdje učiniti. Naime, sve te nove i uporne optužbe na g. Budišu da skreće udesno, koje dolaze od naše ekstremne ljevice (g. Degena i gđe Pusić!), nažalost nemaju jačeg uporišta u glavi i u ponašanju g. Dražena Budiše, a trebalo bi!! Gospodin Budiša bi se, dakle, baš trebao pomaknuti udesno, u prazan prostor desnog centra, tamo gdje je dosad bila propala HDZ i (donekle) konfuzna HSS ! Sada je taj politički prostor skoro potpuno prazan, a g, Budiša ima gotovo besprijekornu »nacionalističku« (nacionalnu) prošlost i potreban je ovom nesretnom hrvatskom narodu da ga zaštiti od teških vanjskih pritisaka, koji idu za razgradnjom nove hrvatske države, gubitka nezavisnosti i državnog suvereniteta, disolucije naših oružanih snaga i prljavih ucjena kojima smo izloženi od strane Amerike i njenog Haaškog suda, itd. Ukratko, Hrvatskoj danas treba snažan desni centar!
Pomakom u desni centar, Budiša bi mnogo pomogao i sadašnjem premijeru Ivici Račanu, koji u svojoj stranci trpi snažan pritisak Slavka Linića i njegovog (udbaškog i KOS-ovog) lobija, koji prijeti da proguta sva hrvatska brodogradilišta i sve obližnje banke, kapitalom koji je prije dva mjeseca stigao u brodogradilište »Viktor Lenac« (u kojem sam 1991./1992.g. bio predsjednik sindikata, pa su mi te stvari itekako dobro poznate).
Stoga, Budiša idi udesno!
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
P.S.: Nažalost, gosp. Dražen Budiša se nije pomaknuo u desni centar, nego je još godinu
dana glavinjao u okrilju Račanove »Koalicije narodnih izdajnika«. A to će najbolje vidjeti u nastavku ovih mojih malih priloga za novu povijest Hrvatske.
Ante Rokov Jadrijević, publicist i politički kritičar, Pula
1. ožujak 2000.g.
Uredništvu »Slobodne Dalmacije«
ČUVAJMO SE »ALTRUISTA« I KAD NAM DAROVE NOSE !
Ivica Vojko, šef Ureda nevladine udruge »Altruist« u Kistanjama, u svom podužem intervju-u u »Slobodnoj Dalmaciji«, naslovljenom »Želimo pomoći svima«, kaže na kraju: »Na žalost, tom se suradnjom s Općinom, odnosno njenim načelnikom Paškom Erakom, ne možemo pohvaliti. Načelnik općine Paško Erak nema sluha ni za naš rad
ni za naša nastojanja…..«.
Hvalim Te Bože što gosp. Paško Erak nema sluha za sve one koji se kao lovci u mutnom pokušavaju ubaciti između hrvatske Vlade i hrvatskog naroda, s jedne strane, i tobože »neprofitabilnih« i »nepristranih« međunarodnih organizacija tipa UNOPS-a, UNHCR-a, USAID-a, IRI-ja i – zašto ne reći i to – CIA-e, svih onih koji ovdje i sada uz pomoć »slobodnih zidara (čitaj: masona i ostale njihove crne bratije) ponovo zidaju njihovu milu i dragu Srboslaviju, pod starim plaštom tobožnje »Jugoslavije«.
Čuvajmo se takvih »altruista« i kad nam darove nose!
Zar nije CIA-ina pod-agencija USAID, kao njena civilna ekspozitura, utemeljila »Jutarnji list«, s namjerom rušenja s vlasti Franje Tuđmana i njegovog HDZ-a, te daljnjom namjerom podkopavanja nove hrvatske države, uklapanjem najprije u tzv. »SECI«, a potom vraćanjem u staru Jugoslaviju!? Zar IRI, kao podagencija CIA-e, nije ustvari zadužen za prljave medijske manipulacije, ponajprije za lansiranje lažnih anketa javnog mnijenja i stvaranje raznih svojih »GONG-ova«, »GLAS-ova«, »GOLJP-ova«, kojekavih ženskih grupa, te kojekakvih grupa za tobožnja ljudska prava, raznih HHO-hahara, itd., itd.
Zar već ne postaje jasno i najprosječnijem hrvatskom nacionalnom čovjeku da je danas najveći i najizdašniji hrvatski poslodavac američki ambasador William Dale Montgomery ?! Tko je vrbovao sve one gore spomenute tzv. »nevladine udruge«? Tko je bio najveći zakupac hrvatskog medijskog prostora (čak i na HTV-u) u prošloj predizbornoj kampanji, ako ne američka ambasada, odnosno njene ispostave tipa USAID-a, IRI-ja, GONG-a, GLAS-a (Vladimira Primorca i njemu sličnih), raznih čičaka i raznih »crvenih vještica«, od kojih neke sjede i u novom Hrvatskom Državnom Sabou.
Zar nije već i golim okom vidljivo da je američka ambasada u Zagrebu već stvorila u Hrvatskoj svoju para-državu (pročitajte o tomu moju opasku na kraju ovog pasusa!), odnosno svu silu svojih SOTONERIJSKIH podružnica, odnosno LOŽA, koje već pokazuju i ambiciju da se umiješaju i u našu vanjsku politiku i da nas kao hobotnice odvuku u neku svoju staru balkansku rupu, bila ona u Sarajevu ili konačno opet u Beogradu. To jasno dokazuje i ova rečenica spomenutog Ivice Vojka iz Kistanja: »U tom cilju ostvarujemo suradnju i s Udruženjem Kistanjaca u Jugoslaviji, a i inače smo jedina organizacija iz Hrvatske koja je i članica koordinacije nevladinih udruga u Jugoslaviji.«
OPASKA: Zar američka para-država u Hrvatskoj već i doslovno ne podsjeća na onu rečenicu u »zloglasnom« Hitlerovom »Mein Kampf-u«, da Židovi u svakoj državi u kojoj žive (kao gostujući narod, op.A.R.J.) nastoje ostvariti svoju vlastitu državu! Roger Garaudy to u svojoj knjizi »Mitovi utemeljitelji židovske države« ilustrira nizom dobrovoljnih židovskih geta, od Varšavskog, preko Frankfurtskog do Pariškog, Lionskog, pa sve do NewYork-škog! Obrazac dakle već postoji, samo mu treba novo ruho!
Uostalom, zar to isto nisu američki Židovi učinili i sa SAD?!
Lukavo je, Bogme, američka ambasada u Zagrebu iskoristila bijedu i bezperspektivnost diplomirane hrvatske mladeži, koja je hoćeš-nećeš morala prihvatiti američku nemoralnu ponudu unosnog angažmana u gore spomenutim »nevladinim udrugama«, makar i protiv svoje vlastite Domovine i svoje vlastite Države.
To je ona sotonska ruka koja njiše kolijevku hrvatske budućnosti! Ona ista »crna ruka« američke sotonerije, koja je dala golem novac GONG-u, GLAS-u, GOLJP-u i sličnima!
A sve je to tobože »altruistički«!! Takva su uostalom bila i judeo-masonerijska načela uoči velike francuske revolucije: »LIBERTE – FRATERNITE – EGALITE«. Nažalost, sve smo to mi Hrvati već probali: krvavo bratstvo sa Srbima i Rusima, jednakost čistačica sa doktorima-primarijusima po bolnicama i s inženjerima po tvornicama i brodogradilištima, slobodu na američki način (»American elections? Rich guys birthsday party«!). Hvala Vam američki ambasadore na takvom »altruizmu«!!
Hvala i Vama gosp. Paško Erak što ne pristajete biti nova hrvatska guska u magli! Niste sami. Ima nas još mnogo takvih. Bili smo kad je trebalo biti – i bit ćemo opet ako bude trebalo biti!
u Puli, 1. ožujka 2000.g.Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
Ante Rokov Jadrijević, publicist i politički kritičar/ Pula
11. V. 2000.g.
Uredništvu »Slobodne Dalmacije« i Komu Treba
ČIJI TRG, ČIJI FAŠIZAM, I ČIJI ANTIFAŠIZAM ??
Moram odmah u startu reći da me je prenerazio tekst neke novinarke Sandre Carić, u »Slobodnoj Dalmaciji« od 11.V.2000.g.: »Mržnjom protiv razuma« (str.2.). Po njenoj interpretaciji događaja, dan nakon prosvjedu za vraćanje imena Trgu žrtava fašizma, koji je organizirao i vodio onaj već toliko razvikani i šašavi ljevičar Zoran Pusić, na jednoj su strani bile mračne spodobe primitivaca iz Domovinskog rata, takoreći pravi trogloditi, a s druge strane sve sami dobri i uglađeni džentlemeni nekadašnje antifašističke borbe iz Drugog Svjetskog rata na Balkanu. I onda spomenuta i meni dosad potpuno anonimna novinarka Sandra Carić docira kako se »zreli i odgovorni pojedinac ne treba bojati zrelog i odgovornog društva«.
Hm, ta mi je retorika odnekud silno poznata: taj »zreli i odgovorni pojedinac« i to »zrelo i odgovorno društvo«.
Ma, kome vi to mone komunističke!
Kad taj šašavi Zoran Pusić i sve te Pusićke, Lovrićke, Drakulićke, itd. baljezgaju o nekom njihovom dragom »antifašizmu«, ima nas koji odmah padamo u nedoumicu: zar je na svijetu u ono zlo i krvavo vrijeme postojao samo fašizam Ante Pavelića? A što je bilo sa srpskim fašizmom generala Milana Nedića, Koste Pećanca, Dimitrija Ljotića, pa i vladike Žičkog Jovana Velimirovića?
Očito je da Zoran Pusić, Vesna Pusić, Alma Prica i Jelena Lovrić nisu ciljali ni na talijanski fašizam, čijih preko 800 ratnih zločinacanikad nije odgovaralo ni pred kakvim savezničkim ratnim sudom. Njima smeta samo minorni hrvatski fašizam jedne minorne pro-fašističke državne tvorevine – fašizam NDH, Pavelićev fašizam, pa i nekakvi izmišljeni fašizam Franje Tuđmana! Stoga, kada oni grme protiv »fašizma«, oni ustvari grme protiv bilo kakve Hrvatske kao samostalne i neovisne države, a kad traže povrat imena Trgu žrtava fašizma, onda oni nipošto ne misle i na žrtve srpskog fašizma, ne misle na četničke žrtve ili bilo koje druge žrtve fašizma.
Kad predsjednik Republike Stipe Mesić takvima kliče »Drugovi i drugarice«, on ustvari kliče krvavim vlaškim generalima iz Hrvatske: Radetu Bulatu, Dušanu Pekiću, Veljku Kadijeviću, Bogdanu Kuprešaninu, pa i onom bivšem četničkom majoru iz Plaškog četničkog odreda Milanu Basti, velikom koljaču nedužne hrvatske mladeži na Blajburškom polju! Stoga kad onaj Degen, kojemu je prezime očito nepotrebno skraćeno, viče dragovoljcima Domovinskog rata s druge strane policijske barikade »Stidite se«, onda je to sumrak hrvatskog zdravog razuma.
Ma, čega se mi to imamo stiditi?Zato što takvima nismo dali svoju Hrvatsku? Zato što smo protiv novogo p r o s t ačetničkim koljačima? Zato što nismo spremni ustupiti ni pred londonskim i pariškim masonima (a Degen je poznati mason i mračni brat tim istim masonima!), koji bi nam htjeli skrojiti još jednu krvavu košulju još jednog – budućeg – četničkog pohoda na Hrvatsku? Zato što se ne možemo pomiriti s ovom novom vlasti, kojoj očito nije ni bio cilj demontirati staru strukturu vlasti, nego joj je cilj demontirati ovu našu državu. Zato su najprije i počeli borbu za prevlast nad tajnim službama, zato im je najvažnije domoći se nekako »Večernjeg lista« i »Slobodne Dalmacije«, zato im je toliko važno domoći se naših veleposlanstava (kao vanjskih , urotničkih i špijunskih centara), itd., a najmanje im je važno ono što je narodu najvažnije: očuvanje radnih mjesta i otvaranje novih; socijalna skrb i školstvo. Njih zanima samo politika - politika ueber alles!
Ja ne branim Franju Tuđmana, niti sam ga ikad branio. Međutim sam protiv da se po njemu nekritički, a pogotovu ne tendeciozno i propagandno pljuje. Franjo Tuđman je bio mnogo bolji nego Tito! I Stipe Mesić mu neće biti ni do koljena! Treba biti barem malo intelektualno pošteniji pa usporediti prvih deset godina Franje Tuđmana na vlasti s prvih deset godina J.B.Tita na vlasti! A evo kako izgleda ta usporedba: Tuđman nije napunio Goli otok s 53.000 svojih političkih protivnika, nije napunio zatvore svojim političkim protivnicima, nije ukinuo opoziciju i nije njene vođe strpao u zatvore (kao što je to Tito radio, na primjer s dr. Dragoljubom Jovanovićem i brojnim drugima), Tuđman nije zabranio crveni i srpski »Novi list« iz Rijeke (evo prije tri tjedna se u riječku javnost vratio opskurni Miloš Olujić i njegova mračna velikosrpska bratija iz »Novog lista«). Tuđman nije masovno strijeljao kao J.B.Tito: na stotine tisuća Hrvata, sto tisuća naših Nijemaca-Folksdojčera; nije protjerao iz Istre, Rijeke i Dalmacije preko 200.000 Talijana, nije pobio preko 50.000 Šiptara, itd. Sve to Tuđmann i j ečinio.
Tuđman jest pomalo krao, ali je Tito i pljačkao i krao! Neusporedivo više! Sjetimo se samo: »Druže Tito ti si krao, ali si i nama dao. Sada ovi kradu, ništa nam ne dadu«, pjevalo se krajem 1994. i početkom 1995. godine u Kninu! A što je tek Tito radio po Beogradu 1945., 1946. i 1947.godine!! To smo djelomično mogli saznati iz male knjižice »Anatomija jednog morala«, koja se u javnosti pojavila tek negdje krajem 1952.g., zbog koje je Tito smijenio svog najboljeg pulena Milovana Đilasa – već idućeg ljeta 1953.g. (te godine sam u našem Dječjem domu u Poreču prvi put počeo pomnije i ozbiljnije čitati naš tada najbolji »Vjesnik u srijedu- VUS). A Franjo Tuđman je bio iver od Titove klade, koji nije pao daleko od Titove krvave sjekire. A i ista im je bila krvna grupa: staljinistička! Međutim, Tuđmanova »mladost-ludost« se brzo ohladila, kada je bio prebačen-prekomandovan u Beograd! Drugi se njegovi hrvatski drugovi u Beogradu nikad nisu ohladili i na kraju su umrli »Ludo-mladi« - i to u svojoj poznoj dobi. U tome je bitna razlika!
Dakle, kakav god bio da je bio Franjo Tuđman, mi smo pod njegovim odlučnim i često vrlo mudrim rukovodstvom oslobodili svoju državu od srpske okupacije i stekli svoju nezavisnost. Na nama koji smo ostali je da tu državu i tu nezavisnost obranimo. Stoga, kad Stipe Mesić kliče Klodu Žordi da je »Haaški sud veliki saveznik Hrvatske«, mi smo mu odgovorili velikim skupom dragovoljaca Domovinskog rata u Splitu. I to ćemo ponoviti! Sve dok ne obranimo svoju Hrvatsku! A ona njihova paščad neka laje!
